|
SPELEOLOŠKA EKSPEDICIJA LUBUŠKA JAMA
2009
Izvještaj s ekspedicije
Foto galerija
SPELEOLOŠKA EKSPEDICIJA LUKINA JAMA 2006
Darko Bakšić, Luka
Mudronja, Dalibor Paar, Jana Bedek, Rudi Debbaut
Abstract
During the time period from 29th July till 13th August 2006
Speleological Section of the Velebit Mountaineering Club from Zagreb was
in charge with the organization of a speleological camp at the location
of Hajdučki kukovi in North Velebit National Park. The project included
44 speleologists from Croatia (SO PDS Velebit, SO HPD Mosor, SO HPD
Dubovac and HBSD – Croatian Biospeleological Association), 22 Belgian
speleologists and 6 from Poland. The list of all the participants can be
found at the end of the speleological expedition diary. The goals of the
expedition were as follows:
- Making a new map of the Lubuška jama and continuing the explorations –
Croatian speleologists;
- Reaching the bottom of the Lubuška jama and diving through the siphon
at the bottom – Belgian and Croatian speleologists;
- Reaching the bottom of the Patkov gušt and penetrating through the
squeeze filled with snow and ice at the depth of -105 m – Polish
speleologists.
Extremely long and snowy winter as well as the rainy weather at the time
of the expedition caused achieving only one of the set up goals.
Bad weather conditions disabled Croatian speleologists to reach the
bottom of the Lubuška jama (- 521 m) and forced them to end the
exploration and topographical survey at the depth of -434 m. However,
despite the fact that the bottom was not reached, the speleologists
discovered new parts of the pit that deepened the pit from 550 m to 877
m.
Because of the unusually big amounts of snow, both of the entrances of
the Lukina jama - Trojama cave system were closed, making it impossible
to reach the deeper parts of the pit. Polish speleologists passed the
squeeze as planned but, due to very low temperatures and water falling
down the vertical drop, could not reach the bottom (-553 m). Instead,
they stopped at the depth of -500 m.
An accident occurred during the expedition. Twenty years old Belgian
speleologist Lays Kevin fell into the 150 m deep sinkhole and suffered
from spine injuries, leg fracture, several body contusions and head
scratches. Thanks to the Croatian and Belgian speleologists as well as
the HGSS rescue team, Kevin was lifted from the sinkhole and transferred
by a helicopter to the hospital in Split. He is now recovered from the
injuries. Financial support and the requisite equipment were provided by
the North Velebit National Park – speleological explorations project,
Croatian Mountaineering Association, outdoor equipment stores “Iglu
šport” and “Vrhunac” from Zagreb and the participants themselves.
Istraživanje Lubuške jame
Istraživanje
Lubuške jame provedeno je tijekom dvije godine, u razdoblju od 12. do
19. rujna 2000. godine, te od 01. do 14. rujna 2001. godine. U
istraživanju su sudjelovali poljski speleolozi iz speleoloških klubova
Bobry Žagan i Gawra Gorzow u suradnji sa speleolozima iz
SO PDS Velebit
iz Zagreba. Ulaz u jamu otkriven je 11. rujna 2000. godine prilikom
rekognosciranja terena jugoistočno od Trojame, višeg otvora jamskog
sustava Lukina jama – Trojama. Istraživanje Lubuške jame (radna oznaka
SOV-PL 2) započelo je 12. rujna 2000. godine. U šest istraživačkih dana
jama je nacrtana do -262 m, a speleolozi su se spustili još pedesetak
metara dublje. Zbog nedostatka opreme, kao i zbog obilnih kišnih oborina
istraživanje je prekinuto. Istraživanja su nastavljena u rujnu 2001.
godine. Tada je prođen "Veliki meandar", a jama je istražena do dna na
-521 m (Furtak 2001, Furtak i Pilecki 2001). Izrađen je nacrt Lubuške
jame, ali nažalost nije dostavljen nacrt u M 1:500.
Profil i
tlocrt Lubuške jame koji
su izradili poljski speleolozi.
Ulaz Lubuške jame. Snimio: D. Paar
Položaj Lubuške jame i Jamskog sustava Lukina jama – Trojama (tlocrt)
Na ekspediciji Lubuška jama 2006. Topografski je nacrtana jama do -434 m
dubine.
Kako se nismo spustili do dna jame, donji dio nacrta preuzet je od
poljskih speleologa.
Izrada nacrta
Nacrt Lubuške jame rađen je u M 1:500. Pružanje (azimut) i nagib kanala
mjereni su
kompasom i klinometrom Suunto, a udaljenosti između mjernih točaka
poligonskog
vlaka mjerene su 50 m mjernom vrpcom, te laserskim daljinomjerom Disto.
Nacrt su na
terenu izradili: Luka Mudronja, Dalibor Paar, Darko Bakšić i Marin
Glušević, a mjerili su
Ronald Železnjak, Tihana i Slaven Boban i Matija Čepelak.
Nacrt su izradili Luka Mudronja i Darko Bakšić u programu Corel draw X3.
Poligonski
vlak izrađen je u programu Compass.
Loše vremenske prilike spriječile su speleologe da dosegnu dno na -521 m
tako da je
izrađen novi nacrt do -434 m dubine. Dio jame koji nije nacrtan na ovoj
ekspediciji
preuzet je od poljskih speleologa.
Dubina Lubuške jame ostaje nepromijenjena i iznosi -521 m. Obzirom da su
hrvatski
speleolozi pronašli još jedan paralelni kanal kod Eliminatora i nacrtali
još nove dijelove
na ulazu u Veliki meandar duljina je povećana i iznosi 877 m.
Mikroklimatska i fizikalna mjerenja
Temperatura zraka u Lubuškoj jami kreće se od 4,7 °C na -30 m dubine do
1,3 °C izmjerenih u „Velikom meandru“ na -256 m. Lubuška jama vrlo je
hladan speleološki objekt s izraženim strujanjem zraka. Zanimljivo je da
su prilikom istraživanja 3. kolovoza 2006. godine speleolozi u jami
odjednom osjetili jako strujanje zraka (val zraka) nakon kojeg je
uslijedio nagli dolazak vode u podzemlje zbog jake kiše na površini.
Mikroklimatska i fizikalna mjerenja u Lubuškoj jami proveo je Dalibor
Paar. Na tri su mjesta u Lubuškoj jami postavljeni HOBO teromhigrografi.
Prvi na „Prvim škrapama“ na -95 m dubine, drugi na suženju „Eliminator“
na -203 m dubine i treći na početku „Velikog meandra“ na dubini od -256
m.
Fizikalna mjerenja u jami. Snimio: D.Paar
Zapažene su male temperaturne razlike 8. i 9.kolovoza. Moguće je da su
te razlike povezane s naglim promjenama vremena. Maksimalni skok
temperature iznosio je u tom razdoblju na točki M2 ΔT=0.5 ˚C, na M4
ΔT=0.3 ˚C, te na M5 ΔT=0.1 ˚C. Tijekom promjena vremena opaženo je
pojačano strujanje zraka u jami pa je ta izmjena zraka s površinom
utjecala na promjenu temperature. Tu pretpostavku potvrđuje činjenica da
iznos maksimuma tog temperaturnog skoka pada s povećanjem dubine,
odnosno udaljenosti od ulaza. Za precizniju analizu trebalo bi pratiti
vremenske uvjete na površini, te postaviti anemometre s bilježenjem
brzine strujanja zraka u vremenu na nekoliko lokacija u jami.
Biospeleološka istraživanja
Biospeleološka istraživanja sastojala su se od sakupljanja faune i
mjerenja temperature.
Biospeleološki materijal sakupila je i preliminarno odredila Jana Bedek.
Istraživanja su provedena u dva objekta: u Lubuškoj jami (08.08.2006.) i
Jami 205 –
„Školskoj jami“ (07. i 10.08.2006.).
Lubuška jama
T
zrak
= 1,2 °C (Lubuška jama - dvorana Kod dva šišmiša)
Fauna:
Gastropoda: Zospeum sp.
Pseudoscorpiones: Neobisium sp.
Diplopoda
Coleoptera: Astagobius angustatus
Napomena: Lubuška jama zbog stalnog strujanja zraka i niskih temperatura
vrlo je
nepogodna za podzemnu faunu. Bogatiji nalazi očekuju se u dijelovima bez
strujanja
zraka i s višim temperaturama (dublji dijelovi jame).
Školska jama
T
zrak
= 3,4 °C (dubina -15 m)
0,3 °C (dubina -50m)
Fauna: Coleoptera: Spelaeodromus pluto
Astagobius angustatus
Napomena: Velike količine snijega i leda i niske temperature ne pogoduju
podzemnoj
fauni.
Perspektive za buduća speleološka istraživanja u Lubuškoj jami
Lubuška jama i dalje je zanimljiva za speleološka istraživanja.
Iako tijekom ekspedicije u 2006. godini nije dosegnuto poznato dno jame
(-521 m),
izrađen je kvalitetniji nacrt i uočena su brojna mjesta na kojima je
moguće proći u nove
prostore. Većinu mjesta predstavljaju dolazni meandri i vertikale.
Lubuška jama, između svih dubokih jama, zanimljiva je po tome što se
stalni vodeni tok
javlja na relativno maloj dubini, već iza Eliminatora na -223 m dubine.
Vertikalama koje
se spajaju na Lubušku jamu pritječe voda nastala topljenjem snijega i
leda koji se nalazi u
ulaznim dijelovima drugih jama. Gotovo sve jame pronađene na potezu
između Lubuške
jame i Lukine jame završavaju snijegom i ledom pa se može očekivati da
bi se topljenjem
mogli otvoriti prolazi koji bi vodili do meandra Lubuške jame.
Posljednji dan ekspedicije Matija Čepelak i Darko Bakšić u velikoj
vrtači sjeverno od
Lubuške jame pronašli su tri zanimljiva jamska ulaza. Dva su slabo
uočljiva i u njima se
osjeća strujanje zraka, a jedan je većih dimenzija – otvor u stijeni
15-ak m promjera. Na
ulazu u ovaj otvor pronađen je spit, ali bez ikakvih oznaka. Kasnijim
pregledom
objavljenih i arhiviranih materijala o Hajdučkim kukovima (Šmida i sur.,
1998, Kuhta i
sur. 2002, Bakšić i sur., 2002) nije pronađen niti jedan nacrt s
navedenim
karakterističnim izgledom ulaza. Nije poznato tko je bio u jami, a
obzirom da ne postoji
nacrt te se po položaju jama nalazi negdje iznad vertikale „Kiša“,
odnosno početka
„Velikog meandra“ Lubuške jame bilo bi ju zanimljivo istražiti. Kako
Čepelak i Bakšić
nisu imali GPS kod sebe nisu skinuli koordinate položaja spomenutih
ulaza.
Perspektive u Lubuškoj jami:
- između Eliminatora i Kiše su dva dolazna meandra – treba ući u njih
- pokušati pronaći jamu koja se s površine spaja na vertikalu Kiša
- „Dvorana dva šišmiša“ dno je vertikale – pokušati pronaći ulaz na
površini ili penjati vertikalu
- u sredini „Velikog meandra“ je vertikala iz koje se čuje voda i tu se
gubi vodeni tok – treba istražiti tu vertikalu
- istražiti vertikalu prije dijela jame nazvanog „Dry well“
- dno „Wet well“ vertikale – ući u meandar na dnu
- pokušati priječiti meandrom između „Wet well“ vertikale i „Spaljenog
meandra“ i zaobići „Pentagon“ – pokušati naći put prema
Jamskom sustavu
Lukina jama - Trojama
- detaljno pregledati „Pentagon“ - pokušati naći put prema Jamskom
sustavu Lukina jama - Trojama
Snimanje filmskog materijala o Lubuškoj jami
Jedan od ciljeva ekspedicije bio je i snimanje filma o speleološkoj
ekspediciji „Lubuška
jama 2006“.
Tijekom listopada montiran je 20 minutni film pod naslovom Lubuška jama
2006. Film je
prikazan na skupu speleologa Hrvatske „Kamanje 2006“.
Film: Lubuška jama 2006
Trajanje: 20 minuta
Format: DVD Medij
DVD
Kamera: Darko Bakšić i Lovro Čepelak
Montaža: Lovro Čepelak
Produkcija:
SO PDS Velebit, 2006
Autorska prava: SO PDS Velebit
Sudionici ekspedicije Lubuška jama 2006. su:
SO Velebit - Bakšić Darko – Bakša, vođa ekspedicije; Bach Filip; Badžim Ivana; Bajo
Tomislav;
Bakšić Ana; Bedek Jana; Bizjak Tanja – Alfica; Alficin dečko, Boban
Slaven; Boban
Tihana – Tihač; Boban-Paar Bernarda – Berni; Bradić Katarina; Čepelak
Lovro; Čepelak
Matija; Čop Ana – AnaČ; Dasović Maja; Galović Ana Marija; Glušević
Marin (SO Mosor); Hadeljan
Aleksandar – Vuco; Horvat Bojana – Bojči; Hrašćanec Sunčica – Sunka;
Ivanuš Marko;
Janjanin Željka (SO Dubovac); Jelinić Igor – Jela (SO Dubovac); Katalenić Ana – Kate; Komerički
Ana; Lukić Marko;
Mikac Stjepan; Mudronja Luka; Nikifos Gugo; Paar Dalibor; Radić Ivica;
Redeniković
Loris; Rnjak Goran – Vjetar (SO Mosor); Sutlović Marijan; Štefanac Darko – Štele;
Štrbac Predrag –
Peđa; Troha Darko; Troha Dora; Troha Sven; Troha Vesna; Vidmar Jasna;
Železnjak
Ronald – Roni; Žnidarić Ranko– Hari Puri
Belgijanci:
Debbaut Rudi – vođa belgijskih speleologa; Antheunis Jo; Blancke Hilde;
Braem Kaatje;
De Backer Jacob; De Clercq Veerle; De Moor Dersou; De Neve Gertie;
Debaere Renzo;
Gladines Tine; Lannoy Bérengère; Leys Kevin; Manteyne Koen; Martens
Katrien; Nijsse
Pieter; Pauwels Oswalsd; Potters Ulrik; Van Bree François ; Van Stayen
Raf; Verboven
Dorien; Vernaeve Lieven; Willems Karl.
Poljaci:
Jacek Szynalski – vođa poljskih speleologa; Dariusz Kuczeński; Joanna
Szynalska;
Ludwik Wieczorek; Tomasz Jaumień; Władysław Bączek.
Ekipa nakon izlaska iz jame i posljedice
oštrih stijena. Snimio: D.Bakšić
Literatura:
1. BAKŠIĆ, D., MUDRONJA, L., PAAR, D., BEDEK, J., DEBBAUT, R.:
Ekspedicija lukina jama – lubuška jama 2006. Velebiten br. 44., 2-43,
2007.
2. BAKŠIĆ, D. i sur. (2002): Inventarizacija speleoloških objekata
Nacionalnog parka
Sjeverni Velebit (I faza), izvješće, SO PDS Velebit, 85 str.
3. BARIŠIĆ, T. (1994): Ronjenje u Lukinoj jami, Velebiten, br 16, str.
27-29, Zagreb
4. FURTAK, M. (2001): -500 m w Lubuskej Jamie - Chorwacja 2001,
Jaskinie, br. 4 (25),
Krakow
5. FURTAK, M. & PILECKI, P. (2001): Przez mendry do glebin, Jaskinie, 1
(22), str. 10-13
6. KUHTA, M. i sur. (2002): Inventarizacija speleoleoških objekata na
području Nacionalnog parka
Sjeverni Velebit, izvješće, SO HPD Željezničar, 51 str.
7. ŠMIDA, B. i sur. (1999): Velebit – Reportaž z objavovania hlbokych
priepasti
Chorvatska v rokoch 1990 – 1998 ( Velebit – Izvješće o istraživanjima
dubokih jama Hrvatske od
1990 – 1998 godine), Slovenska speleologicka spoločnost, Prešov, str.
118
8. ŠMIDA, B. (1997): Kako je bila otkrivena Lukina jama, Velebiten br.
24, str. 1-5, Zagreb
9. ŠMIDA, B. (1997): Kako je bila otkrivena i istražena jama Manual II,
Velebiten br. 24, str. 5-9,
Zagreb
10. TROHA, D. (1993): Lukina jama - perspektive daljih istraživanja,
Velebiten, br. 13, str.1-4,
Zagreb
Na putu do Lubuške jame. Snimio: D.Bakšić
Ulaz Lubuške jame. Snimio: D.Bakšić
Ulazna vertikala. Snimio: D.Bakšić
Na -20 m. Snimio: D.Bakšić
Na -64 m. Snimio: D.Bakšić
U Velikom meandru. Snimio: D.Paar
Suženje prije dvorane Kod dva šišmiša. Snimio: D.Bakšić
Rekognosciranje terena. Snimio: D.Bakšić
Oružarstvo. Snimio: D.Bakšić
Logor nakon nekoliko kišnih dana.
Snimio: D.Bakšić
Pogled na Veliki Rajinac. Snimio: D.Bakšić |
|
LUBUŠKA JAMA
Lokacija: Hajdučki kukovi, NP
Sjeverni Velebit,
Hrvatska
Dubina: -508 m
Horizontalna duljina: 1225 m
Duljina: 2164 m
Istražili:
SO PDS VELEBIT, SO PD MOSOR, SO PD DUBOVAC
(2006.)
Poljski klubovi: Bobry Žagan i Gawra Gorzow, i SO PDS Velebit (2000.
i 2001.)
Istraživanja su
obavljena uz potporu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit.
Topografski snimili (2006.):
Bakšić Darko, Glušević Marin, Mudronja Luka, Paar Dalibor
mjerili: Boban Tihana, Boban Slaven, Čepelak Matija, Železnjak
Ronald
Novoizrađeni topografski nacrt
Lubuške jame. SO Velebit, 2006.
Položaj Lubuške jame i Jamskog sustava
Lukina jama – Trojama (profil u smjeru JI-SZ).
Morfologija Lubuške jame
Ulaz Lubuške jame formiran je na sjecištu triju pukotina smjera
308°-128°, 275°-95° i 0°-180°. Otvor ulaza pruža se u smjeru istoka
(na pukotini 275°-95°). Širina mu je 1,75 m, a duljina 7,5 m. Iznad
ulaza su uglavljeni kameni blokovi. Ulazna vertikala ima 13 m. Na
dnu ulazne vertikale u ljetnim je mjesecima moguće pronaći snijeg
nataložen tijekom zime (debljine oko 1 do 1,5 m). Zatim slijedi skok
od 3 m i suženje – pukotina u podu (1 x 0,5 m). Tu jama mijenja
smjer pružanja prema sjeveru. Nakon 8 m spušta se u proširenje
(dvoranicu) s velikim kamenim blokom visokim oko 4 m. Kroz uski
meandar, provlačeći se između uglavljenog kamenja, spušta se
vertikalom od 10 m (3 m i 7 m) do proširenja na kojem se iz smjera
zapada – jugozapada spaja dimnjak. Slijedi vertikala od 14 m nakon
koje se, osiguravajući se na gelenderu, uspinje (nagib od 18˚) sve
do dijela gdje se moguće nastaviti spuštati u dubinu. Vertikalom od
24 m spušta se kroz uski meandar u kojem se često zapinje za
stijenu. Ovaj su dio jame poljski speleolozi nazvali „Guzuder“.
Ispod suženja na -17 m (lijevo) i
Guzoder na -50m (desno). Snimio: D.Bakšić
Ponovo slijedi uspinjanje meandrom (24°) do šireg dijela gdje je
moguće nastaviti spuštanje. Previsnom vertikalom od 25 m spušta se u
dvoranu s lijepo formiranim podzemnim škrapama – „Prve škrape“.
„Prve škrape“ i spuštanje do njih (desno). Snimio: D. Bakšić
Iz
dvorane se može nastaviti spuštajući se meandrom u smjeru sjevera
ili se popeti uz škrape u istočnom dijelu dvorane i proći u
slijedeću vertikalu „Mount & Wave“ od 41 m. Oba se prolaza spajaju u
vertikali „Mount & Wave“.
Vertikala „Mount & Wave“.
Snimio: D.Bakšić
Vertikala završava s vrlo kratkom policom s kamenim blokovima. Na
policu se iz smjera sjeverozapada spaja dimnjak iz kojeg dotječe
voda (veza s nekom snježnicom ili jamom na površini). Slijedi
vertikala od 34 m.
"Druge škrape" (lijevo) i Eliminator
na -194 m (desno). Snimio: D.Bakšić
Na polovici vertikale prolazi se pored „Drugih
škrapa“ i spušta do police s nakapnicom. Tu se opet s dvije strane
može ući u slijedeću vertikalu. Lakše je 6 m prije police priječiti
u smjeru sjeverozapada odakle je jednostavan ulaz u vertikalu.
Vertikalom od 40 m spušta se do dna dvorane iznad kojeg se uzdižu
„Treće škrape“. Dubina dna dvorane je -206 m.
„Treće škrape“ (-185 m). Snimio: D. Bakšić
Nastavak jame je preko
vrhova oštrica „Trećih škrapa“ na -193 m. U smjeru sjevera spušta se
skokom od 9 m do proširenja s dimnjakom sa zapadne strane (pritok
vode). To je vjerojatna veza s „Drugim škrapama“. Suprotno od
dimnjaka nalazi se prolaz u paralelni kanal koji se nakon 18 m
ponovo spaja na glavni kanal (curak vode!). Na dubini od -204 m je
Eliminator - suženje koje je prošireno radi lakšeg prolaza. Dio jame
do Eliminatora tehnički je jednostavniji.
Meandar nakon Eliminatora. Snimio: D.Bakšić
Nakon Eliminatora pa do
vertikale „Kiša“ slijedi uski meandar duljine 65 m koji se pruža u
smjeru sjevera. Na dva se mjesta na meandar sa zapadne strane
spajaju kanali koji još nisu istraživani. Iz meandra u vertikalu
„Kiša“ ulazi se na -228 m. Vertikala „Kiša“ mjesto je spoja dimnjaka
kojim s površine dolazi vodeni tok u meandar. Za vrijeme jačih
oborina dotok vode u podzemlje je brz (nakon pola sata od početka
oborina). U vertikali „Kiša“ spušta se prvo 12 m, pa se priječi 5 m
lagano se uspinjući sve do mjesta gdje je najjednostavnije nastaviti
sa spuštanjem. Nakon još 17 metarske vertikale prostor se proširuje.
Tu započinje dio jame kojeg su poljski speleolozi nazvali „Veliki
meandar“.
U Velikom meandru. Snimio: D.Paar
Ulazni dijelovi meandra su širi, a dno je prekriveno
kamenim blokovima. Već nakon 16 m uskim prolazom u smjeru zapada
ulazi se ponovo u uski meandar. Morfologija je slična kao i u
dijelovima jame od Eliminatora do Kiše, ali je visina meandra velika
- do 50 metara (vrijednost je procijenjena na temelju pada kamena).
„Veliki meandar“ uzak je i visok meandar na više mjesta pregrađen
uglavljenim kamenjem pa treba tražiti najjednostavniji prolaz. Vrlo
lako može se zalutati pa su kroz meandar ostavljene oznake – kameni
čuljci. Nakon 65 m od početka „Velikog meandra“ može se ući u
dvoranu nazvanu „Kod dva šišmiša“. Ova dvorana zapravo je dno jedne
vertikale. Prekrivena je kamenim blokovima i u nju je moguće ući s
dvije različite strane.
Otprilike u sredini „Velikog meandra“ sa zapadne se strane prolazi
uz rub još jedne neistražene vertikale u kojoj se čuje voda. Nakon
160 m duljine „Velikog meandra“ priječi se vertikala kroz koju u
vlažnom razdoblju godine teče veća količina vode. Zbog velike
količine vode za vrijeme istraživanja mi smo nastavili priječenjem
te vertikale i ušli u meandar dalje u smjeru sjeverozapada. Nakon 8
m duljine ulazi se u suhu vertikalu od 33 m koja završava na polici
5 x 3 m prekrivenoj kamenim blokovima. Dalje se vertikalom od 35 m
dolazi na slijedeću policu s koje se može spustiti na dvije strane:
u smjeru sjevera i juga. U smjeru sjevera vertikalom od 25 m
nastavlja se dalje. Ovaj do sada najprostraniji i suhi dio jame
poljski su speleolozi nazvali „Dry well“.
„Spaljeni meandar“. Snimio: D. Bakšić
Do slijedeće vertikale nazvane „Wet well“ nastavlja meandar čije
su stijene prekrivene slojem gline. Vertikala „Wet well“ duboka je
55 m, a na dnu završava uskim meandrom smjera S-J. Priječenjem
vertikale „Wet well“ nakon tri vertikalice od 8 m, 20 i 28 m spušta
se do dvorane na -427 m. S JI strane dvorane je kanal iz kojeg
dolazi vodeni tok, a u njegovom nastavku u smjeru SZ ulazi se u
„Spaljeni meandar“. „Spaljeni meandar“ je 30 m dugačak, uzak,
obložen glinom tako da je vrlo zahtjevan za kretanje. Iz „Spaljenog
meandra“ spušta se vertikalom od 11 m, te se nakon 15 m kanala ulazi
u vertikalu od 86 m (prema poljskom nacrtu).
DNEVNIK
SPELEOLOŠKE EKSPEDICIJE
„LUKINA JAMA – LUBUŠKA JAMA 2006“
Subota, 29. srpanj 2006.
Polazak iz Zagreba u 8 sati. Opremu nam je pomogao prevesti kamionom
Boško Mrđen.
Na Oltarima smo se u 12 sati našli s Belgijancima i Poljacima te se
prijavili u Upravi
Nacionalnog parka.
Uslijedilo je nošenje opreme do logora kraj Lubuške jame pri čemu su nam
pomogli
poljski speleolozi. Belgijancima je pokazano mjesto za logor u Lomskoj
dulibi i ulaz u
Lukinu jamu. Poljaci su se smjestili na Velikom Lubenovcu i pokušati će
se spustiti u
Patkov gušt.
Na Velebit su stigli: Loris Redovniković, Tihana Boban - Tihač, Slaven
Boban, Luka
Mudronja, Dalibor Paar, Ronald Železnjak, Darko Bakšić, Ana Bakšić,
Tomislav Bajo,
Marin Glušević, Igor Jelinić, Lovro Čepelak i Matija Čepelak.
Nedjelja, 30. srpanj 2006.
Loris i Ana razvukli su telefonsku žicu od logora do ulaza u Lubušku i
Belgijancima
odnijeli HOBO data loggere za Lukinu jamu.
Slaven, Tihač, Bajo i Marin proširivali su prolaz u jami Nedamise koja
se nalazi pored
jame Nedam. Nakon prođenog suženja na 10 m dubine spustili su se do oko
-60 m.
U Lubušku su se spustili Lovro, Matija, Jela, Bakša, Roni i Dalibor.
Snimali su kamerom
do -160 m. Uski prolaz Eliminator tražili su na krivom mjestu i izgubili
puno vremena.
Lubuška jama postavljena je do -220 m, a suženje Eliminator djelomično
je prošireno.
Meandar nakon Eliminatora oko -220 m.
Snimio: D.Bakšić
Ponedjeljak, 31. srpanj 2006.
Podijeljeni u dvije grupe: Matija,
Roni, Tihač, Slaven i Bakša odlaze
do Velikog Loma na dogovor s
Belgijancima. Oni nisu mogli u
Lukinoj jami proći ledeni čep na -60
m, pa su pokušali ući kroz Trojamu.
Ni tamo nije bio moguć prolaz.
Belgijski speleolozi odustaju od
Lukine jame.
Rekognosciranjem terena pronađene su
jame označene oznakama od 201 do 210.
Druga ekipa: Jela, Luka, Marin, Bajo,
Dalibor i Lovro odlazi na Zavižan puniti
akumulatore. Posjetili su i karlovačke
speleologe.
Utorak, 01. kolovoz 2006.
Belgijanci ulaze u jamu Nedam radi
postavljanja prečnice na -140 m. Marin,
Bajo, Tihana i Slaven nastavljaju s
postavljanjem u Lubuškoj jami.
U logor je stigla cijela obitelj Troha –
Darko, Vesna, Sven i Dora. Logor
posjećuju Ljiljana i Anatea Josipović,
Goga, te Edo i Svjetlana Kireta s kćerima
Larom i Donom.
Srijeda, 02. kolovoz 2006.
Rano ujutro iz Lubuške izlaze Slaven,
Tihač, Marin i Bajo. Nisu uspjeli proširiti
Eliminator. Pada jaka kiša. Belgijanci
rekognosciraju teren. U logor dolaze
Poljaci i obavještavaju da su uspjeli proći
ledeni čep u Patkovom guštu, ali se nisu spustili na dno zbog nedostatka
užeta.
Odlazak u Krasno na punjenje akumulatora bušilice. Bajo i Marin su
istražili jamu 210
duboku 18 m. Bakša i Luka nacrtali su ulazne dijelove Lubuške jame.
Odmor na Trećim škrapama. Snimio: D.Paar
Četvrtak, 03. kolovoz 2006.
Ulazak Ronija, Bakše, Matije i Luke u Lubušku jamu i nastavak
postavljanja,
fotografiranja i crtanja. Postavili su jamu do oko -260 m dubine, prošli
uski meandar na
kojeg se s lijeve strane spajaju još dva dolazne meandra. Marin, Tihač i
Slaven proširuju
Eliminator. Zbog obilne kiše u jamu se slila velika količina vode koja
je prijeteći hučala
te je uslijedilo hitno izlaženje iz jame. Vani je zbog grmljavine bilo
opasno hodanje po
grebenu. Tijekom oluje srušena su dva stabla koja su prekinula
telefonsku žicu.
Iz logora je otišao Bajo, a stigao je Ivica Radić
Meandar nakon Eliminatora. Snimio: D.Bakšić
Petak, 04. kolovoz 2006.
Cijelu je noć padala kiša uz jaku grmljavinu. Kiša je nastavila padati i
ujutro te je
uslijedio dan odmora, sušenje stvari i odlazak na Veliki Lom kod
Belgijanaca na pivo. U
logor dolaze Ana Bakšić, Ana Komerički, Predrag Štrbac - Peđa i Ivana
Badžim.
Rekognosciranje terena na Hajdučkim kukovima i snijeg u kolovozu.
Snimio: D. Bakšić.
Subota, 05. kolovoz 2006.
Ponovno je zbog kiše odgođen ulazak u
Lubušku. Prognoza vremena je loša. Ipak
u 13.30 sati u jamu ulaze Jela, Troha,
Dalibor, Lovro i Radić. Prije njih se
Marin spustio do Eliminatora pokupiti
akumulator od bušilice kojeg su zbog
naleta vode ostavili.
U logor dolaze Željka Janjanin, Ana
Marija Galović, Jasna Vidmar, Bojana
Horvat - Bojči, Ana Čop -AnaČ, Marko
Ivanuš, Katarina Bradić, Aleksandar
Hadeljan – Vuco, Gugo Nikifos,
Bernarda Boban - Paar, Sunčica
Hrašćanec - Sunka i Ranko Žnidarić -
Hari Puri.
Nedjelja, 06. kolovoz 2006.
U 8 sati ekipa izlazi iz Lubuške jame.
Iza 10 sati u jamu ulaze Bakša, Sunka,
Matija, Luka i Roni kako bi nastavili s
postavljanjem u dubinu i crtanjem nacrta
jame.
Ana, AnaČ, Bojči, Marko, Jasna, Ivana,
Ana Komerički, Ana Marija, Peđa, Vuco i Katarina istražuju jamu 205. Oko
13,00 sati
dobivaju informaciju da je u obližnjoj vrtači nastradao belgijski
speleolog Kevin, te je
uslijedila akcija spašavanja koja je trajala do 18,30 sati. Uz zatečene
hrvatske i belgijske
speleologe spašavatelje u pomoć su ubrzo stigli brojni članovi Hrvatske
gorske službe
spašavanja iz više stanica.
U logor su stigli Jana Bedek, Marijan Sutlović, Loris Redeniković. Marko
Lukić i Darko
Štefanac došli su samo na jedan dan. AnaČ, Bojči i Marko odlaze kući.
Helikoptersko spašavanje. Snimio: D.Paar
Ponedjeljak, 07. kolovoz 2006.
Oko 4 sata u noći izlazi ekipa iz Lubuške jame. Postavili su do oko -400
m dubine i nakon meandra došli do vertikalnijih djelova jame. Nacrtali
su do oko -300 m dubine. Zbog kiše je ponovo odgođen ulazak slijedeće
ekipe u Lubušku jamu. Belgijanci istražuju jamu 201. U „Školskoj jami“
(radni naziv) označenoj s oznakom 205 Jana, Jasna, Roni, i Ana Komerički
nastavljaju istraživanje i crtanje. Jamu Nedamise (215) crtaju Marin,
Slaven, Tihač, Vuco, Loris i Peđa. Ana, Bakša, Lovro, Luka i Sven odlaze
u Krasno napuniti baterije i izvijestiti djelatnike Nacionalnog parka o
dosadašnjim rezultatima. Dio ljudi odlazi na kupanje u Sv. Juraj.
Akcija spašavanja Snimio: D.Paar
Utorak, 08 kolovoz 2006.
Slaven, Tihana, Marin i Dalibor ulaze u Lubušku radi nastavka
postavljanja, crtati odlaze
Luka i Roni, a snimanje obavlja tzv. filmska ekipa Lovro, Bakša, Matija,
Troha i Jana.
Ana, Anamarija, Ana Komerički, Marijan, Loris, Ivana i Jasna ulaze u
Lubušku jamu i
spuštaju se do raznih dubina, od -60 do -160 m. Došao je i Goran Rnjak –
Vjetar te se
priključio ovoj grupi u jami. Svi izlaze pred večer van. Peđa, Željka,
Vuco, Katarina i
Gugo odlaze u kupovinu hrane i puniti baterije. U logor je stigao
Stjepan Mikac.
Srijeda, 09 kolovoz 2006.
Iz Lubuške izlaze u razdoblju od 03,00 do 08,00 sati. Nacrtano je sve
što je postavljeno,
snimljeno je također do kraja postavljenog užeta, skupljen je biološki
materijal, dno još
nije dosegnuto.
Ekipa u sastavu: Vuco, Katarina, Peđa i Ana spušta se do -40 m dubine u
Lubuškoj jami i
izlaze oko 15 sati. Željka, Loris, Marijan, Vjetar, Ana Marija šeću
preko Rossijeve
kolibe na Zavižan i donose vodu u logor. Tihač i Slaven bili su u
Krasnom.
U logor su stigli Maja Dasović, Filip Bach i Ana Katalinić – Kate.
Četvrtak, 10. kolovoz 2006.
Ulazak u Lubušku radi postavljanja,
crtanja, te vađenja instrumenata i
raspremanja užeta i izvlačenja opreme.
Ulaze Bakša, Matija, Luka, Marin, Vjetar,
Slaven i Roni. Spustili su se do oko -500
m dubine, vidjeli su dno, ali im je
ponestalo užeta i materijala da se do njega
spuste (30-tak m). Prije Spaljenog
meandra pronašli su novi dio jame u koji
bi se trebalo spustiti. Sve je nacrtano te
započinju s raspremanjem jame.
Jasna i Dalibor u Lubuškoj vade od
meandra na više instrumente i dio opreme.
Jana, Maja, Ana Komerički i Peđa
nastavljaju istraživanje „Školske jame“
(jama 205) koja ide dalje. Nacrtana je do
50 m dubine. Nacrtana je i jama
Nedamise koju su radili Bach, Mikac,
Marijan, Loris, Kate, Vuco i Katarina.
U kupovinu odlaze Gugo, Lovro i Željka,
a kasnije skupljaju telefonsku žicu.
Petak, 11. kolovoz 2006.
U Lubušku ulaze raspremati Ana, Bach, Tihač, Jana, Maja, Marijan, Ana
Marija i Kate.
Sastaju se s ekipom koja je raspremala s dna na Eliminatoru. Nastavljaju
s raspremanjem
do vrha. Ekipa koja je jučer ušla u Lubušku bila je u akciji 26 sati
neprekidno.
U „Školskoj jami“ (jama 205), Peđa, Lovro, Ana Komerički, Katarina i
Vuco spuštaju se
ispod ledenog slapa, ali jama ide dalje.
Odlaze kući Loris i Mikac.
Subota, 12. kolovoz 2006.
Kiša, pripreme za tulum i tulum pod najlonima. Matija i Bakša pronašli
su tri
perspektivna jamska ulaza u blizini Lubuške jame, ali kako nisu imali
GPS uređaj nisu
zabilježili koordinate položaja.
Nedjelja, 13 kolovoz 2006.
Spuštanje logora i odlazak u Zagreb.
Način citiranja rada: Darko Bakšić, Luka
Mudronja, Dalibor Paar, Jana Bedek, Rudi Debbaut: Ekspedicija Lubuška jama
2006. Speleološki odsjek PDS Velebit. Hrvatski speleološki poslužitelj,
www.speleologija.hr, 2008. |
