POVIJEST SPELEOLOŠKOG ODSJEKA PDS VELEBIT

Iz bogate povijesti SO Velebita izdvajamo neke značajne trenutke vezane uz speleološka istraživanja u Hrvatskoj

Speleološki odsjek Velebit (SOV) dio je Planinarskog društva Sveučilišta "Velebit". Počeci speleološke djelatnosti u PDS Velebitu počinju 1954. godine. Te se godine spustilo u ličke jame Balinku (do - 50 m dubine) i Čudinku te u Crveno jezero kod Imotskog. 1959. Hrvoje Malinar - Joe je zaronio s običnom baterijom i bez ronilačkog odijela u 5 m dubok sifon.

1960. godine na inicijativu Hrvoja Malinara osnovan je Speleološki odsjek Velebit koji u kontinuitetu djeluje do danas.

1961 istražena je jama Rokina bezdana (-101 m dubine), Puhaljka (-110 m) i špilja Vrtlina na Velebitu (900 m duljine). 1962. istražena je jama Puhaljka (- 250 m) i Horvatova špilja kod Vrhovina u kojoj su speleolozi naišli na izuzetno značajno arheološko otkriće iz brončanog doba. 1965. istražena je jama Mamet na Velebitu (-206 m).

Spuštanje vitlom uz osiguranje užetom u jamu Mamet, 1968.
(dolje H.Malinar, gore B. Jalžić – Bančo)

1969. u jami Puhaljci su se Marta Sekely i Hrvoje Malinar spustili bez ičije pomoći, samo uz pomoć užadi do dubine od -250 m i tamo pronašli nastavak jame. To je bio prvi pothvat takve vrste u hrvatskoj speleologiji. Tek više godina poslije toga sličan su pothvat izveli slovenski speleolozi.

Marijan Čepelak - Maligan i Branko Šeparović -Šepac u Jopićevoj špilji 1970-ih.
Foto: Borislav Aleraj - Akac

1971 je istražena Titina jama na Braču (- 329 m dubine), a počinje sustavno istraživanje Jopićeve špilje u kojoj je do 1977. istraženo 6223 m kanala. 1973. u Matešića peći na Kordunu prvi puta se istražuje u ronilačkim odijelima (duljina 600 m). U sifonu Tounjčice ronjenjem se spušta na -33 m dubine. 1974. istražena je jama u Rašporu (-335 m). U speleološkoj ekspediciji "Puhaljka '75" dosiže se -318 m dubine. 1976. započinje istraživanje ponora na Bunovcu u kojem se tijekom ekspedicije 1977. spušta na dubinu -534 m, što je tadašnji rekord u široj regiji.

14.-15. 7. 1977. Ponor na Bunovcu: -534 m
Marijan Čepelak, Radovan Čepelak, Željko Filipović, Mladen Garašić, Damir Prelovec, Jurica Sekelj, Branko Šeparović, Boris Vrbek
Foto: M. Garašić

1980. na speleološkom logoru na Biokovu istražena je Jama za Kamenitim vratima (- 520 m). 1983. na Kordunu se istražuje špiljski sustav Panjkov ponor - Kršlje. Preronjavanjem sifona koji povezuje te dvije špilje, istražena je do tada najdulja špilja u Hrvatskoj (9352 m). 1984-1985 traju intenzivna istraživanja špiljskog sustava Đulin ponor-špilja Medvedica, koji tada duljinom od 15 km kanala dostiže poznatu Postojnsku jamu u Sloveniji, do tada najdulju u regiji. 1986. Veliko otkriće je Špilja u kamenolomu Tounj koja je do 1990. istražena do duljine od 8035 m i postaje treća po duljini u Hrvatskoj. Te godine Teo Barišić i Zoran Stipetić su preronili "Ponoćni" sifon duljine 21 m u jami Punar u luci na dubini od - 267 m, iza kojeg se nastavlja suhi kanal. Istražena je Fantomska jama na Visočici dubine - 477 m.

Četiri djevojke (članice SO Velebita) koje su se 1994. godine spustile na dno Lukine jame (-1349 m) - Ivančica Zovko, Tanja Bizjak, Sunčica Hrašćanec i Ana Bakšić.
Foto: V. Božić

14 članova odsjeka je sudjelovalo na logoru Komisije za speleologiju u Lomskoj dulibi na Velebitu 1993. godine, gdje se njih 6 spustilo na dno novootkrivene najdublje jame u Hrvatskoj - Lukine jame na dubini 1355 m. To su bili: Damir Lacković, Siniša Rešetar, Darko Troha, Pavle Mintas, Zoran Stipetić i Čedo Josipović. 1994. se nastavljaju istraživanja u Lukinoj jami gdje su Teo Barišić i Zoran Stipetić ronili u sifonskom jezeru na dnu preronivši 57 m, a jama je postala deveta po dubini na svijetu s dubinom od - 1392 m. 1996. počinju istraživanja Slovačke jame (do 2002. istražena do -1320 m dubine), 1997. otkrivena je je jama Patkov gušt 553 m duboka i druga najveća vertikala na svijetu. Slijedila su otkrića i višegodišnja istraživanja dubokih jama od kojih se ističu jama Velebita (-1026 m), Amfora (-788 m), Meduza (-679 m) i dr.

Detaljni povijesni pregled po godinama.

 

Speleo legende: Hrvoje Malinar-Joe, Vlado Božić-Boltek (SOŽ) i Ana Bakšić. Snimio: D. Kavčić

PREDSTAVLJAMO POZNATE
 VELEBITAŠE

Marijan Čepelak - Maligan

Hrvoje Malinar - Joe Marta Malinar

MEĐUNARODNA SURADNJA

(udruge koje su sudjelovale u zajedničkim istraživanjima u Hrvatskoj)

Slovak Speleological Society
Hungarian speleological club BEAC
Belgian speleological club - Speleocueva
Polish cavers - Gawra Gorzow and Bobry Žaganj
Lithuanian cavers - Caving club Aenigma
France cavers from Vulcain and Ursus from Lyon and A.V.E.N.S.-A.B.I.M.E.S from Paris
Italian cavers - C.A.I Roma
Belgian speleological club - Styx
Polish cavers - Walbrzyski club gorski and jaskiniowy
Chech and Slovak cavers - Kota 1000 - CaveX
Swiss Speleological Society
Imperial College Caving Club - London
Koroško Šaleški jamarski klub "Speleos-Siga" Velenje
Spanish caving club Ilibris

Pored ovih udruga surađivalo se s veći brojem udruga u svijetu i sudjelovalo u zajedničkim istraživanjima. Više detalja na:

FOTODOKUMENTACIJA I FILMSKI ZAPISI

Fotogalerija dubokih jama

Foto: Povijest ekspedicija u Lukinu jamu i Slovačku jamu.

Posjet klubu jamarjev Kostanjevica na Krki

Zadnjih godina članovi SOV su snimili više filmskih zapisa o značajnim speleološkim istraživanjima: Munižaba, Velebita, Lubuška jama, Nevidna voda, Debeljača. Više informacija možete dobiti u SO Velebitu.
Produkcija: SO Velebit 2006., 2007., 2008.
Kamera: Lovro Čepelak i Darko Bakšić
Režija: Darko Bakšić

ŠESNAEST METARA

Neki ljudi kažu - špiljari su ludi,
zašto tako misle, to me ne čudi;
dok kod kuće sjede, u televizor zure,
špiljari se veselo ka brdima žure.

Sedam metara u duljinu,
odmičem kamen i kopam glinu,
strujanje zraka sve dalje vuče,
ma, što bih sada radio tamo kod kuće.

(kratki instrumentalni motiv)

Voda se cijedi, a siga svjetluca,
kad probijem prolaz, srce jače kuca;
zbilja nema nigdje takvog uzbuđenja,
iz časa u čas tu stanje se mijenja.

Devet metara u dužinu,
odmičem kamen i kopam glinu,
strujanje zraka sve dalje vuče,
ma, što bih sada radio tamo kod kuće.

(kratki instrumentalni motiv)

Nakon dvanaest sati karbitka mi tinja,
ležim u blatu baš kao svinja,
al' iza one glonđe kao da se širi,
još samo pola metra da se zaviri.

Dvanaest metara u dužinu,
odmičem kamen i kopam glinu,
strujanje zraka sve dalje vuče,
ma, što bih sada radio tamo kod kuće.

(kratki instrumentalni motiv)

Sad idemo doma, jer zbilja je kasno,
a prošli smo dalje i bilo je krasno,
doći ćemo opet do podzemnog raja,
za uporne špiljare on je bez kraja.

Šesnaest metara u duljinu,
odmičem kamen i kopam glinu,
strujanje zraka sve dalje vuče,
ma, što bih sada radio tamo kod kuće.

(kratki instrumentalni motiv) MP3

Ovo je moja kontrafaktura (skladana 27. svibnja 2013.) na poznatu pjesmu "Sixteen tons" (Merle Travis, 1946.), prema originalu "Nine-to-ten tons" (George S. Davis, iz 1930-tih godina), a koja je postala najpoznatija u izvedbi Tennessee Ernie Forda (snimljena 1955.).

Sasvim neovisno od teme te vrlo lijepe pjesme, kontrafaktura opisuje i nastoji istaknuti jedan od oblika speleološke djelatnosti, a to je istraživanje vrlo uskih, ili dijelomično zatrpanih špiljskih kanala. Primjerice, u špilji Veternici tijekom godina na taj način su špiljari prodrli u brojne kanale i "produžili" špilju za mnoge stotine metara. Onima koji to nisu iskusili, teško je objasniti bilo kakvim riječima posebnost doživljaja otkrivanja podzemnog svijeta, tako da je ova tema razumljiva uglavnom samo speleolozima, a sasvim sigurno među njima onima koji su i sami iskusili tu vrstu istraživanja.

Kontrafaktura slijedi melodijsku strukturu pjesme "Sixteen tons", tako da ju je moguće otpjevati, a podudara se i u broju kitica. Ponavljanje refrena, ali svaki put s malom promjenom u broju (metara u duljinu), ima za cilj dočarati doživljaj polaganog i mukotrpnog napredovanja, ali uzbuđujućeg (gotovo slavodobitnog) osjećaja nakon malih pomaka u otkrivanju i postizanju novih dijelova špiljskog prostora.

Fotografiranje u opisanim uvjetima je teško i zato se rjeđe izvodilo. Za ilustraciju, evo nekoliko motiva takvih događaja.

 

Otkopavanje "suhog sifona" u tzv. Separeu (Veternica, 1964.).
Na slici Maligan, fotografirao Davorin Zupanič. Na mjestu s kojeg je fotografirano, danas se nalaze figure pračovjeka.

Otkopavanje prolaza u Dvorani sa zidom (Alpinistički kanal, Veternica, 1974.). Na slici Dubravka i Maligan, fotografirao Boris Vrbek – Vrba.

 

Pakleni kanal (Veternica, 1978.) prilikom istraživanja najudaljenijih dijelova. Na slici je Damir Horvat – Surla, sjedi u blatu i jede čokoladu. Foto: Maligan.

"Patuljak" (Darko Cucančić – Cuco) se provlači kroz otkopavanjem i otklesavanjem prošireni prolaz na samom ulazu u Pakleni kanal
(Veternica, 1978). Foto: Maligan.

Hrvoje Malinar – Joe u Velebitaškom kanalu (Veternica, 1979.) u jednom od kasnijih istraživanja zadnjeg dijela kanala. Istraživanje tog vrlo zahtijevnog kanala "Velebitaši" su započeli 1963.  Foto: Maligan.

Proširivanje otklesavanjem nastavka kanala Modra rijeka (odvojak Velebitaškog kanala, Veternica, 1979.). Na slici je Hrvoje Malinar – Joe, fotografirao Maligan. Fotografija je zabilježila pod udarcem bata upravo otrgnute sitne krhotine stijene i još u zraku.

 

Marijan Čepelak – Maligan, 30. svibnja 2013.

---

 

IZVUCITE ME VAN

Zbog jame Podubloga
sad pjevam bluesa toga,
zbog jame Podubloga,
prijem

Na dvijestotome metru
ja tako sam sam,
na dvijestotome metru,
prijem.

Refren:
Halo baza, ovdje baza,
halo baza, ovdje baza,
halo baza, ovdje baza,
prijem

Izvucite me van,
jer sam sav mokar,
izvucite me van,
prijem

Ne možemo te vući,
jer će sajla pući,
ne možemo te vući,
prijem

Refren

Još metar ili dva,
do police imam ja,
još metar ili dva,
prijem

Ti čekaj tamo dolje,
ni nama nije bolje,
ti čekaj tamo dolje,
prijem

Refren

Karbitka mi se gasi,
nek' me netko spasi,
karbitka mi se gasi,
prijem

Ne možemo te spasit'
al' grob ćemo ukrasit',
ne možemo te spasit',
prijem

Refren

 

Pjesma je nastala prilikom istraživanja jame Podublog u Istri kod mjesta Mrčane (za vrijeme prvosvibanjskih praznika 1969. godine, dubina jame: 201 metar) i komplikacija kod izvlačenja vitlom(tzv. GSS vitlo - nastalo je veliko trenje sajle o stijenu, k tome još i poteškoće u komunikaciji).

Pjesma u početku nije bila u blues ritmu. Bilo je više skladatelja originalnog teksta (tamnoplava boja), mahom sudionika istraživanja, a to su bili: Radovan Čepelak, Mladen Garašić, Miron Kovačić, Srđan Novak, Hrvoje Malinar, Jura Sekely, Marta Sekely i Boris Vrbek.Zbog kratkoće pjesme, a na prijedlog Branka Šeparovića - Šepca, u rujnu 2013. preuredio je tekst uz dodatak četiri nove kitice Marijan Čepelak – Maligan, vođen idejom da se ovdje radi o dijalogu između onoga tko visi na sajli u jami i onih koji su na površini (baza), a na način da se uspostavi simetrija strukture stihova (tekst svijetloplave boje). Ni crni humor, tako tipičan za "Velebitaše", nije izostao.

(Mallorca, listopad, 2013.)

 

SPELEOLOŠKE EKSPEDICIJE I ZNAČAJNA SPELEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

Speleološka istraživanja u špilji Munižabi 1998. - 2014.
Nakon zadnjih istraživanja i sređivanja topografskih nacrta 2014. godine, nova duljina jame Munižabe je 9715 m, a dubina -510 m.

Aktualna istraživanja jame Kite Gaćešine
Nastavljena su istraživanja SO Sv. Mihovila, SO Velebita, SO Mosora, SO Imber, SO Profunda, PK Split u -465 m dubokoj i trećoj po duljini u Hrvatskoj jami Kiti Gaćešini na Južnom Velebitu. 

Jamski sustav Velebita
- najveća podzemna vertikala na svijetu (513 m)
- dubok je  -1026 m, treća je po dubini jama u Hrvatskoj, i treća jama dublja od tisuću metara.

Interaktivni topografski nacrt Jamskog sustava Velebita

 

Rezultati speleoloških ekspedicija u Lukinu jamu
dosegnuta dubina -1431 m

Lukina jama je najdublja hrvatska jama. Osim niza speleoloških ekspedicija od 1992.-1995. i 2010.-2013. u jami su izvedena i multidisciplinarna znanstvena istraživanja. Nove znanstvene spoznaje prikupljene zahvaljujući vrijednom radu speleologa koji su omogućili pristup na duboke lokacije, pridonijet će razumijevanju hidroloških, geoloških i fizikalnih procesa i posebnih vrijednosti podzemlja našeg krša. Jedan od važnijih i neočekivanih rezultata istraživanja je podatak da se razina vode u sifonu na dnu Lukine jame podiže čak preko 100 metara.

Slovačka jama na Velebitu
dosegnuta dubina -1320 m

Patkov gušt
druga najveća vertikala na svijetu (553 m)

Lubuška jama (-521 m)
rezultati istraživanja i perspektive spajanja s Lukinom jamom

Jama Amfora
Biokovo, -788 m

Špiljski sustav Đulin ponor-Medvedica
duljina 16396 m

Markov ponor

Punar u luci

PUBLIKACIJE

VELEBITEN
je časopis PDS Velebita s pretežno speleološkom tematikom, izlazi od 1990. godine.

Kapljica i kamen

poučna slikovnica o krškim fenomenima
Autor: Damir Lacković
Ilustrator: Trpimir Vedriš
Slikovnicu možete kupiti u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju. Informacije na e-mail.

AKTIVNOSTI SO VELEBITA

Zagrebačka speleološka škola
i rad na speleološkoj edukaciji putem seminara i terenskih aktivnosti

Zaštita krških fenomena u Hrvatskoj
popis ugroženih špilja i jama i poticanje njihove zaštite

Stručne i znanstvene aktivnosti vezane uz istraživanje krša i speleoloških objekata
- Izrada elaborata o speleološkim istraživanjima
- Mjerenja fizikalno-kemijskih parametara u speleološkim objektima.

 

Studentima na odgovarajućim studijima ističemo mogućnost izrade diplomskog rada vezanog uz tematiku krša i speleoloških objekata u okviru aktivnosti SO Velebita. Za više informacija javite se na e-mail ili dođite srijedom iza 20 sati u Radićevu 23.

Speleoronjenje

KONTAKT I INFORMACIJE

SPELEOLOŠKI ODSJEK
PDS Velebit

Radićeva 23
10000 Zagreb

e-mail: speleovelebit@gmail.com

tel: 01 485 1670
sastanci: srijedom u 20,30 sati

RASPRAVE I STRUČNI PRIKAZI

Lice od prije 300 000 godina.

IZ POVIJESTI SO VELEBITA

Jama pod Kamenitim vratima, Biokovo, -520 m

Minuta šutnje. Crveno jezero 1956. In memoriam Borislav Mikulić

Na Velebitu u Domovinskom ratu. In memoriam Ozren Lukić-Luka

Speleološki logori na Braču 1992. i 1993.

Rudarsko-špiljarska akcija - novi ulaz u Veternicu?

Speleološki kamp u Njemačkoj 1992.

Rašpor - iza slovenskog sifona

Seminari o postavljanju jama 1998. i 1999.

Katedrala, Premuda

Posjet Stupinoj jami

Posjet Ponoru Bregi

VELEBITAŠKI KUTAK

Pozivamo dugogodišnje Velebitaše da nam pošalju svoje članke o istraživanjima koje su objavljivali u speleološkim i drugim časopisima, kako bi upotpunili naše web stranice. Materijale možete slati na e-mail SOV-a ili ako imate veće slike, na ovaj e-mail. Posebno su dobro došli slikovni prilozi s istraživanja od osnutka Velebita do 1990. godine, budući da ih uglavnom nemamo dostupne u Velebitu. Javite nam se!

Članovi SOV na prijelazu tisućljeća

Pečat i amblem Speleološkog odsjeka Velebit.

VELEBITAŠKA PJESMARICA

Urednik: Josip Petričević

Velebitaške himne

Velebitaška pjesmarica 1. dio

Velebitaška pjesmarica 2. dio

 

Malo fotografija s jedne od Gitarijada ...

Izvucite me van

 Izvucite me van,

Jer sav sam mokar,

Izvucite me van,

Prijem.

 Ne možemo te vući,

Jer će sajla pući,

Ne možemo te vući,

Prijem.

Još metar ili dva,

Do police imam ja,

Još metar ili dva,

Prijem.

Halo baza, ovdje baza

Halo baza, ovdje baza

Halo baza, ovdje baza

Prijem.

 

 ...nastala u jami Podublok kod Marčana u Istri za vrijeme jedne prvomajske akcije..