Jama pod Kamenitim vratima

Robert Erhardt

ABSTRACT

In the summer 1980. the Cave under the Stone gate was explored in just a few days, was the second deepest in Croatia at the time of exploration, and one of the most impressive. Exploration was carried out by the members of Speleological section Velebit. The cave is located on the Biokovo Mountain which rises steeply above the Makarska riviera, its entry is at the height of 1350 m above the sea— level. It was formed from numerous fissures and is marked by large vertical walls. After the initial drop of 65 m, there is a completely vertical one 230 m, which ending a ledge, 15 m long and 4 m wide. This is followed by two smaller drops and then second vertical wall 170 m long which ends on the bottom of the cave at the depth —520 m. After the first drop there is a little water flow, which can be avoided by the use of a spit. In spring, when the snow is melting, the entire bottom (25 m in diameter) may become a lake The cave was explored in two attempts with a one day break in between. The first exploration lasted 16 hours, but then speleologists had to return to the surface from the depth of 420 m because they lacked equipment. After a rest of 24 hours, the bottom was reached in the second attempt which lasted 33 hours, the was reached in the second attempt which lasted 33 hours, 16 speleologists took part in the exploration of which two got to the bottom. The speleologists kept in touch by the use of Walkie-talkie stations, connected by a single telephone cable.

Jama pod Kamenitim vratima istražena je u okviru speleološkog logora pod pokroviteljstvom Komisije za speleologiju HPS, koji je održan od 26. srpnja do 3. kolovoza 1980. godine. U radu samog logora, na kojem je, pored Jame pod Kamenitim vratima istraženo još nekoliko jama, sudjelovali su speleolozi iz sedam odsjeka u Hrvatskoj.

Interesantno je podsjetiti se na način istraživanja i neke detalje tog zanimljivog pothvata, koji je jedinstven u Hrvatskoj po načinu na koji je savladan ovako impresivan objekt. Za svega nekoliko dana otkrivena je i istražena jedna od najdubljih i najimpozantnijih jama u Hrvatskoj. U dva pokušaja, s međusobnim razmakom od jednog dana, istražena je i topografski snimljena druga jama po dubini u Hrvatskoj, svega četrnaest metara plića od 534 m dubokog Ponora na Bunovcu. Za slične pothvate bilo je nekoć potrebno i po nekoliko mjeseci planiranja i pripremanja.

O smještaju i postojanju jame nije bilo nikakvih podataka prije samog istraživanja. Jama je otkrivena pretraživanjem terena. Cijelo to područje je kamenjar prepun vrtača obraslih bukovom šumom i šikarom.

Prva je pronašla jamu Koraljka Fabinc kasno poslijepodne u utorak 29. VII. 1980. godine. Isti dan do prve police na 65-tom metru spustio se Erhardt. Zbog toga što je već bilo kasno, a jama je procijenjena na 250 do 300 m, istraživanje je prekinuto, a ekipa se vratila u logor smješten uz lugarnicu udaljenu oko 25 minuta od objekta.

Dotadašnja iskustva su pokazala da velike objekte treba istraživati na ekspedicijski način, međutim, zbog moderne opreme i uigrane ekipe odlučeno je da se primijeni jurišni način istraživanja bez bivakiranja u podzemlju. Nastavak istraživanja isplaniran je tako da su formirane dvije ekipe: jurišna (tri člana) i transportna (četiri člana). Zamišljeno je da transportna i jurišna ekipa zajedno dopreme materijal do prve police (65 m), a da zatim jurišna ekipa pođe dalje. Drugi speleolozi će biti na površini i pomagati prilikom transporta i izvlačenja opreme. Plan je nešto malo izmijenjen stjecajem okolnosti, ali je istraživanje provedeno u osnovi onako kako je zamišljeno. Kako je tekla sama akcija najbolje je pratiti po dnevniku istraživanja.

30. srpnja — Pripremljen je materijal i osobna oprema. Ekipa odlazi do jame i nosi opremu. Oko 10 sati po već postavljenom užetu do prve police se spuštaju Sekelj, Rendić, Supičić, Fabinc i Erhardt i transportiraju opremu. Puharić i I. Nemeš će doći kasnije. Preko jedne stijene napravljeno je sidrište. Jurišna ekipa koju sačinjavaju Sekelj i Erhardt dolazi do 290 m. Uspostavljena je veza preko voki-tokija i jednožilnog kabla razvučenog između police i transportne ekipe na ulaznom dijelu, koja je u jednom trenutku bila prekinuta zbog kidanja kabla, ali je poslije opet uspostavljena. Polica je prostrana i velika (15X4 m), ali je jako vlažna. Ekipa prekida vezu i nastavlja napredovanje. Slijedi spuštanje niz dva manja skoka uz obilno zalijevanje slapa. Na dubini od 420 m istraživanje je prekinuto zbog nedostatka užadi. Ekipa se vraća do 290 m i uspostavlja vezu sa površinom. Oprema ostaje u jami, a jurišna ekipa izlazi na površinu oko 0,30 sati, nakon 16 sati provedenih u jami. Povratak u logor.

31. srpnja — Dan odmora. Planiranje nastavka istraživanja. Pripremanje dodatne opreme. Prekinuta su istraživanja svih drugih Objekata na logoru.
1. kolovoza — U rano jutro kompletna ekipa odlazi na jamu. Slijedi ponovo pripremanje ekipe i planiranje istraživanja. Plan je slijedeći: do 65-tog metra dolazi prva transportna ekipa koja će biti na vezi i koordinirati transport i rad na površini. Druga transportna ekipa doći će do 290-tog m, a jurišna ekipa ide dalje.

Oko 10 sati svi se spuštaju do prve police Gabrić je vođa prve transportne ekipe koja ostaje na toj polici. Do 290-tog m se spuštaju Sekelj, Petricioli, Supičić i Erhardt i transportiraju novi materijal. Drugu transportnu ekipu sačinjavaju Petricioli i Supičić i oni ostaju na polici i održavaju vezu sa površinom. Jurišna ekipa (Sekelj i Erhardt) nastavlja dalje. Spušta se na malu policu na 350-tom m, ali zapinje uže koje transportiraju za sobom. Dolazi Petricioli i oslobađa uže. Slijedeće sidrište je na malom izbočenju na 447 m dubine. Tu je ujedno i kraj užeta. Sa slijedećim uzetom jurišna ekipa doseže dno jame —520 metara nešto prije 22 sata. Nakon zadržavanja od 1 sat, oko 23 sata ekipa počinje izlazak iz jame. Predstoji mukotrpno izvlačenje opreme. Prvo izvlače užad do 350-tog m. Zatim javljaju drugoj transportnoj ekipi o rezultatu istraživanja, a ovi prosljeđuju vijest na površinu.

2. kolovoza — Oko 6 sati u jutro sastaju se jurišna i druga transportna ekipa na 290-tom metru. Izvlače opremu na policu i u 7 sati Sekelj kreće prema prvoj polici i površini. Zbog velike duljine skoka, umora i neispavanosti, izlazak ide vrlo sporo. Nakon gotovo 7 sati čekanja na drugoj polici posljednji kreće prema površini Erhardt i izlazi iz jame, oko 16 sati, nakon 32 sata provedena u podzemlju. Transportna ekipa izvlači užad na prvu policu, a nakon toga svi sudjeluju u izvlačenju opreme na površinu. Posljednji speleolozi iz transportne ekipe izlaze pred večer i time je uspješno okončano istraživanje.

U istraživanju Jame pod Kamenitim vratima sudjelovalo je 16  speleologa od kojih 4 ženska člana. U jamu se spustilo 12 speleologa i to: Đuro Sekelj i Robert Erhardt (SO PDS »Velebit«) do dna —520 m Donat Petricioli (SO PDS »Velebit«) do —350 m, Žarko Supičić (SO PD »Sutjeska«) do —290 m, do —65 m došli su Koraljka Fabinc, Majda Nemeš, Ivica Nemeš, Nikica Rendić, Boris Ziljak (svi SO PDS »Velebit«), Boris Mahovac (SO PD »Sutjeska«), Goran Gabrić (SO PD »Mosor«) i Bruno Puharić (SA »Otočani«).

Topografsko snimanje jame izvršio je Sekelj, a fotografsko Erhardt, Puharić, Sekelj i Supičić.

Za rasvjetu su upotrebljene karbidne lampe, a kao pomoćno svjetlo baterijske svjetiljke. U jami je napravljeno 6 sidrišta, jedno nije iskorišteno zbog efikasnosti istraživanja. Sva sidrišta napravljena su pomoću spit - klinova. Za istraživanje jame upotrebljeno je 950 m statičkog užeta marke Mamut i Edelweiss-superstatik, 260 m dinamičkog užeta marke Edelweiss i Edelrid, 20 karabinera, 7 spit-klinova. Sve vertikale su bile postavljene sa statičkim uzetima. Za vezu isu služile dvije voki-toki stanice i 300 m jednožilnog kabela. Kabel je služio kao vodič radio-valova, zbog toga što se oni vrlo brzo gube u podzemlju. Potrošeno je 15 kilograma karbida, 20 baterijskih uložaka, izgubljena su dva karabinjera i jedan gibbs, a jedno statičko uže je oštećeno. Za spuštanje su korištene spuštalice descendeur, za penjanje penjalice Gibbs, a osiguravalo se stezaljkama Shunt. Speleolozi su koristili pojaseve marke Troll i Edelweiss, jednodjelna platnena odijela (kombinezone), a oprema za bivakiranje nije korištena. Hrana je bila sastavljena od namirnica bogatih ugljikohidratima, bjelančevinama i vitaminima.

Prvi dio istraživanja trajao je 16 sati, a drugi dio (tijekom kojeg je dosegnuto dno jame) 33 sata. Tijekom istraživanja nije se dogodila niti jedna povreda ili slična nezgoda.

Organizaciju speleološkog logora i samog istraživanja izveo je SO PDS »Velebit«, a vođa je bio Đuro Sekelj.

OSNOVNI PODACI I MORFOLOGIJA JAME

       LEKSIKON ŠPILJA I JAMA     HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ     ŠPILJE HRVATSKE     ZNANOST    ZAŠTITA ŠPILJA

© 1997-2011. HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ