Veternica cave is situated just about 10 km from the very centre of Zagreb, that is probably, the major reason for nearly a century long exploration. The first 380 m are arranged as a show cave. The cave is well known after its paleontological importance. The major findings are those of Neanderthal man and cave bear (Ursus spaleus). The cave length is 7128 m.

Desetak kilometara od središta Zagreba, na obronku jugozapadnog dijela planine Medvednice nalazi se ulaz u špilju Veternicu. Dobila je ime po tome što ljeti iz njenog otvora puše hladan vjetar, odnosno osjeća se zračna struja uslijed razlike u gustoći vanjskog i špiljskog zraka. Dugačka je 7128 m čime je četvrta po dužini u Hrvatskoj.  Špilja Veternica je turistički uređena špilja u dužini od 380 m, a o njoj se brine Park prirode Medvednica. O mogućnostima posjete špilji možete više saznati na Web stranicama Parka prirode Medvednica.

1905.
Samo ime Veternica prvi put spominje prirodoslovac Drago Hirtz.

1934.
U izlogu redakcije Jutarnjeg lista u Masarykovoj ulici u Zagrebu postavljena je velika siga i ispod nje natpis: "Otkrivena fantastična pećina kraj Zagreba".
Opsežnija speleološka i geološka istraživanja poduzima geolog Josip Poljak. Utvrđuje da je špilju formirao podzemni tok na kontaktu trijaskog dolomita i miocenskog vapnenca. U to vrijeme Veternica je istražena do oko 1400 m dužine.

1951.
Paleontolog Mirko Malez izvodi opsežna paleontološka istraživanja u kvartarnim taložinama ulaznog dijela špilje. Pronađena su 94 životinjska roda i vrste kao i tragovi boravka Špiljskog čovjeka musterijenske kulture. Najbrojniji su nalazi kosti špiljskog medvjeda koji je bio plijen paleolitskog lovca.

Tada već Veternicu intenzivno istražuju i speleolozi. No, najveća otkrića započela su tek desetak godina kasnije kada su pronađeni značajniji podzemni prostori i kanali s uščuvanim sigama. Istraživanja su vodili speleolozi planinarskih društava "Velebit", "Zagreb" i "Željezničar", kao i Institut za geološka istraživanja.

1977.
Započelo se s turističkim uređenjem špilje koja je danas tako uređena prvih 380 metara.

Prvi dio špilje nije tako bogat sigastim ukrasima kao druge turistički uređene špilje. No, to nije nedostatak jer se baš na golim zidovima jako dobro može pratiti djelovanje nekadašnjeg vodenog toka na stijene. Također se dobro uočavaju različite vrste geoloških naslaga kao i fosili organizama koji su živjeli u moru u kojem su te stijene nastale. Na samom ulaznom dijelu na zidovima se vide tragovi raznih taložina iz razdoblja kvartara u kojima su nađene špiljske životinje. Na nekim mjestima ima i tragova medvjeđih brušenja, uglačanih stijena o koje su se češali špiljski medvjedi.
U prvoj dvorani nailazimo na sigaste ukrase i prirodni zdenac s vodom. Na 250 m s lijeve strane vidimo kalcitni saljev Kameni slap. U završnom dijelu sadašnje izletničke rute na stropu primjećujemo mnoštvo stalaktita. Odavde dalje vodi teško prohodan kanal često mijenjajući oblik profila (Majmunski prolaz). Na 850 m nalazi se pravi labirint kanala za koje je potrebno dobro poznavanje špilje. Sto m dalje nailazi se na glavni vodeni tok koji ponire u sifonskom jezeru. Uzvodno uz potok tek počinje najzanimljiviji dio špilje s brojnim odvojcima i dvoranama. Do sada je registrirano u Veternici dvadesetak većih ili manjih vodenih tokova sa slapovima od kojih su neki visoki i do 15 metara.

Napisala Ana Katarina Sansević,  03.02.1998.                                                               © 2008.  Speleološki odsjek Velebit