Munižaba u 2014.: 9715 m

Speleološki odsjek PDS Velebit organizirao niz istraživanja uz potporu Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza „Munižaba 2014“. Špilja Munižaba nalazi se na Crnopcu (Velebit) te je 4. po duljini u Hrvatskoj. Volumen njenih kanala veći je od 2 milijuna kubičnih metara što predstavlja najveće podzemne prostore u Hrvatskoj. S obzirom na blizinu najdulje hrvatske špilje, Jamskog sustava Kita Gaćešina, postoje perspektive povezivanja tih špilja u jedinstveni špiljski sustav duljine preko 37 km.
Zbog organizacijskih i vremenskih uvjeta logor je održan tijekom niza vikend akcija s početkom 22.2., 8.3, 18.4., 17.5 te 29.8. U istraživanjima je sudjelovalo tridesetak speleologa iz SO PDS Velebit, SO HPD Mosor, SO Sv. Mihovil, SK Samobor, ASAK i Austrije. Istražen je „Hektorov kanal“, kanal „Zlatnih žena“, dvorana „Izobilja“ te je više puta penjano. Istraženo je 266 m kanala te je nova duljina špilje 9715 m.

  OBJAVLJENO: 12.09.2014. 15:57

Nastavak istraživanja u Matijinoj perspektivi

U razdoblju od 7.-9. lipnja 2013. istraženo je 39m novih kanala i zaključen još jedan upitnik. Nova duljina Munižabe iznosi 9357m (mjerenja: Teo Barišić). Sudionici istraživanja: Ana Bakšić, Tibor Bali, Mario Moslovac, Marko Rakovac, Nenad Suvajac (SO Velebit); Petra Kovač-Konrad (SO Željezničar); Damir Janton (SK Ozren Lukić).
  OBJAVLJENO: 03.07.2013. 18:18

Nova speleološka istraživanja u špilji Munižabi u lipnju 2011: Istraženo novih 843 m kanala, 
nova dubina -510 m

 

Tijekom novog petodnevnog istraživanja u špilji Munižabi u organizaciji SO PDS Velebit, za vrijeme kojeg se neprekidno boravilo u špilji, istraženo je 843 m  kanala, a dubina je povećana sa -437m na -510 m. Nova ukupna duljina špilje je 9322 m. te je 4. špilja na Popisu najduljih špilja i jama u Hrvatskoj.

  OBJAVLJENO: 11.07.2011. 11:16

 

Speleološka istraživanja u špilji Munižabi
u lipnju 2010: Istraženo novih 1184 m kanala

Tijekom osmodnevnog istraživanja u Munižabi u organizaciji SO PDS Velebit, za vrijeme kojeg se neprekidno boravilo u špilji, istraženo je 1184 m ukupne duljine kanala (954 m horizontalne). Nova ukupna duljina špilje je 8479 m, a horizontalna duljina 6947 m, čime je sada 6. špilja po horizontalnoj duljini u Hrvatskoj.

  OBJAVLJENO: 02.07.2010. 16:06

NOVA SPELEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA U MUNIŽABI
1998. - 2007.


Darko Bakšić, SO PDS Velebit

Abstract:

Exploration of Munižaba cave at Mt. Velebit near Gračac has started on April 30th 1989, and the first part of exploration was finished that summer at speleo camp "Crnopac '89" when the cave has been explored to the depth of -437 m and 2300 m of horizontal length. Exploration were done by cavers from the Speleo section Željezničar with several cavers from clubs Velebit, Ursus spelaeus and DISKF.

The first visit after the first explorations, was 8 years after, in May 1998, when the cavers from the Speleological section Velebit with colleagues from other clubs visited Munižaba. This was the beginning of the new wave of 14 explorations organized by Speleological section Velebit in the period between 1988. and 2007. The new and impressive parts of the cave were discovered. Today, a new horizontal length of the cave is 5993 m.

 

Sažetak:

Od 1998. do 2007. godine nastavljena su speleološka istraživanja u Munižabi. Napravljen je novi nacrt cijelog objekta. Duljina Munižabe nakon novih istraživanja iznosi 5993 m, a dubina objekta se promijenila nakon izrade novog nacrta pa iznosi -437 m. U Munižabi postoje još uvijek brojna mjesta u kojima treba nastaviti istraživanje. Obzirom da se nalazi između Cerovačkih špilja, Kite Gaćešine i Burinke, te da su svi objekti morfološki vrlo slični, postoji i mogućnost spajanja Munižabe s nekim od spomenutih objekata.

 


Ulazna vertikala. Snimio: D.Bakšić

 

Kronologija istraživanja

Istraživanje Munižabe započelo je 30. travnja 1989. godine. U pet istraživačkih akcija jama je istražena do -448 m dubine (po starom mjerenju) i 2300 m duljine. Posljednja je bila mini ekspedicija “Crnopac '89”, od 5. do 16 kolovoza. Istraživanja su organizirali i vodili speleolozi iz SO Željezničar, a priključili su im se kolege iz SO Velebit, SD Ursus spelaeus i DISKF. Ta istraživanja detaljnije u časopisu Speleolog opisuje Ozren Lukić - Luka (1989). Nacrt su tada crtali Ozren Lukić - Luka, Robert Dado - Šišmiš, Mladen Kuhta i D. Ðuretek. Mjerili su Želimir Ludvig - Ludva, Slavenka Baković, Jadranko Ostojić - Makina, Siniša Rešetar - Sinus i Željka Trubić. U istraživanjima su još sudjelovali Igor Jelinić - Jela, Hrvoje Korais - Rele, Igor Brzoja - Žan, Vlado Božic - Boltek i Branko Jalžić - Bančo.

 

Nakon gotovo devet godina za vikend 29. do 31. svibnja 1998. godine organiziran je posjet Munižabi. Motiva za to bilo je nekoliko:
- Nakon završetka domovinskog rata ovaj dio Hrvatske bio je ponovno dostupan i provjereno siguran od mina;
- Velika većina nas nije bila u Munižabi, a priče o njezinoj impresivnosti godinama su razbuktavale maštu. Ogroman ulaz, dvjestometarska vertikala, velike dvorane, podzemni kanjon;
- Postojale su perspektive za penjanje koje se tih godina u hrvatskoj speleologiji počelo učestalije prakticirati;
- Uklopilo se i snimanje serijala „Dubine“ od Stipe Božića pa smo mu odlučili pomoći pri snimanju, a ujedno pod jakim reflektorima bolje osvjetliti Munižabu i pregledati te velike prostore i moguće perspektive.
Već nakon prvog posjeta, zaključili smo kako u Munižabi treba čim prije nastaviti istraživanja. Međutim, uslijedila je dugačka pauza od tri godine.
Zašto smo toliko čekali ne mogu odgovoriti jer me i samog iznenadila ova činjenica kad sam provjerio datume našeg prvog posjeta i prvog istraživanja. Razlog su najvjerojatnije brojna speleološka istraživanja u drugim objektima na kojima smo boravili iz vikenda u vikend.


Kaskade u Velikom kanjonu. Snimio: D.Bakšić

Kad smo konačno ponovo došli u Munižabu, bili smo spremni za fizičke i tehničke izazove, ali nismo očekivali dugotrajno i mukotrpno (objektivno i subjektivno) sređivanje podataka i nacrta. Nismo očekivali niti ponovno crtanje starih dijelova Munižabe. Novoistražene dijelove nismo mogli spojiti na stari nacrt jer stare mjerne točke nisu bile označene u jami, a obzirom da se radi o objektu čiji su kanali iznimno široki teško ih je bilo rekonstruirati. Bilo je i financijskih problema. Munižaba je doslovno gutala opremu na postavljenim prečnicama i penjevima. Trebalo je trajno ostavljati sve više materijala što nas je dodatno usporavalo. Pa i pronalazak nove velike jame na Crnopcu, Kite Gaćešine, odrazio se na tempo istraživanja Munižabe jer smo sudjelovali i u njenom istraživanju. Teo Barišić i Božo Branica nakon svake istraživačke akcije u Kiti odmah bi sredili nacrt pa su snage logično bile usmjerene tamo. Nikad nije nedostajalo volje za istraživanja u Munižabi, ali se jako zaostajalo sa sređivanjem nacrta.
Bez obzira na sve spomenuto, Munižaba je danas nakon 10 godina novijih istraživanja produljena za 3693 m pa je njena ukupna duljina 5993 m.

Literatura:
Lukić,O. (1989): Speleološka istraživanja Crnopca na Velebitu, Speleolog 1988 – 1989, str. 14 – 26

 

PREGLED NOVIJIH ISTRAŽIVANJA U MUNIŽABI

Popis istraživačkih akcija SO Velebita
(14 istraživačkih akcija + 1 vježba spašavanja)

29-31.5.1998. Snimanje dokumentarnog filma "Dubine" sa Stipom Božićem.
Marko Andreis, Filip Bach, Ana Bakšić, Darko Bakšić-Bakša, Dean Bratušek, Tihana Dasović, Darija Foretić, Ivana Gregorić-Šorti, Čedo Josipović, Nataša Josipović, Dubravko Kavčić-Kabić, Erli Kovačević, Jagoda Munić, Ljiljana Novosel-Ljiljka, Vesna Ogrizović, Dalibor Paar, Siniša Rešetar-Sinus, Ana Katarina Sansević-Aksa, Leonara Smirnjak, Irina Stipanović, Andrej Stroj, Darko Štefanac-Štele, Darko Troha, Goran Vincenc-Vinc, Stjepan Zelenko, Ronald Železnjak-Roni. Svi su išli u jamu osim Irine i Zelenka. Spustili se na dno, obišli Bančekovu perspektivu, zabilježili perspektivne dijelove jame na nacrtu, fotografirali i snimali film.

14-16.4.2001. Posjet i penjanje iznad prvog jezera u Bančekovoj perspektivi. Nedostajalo je kajlica pa je prekinuto penjanje. Nakon izlaska iz jame, uslijedilo je cjelonoćno druženje uz vatru. Bilo je hladno sa snijegom.
Filip Bach, Ana Bakšić, Darko Bakšić, Jana Bedek, Dean Bratušek, Tihana Dasović, Maja Dasović, Sunčica Domazet, Saša Ilić, Daniel Lacko, Danijel Limenko-Limeni, Jagoda Munić, Dalibor Paar, Josip Petričević-Joso, Ivica Radić, Ana Katarina Sansević i Leonara Smirnjak.
Igor Jelinić-Jela i Dinko Novosel (SO Dubovac), Ivica Milanja-Jolly, Vesna (SO Liburnija), Milan Miljuš-Miki, Robert i Sonja (SO Mosor).

27.4-1.5.2001. Bakša je ispenjao 30 m visok Udarnički penj. Ušlo se u nove dijelove jame koji su približnih dimenzija kao i Veliki kanjon. Ubrzo su Josip i Bakša između zarušenih blokova pronašli spoj na Bančekovu perspektivu tako da se Udarnički penj mogao raspremiti. Ćuki je nastavio kanalom uzbrdo i došao do mjesta koje je kasnije nazvano Bivak dubinskog pijanstva – jama ide dalje. Nacrtano je oko 300 m novih kanala. Nakon izlaska iz Munižabe, prošetali se do ulaza Burinke.
Ana Bakšić, Darko Bakšić, Ivica Ćukušić-Ćuki, Filip Filipović, Saša Ilić, Irena Jevtov-Renči, Daniel Lacko i Josip Petričević.
Marin Glušević, Vesna Hrdlička i Milan Miljuš (SO Mosor). Članovi SDK bili su u posjeti jame.


Bivak dubinskog pijanstva, dubina -271 m. Snimio: D. Bakšić

30.5-3.6.2001. Na dolasku se zaustavili na pečenom volu i pivi u Gračacu. U nekoliko istraživačkih dana nacrtane su Crvotočina, Mliječna staza, Kanal negativnog protoka vremena i Čižmolovka. Izlet je obilježila gomila hrane i pića, pjesma i gitara. Bivak je dobio naziv Bivak dubinskog pijanstva, a Bakša zbog prigovaranja pjesmu „Druže Bakša“.
Od 30.05. u jami su bili: Ana Bakšić, Teo Barišić, Filip Filipović, Saša Ilić Marija Maćešić, Josip Petričević, Ronald Železnjak, i Elizabeta, te Marin Glušević i Vesna Hrdlička (SO Mosor). Darko Bakšić došao je 31.5., a Igor Boršić-Igi, Sunčica Hrašćanec-Sunka, Irena Jevtov Neven Kalac-NevenKa, i Ana Katalinić-Kate 01.06. Kroz Munižabu su prošli i Frua, Igor i Grgo iz Malačke, ali nas nisu našli.

 
Zmajevo pojilo. Snimio: D.Bakšić

16-17.6.2001. Postavljanje vertikale iza bivka dubinskog pijanstva. Nakon 81 m spustili se u nove horizontalne dijelove nazvane Fuhurov kanal. Prođen i nacrtan
Fuhurov kanal do vertikale kasnije nazvane Fuhurov let. Dio ekipe spava u jami, a dio izlazi van.
Ana Bakšić, Darko Bakšić, Dean Bratušek, Bojana Horvat, Saša Ilić, Danijel Limenko, Marija Maćešić, Josip Petričević, Ana Katarina Sansević, Ivana Sansević, Ivančica Zovko, Tomislav, Josipa, Elizabeta.


Je...greben. Snimio: D.Bakšić

24-26.5.2002. Nastavlja se istraživanje Fuhurovog kanala. Bakša priječi vertikalu po tankom grebenčiću uz upotrebu blatnih klinova. Prečnica dobiva naziv Fuhurov let.
Vođenje školaraca po jami do bivka.
Ana Bakšić, Darko Bakšić, Jana Bedek, Dean Bratušek, Matija Čepelak, Karla Fabrio, Neven Kalac, Nino Kecman, Daniel Lacko, Marija Maćešić, Antonija Nemet, Dalibor Paar, Ana Katarina Sansević, Darko Štefanac, Dijana Župan, Jasmin, Ivan.


Prečnica Fuhurov let. Snimio: D. Bakšić

1.6.2002. Istražena vertikala ispod prečnice Fuhurov let duboka 65 m. Spavanje u jami i izlazak. Pranje opreme na rijeci Otuči.
Ana Bakšić, Darko Bakšić, Slaven Boban, Matija Čepelak, Irena Jevtov, Ana Katalinić, Marija Maćešić, Josip Petričević.


Prečnica iza Fuhorovog leta. Snimio: D.Bakšić

7-9.6.2002. Bakša postavlja novu prečnicu iza Fuhurovog leta, nastavlja se s crtanjem do vertikale prije Starog kanala i do dvorane u kojoj je kasnije ispenjana i postavljena prečnica Velebitaška odiseja.
Filip Bach, Ana Bakšić, Darko Bakšić, Dean Bratušek, Jana Bedek, Matija Čepelak, Ana Čop, Ivica Ćukušić, Tihana Dasović, Ana Katarina Sansević, Dalibor Paar, Josip Petričević.
Marin Glušević i Vesna Hrdlička (SO Mosor).


Velebitaška odiseja.
Snimio: D.Bakšić

19-27.6.2004. Bakša je ispenjao i postavio prečnicu "Velebitaška odiseja", zatim prečnicu iznad prvog jezera u Bančekovoj perspektivi, te penj "Glava u torbi". Istraženi su novi dijelovi špilje, nacrtano je oko 800 m novih kanala, i nekoliko vertikala.
Od 19.06. u jami su Tomislav Bajo, Ana Bakšić, Darko Bakšić, Jana Bedek, Slaven Boban, Tihana Boban, Matija Čepelak, Marko Lukić, Dalibor Paar i Ronald Železnjak, te Marin Glušević (SO Mosor). Dio ekipe izlazi iz jame.
22.6. došao je Igor Jelinić (SO Dubovac), a 23.6. došli su Teo Barišić, Jurjana Radanjac-Juki, Darko Bačić-Dex (SO Sv. Mihovil), Damir Basara-Bas (Dubovac) i Martina Pavlek (Željezničar). 24.6. došli su Ivica Ćukušić, Lovro Čepelak, Neven Kalac, Tihana Krmpotić, Daniel Lacko i Vida Ungar. 26.6. radi raspremanja ušli su Filip Bach, Ana Katalinić, Marinko Malenica i Ena Vrbek, a prije njih u brzinski posjet došli Siniša Rešetar i članovi SD Samobor.


Stari kanal iza Fuhorovog leta. Snimio: D. Paar

26-29.5.2005. Istraživanje penjanjem. Bakša ispenjao skokove: Tri mušketira, Heisenbergove ljuske, penj u Kanal mumificiranih šišmiša, Fuhurovu jazbinu, Bijelu čokoladu i Svi za jednoga, jedan za sve. Iza ovog zadnjeg ušlo se u kanal, ali zbog nedostatka vremena nije se išlo dalje. Nacrtalo se dva datalja u Bančekovoj perspektivi i pronašlo još perspektiva za penjanje u drugim djelovima jame. Obišli su se razni dijelovi Munižabe, Vrba je snimao i uzorkovao sedimente, a Bajo je uzeo vodu za analizu.
Tomislav Bajo, Ana Bakšić, Darko Bakšić, Lovro Čepelak, Marko Katalinić, Luka Mudronja, Ivica Radić, Boris Vrbek, Ena Vrbek, Duje Vujić i Ronald Železnjak.
Ivan Bučan i Marin Glušević (SO Mosor).


Na putu do Zvijezdanih vrata. Snimio: D.Bakšić

4. i 5.6.2005. Vježba HGSS. Izvlačenje nosila s dna ulazne vertikale (-213 m). Cijela vježba trajala je sedam sati.
Ana Bakšić, Darko Bakšić, Slaven Boban, Ivica Ćukušić, Sunčica Hrašćanec, Ivica Radić, Darko Troha, Vladimir Lindić-Linda (HGSS Zagreb), Marin Glušević, Domagoj Laušić-Buco (HGSS Split), Igor Jelinić i Damir Basara (HGSS Karlovac), Dragan Dragičević i Vedran Tešić (HGSS Ogulin), Vatroslav Jakobović i Rino Balić (HGSS Samobor).

18. do 22.6.2005. Istraživanje i crtanje djelova čiji su se nacrti zagubili. Penjanje u Kuhtinoj perspektivi i preko puta Mliječne staze gdje je špilja nastavila dalje (Kanal pozitivnog protoka vremena).
Tomislav Bajo, Ana Bakšić, Darko Bakšić, Slaven Boban, Tihana Boban, Lovro Čepelak, Marinko Malenica, Luka Mudronja, Ivica Radić, Sanja Rukavina, Ronald Železnjak, te Igor Jelinić (SO Dubovac).

24. i 25.9.2005. Crnopac, rekognosciranje jama u okolici Munižabe, pronađena su dva ulaza. Bakša se spustio u jamicu pored logora koja ne ide dalje.
Ana Bakšić, Darko Bakšić, Dean Bratušek i Maja Dasović.

6-8.4.2007. Crtanje starih djelova Munižabe kako bi se konačno mogao spojiti cijeli nacrt jame. Tom su prilikom u starim dijelovima pronađeni novi kanali. U posjetu Munižabi bili su Švicarci i Slovenci iz Kostanjevice na Krki.
Ana Bakšić, Darko Bakšić, Slaven Boban, Tihana Boban, Matija Čepelak, Maja Dasović, Dalibor Paar, Predrag Štrbac, Igor Jelinić (SO Dubovac) i Marin Glušević (SO Mosor).

14-15.4.2007. Pokušaj ponovnog crtanja dijelova Munižabe iza četvrtog jezera u Bančekovoj perspektivi, ali se zbog nedostatka užeta odustalo.
Slaven Boban, Tea Budinjaš Matija Čepelak, Anđela Ćukušić, Petra Kutleša, Marta Malenica, Luka Mudronja, Loris Redovniković, Andrej Stroj.


Velebitaška odiseja. Snimio: D. Paar

JA IDEM VU GLIBOKU JAMU

 

Ja idem vu gliboku jamu

Ja idem vu njezinu tamu

Tam lepe su sige

Tam nestaju brige

Ja idem vu gliboku jamu

 

Kad spušćam se v njezinu kmicu

Tad osmjeh je navek na licu

Tam su moji pajdaši

Tam pjesma se praši

Za spušćat dok čeka se v redu

 

Niš nije tak črno kak zgledi

Bit vu mraku  sa škvadrom to vredi

Tam tak lepi su cajti

Teške vam je izajti

Bit vu mraku sa škvadrom to vredi

 

Ja idem vu gliboku jamu

Ja idem vu njezinu tamu

Tam lepe su sige

Tam nestaju brige

Ja idem vu gliboku jamu

 

                                                           Daniel Lacko, 2002.

     ....nastala na jednom istraživanju jame Munižabe...


Prečnica Fuhurov let. Snimio: D. Paar


 U nastavku Velebitaške odiseje. Snimio: D. Paar


Na kraju kanala kaskada. Snimio: D. Paar


Jaje na oko. Snimio: D.Bakšić

 

NACRT I MORFOLOGIJA ŠPILJE

MUNIŽABA

Lokacija: Crnopac, Velebit, Hrvatska

Duljina: 9715 m

Horizontalna duljina: 7637 m

Dubina: -510 m

Topografski snimili: Darko Bakšić, Teo Barišić, Lovro Čepelak, Matija Čepelak,
Maja Dasović, Filip Filipović, Marin Glušević, Damir Lacković, Luka Mudronja,
Dalibor Paar, Josip Petričević, Ronald Železnjak (podaci 2009.)


PROFIL ŠPILJE


TLOCRT ŠPILJE

Otvor Munižabe dimenzija je 30 x 35 m, a nakon 15 dubinskih metara sužava se na dimenzije 20 x 10 m i te dimenzije zadržava do kose police na -135 m. Iako se na ovoj polici moguće iskopčati s užeta zbog kosine nagiba od 44˚ to nije preporučljivo. Kosa je polica najuže mjesto u vertikali, nastala uglavljivanjem kamenih blokova u suženom meandru.


Ispod ulazne vertikale. Snimio: D.Bakšić

Nakon 9 metara kosine ponovo se ulazi u vertikalu. Na dubini od -202 m uže završava na polici širine oko 2 metra.Polica nastavlja skokom od 11 m, ali se ide na skok već se ukopčan u gelender priječi po polici nekoliko metara do kamenih blokova odakle se dalje može slobodno hodati. Ukoliko se na ulazu u jamu sruši kamen, on najčešće pada slobodno do -213 m dubine u dvorani. Ulazna dvorana dimenzija je 160 x 60 m, najviše izmjerene visine stropa od 82 m. Pruža se u smjeru SI-JZ. U JZ dijelu dominiraju ogromni kameni blokovi veliki od nekoliko desetaka do nekoliko stotina m3. SI dio dvorane prekriven je manjim blokovim i kršjem, a u svom JI najdubljem dijelu glinovitim sedimentom. Tu se na dubini od -242 m između kamenih blokova osjeća jako strujanje zraka. Kroz prolaz između blokova dimenzija 1,5 x 1 m ulazi se u dio nazvan Veliki kanjon. Veliki kanjon pruža se u smjeru SSZ-JJI. Dno Velikog kanjona prekriveno je kamenim blokovima i kršjem. Pod nagibom od 25˚ do 30˚ od spomenutog se prolaza spušta do dva jezera na -320 m. Prvo jezero je stalno, a drugo povremeno. Do prvog jezera postoje 4 odvojka. Prvi odmah na početku – kanal u koji se ulazi između kamenih blokova i podvlači ispod ulazne dvorane. Zatim na istočnoj strani kanjona spušta se do Kanala kaskada koji se pruža u smjeru sjevera. Kanal obiluje kaskadama koje su većim dijelom godine ispunjene vodom. Ovaj kanal pruža se u smjeru Cerovačkih pećina, a završava zarušenjem mjestimično pokrivenim sigastom korom.

 
Kanal kaskada. Snimio: D. Bakšić

U zapadnom dijelu Velikog kanjona dva su odvojka – penj Glava u torbi koji završava galerijom u samom stropu Velikog kanjona. Odmah nakon njega, a prije prvog jezera uspinje se i prolazi markantan greben te spušta u dio nazvan Kuhtina perspektiva. Prvo jezero zaobilazi se istočnim odvojkom Velikog kanjona i odmah se spušta na drugo povremeno jezero koje je pliće i moguće ga je pregaziti. Paralelno sa spomenutim prolazom pruža se u najvišoj etaži kanal Heisenbergove ljuske. On je u visini stropa Velikog kanjona. Nakon drugog jezera s istočne strane kanala nalazi se veliki saljev po kojem veći dio godine lagao curi voda. Saljev se nastavlja u kaskade. Ovaj saljev puni spomenuta jezera. Veći dio Velikog kanjona pruža se na dubini između 300 i 350 m U svom najjužnijem dijelu prelazi u Završnu dvoranu. Završna dvorana pruža se u smjeru SZ-JI, dimenzija je 160 x 55 m i prosječne visine oko 30 m, a u najvišem dijelu 64 m. Duž SI ruba dvorane je saljev duljine 115 m nastao zapravo spajanjem dva saljeva koji se svaki sa svoje strane spuštaju u središnji najniži dio dvorane odakle se prolazi u kanal gdje je najdublja točka Munižabe -437 m (stara mjerenja su -448 m).

 
Jezera u Velikom kanjonu (gore).
Bančekova perspektiva (dolje).
Snimio: D.Bakšić

Prije vertikale kojom se spušta u Završnu dvoranu, a u smjeru zapada nastavlja se kanal nazvan Bančekova perspektiva. Ulazni dio Bančekove perspektive prekriven je kamenim blokovima. Nakon 70-ak m uz južnu stijenu kanala između blokova u podu nalaze se dva teško uočljiva prolaza u kanal Slabo ste gledali. Kanal slabo ste gledali pruža se paralelno sa Završnom dovranom. Četrdesetak metara dalje u sjevernoj stijeni kanala nalazi se zarušenje kamenih blokova između kojih je prolaz u nove dijelove Munižabe otkrivene nakon penjanja Udarničkog penja. Ovo je najjednostavniji prolaz u nove dijelove Munižabe i danas se samo on koristi. Nakon još 40-ak m dolazi se na prvo jezero u Bančekovoj perspektivi. Na Prvom jezeru su dva otvora koji se također spajaju na novootkrivene dijelove Munižabe.


U bivku dubinskog pijanstva. Snimio: D. Paar

U Bančekovoj su perspektivi još tri jezera. Drugo je slabo uočljivo u sjevernom rubu kanala, treće je u jednom povratnom kanalu koji se spušta do -397 m dubine, a za četvrto jezero potreban je čamac. Do polovice duljine Bančekova se perspektiva pruža u smjeru zapada, a zatim skreće u smjeru juga da bi zadnji dijelovi skrenuli u smjeru sjevera. Iza četvrtog jezera u Bančekovoj perspektivi 2007. godine prošla je jedna istraživačka ekipa, ali im je nedostajalo uže za dalje napredovanje tako da te dijelove jame nakon prvih istraživača još nitko nije vidio.
Novi dijelovi Munižabe otkriveni su penjanjem Udarničkog penja (veliki otvor u zapadnoj stijeni Velikog kanjona prije Bančekove perspektive). Od Udarničkog penja do Bivka dubinskog pijanstva kanal je sličnih impozantnih dimenzija kao i Veliki kanjon, tekođer prekriven ogromnim kamenim blokovima. Prije nego se dođe na Bivak dubinskog pijanstva kod nakupine stalagmita nazvane Tri tenorca skrene se u smjeru JI i između blokova pronađe put u Bančekovu perspektivu. Nakon Tri Tenorca s južne strane kanala su dva otvora u manje kanale. Prvi, kanal Hostija završava suženjem, a drugi se vertikalom spaja na prvo jezero u Bančekovoj perspektivi. Od Bivka dubinskog pijanstva u smjeru sjevera se nastavlja prema Mliječnoj stazi i Čižmolovki, a u smjeru sjevera je impozantni otvor u 81 m duboku koljenastu vertikalu. Bivak dubinskog pijanstva nalazi se u centru jame, pod je prekriven glinenim sedimentom, a u blizini se nalazi jezerce (nakapnica) s pitkom vodom. Idealni uvjeti pretvorili su ovo mjesto u bivak za brojne istraživačke akcije.


Jezero kod Bivka dubinskog pijanstva. Snimio: D.Bakšić

Dio od Bivka dubinskog pijanstva prema Mliječnoj stazi jedan je od ljepših u Munižabi. U njemu ima brojnih saljeva, kaskada, stalagtita, stalagmita, koraloida i kristala različitih boja od bijele, sive do svjetlo smeđe i crvene. Na pojedinim mjestima saljevi su još u fazi stvaranja pa su mekani i izuzetno krhki. Kanal se najprije pruža u smjeru zapada, a zatim lomi i račva u smjeru S-J. Južni krak čine Kanal negativnog i kanal pozitivnog protoka vremena, a sjeverni dalje nastavalja preko Mliječne staze do Čižmolofke. Mliječna staza je zapravo sniježno bijela kalcitna korica koja prekriva središnji dio glinom prekrivenog poda kanala tvoreći markantan bijeli put. Mliječna staza i Čižmolovka u prosjeku su 50-ak m iznad Velikog kanjona i Bančekove perspektive, a samo njihovi najdublji dijelovi spuštaju se do te razine.
Od Bivka dubinskog pijanstva u smjeru sjevera vertikalom od 81 m spušta se u dio jame nazvan Fuhurov kanal. U ovu se vertikalu za vrijeme obilnih kišnih oborina voda vrlo brzo i izdašno cijedi pa bi na ovom mjestu na površini trebalo potražiti postoji li nekakav jamski ulaz prolazan za čovjeka.


Svi sveti i Fuhorov kanal. Snimio: D. Bakšić

Fuhurov se kanal pruža u smjeru SZ-JI. Najjužniji dio Svi sveti spaja se s prvim jezerom u Bančekovoj perspektivi. Svi sveti su prelijep dio bogat kalcitnim kaskadama ispunjenim vodom. Obilježje Fuhurovog kanala je prekrivenost glinovitim sedimentom, te brojne vertikale koje završavaju na dubini između -381 i -405 m. Sve vertikale se sužavaju ili su zatrpane sedimentom. Najmarkantnija je vertikala Fuhurov let gdje je glinovita podina jednostavno propala u vertikali. Fuhurov let je viseća tirolska prečnica gdje se kroz zrak prolazi iznad 65 metarske vertikale. Ovaj dio jame završava Velebitaškom odisejom, relativno razvedenjiim dijelom gdje se stalo na suženjima koja su danas nakon istraživanja u Kiti Gaćešinoj dobila sasvim drugačiju dimenziju. Naime ovaj dio Munižabe zasada je najbliži Kiti Gaćešinoj. Nasuprot Velebitaškoj odiseji nalazi se Stari kanal.

Međusobni položaj većih speleoloških objekata na Crnopcu – izradio Teo Barišić

 


Drhtavo jezero. Snimio: D. Bakšić

 

Nazivi u Munižabi

Ulazna dvorana – ulazna dvorana velikih dimenzija.
Veliki kanjon – kanal velikih dimenzija - podzemni kanjon. Hodanje njime podsjeća na hodanje kanjonom Male Paklenice. Kao podzemno planinarenje.
Kanal kaskada – obiluje kaskadama većim dijelom godine ispunje vodom – jako podsjeća na dijelove s kaskadama u Donjoj Cerovačkoj špilji.
Penj glava u torbi – ime slikovito opisuje subjektivan osjećaj penjača obzirom da su mjesta za međusidrišta bila prilično loša. Ispenjao Bakša. Visina penja je 23 metra.
Urbi et orbi – polica na kraju penja Glava u torbi u samom je stropu Velikog kanjona i kad se nađete na njoj kao da imate silnu potrebu poručiti nešto špiljarima ispod sebe. Barem “Živ sam”.
Kuhtina perspektiva – ime dobila po Mladenu Kuhti – jednom od prvih straživača Munižabe.
Penj zakaj ja ne volim ponedelek – Nalazi se u Kuhtinoj perspektivi i ispenjan je ponedjeljkom. Penj je pomalo neugodan i završava policom u stropu kanala. Ispenjao Bakša. Visina 31 m.
Heisenbergove ljuske – kanal u koji se ušlo penjanjem po starom saljevu čiji se slojevi kalcita (ljuske) razdvajaju i lome. Fiksevi za napredovanje i osiguranje na ovom su saljevu imali psihološki efekt. Bakša je penjao, a Roni ih je kasnije vadio pa su se koristili ponovo. Penj je visok 13 m. Ovaj se penj mogao zvati i ekonomični, no, Roni se dosjetio Heisenberbovih ljuski. Naravno da nam je nakon toga održao i kratke osnove iz kvantne fizike. Mi smo se češkali, a naziv je ostao.
Udarnički penj (visok 30 m) – penjan za prvi maj. Uloženo je puno truda, norma je prebačena, a uspjeh se kao u stara udarnička vremena isplatio. Samo što glavni udarnik nije dobio svoju novčanicu. Penjao Bakša.
Završna dvorana – završetak Velikog kanjona. Kanal u samom dnu Završne dvorane još je uvijek najdublja točka Munižabe -437 m (stara mjerenja -448 m).
Bančekova perspektiva – ime dobila po Branku Jalžiću – Bančeku – jednom od prvih istraživača Munižabe.
Kanal slabo ste gledali – ne treba objašnjavati naziv.
Prvo, drugo, treće i četvrto jezero u Bančekovoj perspektivi – prvi istraživači nisu dali imena ovim jezerima, a mi smo ih maštovito nazvali rednim brojevima zbog lakšeg snalaženja.
Tri tenorca – tri markantne sige na putu prema Bivku dubinskog pijanstva.
Kanal hostija – prepun tankih kalcitnih lako lomljivih ljuski koje podsjećaju na hostiju.
Bivak dubinskog pijanstva – kulturološki i logistički centar Munižabe (bar za sada) iz kojeg su relativno odmorni špiljari odlazili u istraživanja.
Crvotočina – kroz neuglednu rupu u sigovini prođe se u veliku dvoranu sa zasiganim saljevom. To je zapravo crvotočina koja najkraćim putem neočekivano spaja dijelove jame.


Zvijezdana vrata. Snimio: D. Bakšić

Zvijezdana vrata – prečnica pored jednog visokog crvenog stalagmite – vrata u novu dimenziju, nove dijelove jame. Očito je tada bila aktualna serija Zvijezdana vrata.
Kanal negativnog protoka vremena – nakon jedne fizičarske priče sa Sašom Ilićem kanal je dobio ime.
Kanal pozitivnog protoka vremena – nalazi se iznad kanala negativnog protoka vremena pa je ime logično. Da bi se ušlo u ovaj kanal trebalo je prečiti 20 m i ispenjati 10 m iznad vertikale Kanala negativnog protoka vremena. Ispenjao Radić Ivica.


Mliječna staza Snimio: D. Bakšić

Mliječna staza – bijeli kalcitni saljev čini predivnu stazu u smeđem glinovitom kanalu. Treba ga pažljivo zaobići da se ne uništi. Cijeli kanal dobio je naziv Mliječna staza.
Dvorana neutralizacije – jednostavna rješenja uvijek su najbolja. Netko bi reko da se do puno značajnih otkrića došlo slučajno, ali treba znati prepoznati pravu stvar. Tako se Teo u jednom trenutku morao dvostruko olakšati (nužda i karabitka). Vjerojatno je u čučnju, uz iskolačene oči osjetio prosvjetljenje. Drekec je pokrio vapnom i gle čuda nema neugodnih mirisa. Od tada to čudo prakticiramo u podzemnim WC-ima. Jednostavna stvar, kako se toga nismo prije sjetili rekli bi neki…ali nismo se sjetili.
Ronište – dio koji je crtao Ronald Železnjak – Roni.
GlondžaOna – Završetak kanala Mliječna staza. Između glondži se osjeća strujanje zraka, ima puno prolaza, ali je vrlo zahtjevno.
Čižmolofka – u ovom kanalu postoji jedan blatni sifon. Kad smo prošli prvi put propadalo se malo, a na povratku su nestajale čizme, pa čak i čarape.
Ures – vertikala je pravi ures na profilu nacrta jame – bez brojnih vertikala nacrt bi u profile izgledao siromašnije i pomalo dosadno.
Blatni aksiom – blato je u ovom dijelu Munižabe “temeljna istina”
Svi sveti – prelijepa dvorana i dio s vodenim kaskadama
Penj svi za jednog, jedan za sve – najprije svi pomažu jednom da se popne, a onda on postavlja uže za sve. Tu su foru još davno otkrili mušketiri. Ispenjao Bakša. Visina 14 m.
Zmajevo pojilo – kalcitni tok u glinovitom sedimentu, a iznad se nalazi stijena koja podsjeća na glavu zmaja.
Bijela čokolada – saljev koji izgleda “mljac”. Ispenjao Bakša tek toliko da shvati da nema prolaza dalje.


Klizalište. Snimio: D.Bakšić

Klizalište – zasigani pod podsjeća na klizalište.
Fuhurov let – jedna od impozantnijih podzemnih prečnica. Kroz zrak se priječi 10 m po užetu iznad otvora 65 m duboke vertikale.
Fuhurova jazbina – povratni kanal kod prečnice Fuhurov let.
Po oštrici noža – prečnica koja ide preko škrapa iznad vertikale – postavio ju je Igor Jelinić – Jela.


Penjanje u Velebitaškoj odiseji. Snimio: D. Paar

Velebitaška odiseja – penj pa prečnica (15 m penjanja i 15 m prečnice) visoko iznad dna dvorane. Gledano iz daljine špiljari po niti “lebde u stijeni” baš kao i astronauti oko svojih svemirskih brodova. Ispenjao Bakša.
Osmi putnik – ispod “Velebitaške odiseje” nalazi se vertikala na čijem ulazu je sigasta tvorevina koja podsjeća na Alliena.
Marsupilamijeva dvorana – pjegasti strop dvorane podsjeća na dražesnu zvjerku Marsupilamija - junaka stripa Spirou crtača Andre Franquin-a.


Marsupilamijeva dvorana. Snimio: D. Bakšić

Drhtavo jezero – nakapnica u koju cijelo vrijeme kaplje voda tako da je površina uvijek pokrivena kružnim valovima.
Biela vrata – vertikala čji su rubovi zasigani i bijeli
Stari kanal – stari fosilni kanal u koji se ušlo nakon prečenja dijela “Po oštrici noža”.
Ćumez kosina – dovoljno slikovito

 

Način citiranja rada: D.Bakšić, Nova speleološka istraživanja u Munižabi. Speleološki odsjek PDS Velebit. Hrvatski speleološki poslužitelj, public.carnet.hr/speleo, 2008.

       UVJETI KORIŠTENJA SADRŽAJA      HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ     ŠTO JE SPELEOLOGIJA?     ZAŠTITA ŠPILJA

© 1997-2014. HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ