Foto: Josip Petričević, 2003.

 

SLON

Nasred kanala stoji čamac,

Krma mu je ista kao i pramac.

A u čamcu dvoje špiljara

Prave nacrt sa puno žara.

 

Na kraju jednog mračnog sifona

Dva špiljara pjevaju slona

I čekaju čamac što doći neće

A nemaju baš ni jedne svijeće.

 

Njihove se lampe polako gase,

U mašti vide pečeno prase.

Želudac krči, neće da stane,

A ovdje više nema hrane.

 

Potapaju brodove cijeloga svijeta,

Kanalom jure kao kometa .

Jer ovdje je postalo odviše hladno

I zato oni pjevaju skladno:

 

Nasred đungle stoji slon,

Majmun svira saksofon,

Majmunica pleše step,

A mladi majmun gladi rep.

 

Počeli su pjevati u pola pet,

A sad je već jedanaest sati.

Čamac nikako da se vrati,

A oni bi rado išli spati.

 

Oluškuju šumove potoka što teče

I čekaju čamac što njime se kreće,

Ali se od tuda ne čuje lupa

I zato oni pjevaju skupa:

 

Nasred mora pliva kit

Morski pas mu liže rit.

Pitaju ga ribice:

A gdje su tebi gaćice?

 

Nasred pustinje jedna deva,

Lav u stepi serenadu pjeva.

Zezaju ga papige,

A kaktus ima meditacije.

                                                                        Željac, Maligan...

© Speleološki odsjek Velebit