SPELEOLOŠKI KAMP U NJEMAČKOJ 24.7. - 10. 8.1992.

Tanja Bizjak, Ana Čop, Irina Stipanović

Velebiten br. 12, 1993.

ABSTRACT. The report and impressions of our members at traditional speleo camp in Germany held in 1992 in vicinity of Schelklingen, a real caving paradise. The authors describe differences in respect to speleo activities in Croatia: better financial status, technical equipment, greater care about protection of caves and nature in general. But, as a conclusion, cavers are one, a little bit quaint but wonderful, nation.

Slijedeći tradiciju Velebitaši su i 1992 bili na speleološkom kampu u Njemačkoj. Mjesto odigravanja bio je omladinski kamp u blizini Justingena, manjeg sela u blizini većeg sela
Schelklingena, a sve u blizini Ulma, grada u kojem je rođen Einstein. Još općenitije to je JZ Njemačke, dio koji se zove Schwäbiche Alb i koji je pravi raj za speleološke aktivnosti. Okupilo se na kampu pedesetak ljudi, što starih špiljara, što novih špiljara, što kuhara, što šatora i puno speleološke opreme. Bilo je tu najviše Nijemaca, zatim Poljaka, Mađara, Rumunjka, Nizozemac, Slovenka, mi: Tanja, Irina, AnaČ & jedan out of space --> Alf.
Zajednički, svakodnevni kampski dani izgledali su otprilike ovako. Budi nas nečija dernjava. Bauljamo iz vreća i pranje, pod uvijek divnu hladnu vodu. Zatim brzo na doručak. 8.00 i svi u redu za nešto sira, puno peciva, puno Nutele, pekmeza, i obično ništa mlijeka. Svakih šest dana zapala bi nas dužnost grupe¬reduše iliti čišćenje hladnovodnih sanitarija. U 9.00 čekalo bi nas predavanje (geološko, arheološko i jedno super o šišmišima). U 11.00 (s više ili manje točnosti) započeo bi Gruppenarbeit.
Itako sve do večere. Ručak je zamjenjen sendvičem napravljenim na doručku. 19.00 dugi red. Nešto toplo. Divno! Nakon večere još malo sporta (odbojka, nogomet), ponekad neko predavanje. A zatim ... Mrak. Vatra. Gitare i pjesma do kasno u noć.
Općenito. Život špiljara tamo i ovdje.
Ima nekih sličnosti. Ali i mnogo razlika.
- Piva. Kult obožavanja, sveta voda tamo kao i ovdje uvijek prisutna besmrtna piva.
- Oprema. Bolja financijska situacija. Stoga, normalno je posjedovati ronilačko odijelo, a i kataloške spravice.
- Svjetlo. Vrlo razvijena ekološka svijest, te uski i mali objekti povlače vrlo čestu upotrebu aku-svjetla te vrlo rijetko karabitke.
- Rizik. Ne poznaju tu riječ, osobito dok su navezani. Intenzivna briga o sigurnosti. Stop descender se ne usude ni izgovoriti ako nije osiguran shuntom.
Speleološki objekti. " Loch " - obuhvaća i jamske i špiljske objekte. " Schacht " je vertikalan objekt bez mnogo teških detalja. " Höhle " je uobičajeno ime za špilje. Veće špilje u Schwäbiche Alb su najčešće duge, uske i s vodenim tokovima, a jame nisu izrazito duboke. Vrijedi pravilo: "Otkriju li 10 m, iskopaju još 10 m i postignut je značajan rezultat. Slabu dubinu nadoknađuju količinom jama. Većinu objekata najlakše je opisati kao: " eng, nass und schmutzig - usko, mokro i prljavo ". Područje Schwäbiche Alb specifično je po svojoj građi. Kraški teren, vulkanski krateri, presušeni tok rijeke, mješavina raznih vrsta stijena. Briga za prirodu izražena je na svakom koraku. Po šumi je dozvoljeno šetanje samo uređenim putevima da se ne bi narušavao prirodni red. A svaki, i najmanji speleološki objekt uređen je, s napravljenim prilazom i urednim putokazom do njega.

Die Arbeit u njemačkom kampu

Gruppenarbeit. Rad u grupama. Bilo ih je pet.
- Tehnike spuštanja i penjanje u speleološkim objektima. Vještine savladavane na drveću i stijenama. Isprobane u tri jame i špilji. AnaČ i Tanja.
- Analiza vode u kršu. Posjećivanje mokrih speleo objekata, uzimanje uzoraka vode te njihova analiza. Irina.
- Biološka grupa. Stavljali zamkice u špilje. Lovili životinje u zamkice. I onda proučavali životinje.
- Grupe za crtanje. Početna i napredna. Crtanje špilja s puno svakakvih spravica.
Ponekad zajednički izleti cijelog kampa. Kronološki poredani.
- Stari dvorac. Gradić Ehingen, muzej, toranj.
- Cementara.
- Turistička špilja Sontheimerhohle.
- Tri manje špilje u kojima je nekad živio neandertalac. Duga šetnja. Gradić Blaubeuren i muzej pračovjeka.
- Busom. Turistička špilja Laichinger Tiefenhohle. Die Zainiger Hohle. Jezerce na vulkanskoj magmi. Kamenolom s ostacima magme. Šetnja po jugu Schwäbiche Alb.
- Vodena špilja Falkensteiner Hohle. Svi u ronilačkim odjelima. Možda ovo nije ni vrijeme ni mjesto. Ali. moram spomenuti. Na povratku tri dana u Münchenu. Supač grad. Stvarno. I Deutches Museum. O svim znanostima, Supač - supač. Joj, kad' ću opet tamo???
Zaključak. Špiljari su jedan, možda malko čudan, ali super narod.

© Speleološki odsjek Velebit