JAMSKI SUSTAV VELEBITA
|
Jamski sustav Velebita otkrili su članovi SO PDS Velebit 2003. godine te su tada započela prva istraživanja. Do 2007. Velebita je istražena do dubine -1026 m čime je postala treća jama dublja od 1000 m u Hrvatskoj. Njena posebnost, Vertikala Divke Gromovnice dugačka 513 m, najveća je podzemna vertikala na svijetu.
SPELEOLOŠKA EKSPEDICIJA VELEBITA 2008
Na speleološkoj ekspediciji SO Velebita u kolovozu 2008. na području Crikvene u NP Sjeverni Velebit, istraživalo se u gornjim dijelovima jame Velebite te su pronađene dvije nove vertikale u kojima se spustilo na -208 m i na -330m. Ostao je veći broj upitnika za daljnja istraživanja što ukazuje na složenost gornjih dijelova jame. Istraženo je novih 616 m ukupne duljine, odnosno 241 m tlocrtne duljine, tako da je ukupna (poligonska) duljina Jamskog sustava Velebita 3176 m, a tlocrtna duljina 1206 m. Time je ovaj jamski sustav novi na popisu hrvatskih špilja i jama duljih od 1000 m te se nalazi na 36. mjestu. U jami PT6 došlo se do -215 m i uskog meandra s značajnim strujanjem zraka.
SPELEOLOŠKA EKSPEDICIJA VELEBITA 2004
Za vrijeme trajanja hrvatsko-francuske ekspedicije "Crikvena 2003" speleolozi SO PDS Velebit iz Zagreba 31. srpnja 2003. godine pronašli su ulaz jame Velebite.
Kako je glavni cilj ekspedicije bio izrada novog topografskog nacrta i nastavak speleoloških istraživanja jame Meduze, jama Velebita te je godine istražena do -376 m. S istraživanjem se stalo u velikoj vertikali nazvanoj Vertikala Divke Gromovnice. Istraživanje jame Velebite u suradnji s Javnom ustanovom Nacionalni park Sjeverni Velebit nastavljeno je tijekom speleološke ekspedicije "Velebita 2004" od 31. srpnja do 14. kolovoza 2004. godine.
Već je četvrtog dana ekspedicije dosegnuta polica (za koju se mislilo da je dno) na -580 m, a velika je vertikala imala dubinu od -469 m. Kako u početku nije uočen nikakav prolaz na dnu jame, nastavljeno je istraživanje bočnih meandara i vertikala na dubini između 100 i 200 m. Tijekom ekspedicije pronađena je nova jama nazvana Dva javora, ona je spojena s Velebitom priječenjem nazvanim Žrekova prečka do Vertikale Divke Gromovnice te se u nju ušlo na većoj visini. Time je konačna dubina vertikale 513 m. Vertikala Divke Gromovnice treća je po veličini na svijetu, a najveća je podzemna vertikala na svijetu ispred vertikale Hollenhöhle u Austriji (450 m). U sjeveroistočnom dijelu dvorane na dnu jame Velebite u nakapnici je pronađena do sada najbrojnija populacija od petnaestak pijavica Croatobranchus mestrovi.
Osim najdubljeg dijela, s dubinom od -580 m, u jami Velebiti ima nekoliko vertikala koje se spuštaju do -161 m, -114 m i -110 m, a najdublja vertikala u jami Dva javora doseže -228 m (odnosno -221 m od ulaza Dva javora). Ulaz u jamu Dva javora sedam je metara niži od ulaza jame Velebite. Posljednji dan, uoči raspremanja jame uočena je uska pukotina na dnu i otvor četrdesetak metara iznad dna tako da je predviđen nastavak istraživanja u 2005. godini.
Na ekspediciji Velebita 2004 istraženo je još pet jama, a u jami Breskva napravljen je profil u smjeru sjever-jug. Ekspediciju je organizirao Speleološki odsjek PDS Velebit i Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza, a osim članova SO PDS Velebit u istraživanju su sudjelovali i članovi SO HPD Mosor, HBSD i SO Dubovac. Ekspediciju je vodio Darko Bakšić. Dnevnik i sudionici ekspedicije Velebita 2004.
SPELEOLOŠKA EKSPEDICIJA VELEBITA 2005.
Jama Velebita prošle je godine istražena do dubine od -580 m, a ove godine četrdeset metara iznad starog dna pronađen je ulaz u nove dijelove jame. Velika količina vode i uski prolaz zaustavili su speleologe na dubini od -941 m.
Ovogodišnja ekspedicija protekla je u znaku lošeg vremena i problema s vodom u podzemlju. Periodični petstometarski slap u velikoj vertikali onemogućio je izlazak speleolozima iz jame tako da ih je pet ostalo zarobljeno u jami 12 sati dulje od planiranog.
Zahvaljujući Ministarstvu kulture koje je speleološkom odsjeku
Planinarskog društva Sveučilišta Velebit (SO PDS Velebit) doniralo
kameru snimljen je ovaj jedinstveni speleološki objekt, kao i
endemska pijavica Croatobranchus mestrovi.
Sredstva i oprema za ostvarivanje ove ekspedicije osigurani su iz projekta NP Sjeverni Velebit namijenjenog za speleološka i biospeleološka istraživanja, od Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza, sponzora Iglu sport iz Zagreba te samih sudionika ekspedicije.
Dnevnik i sudionici
ekspedicije Velebita 2005. SPELEOLOŠKA EKSPEDICIJA VELEBITA 2007.
Od 4. do 19. kolovoza 2007. godine održana je treća po redu ekspedicija u jamski sustav Velebitu . Na dnu Vertikale Divke Gromovnice na -580 m dubine ispenjana je vertikala od 34 m kojom se došlo na policu odakle treba nastaviti s penjanjem u dimnjaku. Tu se stalo s istraživanjem jer još uvijek postoje dijelovi s većom perspektivom. Osim toga, na -580 m prošlo se kroz suženje na zapadnoj strani dvorane i spustilo u novu dvoranu na -614 m.
Nastavljeno je s istraživanjem u najdubljim dijelovima jame pa je tako pronađen meandar nazvan Potjehova potraga nakon kojeg se došlo u Podzemljarovu dvoranu na -1026 m. Snimljen je polusatni film o ekspediciji, sakupljen je biološki materijal te su obavljena fizikalna i kemijska mjerenja koja će nakon obrade biti objavljena.
Nakon istraživanja u 2007. godini jamski sustav Velebita dubok je -1026 m, poligonska duljina mu je 2560 m, a tlocrtna duljina 965 m.
U istraživanjima je sudjelovalo 45 speleologa Speleološkog odsjeka Planinarskog društva Sveučilišta Velebit, Speleološkog odsjeka Planinarskog društva Mosor, Speleološkog odsjeka HPD Željeničar te po jedan član Speleološkog kluba Samobor, Speleološkog odsjeka PK Split i SD Špiljar. Sredstva i oprema za ostvarivanje ove ekspedicije osigurani su iz projekta NP Sjeverni Velebit namijenjenog za speleološka i biospeleološka istraživanja, Hrvatskih voda i Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza i Dnevnik i sudionici ekspedicije Velebita 2007.
Svjetski mediji o istraživanjima Velebite
Hrvatski mediji o Velebiti
Vjesnik
Više o speleološkim istraživanjima dubokih jama u Hrvatskoj: Literatura
Bakšić, D., A. Bakšić, J. Bedek, R. Ozimec, D. Paar: Speleološka
ekspedicija „Velebita 2004“ – izvješće 39 str, SO PDS Velebit,
Zagreb
|
TOPOGRAFSKI NACRT, MORFOLOGIJA
JAME,
JAMSKI SUSTAV VELEBITA Rožanski
kukovi, Nacionalni park Sjeverni Velebit, Hrvatska Dubina: -1026 m Duljina: 3176 m Horizontalna
duljina: 1206 m Najveća vertikala: 513 m Nadmorska visina ulaza: 1557 m
Istražili:
SO Velebit, SO Dubovac, SO Mosor, SO Željezničar, SK Samobor, PK
Split Istraživanja su obavljena uz potporu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Topografski
snimili: Matija Čepelak, Dalibor Paar, Ronald Železnjak, Darko
Bakšić, Mjerili:
Darko Bakšić, Ronald Železnjak, Tihana Boban, Matija Čepelak, Bojana
Horvat,
Period
istraživanja: 2003., 2004., 2005., 2007., 2008.
Interaktivni topografski nacrt Jamskog sustava Velebita (2007.)
MORFOLOGIJA JAME Darko Bakšić
Temeljem do sada poznatih dijelova Jamskog sustava Velebite može se reći da je njezina morfologija do dubine od 228 m kompleksnija. Ulazni dijelovi Velebite pružaju se u smjeru J-S i JJZ-SSI, dok se ulazni dijelovi Dva javora pružaju u smjeru Z-I. Na kontaktu kanala (meandara) Dva javora i Velebite koji se pružaju duž pukotina Z-I i J-S ulazi se u Vertikalu Divke Gromovnice.
JAMA VELEBITA DO VERTIKALE DIVKE GROMOVNICE Pored
uglavljenih kamenih blokova kroz špiljski otvor jame Velebite spušta
se slobodno u ulaznu dvoranu osvijetljenu dnevnim svjetlom. U smjeru
sjevera iz ulazne dvorane spušta se niski kosi kanal. Nakon 5 m
(potrebna je rasvjeta) dođe se u dvoranicu s dimnjakom i uskim
odvojcima na sjevernoj i istočnoj strani.
JAMA DVA JAVORA Ulaz Dva javora udaljen je 66 m zračne linije u smjeru sjeverozapada od ulaza Velebite. Dva javora također imaju špiljski ulaz koji je 7,3 m niži od ulaza Velebite. Ulaz je vertikalna pukotina 5 x 0,5 m. Jama se koljenasto preko tri kratka skoka od 2, 3 i 3,5 m spušta do -12 m dubine. Ulazni je dio ujedno i najuži dio jame širine između 0,3 i 0,5 m i visine između 5 i 3 m. Na 12 m dubine uski je prolaz u vertikalni meandar. Slijedi vertikala od 79 m do Medvjeđe dvorane.
U Dva javora. Snimio: D.Bakšić U jami Dva
javora dalje se od Medvjeđe dvorane provlači uskim meandrom u smjeru
juga te skokom od 6 m i vertikalom od 21 m dolazi u prostranu
krušljivu dvoranu. Iz dvorane se u smjeru juga ulazi u 98 metarsku
vertikalu kojom se spušta do dna na -228 m (-221 m od ulaza Dva
javora).
VERTIKALA DIVKE GROMOVNICE I NASTAVAK JAME Iz jame Dva javora u Vertikalu Divke Gromovnice ulazi se kroz dio nazvan Žrekova prečka, a koja se nalazi na dubini od 60 m, a iz jame Velebite s police na -105 m. Vertikala Divke Gromovnice od -60 m (-105 m) do -210 m dubine eliptičnog je promjera, prosječne širine 8 x 3 m. Na dubini od 210 m vertikala se proširuje (spaja se) na vertikalu promjera 40 x 15 m (smjer pružanja je S-J) i takav promjer zadržava do samog dna. Na mjestu proširenja u smjeru juga meandar nestaje u mraku, a u daljini se čuje šum vode (jača nakapnica). Ovo je mjesto na nacrtu označeno upitnikom, a njegovo istraživanje zahtijevalo bi postavljanje dugačke prečnice.
Na 574 m dubine nalazi se dvorana prekrivena velikim kamenim blokovima. Najniža točka dvorane doseže dubinu od 580 m. U ovoj dvorani postavljen je bivak 1 u zapadnom, najzaštićenijem dijelu. Odmah iza bivka, tri metra iznad dna, nalazi se pukotina kroz koju se osjeti strujanje zraka. Nakon pukotine slijedi suženje i vertikala od 34 m koja završava na dubini od 614 m. U sjevernom dijelu dvorane, na dnu Vertikale Divke Gromovnice, ispenjano je 34 m stijene kako bi se ušlo u otvor koji završava policom odakle treba nastaviti s penjanjem. U južnom dijelu dvorane nalazi se plitka nakapnica promjera 10 m, a na sjeveroistočnom se nalazi mala plitka nakapnica promjera 40 cm u kojoj je pronađeno desetak jedinki pijavice. Nekoliko metara iznad dna na zapadnoj stijeni nalazi se uska pukotina kroz koju struji zrak. Kako bismo izbjegli 150 metarski previs na dnu Vertikale Divke Gromovnice, 2005. godine postavili smo užeta drugačije tako da smo uspjeli ući u južnoj stijeni Vertikale Divke Gromovnice na 534 m dubine u meandar 40 m iznad starog dna. Meandar se nastavlja u smjeru juga vertikalom preko niza kršljivih, visećih polica do dubine od 785 m. U meandar se ulazi prečenjem po kosoj polici iza koje slijedi 13 metarski skok. Po meandru, čije dno je prekriveno glinom, u smjeru juga hoda se 15 metara svladavajući još jedan manji skok od 5 m. Meandrom se ulazi u vertikalu pružanja SI-JZ koja nakon 93 m završava na polici prekrivenoj kamenim blokovima (Bjesomarova polica). Bjesomarova polica u svom se SI dijelu zatvara, a nastavak slijedi u smjeru JZ-Z. Preko 4 kraće police, nastale uglavljivanjem kamenih blokova u vertikalnom meandru, spušta se 138 m do slijedeće veće police (na – 786 m) po kojoj se može slobodno hodati. Polica prekrivena kršjem na sredini ima ogromni kameni blok ispod kojeg se prolazi i dalje ukapča u gelender. Gelender je postavljen jer se hoda pored 10 metarskog skoka. Ovaj deset metarski skok zapravo je dolazna vertikala koja se sa sjeverne strane spaja na glavni kanal. Nakon ukupno 30 m duljine polica radi koljeno skrećući najprije u smjeru SZ, a zatim naglo u smjeru JZ. Tu se na sigurnom mjestu na -786 m nalazi bivak 2. Neposredno prije bivka 2 nalazi se vertikala koja se sa sjeverne strane spaja na glavni kanal. Za vrijeme oborina najveća količina vode dolazi upravo iz te vertikale, zaobilazi bivak i odmah ispod njega spaja se na glavni kanal.
Od ovog mjesta jama se sužava i vertikalnim skokovima prolazi meandrom u smjeru JZ. Tu započinje i stalni vodeni tok koji ide do sadašnjeg dna jame. Prvi skok je 65 m i završava na polici s nakapnicom. Na ovoj smo polici micanjem kamenih blokova proširili prolaz kroz meandar dalje u dubinu (treba biti oprezan jer je moguće rušenje kamenja). Vertikalama od 19, 25, 18 i 27 m dolazi se do slapa Ljutiše na -941 m dubine. Uže za napredovanje postavljeno je kako bi se što bolje izbjeglo vodu, no u posljednje dvije vertikale spušta se kroz jake nakapnice. Od prolaza na -534 m do slapa Ljutiše na -941 m kanal se generalno pruža u smjeru jugozapada. Na 941 m dubine jama se spaja na meandar smjera S-J. Tu iz pravca sjevera dolazi novi vodeni tok. Tijekom ekspedicije 2007. godine nastavilo se s istraživanjem ovog meandra nazvanog Potjehova potraga u smjeru juga (nizvodno). Potjehova potraga je relativno kratki meandar sa stijenama obloženim glinovitim sedimentom gdje je potrebno pronaći najbolji put za prolaz. Nakon dvije vertikale od 17 i 19 m i prođenih 203 m (100 m tlocrtno) dođe se do prevjesne vertikale od 46 m kojom se spušta u Podzemljarovu dvoranu dimenzija 70 x 60 m. Mjesto na kojem se iskopčava s užeta ujedno je i najdublja točka jamskog sustava Velebita -1026 m.
U Podzemljarevoj dvorani uspinje se u smjeru juga, a u njenom jugoistočnom djelu ulazi se u kanal koji nakon 60 m završava zarušenjem.
IZRADA NACRTA Nacrt jame Velebita rađen je u M 1:500 s kompasom i klinometrom Suunto i 50 m mjernom vrpcom, a za mjerenje prostora u vertikali Divke Gromovnice korišten je laserski daljinomjer Disto. Nacrt su na terenu tijekom 2003., 2004., 2005. i 2007. godine izradili speleolozi iz SO PDS Velebit i SO HPD Mosor: Matija Čepelak – ulazni dio Velebite do police na -105 m, Malikovu igrariju, Žrekovu prečnicu (spoj Dva javora i Velebite), zadnju vertikalu od 98 m u jami Dva javora, kompletan nacrt dijelova istraženih u 2005. godini; Ronald Železnjak – u Velebiti je nacrtao Vertikalu Divke Gromovnice od -105 do -210 m i dvoranu koja se nalazi na -614 m, u Dva javora ulazni dio sve do Medvjeđe dvorane;
Dalibor Paar – u Velebiti je nacrtao
Vertikalu Divke Gromovnice od -210 m do dna; Nacrt je kompletirao u Corel drawu Darko Bakšić. Poligonski vlak izrađen je u programu Compass. Dubina jamskog sustava Velebita je -1026 m, duljina horizontalne projekcije je 965 m, a poligonska duljina 2560 m.
O IMENU I NAZIVIMA Svarogov prolaz – vrhovni bog, vladar i otac bogova – prolaz se nalazi na ulazu i predstavlja vezu površine i podzemlja. Striborov prolaz – bog vjetra – prolaz u kojem se osjeća povremeno strujanje zraka – vjetar.
Palčićev meandar – jedna vrsta patuljka – meandar završava pukotinama kroz koje bi mogli proći samo patuljci. Malikova igrarija – Malik Tintilinić je najnestašniji od patuljaka koji se još zovu i Domaći – dio jame koji se prema sjeveru nastavlja na Palčićev meandar – to je relativno razveden, "razigran" meandar s nekoliko manjih vertikala. Perunov meandar – bog groma i nebeskih visina – strop meandra je visoko tako da se vidi samo mrak koji asocira na tamno, olujno nebo. Perunov odvojak – odvojak iz Perunovog meandra kojim se spušta do -161 m Vertikala Divke Gromovnice – gromonosna divka izuzetne ljepote, Perunova žena – divovska vertikala u kojoj se čuje veličanstvena jeka, hučanje kad se baci kamen – što podsjeća na grmljavinu. Dva javora – drugi ulaz u jamski sustav Velebita – Dva javora – ispred ulaza u jamu na travnatoj polici nalaze se dva gorska javora (i još jedan stari koji je slomljen) kao dva čuvara.
Žrekova prečka – Žreci su bili druidi, a za tehničko svladavanje prečnice i ulazak u vertikalu Divke Gromovnice s najviše točke bilo je potrebno i malo "čarolije". Medvjeđa dvorana – dvorana u kojoj je pronađena medvjeđa lubanja. Bjesomarova polica – Bjesomar je vladar šumskih bjesova koji su zločesti. Nagnuta polica prekrivena kršjem i kamenim blokovima koji prijete rušenjem u vertikalu predstavlja opasnost za istraživače. Slap Ljutiša – 27 metarska vertikala sa slapom koji je dobro namočio prve istraživače. Potjehova potraga – dvorana na dnu jame. Dvorana zapravo predstavlja proširenje vertikale koja presjeca uski vodeni meandar smjera sjever-jug. Na obje strane dvorane, u meandru nalaze se suženja koja treba proći u potrazi za „istinom“ – nastavkom jame.
Fizikalno-kemijska istraživanja Dalibor Paar U Jamskom sustavu Velebita proučavani su mikroklimatski parametri (temperatura zraka i vode, relativna vlažnost zraka, strujanje zraka), kakvoća vode (pH, vodljivost, TDS, ORP) te je mjerena prirodna radioaktivnost. Izvršena su fizikalna i kemijska mjerenja na odabranim lokacijama u jami do dubine -1000 m. Temperatura i relativna vlažnost zraka mjerene su elektroničkim termohigrografima koji su u određenim vremenskim periodima bili postavljeni na 9 lokacija u jami Velebiti. In situ analiza kakvoće vode napravljena je na 14 lokacija u jami Velebiti uređajem Ultrameter II 6P Myron. Voda je dodatno uzorkovana za laboratorijsku kemijsku analizu. Integralna mjerenja koncentracije radona i njegovih kratkoživućih potomaka u zraku su provedena detektorima nuklearnih tragova LR-115, tip II (Kodak Pathé, Francuska). Sudionici terenskih ili kasnijih laboratorijskih i drugih istraživanja su: dr.sc. Dalibor Paar (PMF, Zagreb i SO Velebit), dr.sc. Darko Bakšić (Šumarski fakultet, Zagreb i SO Velebit), dipl.ing.Damir Lacković (Hrvatski prirodoslovni muzej i SO Velebit), mr.sc. Magdalena Ujević (HZJZ), dr.sc. Ana Čop (SO Velebit) i dr.sc. Vanja Radolić (Odjel za fiziku, Osijek). Više možete pročitati u znanstvenoj publikaciji:
PDF
Physical and Chemical
Research in Velebita pit (Croatia)
Jana Bedek Biospeleološka istraživanja provedena su u tri objekta. Jamski sustav Velebita posjećen je dva puta, 12-13. i 15.08, Školjka jama 15.08. i Piagia Bella 16.08. Materijal su sakupljali Marko Lukić i Jana Bedek. Istraživanja su se sastojala od sakupljanja faune i mjerenja temperature. Materijal su preliminarno odredili Roman Ozimec (Aranea, Opiliones), Marko Lukić (Collembola) i Jana Bedek (ostale skupine). Za potrebe ovog izvještaja pregledano je samo dio materijala, a ostatak je na taksonomskoj obradi. Biospeleološkim istraživanjima u 2007 g. na Sjevernom Velebitu su sakupljeni mnogi zanimljivi nalazi. U Jamskom sustavu Velebita su pronađene mnoge nove vrste za tu jamu ali i za znanost. Jedan od najznačajnijih nalaza je sakupljanje mužjaka pauka iz porodice Dysderidae. Ta vrsta je skupljena 2003 g. u Meduzi jami, a predstavlja novi rod i vrstu za znanost. Budući da je ove godine konačno sakupljen mužjak, moći će se opisati rod i vrsta. Od paučnjaka značajni su i nalazi nove vrste lažipauka, roda Cyphophthalmus. Od rakova sakupljeno je još primjeraka nove vrste roda Alpioniscus te će sada također biti mogući opis te vrste. Materijal skokuna je po prvi puta obrađen, i rezultati su iznimni. Negdje na 900 m dubine je pronađen izrazito troglomorfan primjerak iz porodice Tomoceridae te je to najvjerojatnije novi rod i vrsta za znanost. Tako troglomorfni skokuni su rijetkost na svijetu. U Velebiti su utvrđeni još četiri troglobiontna skokuna (Tritomurus scutellatus, Oncopodura sp., Pseudosinela sp. i Neelidae), što je iznimna bioraznolikost troglobiontnih skokuna za jedan speleološki objekt. Analiza tog materijala je u tijeku te vjerojatno ima još novih vrsta za znanost. U Školjki jami značajan je nalaz dvojenoga iz porodice Glomeridae. To je depigmentirana i slijepa svojta, i prvi takav nalaz za Sjeverni Velebit. U jami Piaggia Bella je najznačajniji nalaz potpuno depigmentiranih virnjaka (Turbellaria).
Napomene: prilikom istraživanja Školjka jame 2003 na dnu je bila velika količina snijega, a sada je jama u potpunosti odleđena. U jami Piaggia Bella na dnu je velika količina snijega i leda te je jama prehladna za faunu.
|
UVJETI KORIŠTENJA SADRŽAJA HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ ŠTO JE SPELEOLOGIJA? ZAŠTITA ŠPILJA |
© 1997-2012. HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ |