|
Špigre i gitarijada 2012.
O projektu
Godinama organiziramo male
kulturno-športske projekte putem kojih se potiče speleologe, planinare i
druge zaljubljenike u prirodu za kreativnim izražavanjem. U 2012. godini
planirana su dva takva projekta koja smo objedinili početkom ljeta u
malom gradiću Tounj u blizini Ogulina. Prvi projekt se zove
„Gitarijada“, a kao što naziv sugerira, muziciranje na gitari je
središnji dio oko kojeg se pjeva, pleše, glumi i izvode kulturno
umjetničke performanse. Drugi projekt pod nazivom „Špigre“ kojeg ćemo
integrirati s prvim je vrlo specifičan projekt u okviru kojeg se
odvijaju tzv. „špiljske igre“ kroz koje se sudionici druže kroz
različite vidove sportsko rekreacijskih igara kakve nisu viđene u
javnosti jer se koriste specijalne tehnike specifične za speleološku
djelatnost. Ovi projekti imaju pozitivan efekt jer potiču suradnju i
kreativnost članova speleoloških, planinarskih i drugih srodnih društava
sa područja cijele Hrvatske.
 Ovogodišnji
projekt sufinanciran je od strane Croatia Osiguranja d.d. na čemu im se
najtoplije zahvaljujemo.
O projektu iz perspektive
organizatora Lorisa Redovnikovića
Već mjesecima najavljujem
Špigre i Gitarijadu čime sam dosadio sebi i drugima. Ljudima se ideja
sviđa, no nedostaje onaj entuzijazam koji je vladao prijašnjih godina.
Mjesec dana prije samog događaja još ništa nije bilo napravljeno. Jedino
što sam znao bila je lokacija - Tounj. Tada moj dobri anđeo-Anđela
samoinicijativno radi nekoliko novih logotipova za Špigre i Gitarijadu.
To je u meni pobudilo dodatnu energiju koja me potaknula na konkretnu
akciju. Uslijedilo je razgovaranje s Anom oko termina u kojem GSS ne
planira nikakve vježbe, računajući na posudbu kombija. Ana govori da je
kombi slobodan zadnji vikend u petom mjesecu. Obavijestio sam glumce (s
kojima već pola godine uvježbavam predstavu „Kapljica i kamen“) da
računaju taj vikend provesti u Tounju kako bismo tamo nastupili. Keti,
Maričević i ja raspravljamo o tome kako bi sve trebalo organizirati.
Pada odluka da na Špigrama prva ekipa dobije majice i šalice, druga
majice, a treća šalice. U HBSD-u dobivam broj čovjeka iz Varaždina koji
navodno povoljno i dobro pravi tisak.
21.5. Ponedjeljak
Saznajem da neću moći dobiti
kombi od GSS-a.
Ajme, jao, što i kako dalje?
Organizirao sam glumce i sve i sad ta šokantna vijest! Pričam to
kolegama na poslu i tada Joža daje spasonosnu informaciju: Tomica, sin
šefa ima kombi. Pitam ga za posudbu i on kaže da njemu ne treba, no još
treba provjeriti je li sigurno slobodan kao i točne dimenzije. Drugi dan
javlja kako može posuditi kombi, no da su dimenzije upitne, odnosno da
kulise vjerojatno neće stati unutra. Osim toga, kombijeva specifičnost
jest i to da ne može ubaciti u prvu brzinu niti u rikverc. Srećom,
uglavnom može krenuti iz druge brzine, a u rikverc ne planiramo ići pa
je to okej.
U srijedu idemo u
Prirodoslovni muzej i uspijevamo ukrcati kulise, ali na nevjerojatan
prostorni knap.
U četvrtak vozim po gradu i ukrcavam u kombi sve potrebne stvari koje će
nam koristiti na Špigrama i Gitarijadi.
25.5.2012. Petak
Pakiranje ogromnih količina
stvari u taj mali kombi nakon čega Joža i ja krećemo za Lekenik. Tamo
uzimamo ostatak stvari i nastavljamo dalje za Tounj.
Put se odužio pa stižemo navečer puno kasnije od očekivanog. Budući da
nemamo vremena, odmah idemo pokupiti Teu koje stiže u Oštarije. Pri
povratku prema Tounju sumnjamo u ispravnost puta i tada naglo skrećem u
nečije dvorište gdje se pojavljuje problem rikverca. Kombi je potrebno
ugasiti, ubaciti u rikverc, upaliti i krenuti, pa onda opet ugasiti
ubaciti u drugu i krenuti. S obzirom na nepreglednost terena, bio je to
jedan vrlo avanturistički pothvat. Sva sreća nije bilo žrtava.
U sumrak stižemo do naše krajnje destinacije, sada je još samo trebalo
sve stvari iz kombija transportirati do špilje. Prenosimo stvari od
kombija do špilje i tu radnju u sljedećih nekoliko dana ponavljam(o)
nebrojeno mnogo puta.
Pada mrak. Stižu Edo, Bubi i Vida jednim autom, a Marko i Frane drugim.
S obzirom na to da sam se ovih dana istinski naradio i da me sutra
očekuje naporan dan odlučujem ići ranije spavati. Iz šatora slušam Vidu
i Edu kako puni entuzijazma pričaju o špiljama i to mi daje nadu da će i
u skoroj budućnosti biti ljudi koji će se truditi oko organizacije
špigri i gitarijade.
26.5. Subota
Ustajem u 6 sati i iznosim
iz kombija ostatak stvari što je potrajalo sve do podneva. Za to vrijeme
Edo, Vida i ostatak ekipe pripremaju igre za Špigre. Bubi i Joža kuhaju
grah i pripremaju hranu. Pristižu ljudi iz svih krajeva Hrvatske; Norma
iz Zadra, dolaze čak i Željezničarci, stižu glumci iz Zagreba i njihovi
prijatelji s malom djecom koji žele sudjelovati na Špigrama. Vrijeme je
idealno i razmišljam kako imam sreće i kako bi sve moglo dobro ispasti.
Ali tada vrlo naglo dolazi do pogoršanja vremena i do proloma oblaka
kakav se rijetko pamti. U roku od 5 minuta na podu je bilo preko 5 cm
leda. Ljudi su se skrivali ispod improviziranih šatorskih krila i
cerada, meni nije bilo jasno zašto se nisu sakrili u špilju, ali poslije
sam shvatio da se ispod tih cerada zapravo svi dobro zabavljaju i da
vlada jedna tragi komična atmosfera. Pridružujem se ekipi i šalim se na
račun ljudske nemoći spram moćne prirode.
Špigre su propale, odlaze
Željezničarci i ti ljudi s malom djecom, ali Velebitaški duh ne može
ništa slomiti, pristižu planinari koji su biciklirali u blizini i sve
ponovo ide na bolje. Vrijeme se malo primirilo, jede se grah, peče meso,
pripremaju se kulise za predstavu.
Navečer oko pol 9 sati
počinje predstava „Kapljica i kamen“. To je bio poseban doživljaj i za
glumce i za publiku. Ambijent je prekrasan, kao stvoren za tu predstavu.
Matija nakon predstave ispaljuje vrhunski vatromet i tada počinje
gitarijada. Edo odlučuje da nam ne treba razglas – svirka će biti
intimna i oko vatre. U početku svira Ris, a nakon toga gitaru preuzima
Martin – spasitelj prošle gitarijade, koji je i ovaj put stvorio
odličnu atmosferu. Pjevalo se do 5 ujutro. Meni je u tim trenutcima bilo
prekrasno, osjećao sam neko olakšanje i veselje što je sve ipak dobro
prošlo. Rijetki ljudi koji su postavili šatore prije kiše idu spavati u
svoje šatore, a većina ljudi ostaje spavati u špilji.
Ujutro buđenje, oni koji su
legli ranije, ranije se i dižu. Izuzetak je bio Frane koji gotovo da i
nije spavao, a ujutro je prisutnima priuštio jedan nezaboravan
performans valjanja u blatu. Stvorila se inicijativa da se ipak održe
špigre, ali se čekalo buđenje ostalih koji su dulje pjevali uz vatru. U
tom čekanju neki su počeli i odlaziti. Kako su se ljudi budili bilo je
sve manje zainteresiranih za špigre i na kraju se od te ideje odustalo.
Više sreće drugi put. Ovo je zadnji put da organiziram ovako nešto,
voljan sam pomagati u organizaciji, ali očekujem od mlađih da preuzmu
stvari u svoje ruke. Edo, sretno ;)
Više fotografija možete pronaći ovdje.
 
 
OBJAVLJENO: 02.02.2013. 21:45 |
Autor fotografija: Đuro Kuzmilović |
