| |
KRATKA POVIJEST SPELEOLOGIJE U PDS
“VELEBIT”
Hrvoje Malinar i Ana Bakšić
Već u samom
početku djelovanja Planinarskog društva Sveučilišta “Velebit” u
Zagrebu postojala je medu članovima misao o osnivanju špiljarske
sekcije, što je i razumljivo ako se zna da su osnivači "Velebita"
bili nekoliko godina ranije i medu osnivačima speleološkog odsjeka
PD “Željezničar” u Zagrebu (Ratko Čapek, Ivan Gjetvaj, Boris
Mikulić, Jerko Malinar i dr.). No budući da su se nakon prelaska u
novoosnovani “Velebit” počeli intenzivnije baviti alpinizmom, neko
su vrijeme speleologiju zapostavili.
Speleološka
sekcija osnovana je 21. prosinca 1954. u okviru alpinističkog
odsjeka. Pokretači i najaktivniji članovi bili su Boris
Mikulić-Miks, Nikola Šimunović i Nedjeljko Jakić. Sekcija je bila
aktivna oko godinu dana. Posjetila je i istražila više špilja i
jama, od kojih treba spomenuti ličke jame Balinku (do -50 m dubine)
i Čudinku. Više istraživanja bilo je na području Slunja. Članovi su
izveli prvenstveno spuštanje u Crveno jezero kod Imotskog. Na
žalost, zbog njihovog odlaska na nove dužnosti, rad sekcije je
zamro.
Na inicijativu
tada već poznatog speleologa Srećka Božičevića iz PD “Željezničar”,
osnovan je u Velebitu 15. prosinca 1956. godine speleološki odsjek s
20 članova. Za pročelnika je izabran Božičević, a za tajnika
Nedjeljka Latas. Osim radova na Medvednici, članovi su 1957. godine
istraživali 10 špilja za potrebe Zavoda za zaštitu prirode u
području Nacionalnog parka Paklenica. Najveće su bile Vodarica (290
m) i Manita peć (175 m). Iduće godine nakon odlaska pročelnika u
vojsku, aktivnost naglo opada i praktički Odsjek prestaje postojati.
Krajem 1960.
godine je Hrvoje Malinar, član SO PD “Javor”, a istodobno i član
“Velebita”, potaknuo prelazak speleologa iz “Javora” u “Velebit”s
obrazloženjem da će u “Velebitu” imati bitno bolje uvjete rada.
Uprava “Javora” kao i većina članova prihvatili su taj prijedlog i
Malinar ga iznosi na plenumu PDS “Velebit” u Tomislavovom domu 11.
prosinca 1960. Tamo dobiva uputu da treba najprije konstituirati
inicijativni odbor koji će razraditi plan rada budućeg odsjeka i
sazvati osnivačku skupštinu. Ona je održana 19. prosinca 1960. a kao
osnivači su sudjelovali: Ivan Filipčić, Petar Filipčić, Ivan Kruhak
i Drago Horvat iz SO PD “Javor”, te Hrvoje Malinar, Mladen Gortan,
Ronald Knežević, Ivica Krema, Drago Matišić, Božidar Jančiković,
Roman Leskošek i Kruno Cerin, svi otprije članovi “Velebita”.
Za pročelnika
je izabran Hrvoje Malinar, a za tajnika Ivan Filipčić. Do kraja
1961. Odsjek je brojio 22 člana. Tokom godine priključio se i
dotadašnji član “Javora” Radovan Čepelak. Istraženo je 23 jama i
špilja, od kojih su najznačajnije Rokina bezdana (-101 m), Puhaljka
(-110 m) i Vrtlina na Velebitu (900 m duljine), te Javornica na
zapadnoj Medvednici (306 m), koja je istražena za potrebe Tvornice
cementa “Sloboda”, a dobila je ime po PD “Javor”. Sredstva zarađena
ovim istraživanjima dobro su došla za nabavu opreme, ali su pomogla
i opstanku društva koje je tada bilo u materijalnoj oskudici.
Broj članova
se popeo 1962.godine na 25. Pročelnik je i dalje Hrvoje Malinar, a
tajnik Ivan Filipčić. Od 18 istraživanja značajna su u Puhaljci
(-250 m) i Horvatovoj špilji kod Vrhovina u kojoj su speleolozi
naišli na izuzetno značajno arheološko otkriće iz brončanog doba.
Mnoštvo vrijednih arheoloških nalaza predali su stručnjacima na
obradu i sada se nalaze u zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Članovi osim toga sudjeluju u izletima u planine, skijanju,
orijentacijskim natjecanjima, speleološkim i alpinističkim vježbama,
a surađuju i s ing. Božičevićem iz Geološkog zavoda u Zagrebu.
Godine 1963.
porastao je broj članova. Pročelnik je ove i iduće dvije godine Ivan
Filipčić, a tajnik Hrvoje Malinar. Značajne akcije su istraživanje
Barićeve pećine u Lici (800 m duljine) i ponora Rečke na Beljanici
(-135 m), kao i istraživanje kanala iznad Kamenog slapa u Veternici.
U 1964. godini
nastavlja se istraživati u Veternici, zatim u špilji Vrelo kod
Jasenka (260 m), više jama na Zakićnici, kao i markiranje staze od
Gospića preko Visočice i špilje Vrtline do mora.
U 1965. godini
istraživana je Srednja Cerovačka špilja, špilja Grižina na Papuku u
Slavoniji, Hajdova hiža. Speleolozi postižu dobre rezultate u
orijentacijskim natjecanjima. Odsjek vode pročelnik Ivan Filipčić i
tajnik Radovan Čepelak.
U 1966. godine
aktivnost naglo jača i broj članova raste na 30. Istraženo je ukupno
103 speleoloških pojava, medu njima Maslinova jama u Kninskoj
krajini (-108 m) i špilja Tamnica na Kordunu (oko 1000 m dužine).
Članovi opet sudjeluju na brojnim orijentacijskim natjecanjima.
Pročelnik je bio Radovan Čepelak, a tajnik Marijan Čepelak, koji je
za svoj rad pohvaljen na godišnjoj skupštini Odsjeka.
I u 1967.
godini se nastavlja bogata aktivnost. Zahvaljujući prije svega braći
Čepelak sada je to brojčano jak i stabilan odsjek. Istraženo je 116
špilja i jama. Najvredniji rezultat je postignut u Horvatovoj
špilji: dubina 200, a dužina 1120 m. Niz dubljih jama na području
Istre i Like istraženo je za potrebe Geološkog zavoda u suradnji s
ing. Božičevićem (Kruščica). Organizirano višednevno istraživanje na
Korani.
I u 1968.
godini kada je pročelnik bio Radovan Čepelak, a tajnik Dubravko
Penović, Odsjek djeluje punim zamahom. Istraženo je 50 speleoloških
pojava, medu njima Mamet na Velebitu (-206 m), novi kanal u Donjoj
Cerovačkoj špilji (385 m) i Moira Cave u državi Ontario, Kanada, u
kojoj su bili Željko Hercigonja i Hrvoje Malinar.
1969. godine,
pročelnik je bio Marijan Čepelak, a tajnik Mladen Garašić. Najdublja
istražena jama je Podublog u Istri (-201 m), ali je možda vredniji
bio uspjeh u jami Puhaljci gdje su se Marta Sekely i Hrvoje Malinar
spustili bez ičije pomoći, samo uz pomoć užadi do dubine od -250 m i
tamo pronašli nastavak jame. To je bio prvi pothvat takve vrste u
hrvatskoj speleologiji. Tek više godina poslije toga sličan su
pothvat izveli naši susjedi - slovenski speleolozi. Održan je
speleološki logor u Cerovačkim špiljama.
U 1970. godini
pročelnik je Marijan Čepelak, a tajnik Mladen Garašić. Istraženo je
niz špilja u impozantnom ali nedovoljno poznatom kanjonu rijeke
Srebrenice u Lici. Najdublja istražena jama je Betina kod Vrgorca
(-65 m). Težište aktivnosti bilo je na otkrivanju i topografskom
snimanju novih kanala u Veternici.
U 1971.
pročelnik je Boris Vrbek, a tajnik Mladen Garašić. Najdulja
istražena špilja je Miljacka na Krki (470 m), a najdublja jama je
Titina jama na Braču (-329), istraživana je i Rokina bezdana.
Marijan Čepelak je ispenjao s Borislavom Alerajom iz AO-a “Brid
klina” u Anića Kuku i uspeo se na do tada neosvojeni vrh Ingolsfjeld
u Prvoj hrvatskoj ekspediciji na Grenland. Na inicijativu članova
odsjeka organizirana je prva speleološka škola.
U 1972.godine
pročelnik je Mladen Garašić, a tajnik Dubravka Žeželj. Najdublje
istražene jame bile su Jama u Razloškom dolcu (-100 m) i Jama u
Zelinu (-102 m). Započelo je i sustavno istraživanje Jopićeve špilje
na Kordunu. Održano je I. Velebitaško špiljarsko pojedinačno
orijentacijsko natjecanje na Ponikvama. Zanimljiv je podvig bio
krstarenje kuterom "Vila Velebita" oko Balkanskog poluotoka koje je
trajalo tri i pol mjeseca (Hrvoje, Marta i Jerko Malinar, Marijan
Čepelak i Dubravka Žeželj).
U 1973. godini
pročelnik je Miron Kovačić, a tajnik Mladen Juračić. Odsjek ima 36
članova. U Jopićevoj špilji istraženo je 1600 m kanala. U Matešića
peći na Kordunu prvi puta se istražuje u ronilačkim odijelima (duž.
600 m). Puhaljka je istražena do 280 m dubine, a u sifonu Tounjčice
ronjenjem se stiže 33 m duboko, ali nije uspjelo izaći na drugu
stranu. Istražena je jama Čampari na Cresu duboka 100 m.
U 1974. godine
pročelnik je Željko Filipović, a tajnik Damir Prelovec. Odsjek već
broji 50 članova. Najdublja istražena jama je Jama u Rašporu (-335
m). U Jopićevoj špilji istraženo je još 1850 m kanala. Posjećena je
Grotta Grande del Vento u Italiji. Za potrebe zadarskog vodovoda, a
u suradnji s mr. Božičevićem iz Geološkog zavoda, Hrvoje Malinar
uspijeva preroniti i istražiti sifon podmorske špilje Pod gredom u
Ljubačkom zaljevu. Na speleološkoj školi smrtno je stradala školarka
Gordana Keba na izletu u Hajdovu hižu.
U 1975. godine
pročelnik je i dalje Željko Filipović, a tajnik postaje Željko
Viljevac. U speleološkoj ekspediciji “Puhaljka '75” dosiže se 318 m
dubine. U Rokinoj bezdani se ekspedicijskom akcijom (vođa Mladen
Garašić) svladavaju podzemni slapovi i brzaci (-123 m), otkrivena je
čovječja ribica i prvi puta fotografirana u Hrvatskoj
(3.10.1975) a snimljen je i 25 minutni dokumentarni film. U Siničića
špilji u Lici istraženo je 387 m. Od dubljih jama istražene su još i
Veliki Taunjak u Istri (-92 m) i jama na Ražaškom na Pagu (-91,5 m).
Tri člana sudjeluju na glečerskom tečaju u Montanversu u skupini
Makalu (Himalaja), a Marijan Čepelak je sudionik Hrvatske
ekspedicije u Ande.
U 1976. godine
pročelnik je Damir Prelovec, a tajnik Dalibor Kasač. Istražene su
jame na Maloj Kapeli i u Istri za potrebe Geološkog zavoda.
Najdublja do tada istražena jama je ponor Bunjevac na Velebitu (-445
m), ali još uvijek nije dosegnuto dno. Marijan i Radovan Čepelak,
Boris Vrbek i Mladen Garašić kao organizator, sudjeluju u
ekspediciji u špilju Holoch u Švicarskoj. To je prva velebitaška
speleološka ekspedicija u druge zemlje. Istražene su jame Škurjetova
gropa u Istri (-123 m), Mamutovka (-102 m) na Maloj Kapeli, te Dupla
jama (-114 m) i jama u Manića dragi (-110 m) na Velikoj Kapeli.
U 1977. godine
pročelnik je opet Damir Prelovec, a tajnica Tatjana Bakran. U
Jopićevoj špilji istraženo je i topografski snimljeno 6223 m kanala,
a ekspedicija u Bunjevac dostiže 534 m dubine. Trasiran je i
markiran put na vrh Samarskih stijena. Tiskan je “Priručnik
Zagrebačke speleološke škole `77”, urednik Mladen Garašić.
Istraživana je jama Jazbinka do dubine od 110 m i duljine oko 300 m.
U 1978. godini
pročelnik je Dalibor Kasač, a tajnik Darko Cucančić. Ovo je zbog
nesuglasica između nekih članova kritična godina Odsjeka. Vrlo
aktivan član Mladen Garašić zajedno s 19 mladih članova prelazi iz
“Velebita” u SO PD “Sutjeska”. “Velebit” je time izgubio kvalitetne
speleologe, ali se vratio mir među preostale članove. Radi se na
uređenju Veternice za potrebe Restauratorskog zavoda Hrvatske.
Istražuju se dublje jame na Bunovcu i na Braču. U alpinističkoj
ekspediciji Mt. McKinley (Aljaska) sudjeluju članovi Milan Matovina,
Marijan i Dubravka Čepelak, Daniel Burić i Branko Šeparović. Nakon
službenog dijela ekspedicije, u stijenama Rocky Mountains pogiba
Matovina.
U 1979. godini
pročelnik je Darko Cucančić, a tajnik Neven Čobanov. Ponavlja se
spuštanje u Puhaljku, ali se nakon mukotrpnog razbijanja stijene na
dnu kanala silazi samo dva metra dublje, na -320 m. Osim uobičajenih
mukotrpnih istraživanja u Veternici istraženo je novih 100 m kanala
u Hajdovoj hiži, istražene su jame u Velikoj Paklenici i u okolici
Visočice.
U 1980. godini
je pročelnik Đuro Sekelj, a tajnik Robert Erhardt. Na speleološkom
logoru na Biokovu istražena je Jama za Kamenitim vratima (-520 m).
Zahvaljujući novoj tehnici svladavanja vertikalnih objekata, ali i
iskustvu istraživača, ova je akcija izvedena izvanrednom brzinom i
sigurno, bez dugotrajnih priprema kako se to nekad činilo. Na
Biokovu su istražene i dublje jame Pirkovača (-102 m) te jama za
Piščetom (-180 m).
Iduće 1981.
godine pročelnik je i dalje Đuro Sekelj, a tajnik je Ivica Nemeš.
Opet je održan logor na Biokovu i tom prilikom istražen niz dubokih
jama: Medena jama (-220 m), Tatjanina jama (-144 m), Velika jama
(-155 m)te jama za Pišćetom (-163 m). U Raminom koritu na Velebitu
istražena je 135 m duboka jama Ramin potok i jama Smrzavica (-107
m), a na Risnjaku jama pod Travnikom duboka 180 m. Đuro Sekelj
sudjeluje na alpinističkom pohodu na Kavkaz, kojom prilikom se
postavlja spomen ploča poginulim hrvatskim alpinistima.
U 1982. godine
pročelnik je Robert Erhardt, a tajnica Koraljka Ivanović. Erhardt
sudjeluje u ekspediciji Gouffre Berger i spušta se u dubinu od -1100
m, rekordnu za naše speleologe. Nastavlja se istraživanje na Biokovu
gdje je istraženo 23 objekta, a najznačajnije su jame Dusi I i II
(-120 i –105 m). Ponovljeno je spuštanje u jamu Mamet i to samo
užetom (200 m vertikale!). Istražena je Ramina veternica duboka 201
m, a pokrenuta je obnova izgorjelog Ratkovog skloništa na Samarskim
stijenama. Boris Vrbek, Branko Šeparović i Marijan Čepelak sudjeluju
u Himalajskoj skijaškoj ekspediciji GSS PSH, stanica Zagreb. Te i
iduće godine članovi značajno doprinose obnovi Ratkovog skloništa na
Samarskim stijenama.
U 1983. godine
pročelnik je upet Robert Erhardt, a tajnica je Ana Sutlović.
Istražuje se niz špilja s vodom na Kordunu. Najznačajnije je bilo
istraživanje sistema Panjkov ponor - Kršlje. Preronjavanjem sifona
koji povezuje te dvije špilje, istražena je do tada najduža špilja u
Hrvatskoj (9352 m). Ronioci su bili Hrvoje Malinar i Stanko Plevnik
(član SO PD “Željezničar”). Darko Cucančić, Neven Čobanov i Robert
Erhardt, te Mirjana i Boris Vrbek kao pridruženi članovi, sudjeluju
na speleološkoj ekspediciji Komisije za speleologiju Planinarskog
saveza Hrvatske u Maroko. Marijan Čepelak organizira i vodi I školu
bivakiranja.
U 1984. godine
pročelnik je Čedo Josipović, a tajnik Slaven Dobrović. Članovi
Robert Erhardt, Edo Kireta, Darko Cucančić, Damir Lacković, Ivica
Nemeš, Rosan Fabinc, Slaven Dobrović te Branka Bosner iz SO
Željezničar, organiziraju speleološku ekspediciji u Austriju
(Jesenja jama -680 m). Đuro Sekelj sudjeluje u planinarskoj
ekspediciji u Patagoniju (Cordillera Darwin). Najvrednija akcija je
istraživanje špiljskog sistema Đula - Medvedica koju je vodio
Marijan Čepelak. U nepunih godinu dana istraženo je u njoj 13
kilometara kanala.
U 1985. godini
pročelnik je Eduard Kireta, a tajnik Slaven Dobrović. Nastavlja se
istraživanje sistema Đula - Medvedica koji sada dužinom od 15 km
kanala dostiže poznatu Postojnsku jamu u Sloveniji. Na Krbavskom
polju istražena je Zelena pećina dužine 600 m, pri čemu se ronjenjem
svladalo sifonsko jezero, koje je bilo barijera daljnjem
istraživanju. U sklopu priprema za ekspediciju u Tursku ponavljano
je spuštanje u Bunjevac do 534 m dubine. U izuzetno kratkom roku
(7-8 sati) postavljena su sidrišta i užad do samog dna, kamo se
spustio veći broj članova i tako pokazao spremnost za velike
speleološke pothvate. U jesen je poduzeta ekspedicija u krš Turske
na kojoj su sudjelovali Robert Erhardt, Eduard Kireta, Darko
Cucančić, Ana Sutlović, Zoran Petković i Igor Vlahović. Robert
Erhardt sudjelovao na alpinističkoj ekspediciji na Mjesečevim brdima
- Ruwenzory u Africi.
1986. godine
pročelnik je Eduard Kireta, a tajnica Ivančica Zovko. Nastavljeno je
istraživanje Đulinog ponora - Medvedice gdje je istraženo dodatnih
556 m kanala. Veliko otkriće je Špilja u kamenolomu Tounj koja je
istražena do duljine od 4039 m. Poduzimana su razna istraživanja u
području Crnopca na Velebitu, Hercegovini, Velikoj Popini u Lici, te
posjeti najdubljim jamama Hrvatske (Bunjevac, Puhaljka, Mamet) kao
pripreme za ekspediciju Picos de Europa u Španjolskoj, koju je
organizirala Komisija za speleologiju PSH. Od Velebitaša na
ekspediciji su sudjelovali: Slaven Dobrović, Robert Erhardt, Čedo
Josipović, Eduard Kireta, Damir Lacković i Ana Sutlović. Tijekom
ekspedicije istražena su 32 speleološka objekta od kojih je
najdublja jama Y 10, duboka 341 m.
1987. godine
pročelnik Odsjeka je Teo Barišić, a tajnik Damir Lacković. Špilja u
kamenolomu Tounj nastavlja se istraživati do dužine od 6100 m.
Intenzivno se istražuje u okolici Gračaca na Pustom polju gdje je
nađeno više jama, a najdublja je Punar u luci, duboka 267 m, duljine
1278 m. Istraživano je i u okolici Ogulina, zatim na Ponikvama na
Medvednici i Dinari.
1988. godine
uz pročelnika Tea Barišića i tajnicu Željku Trubić 47 aktivnih
članova odsjeka istražilo je novih 1000 metara u Špilji u kamenolomu
Tounj gdje je obavljeno i ronjenje u sifonu. Ronili su Teo Barišić i
Robert Erhardt. Speleološki odsjek Velebita samostalno je
organizirao izuzetno uspješnu ekspediciju u Kinu na kojoj su
učestvovali Robert Erhardt kao voda, Teo Barišić, Aida Gold, Eduard
Kireta, Svjetlana Stojanović, Miljenko Reicher i Mirjana Vrabec.
Istražili su 10 špilja od kojih su najduže GAN YAN dužine 2736 m i
HUA SHI DONG dužine 2334 m. Istraženo je 46 speleoloških objekata u
okolici Ogulina, u Crnoj Gori gdje je bio organiziran speleološki
logor, zatim u blizini Sinja, Udbine, te na Crnopcu i Velebitu gdje
je istraživano zajedno sa SO Željezničar..
1989. godine
pročelnik Odsjeka je Slaven Dobrović, a tajnica Željka Trubić. Uz
brojne planinarske izlete sve su češći biciklistički obilasci. Veći
je broj članova pokazao interes za ronilačke aktivnosti pa su
prisustvovali ronilačkom kampu na Dugom otoku. U Špilji u kamenolomu
Tounj ponovno je ronjeno (Teo Barišić i Zoran Stipetić), a duljina
novoistraženih kanala iznosi 646 metara. Organiziran je speleološki
logor u Crnoj Gori na planini Sinjajevini gdje je istraženo 6 manjih
jama. Na Crnopcu se istraživalo zajedno s Željezničarima u sklopu
njihovog logora, a najveći pronalazak je jama Munižaba dubine 448 m.
Istraživalo se na Tulovim gredama, Maglaju, u Lici na Velikoj Popini
i kod Karina. Organizirano je 1. otvoreno velebitaško orijentacijsko
speleološko natjecanje u Špilji u kamenolomu Tounj pod vodstvom
Slavena Dobrovića, Tea Barišića i Čede Josipovića na kojem su osim
speleoloških društava iz Hrvatske sudjelovali špiljari iz Velenja,
Ljubljane i Zavidovića.
1990. godina
je izuzetno aktivna godina u Odsjeku s raznolikim aktivnostima i
značajnim rezultatima. Organizirana je odsječka ekspedicija u
Austriju sa ciljem posjete jami Batman höhle
(Schwersystem) dubine -1219 m. Na ekspediciji su sudjelovali Slaven
Dobrović (voda), Robert Erhardt, Damir Lacković, Ana Sutlović, Čedo
Josipović koji su se spustili do dna, te Darko Troha, Dario Denteš i
Zvonko Sporčić koji su dosegli nešto manju dubinu, a upravo te
godine završili su Zagrebačku speleološku školu. Istražena su 33
nova objekta, a najznačajniji od njih je Fantomska jama na Visočici
dubine -477 m, čije je istraživanje završeno na ljetnom speleološkom
logoru. Voda logora bio je Čedo Josipović. Preronjen je “Ponoćni
sifon” duljine 21 m u jami Punar u luci na dubini od -267 m, iza
kojeg se nastavlja suhi kanal. Ronioci su bili Teo Barišić i Zoran
Stipetić. U Špilji u Kamenolomu Tounj isti ronilački par preronio je
3 nova sifona ukupne dubine 50 m. Špilja je sada duga 8035 m. Oni su
zajedno sa Slavenom Dobrovićem ronili i u izvoru Suvaje kod Rakovice
preronivši 15 m dug sifon. U vrelu kod Golubinke u Ljubačkom zaljevu
preronjen je najduži sifon (70 m), a ronioci su bili Robert Erhardt,
Slaven Dobrović, Zoran Stipetić, Hrvoje Malinar i Robert Kakarigi.
Članovi Odsjeka: Robert Kakarigi kao vođa, Ivana Bešker, Gordan
Tomšić i Zoran Petković sudjelovali su na ronilačkoj ekspediciji na
Crnom moru. Na inicijativu Tea Barišića pokrenut je društveni bilten
“Velebiten”. U organizaciji Odsjeka održan je seminar o
samospašavanju u vertikalnim speleološkim objektima na Gorskom
zrcalu, na kojem su bili nazočni i članovi SO Željezničar, SO Mosor
i DISKF, te savjetovanje o speleološkom ronjenju i spašavanju u
špiljama u suradnji s SOŽ i DISKF. Pročelnik odsjeka bio je Slaven
Dobrović, a tajnica Jagoda Munić.
1991. godine
usprkos ratu koji je zahvatio Hrvatsku i činjenici da je dosta
članova bilo uključeno u obranu domovine, odsjek nastavlja s radom
pod vodstvom pročelnika Damira Lackovića i tajnika Dubravka Kavčića.
Od aktivnosti treba izdvojiti speleološki logor na Kozjaku na
Velebitu gdje je istraženo 5 jama. Špilja u kamenolomu Tounj
produljena je na 8143 m, ali i špilja Veternica gdje je u Zadnjem
kanalu dugotrajnim kopanjem istraženo novih 70 m kanala. Također
treba istaći poduhvate ronioca u Obajdinovoj pećini gdje su
istražili 500 m novih kanala. Više članova odsjeka završilo je tečaj
padobranskog jedrenja pa je aktivnost odsjeka proširena na još jedan
šport. Svakako treba pohvaliti ozbiljan višegodišnji rad Tea
Barišića na sređivanju odsječke arhive, te Zorana Stipetića za
izradu programa i unos podataka u računalo. SO je organizirao i
otvorenu školu orijentacije i bivakiranja zimi pod vodstvom Mirona
Kovačića i Damira Lackovića.
Doček ratne
1992. godine članovi odsjeka organizirali su u Veternici. Zbog
ograničene mogućnosti kretanja speleološka aktivnost članova
preusmjerena je na istraživanja u špilji Veternici (istraženo novih
80 m kanala), na Ponikvama i povremeno u Tounju, gdje je pronadeno
još 154 m kanala. Također je organiziran logor na otoku Braču i
ekspedicija u Španjolsku “Picos de Europa '92” na kojoj su
sudjelovali Damir Lacković kao voda, Dubravko Kavčić, Suzana
Štiglić, Darko Troha, Irena Horvat, Neven Kalac, Ivana Bešker, Ana
Sutlović, Darko Bakšić i Vedran Vračar. Istražen je sustav Pozo
Chizidi dubine 403 m i duljine 951 m. Organizirano je 2.
orijentacijsko speleološko natjecanje u Tounju pod vodstvom Vedrana
Vračara Članovi odsjeka koji su bili na ratištu na Južnom Velebitu i
otoku Žirju na tim su terenima usprkos životnoj opasnosti istražili
ukupno 20 špilja i jama. U sklopu postrojbe za posebne namjene
Planinske satnije “Velebit”dragovoljno su na ratištu bili mnogi
sadašnji i bivši članovi SO-a (abecednim redom): Slaven Dobrović,
Lober Đaković, Dubravko Kavčić, Ivan Kruhak, Ivica Lajtner, Hrvoje
Malinar, Dubravko Penović, Đuro Sekelj, Slavimir Slaviček, Zoran
Stipetić, Branko Šeparović, Žarko Štegmajer, Marijan Tortić i Darko
Troha. U drugim postrojbama ZNG-a, odnosno HV-a bili su: Teo
Barišić, Željka Vendler-Čepelak, Zlatko Čorak, Čedo Josipović, Mario
Kirin, Davor Perić, Mladen Plemenčić, Siniša Rešetar, Gordan Tomšić
(za druge nemamo podataka). Pročelnik je i nadalje bio Damir
Lacković, a tajnica Iva Dobrović.
1993. godine
pročelnik je Zoran Stipetić, a tajnica Vida Ungar. Najvažnija akcija
te godine bilo je sudjelovanje 14 članova odsjeka na republičkom
logoru u Lomskoj dulibi na Velebitu, gdje se čak njih 6 spustilo na
dno novootkrivene najdublje jame u Hrvatskoj: Lukine jame, dubine
1355 m. To su bili: Damir Lacković, Siniša Rešetar, Darko Troha,
Pavle Mintas i Zoran Stipetić. Organiziran je i ove godine logor na
Braču gdje su posjećivane i istraživane nove jame. Teo Barišić
istraživao je na Južnom Velebitu kao pripadnik Hrvatske vojske, a
najznačajniji objekt je Kaverna pod Crljenim kukom dubine -109 m.
Prilikom posjeta jami Rašpor otkrivena je mogućnost nastavka jame, a
u Tounju je istraženo novih 200 m kanala.
1994. godine
pročelnik je i dalje Zoran Stipetić, dok je tajnica Ana Predović.
Najvažnija akcija je nastavak istraživanja u Lukinoj jami gdje su
Teo Barišić i Zoran Stipetić ronili u sifonskom jezeru na dnu
preronivši 57 m za što su nagrađeni posebnom nagradom HPS-a.
Istražen je i sporedni Vjetroviti kanal do dubine 1315 m, a jama je
postala deveta po dubini na svijetu s dubinom od -1392 m. Osim
navedenih ronioca, na dno su ove godine spustili slijedeći
Velebitaši: Darko Bakšić, Tanja Bizjak, Sunčica Hrašćanec, Lovro
Hrust, Dubravko Kavčić, Ivica Radić, Siniša Rešetar, Ana Sutlović,
Darko Troha, Vedran Vračar i Ivančica Zovko. U okolici Lukine jame
istraženo je više jama od kojih je najdublja Jama pod dugama - G6,
duboka 212 m. Ova godina bila je u znaku suradnje s drugim odsjecima
u Hrvatskoj s kojima je SOV istraživao na ovom području. Na
Hahlićima je istraženo 5 jama. Veternica je produžena za 23,5 m, a
Špilja u kamenolomu Tounj za 37 m. Ukupno je istraženo 8 novih
špilja i 31 jama.
1995. godini
pročelnica je bila Ana Sutlović, a tajnica Tanja Bizjak. Istraživalo
se na Ponikvama, Bijelim i Samarskim stijenama, u Staroj sušici, na
Žumberku, Dabarskim kukovima na Velebitu. Na ekspediciji Lukina jama
`95 na dno jame spustili su se Damir Lacković i Robert Erhard.
Organizirana je ekspedicija “Ande `95” na kojoj su sudjelovali
članovi odsjeka: Damir Lacković - vođa ekspedicije, Neven
Andrijašević, Darko Bakšić, Tanja Bizjak, Ana Čop, Igor Gabrić,
Marko Grgin, Sunčica Hrašćanec, Neven Kalac, Dubravko Kavčić, Sandi
Novak, Vesna Ogrizović, Ivana Pranjić, Irina Stipanović, Ana
Sutlović, Suzana Štiglić i Darko Troha. Po povratku organizirali su
dvije prezentacije u velikoj dvorani Koncertne dvorane Vatroslav
Lisinski pod nazivom “Boje Anda” te napravili dokumentarni film
“Velebit u Andama” kojeg je snimio Sandi Novak.
U 1996. godini
pročelnica je bila Ana Sutlović, a tajnica Tanja Bizjak. Početkom
godine izgubili smo Zorana Stipetića - Patka koji je poginuo pri
uvježbavanju ronjenja u suhim ronilačkim odjelima. Siniša Rešetar
sudjeluje u istraživanju Ledene jame u Lomskoj dulibi koje vode
karlovački speleolozi. Na ekspediciji "Velebit `96" koju su
organizirali slovački speleolozi sudjeluju Darko Bakšić, Sunčica
Hrašćanec, Dubravko Kavčić, Pavle Mintas, Ana Sutlović i Darko
Troha. Istražena je Slovačka jama do 1000 m dubine, a na jesen je
organiziran posjet u tu jamu sa svrhom traženja pijavice. Tada se
spustilo do 600 m dubine. Organizirano je orijentacijsko natjecanje
u podzemnoj orijentaciji u Špilji u kamenolomu Tounj.
1997. godine
odsjek vode Siniša Rešetar kao pročelnik i Mislav Vedriš kao tajnik.
Istraživalo se na Žumberku i Ravnom Dabru na Velebitu, u dolini
Neretve. Novi kanali istraženi su u već poznatim objektima: u Donjoj
Cerovačkoj špilji, u Punaru u Luci, Špilji u kamenolomu Tounj i
Jopićevoj špilji. Organiziran je speleološki logor na Lubenovcu gdje
su istražene 23 jame, od kojih je najznačajnije otkriće jama nazvana
Patkov gušt duboka 553 m.
Na dnu jame Punar u Luci ponovno je preronjen "ponoćni sifon" iza
kojeg je istraženo novih 80 m kanala dubine 60 metara. Ronioci Teo
Barišić i Siniša Rešetar stali su na novom sifonu na dubini od 350
m. Donat Petricioli ronio je u vruljama kod Starigrada. Organizirano
je tradicionalno orijentacijsko natjecanje u podzemnoj orijentaciji
u Jopićevoj šilji, a u špilji Veternici natjecanje u brzinskom
prolaženju kroz Ramzesovo šetalište pod nazivom "Do Pakla i natrag".
Isto
rukovodstvo vodi odsjek i u 1998. godini (Rešetar i Vedriš). Za
uspjeh postignut na ekspediciji "Slovačka jama `98", kada je jama
istražena do 1268 m dubine, odsjek je nagrađen od strane HPS za
najznačajniju akciju godine. Na istraživanjima u Jopićevoj špilji,
Špilji za Gromačkom vlakom, Suvaji i Donjoj Baračevoj špilji
otkriveni su novi kanali, a novi objekti istraživani su kod Mazina u
Lici, kod Crikvenice, na Lascu u NP Risnjak, a na sjevernom Velebitu
istražena je jama Nedam do dubine od 250 m. Članovi SO-a
organizirali su seminare o postavljanju jama, o primjeni računala u
speleologiji i proširivanju uskih prolaza pomoću HILTI metaka. U
Jopićevoj špilji organizirano je Velebitaško orijentacijsko
natjecanje u podzemnoj orijentaciji s rekordnim brojem natjecatelja:
68.
1999. godine
odsjek vodi pročelnik Darko Bakšić i tajnik Dalibor Paar. U
koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski SO je organizirao
multimedijalnu projekciju pod nazivom "Velebit i njegov podzemni
svijet" koja je oduševila posjetioce. Gordan Tomšić i Krunoslava
Zovko sudjeluju na speleološkoj ekspediciji “Chiapas 99” u Meksiko
koju su organizirali karlovački speleolozi. Istraženo je preko 3000
m novih kanala. Najznačajnija akcija u 1999. bila je ekspedicija
“Slovačka jama ‘99” održana od 24.7 – 8.8. 1999. Dosegnuta je dubina
od 1301 m, te je istraženo oko 670 m horizontalnih kanala. Jama
trenutno po dubini zauzima 17. mjesto na listi najdubljih jama u
svijetu. Ove godine je podignut II. bivak u Dvorani dubokih siga na
dubini od 1254 m u kojem je 6 speleologa boravilo čak osam dana bez
prekida što je svojevrstan rekord hrvatske speleologije. To su bili
naši članovi Darko Bakšić, Tanja Bizjak, Andrej Stroj, Ana-Katarina
Sansević, Damir Lacković, Darko Štefanac, a do dna su se spustili
još i Dalibor Paar, Dean Bratušek, Ivančica Zovko, Čedo Josipović te
Ivan Glavaš iz Poreča i Peter Trontelj iz Slovenije. Od ostalih mogu
se izdvojiti istraživanja u Lipovom polju, zatim iztraživanje jame
Enigma pod vrhom Golićć (iznad Štirovače) dubine 220 m, kao i posjet
Stupinoj jami kod Fužina, dubine 413 metara. Održan je Seminar o
postavljanju jama i 6. Velebitaško natjecanje u speleološkoj
orijentaciji u Špilji u kamenolomu Tounj.
Ovom sažetom prikazu treba dodati dugogodišnju suradnju s drugim
odsjecima, s KSHPS, s GSS HPS i raznim institucijama s kojima su
postojali zajednički interesi. Članovi su aktivno sudjelovali na
speleološkim seminarima i kongresima i drugim skupovima, a vrednije
rezultate publicirali u planinarskim i drugim časopisima. Zbog
vrijednosti u izobrazbi kadrova posebno treba naglasiti Zagrebačku
speleološku školu, koja se organizirala svakog proljeća od 1970.
godine radi speleološkog educiranja novih generacija speleologa.
Razdoblje
aktivnosti od 2000. godine nadalje prikazano je kroz detalje
pojedinih istraživanja na web stranicama Speleološkog odsjeka
Velebit.
Uredničke dopune: Dalibor Paar |
Hrvoje Malinar - Joe,
spuštanje ljestvicama u
Matićevu jamu u Istri 1960. god.
Marta Malinar na
putu na Puhaljku 1969.
KUTAK
Jednoga dana, po zimi i ljetu,
Prijatelji svi smo što lutaju po svijetu.
Otvori se zemlja sva, crna i bez dna,
Još jedan izazov priroda nam da.
Putujemo dalje u dubine te,
Spuštamo sad uže, a i ljestvice.
Što je to sad, da li netko zna?
Uskoro će zasjat svjetlo sa dna.
Mrak što vlada tu tako je težak,
Crn i vlažan, a tako je nježan.
Tišina ova vječna, uvijek je ista,
I voda što se cijedi, sada tako čista.
I lutamo dalje po utrobi toj,
Ne bi li našli gdje kutak svoj.
A kipovi bijeli što pokazuju nam put
Govore da naš kutak je svud.
Putujemo dalje uz kipove te,
Prelazimo vode i slapove sve.
A stijena ispred nas , netaknuta i čista,
I brza rijeka što se blista.
Jednoga dana, po zimi i ljetu,
Prijatelji svi smo što lutaju po svijetu.
Otvori se zemlja sva, crna i bez dna,
Još jedan izazov priroda nam da.
Boris Vrbek – Vrba
ŠPILJ
U
crnoj noći vidim oka dva,
Možda priviđenje ili dio sna.
Niz
put se krećem, staze vode mene
Ponekad po kiši, a i usred zime.
A sa
svih strana nadvile se sjene
I cijelo vrijeme prate one mene.
Još
mnogo sati sigurno će proći
Na putu tom u crnoj noći.
I sada
lutam pogledom po karti
Ima puno stvari što bih htio znati.
Dal
put je lijevo, il možda pravo
To je prva stvar koju nisam znao.
Zaustavih pogled na čudnoj boji,
Što usred mraka na drvu stoji.
U
crnoj noći našao sam cilj,
Bio je to samo jedan mali špilj.
Boris Vrbek – Vrba, 1979.
...nastala u Paklenici -V. Rujno, u jami
Golubinki...
Rajka Vukadinović, Edvard Kireta i Željko Dugić na mjestu zvanom
Ključanica u spletu kanala Gandalfov čvor. Istraživanja špiljskog sustava Đulin
ponor-Medvedica (1984.).
Foto: M.Čepelak |
