POSJET PONORU BREGI
Dalibor Paar

Velebiten br. 33, 1999.

 

ABSTRACT: A visit to the pit Bregi in Central Istria, in the coastal area of Croatia. The big entrance is surrounded by the dry riverbeds, and it collects the water from them during the rainy seasons. Depth of the pit is –273m, while the total length exceeds 2 km. The majority of the horizontal parts is near to the bottom. After first few pitches, you reach the water-flow which you follow to the bottom. Abundance of water, calcite forms and lakes. A big hall, after a meander, carves it’s appearance into memory because of the with-light-unreachable ceiling, and a water-drops falling from it like rain.

 

Vikend pred Božić, od 17-19. prosinca 1999. uputila se peteročlana ekipa Velebitaša put Istre. Prvi cilj bio je posjeta Nevi, predsjednici porečkog špiljarskog kluba Had, odnosno prisustvovanje nesvakidašnjem događaju u špilji sv. Romualda u Limskom kanalu. Na kraju te 100-metarske špilje Had-ovci su prigodom Božića priredili žive jaslice u špilji. U ulaznom dijelu špilje goste su dočekivala tri kralja, da bi se šetnjom glavnim kanalom došlo do jaslica sa biblijskim likovima. Okupilo se mnoštvo znatiželjnika, a uz molitvu svećenika zbor je pjevao prigodne pjesme. 

Nakon male fešte na kojoj su nas opskrbili vinom i sokovima, krenusmo put središnje Istre. Skrenuli smo prema jednom malom selu nedaleko od Pazina, te s kraja ceste nastavili nekoliko minuta pješice. Ubrzo primjetismo nisku žičanu ogradu i nakon nje, kroz šumu, ubrzo smo došli do ulaza u Ponor Bregi. Do velikog otvora vode suha korita vodenih tokova koji se za kišnih razdoblja slijevaju u jamu. Prema podacima iz časopisa SK Had, jamu su osamdesetih godina počeli istraživati porečki i pazinski speleolozi. Ulaz je na 385 metara nadmorske visine, dubina jame je -273 metara, a njena duljina 2055 metara. Geomorfologija jame je takva da se veći dio horizontalnih kanala nalazi nakon spuštanja jamskim dijelom.

Naši vodiči, porečani Ivan, Danijel i Antonio krenuli su sa postavljanjem jame. Nakon postavljanja bivaka sjurismo se za njima. Jama je razlomljena na petnaestak vertikala od kojih je najdulja 33 metra. Nakon nekoliko vertikala susreli smo se sa prvim vodenim tokovima koji su nas različitim intenzitetom pratili sve do dna jame. Stalno aktivni, tokovi su formirali vrlo lijepe sigaste saljeve i kaskadice, a spuštanjem prolazimo manja i veća jezera koja treba prečkati. Na oko –90 metara došli smo do prečnice preko vodenog kanala širine između jednog i dva metra. To jezerce mi je ostalo u ne baš lijepom sjećanju jer mi je na povratku u njega ispala kolotura. Mogao sam se samo diviti kako ona tone kroz bistru vodu u dubinu prema dnu jezera koje se nije moglo obasjati ni sa halogenkom. Nakon par vertikala jama nam priređuje novo iznenađenje – 40-metarski Veliki meandar. Naravski, nakon “treninga” u Fifi menadru u Slovačkoj jami, ovo nije bila ni najmanja poteškoća te nakon Malog meandra i nekoliko skokova završavamo u horizontalnijem dijelu špilje.Glavni kanal je više ili manje potopljen vodom i završava sifonom koji treba roniti, pa u taj dio nismo išli. 

Krenuli smo drugim kanalom koji se malo dizao i nije imao toliko vode ali zato nije manjkalo – blata. Posebno su me se dojmili dvometarski blatni saljevi koje je trebalo ispenjati za daljnje napredovanje, jer su mi istrošeni đonovi na čizmama omogućili nezaboravne doživljaje proklizavanja niz saljev i stropoštavanja u hrpu blata. No to nije zasjenjivalo ljepotu koja nas je okruživala – brojne špiljske ukrase različitih oblika. Bilo je tu provlačenja kroz šumu debelih siga koje su se protezale od poda do stropa, a cijelim kanalom su nas okruživali stalaktiti, stalagmiti i zavjese. Na kraju kanala novo iznenađenje – ogromna dvorana kojoj se strop nije nazirao. Zapravo je izgledala kao dno neke velike jame koja se nalazi otvorena iznad nje. Negdje odozgo je sipila voda stvarajući dojam kao da pada kiša.

Povratak nije bio manje uzbudljiv od spuštanja. To je posebno iskusila Vesna koja je, nakon što se prikopčala na uže što se iznad jezera dizalo u vertikalu, uspješno iskusila ljepote kupanja u podzemlju. No sve je sretno završilo, a negdje iza ponoći zadnji su izašli iz jame. 

Speleolozi koji su tada bili u jami (i izašli iz nje):
SO PDS Velebit: Bakšić Ana, Bakšić Darko, Paar Dalibor, Troha Darko, Troha Vesna
SK Had: Ciceran Antonio, Glavaš Ivan, Radojković Danijel

© Speleološki odsjek Velebit