JAMSKI SUSTAV VELEBITA
- 1026 m
 najveća podzemna vertikala na svijetu

Ponekad bi nam ljudi pokazali otvor jame i uvjeravali nas da kamen u nju pada pola sata. Znate li koliko je to puno? Za usporedbu, padobranac prilikom skakanja s visine od 10 000 m ima dvije i pol minute slobodnog pada prije nego otvori padobran i to je gotovo cijela vječnost.

Vječnost je i kada kamen bačen u podzemnu vertikalu duboku 500 metara pada 20 sekundi i dubinom huči poput lokomotive. Takav pomalo zastrašujući zvuk mogu čuti rijetki sretnici – speleolozi.

Gdje ima takvih jama? Odgovor je na sjevernom Velebitu. Ovo je kratka priča o njima.

OTKRIĆE JAMSKOG SUSTAVA VELEBITA

Na ljetnom speleološkom logoru na sjevernom Velebitu, 31. srpnja 2003. godine ekipa Matija i Lovro Čepelak, Ronald Železnjak - Roni, Mladen Šaban, Marinko Malenica i Darko Bakšić odlučili su dan odmora od jame Meduza provesti rekognoscirajući teren oko vrha Crikvene.
Popevši se na vrh Crikvene razdvojili su se u dvije ekipe: Roni, Mladen, Marinko i Lovro krenuli su južnim padinama Crikvene, od Premužićeve staze prema zapadu, a Matija i Bakša grebenom iznad njih. Nakon jednog sata hodanja začuo se Marinkov glas. Pronašao je neupadljiv, gotovo zatrpan ulaz u jamu.


Ulaz u Velebitu. Snimio: D. Bakšić


Vidjevši otvor ulaza, osjetivši naizmjenično strujanje zraka, koraloide u ulaznim prostorima zaključili su da je jama vrlo perspektvna. Vrativši se u istureni logor kod Meduze hrabro su izjavili da su našli još jednu tisućicu.
Obzirom da je glavni cilj ljetnog logora bila jama Meduza u Velebiti se istraživalo samo povremeno. Istraženo je 146 m duljine i dosegnuta dubina -376 m u velikoj vertikali.

 


Ulazi u Jamski sustav Velebita. Snimio: D.Bakšić

 

KAKO JE OTKRIVENA VELEBITA I TIJEK PRVIH ISTRAŽIVANJA

Jama Velebita – najveća podzemna vertikala na svijetu

Dalibor Paar

Velebit je sa svojih 145 kn najdulja hrvatska planina, visine do 1700 m i prosječne godišnje temperature 4oC. Oduvijek je privlačio ljude ne samo vrijednom florom i faunom, već i prirodnim ljepotama koje su nastale na spoju planine i mora. Velebit je od početka speleoloških istraživanja 1992. godine speleolozima priređivao nova uzbuđenja. Krško područje omogućilo je formiranje velikog broja špilja i jama. Tako su se 1993. godine speleolozi spustili do dna Lukine jame na 1392 m dubine, koja je bila tada među prvih deset po dubini u svijetu, da bi se nekoliko godina kasnije otkrila Slovačka jama u kojoj se tijekom više godina istraživanja došlo do dubine 1320 metara. U toj jami pronađen je veliki broj horizontalnijih kanala i dvorana tlocrtne duljine preko 2 kilometara. Do danas je samo na području sjevernog Velebita na nekih 25 kvadratnih kilometara pronađeno preko 200 speleoloških objekata.

Speleološki odsjek Planinarskog društva Sveučilišta Velebit iz Zagreba u suradnji s Javnom ustanovom Nacionalni park Sjeverni Velebit organizirao je tijekom kolovoza 2004. godine speleološku ekspediciju u području Crikvene u strogom prirodnom rezervatu Hajdučki i Rožanski kukovi. Nastavljeno je istraživanje jame Velebite koja je pronađena pred kraj prošlogodišnjih istraživanja u tom području.

Iz dnevnika istraživanja

Na Crikvenoj su se prošle godine (2003.), kako to biva na speleološkim logorima, tražile nove jame. Kako su dani prolazili o jednoj od njih koju je pronašao član SO Velebita Marinko Malenica, radnog naziva Marelica, a kasnije nazvanoj Velebita, počelo se sve više pričati. Kako sam prvi dio logora više puta ulazio u jamu Meduzu, u danu između ulazaka odšetao sam se s Bernardom do ulaska u Velebitu. Neugledna špiljica s dva otvora koji su mi se učinili interesantnijima za fotografiranje tek oko podneva kad su se sunčeve zrake probile u njenu unutrašnjost. Otpratili smo Slavena koji je otlizao niz uže kroz usku pukotinu. Priče koje su se raspredale o istraživanjima Velebite idućih dana, zaintrigirale su mi maštu, pa sam nestrpljivo čekao priliku za ulazak.


Ulazna dvorana jame Velebite. Snimio: D.Bakšić


Vrijeme istraživanja se bližilo kraju, pa tako pred kraj logora krenusmo na raspremanje jame (izvlačenje speleološke opreme) od najniže točke gdje se do tada došlo, s tim da ćemo postaviti još 2 spita na kraju. Oni nisu bili postavljeni budući da je nestašni spiter pobjegao Slavenu negdje u dubinu (spit-sidrište za postavljanje užeta, spiter-naprava za postavljanje spita). Pao je u Kinu, rekli su oni koji su bili u jami, dalje raspredajući bajke i još više povećavajući znatiželju. Prvo provlačenje, vertikalice, prelazak preko velikih kamenih blokova upitne stabilnosti, da bi ušli u bunar promjera 4-5 metara. Spuštali smo se neko vrijeme, pri čemu doviknuh Trohi koji je bio ispod mene da mi ova "opaka vertikala" baš i ne izgleda tako opaka. Tek je dugačko uže iznad mene na kojem sam visi privuklo moju pozornost, dok sam descenderu (spravica za spuštanje po užetu) koji je veselo proklizavao zaprijetio da će, ako tako nastavi, ravno u staro željezo.
No odjednom negdje ispod, čuo se jaki šum. Odmah pomislih na veliku podzemnu rijeku za koju se oduvijek nadasmo da ćemo pronaći ispod Velebita. Rutinski prelazak idućeg spita, ulazak u previs i ... mrak. Prostor oko nas postade ogroman, stijene sa strane isčeznuše u mraku. Duboko dolje ugledah Trohino svjetlo. Doviknuo mu nešto, a jeka se počne širiti prema dolje, pa još dolje i tako skoro desetak sekundi, kad se zadnji zvuci izgubiše negdje u dubini. Još viseći na užetu nad ponorom nepoznate dubine, osjetih kako mi prostrujaše lagani trnci. Spuštajući se dalje konačno se približih spitu i stijeni niz koju je curkala hladna voda (temperatura zraka je oko 3oC). Ponegdje curci napraviše mala jezera iz kojih je voda lijevala dalje, šumeći sa svih strana. Neobično, pomislih, jer smo takvu pojavu u sušnom razdoblju vidjeli samo na puno većim dubinama, na primjer na oko 1000 metara dubine u Slovačkoj jami, a sad smo bili na oko 200 metara ispod ulaza. Troha ispod mene jakom ronilačkom svjetiljkom obasja kompaktne stijene oko nas udaljene 20 do 30 metara. Nakon bunara kroz koji smo došli, dimenzije su bile ogromne. Nakon što je postavio zadnji spit i spustio se 30-40 metara ispod, viseći na oko 400 metara dubine, Troha usmjeri ronilačku lampu prema dolje. Negdje ispod u daljini nazirala se kontura vertikale i dalje mrak. Pogled u ponor nepoznate dubine pobuđuje maštu. Jesmo li ovaj puta pogodili pravi i najopakiji podzemni velebitski rasjed koji se pruža sve do mora?

Došli smo do dna?

Ovoljetno istraživanje započelo je nakon dvodnevnog transportiranja speleološke upreme od baznog logora na Velikom Lubenovcu do ulaza u jamu Velebitu na 1560 metara nadmorske visine. Kada je došao red na našu ekipu da nastavi istraživanje, užeta su u jami bila postavljena do oko 350 metara dubine. Dok je Jela pripremalo sidrišta za daljnje napredovanje, Jana i ja smo transportirali užeta i izrađivali topografski nacrt jame. Srca nam zatitraše u ponovnom susretu s velikom vertikalom Divke Gromovnice, kojoj smo ime dali po imenu vile iz starohrvatske mitologije. Sati su brzo prolazili kako smo napredovali prema dolje. U jednom trenutku Jela počne vikati. Jeka se širila vertikalom dok sam duboko dolje vidio njegovo svjetlo, zapravo malu svjetleću točkicu koja se pomicala. Spuštajući se dolje su se nazirali obrisi velike dvorane (dimenzija oko 30 x 20 metara). Spuštajući se na dno preplavio me dvojak osjećaj. S jedne strane olakšanje što se konačno mogu odvezati s užeta na kojem sam bio satima, a s druge strane malo tuge što smo već došli do dna. U tom trenutku nismo bili svjesni da se nalazeći u dvorani na 580 metara dubine, nalazimo ispod 513-metarske vertikale, najveće vertikalne dvorane na svijetu. Nova iznenađenja čekala su nas na dnu. Kako je Jana biospeleolog, ona počne odmah tražiti špiljske životinje i uzvikne oduševljeno. U jezercima na dnu nalazi se do sada najveća kolonija endemskih velebitskih pijavica Croatobranhus Mestrovi koje su do sada pronađene samo u najdubljim jamama na Velebitu. Rijetki špiljski pauk, puževi, školjke i druge životinje veličine od 1 do nekoliko milimetara čine bogati živi svijet koji smo pronašli u dvorani na dnu.

Nastavak istraživanja idućih dana pokazao je zašto su istraživanja na Velebitu toliko uzbudljiva. Pedesetak metara od ulaza u Velebitu pronašli smo još jedan ulaz i jedan od kanala se spojio s velikom vertikalom u Velebiti. Zadnja ekipa koja se spustila na dno jame da bi izvukla van opremu pronašla je pukotinu iza koje se nazire nova vertikala prema dolje. To znači da dubina od 580 metara nije konačna te da će se istraživanja nastaviti,  iduće (2005.) godine.
 


Pogled s ulaza Velebite. Snimio: D.Paar

 

2004. - spuštanje do dna Divke Gromovnice

SPELEOLOŠKA EKSPEDICIJE VELEBITA 2004.

DNEVNIK EKSPEDICIJE

 

31.7.2004. subota
U 9,00 sati okupili smo se u Radićevoj 23, ispred PSD Velebit. Svu pripremljenu opremu stavili smo u automobile i krenuli u 10,00 sati prema NP sjeverni Velebit u sastavu: Darko Bakšić - Bakša i Ana Bakšić, Matija i Lovro Čepelak, Slaven Boban, Tihana Dasović - Tihač, Ronald Železnjak - Roni, Marinko Malenica, Dalibor Paar. Iz Gospića su nam radi trensporta opreme došli pomoći Mladen Šaban i Goran Jurković. Nakon kraće gužve na prijevoju Velike Kapele, stanke u Jezeranama i kod Brade na Velikom Lubenovcu konačno smo stigli do mjesta za logor na rubu Lubenovca pod Malim Kukom u 16,00 sati. Nakon slaganja velike tende za spavanje i kuhinju napravljen je prvi transport opreme do ulaza u jamu Velebitu. U tom gornjem logoru složili smo bivke i tendu za kuhinju, te smo se svi spustili u bazni logor oko 21,30. sati. Mladen i Goran su otišli u Gospić, a stigao je Igor Jelinić – Jela. Uz pivicu, priči i novi broj SpeleoZina tonemo u san.

1.8.2004. nedjelja
Probudili smo se ujutro i shvatili da smo u gornji logor odnijeli sve lonce. Srećom Darko Vukov Colić priskočio nam je u pomoć i posudio sve što nam treba. Nakon doručka odnijeli smo drugi dio opreme i nešto vode u gornji logor, popravili bivke na kosini, a oko 16,30 Bakša, Matija i Marinko krenuli su u jamu Velebitu postaviti je i premjeriti poligonski vlak ulaznog dijela. Postavili su do -105 m dubine i bacali kamjenje u vertikalu Divke Gromovnice. Kamen bi uz nekoliko udaraca u stijenu ušao u široki dio vertikale nakon čega bi se čulo hučanje koje se pojačavalo. Mjerimo nevjerojatnih 20 sekundi pada kamena. Teško je procijeniti točan trenutak udara kamena u dno jer se čuje jaka jeka. Pri povratku fotografiraju, a u Striborovom prolazu mjere strujanje zraka. U 21,12 sati u razdoblju od 15 minuta nije bilo nikakvog strujanja zraka, dok je pri ulasku u jamu oko 16,30 bilo zamijećeno jako strujanje. Ana i Tihač odlaze u Zagreb, a Slaven, Roni, Lovro, Jela i Dalibor još jednom odlaze po vodu i karabit na Lubenovac. Svi se okupljaju oko vatre u gornjem logoru oko 22 sata.

2.8.2004. ponedjeljak
Buđenje u uobičajeno vrijeme, između 7 i 8 sati, nakon čega Marinko, Matija i Bakša odlaze na Lubenovac po fikseve, rezervne akumulatore i užeta, radio stanice i vodu. Tamo susreću Janu Bedek i Marka Lukića koji su ih dočekali s doručkom. Slijedi zajednički uspon do gornjeg logora. Oko 12 sati Slaven, Roni i Lovro ulaze u jamu, a nešto kasnije Jela i Dalibor koji postavlja mjerne uređaje. Jana i Marko slažu bivke, a Matija Bakša i Marinko odlaze na Crikvenu i u Rosijevu kolibu provjeriti ima li vode u cisterni. Uz put fotografiraju i vraćaju se oko 16 sati. Izgradili su i osigurali ognjište, iz jame Breskva izvađen je snijeg i led, premještana je kuhinja bliže ognjištu. Jana i Mako istražili su malu jamicu na putu prema Premužićevoj stazi. Duboka je 8 m i nazvana je Zelena jama, a nacrtala ju je Jana. Uz vatru su čekali ekipu iz jame koji su izašli oko ponići. Postavili su jamu do 300 m dubine. Odatle kamen pada oko 12 sekundi.


U Vertikali Divke Gromovnice na -500 m. Snimio: D.Bakšić

3.8.2004. utorak
Probudila nas je grmljavina i slaba kišica. Tlak zraka pada, ali vrijeme je ipak stabilno. Prema prethodnom dogovoru danas u jamu ulaze Jela, Dalibor i Jana. Krenuli su oko 13 sati, a ostatak grupe spušta se na Lubenovac po opremu i vodu. Dolje nailaze na Vesnu Hrdličku i Marina Gluševića iz Mosora i svi zajedno odlaze u gornji logor. Sada im za uspon treba pola sata manje i već za 1 sat stižu u logor. Oko ponoći Jela iz jame izlazi s pitanjem: “Želite li prvo dobru ili lošu vijest?” “Lošu”, vičemo. “Jama je završila! Ali je vertikala najveća na svijetu”. Jela zbog širenja prostora u donjim dijelovima vertikale nije mogao zabiti spitove pa je posljednja vetikala u komadu oko 150 m, naravno s čvorom. Razočarani zbog završetka jame, ali sretni zbog vertikale tonemo u san.

4.8.2004. srijeda
Tijekom noći iz jame su izašli Jana i Dalibor. Jana je pronašla pijavice i kornjaše i uzela nekoliko primjeraka za obradu. Pronašla je i iznijela neke košćice. Zbog lošeg vremena i moguće kiše, koja bi mogla stvoriti probleme u vetikali Divke Gromovnice odlučeno je da će ekipe ići istraživati u gornjim dijelovima jame. Tako Matija, Bakša i Marinko penju u Palčićevom meandru i spuštaju se do -110 m, dok su se Marin, Marko i Vesna u Perunovom odvojku spustili do -161 m u meandar koji završava suženjem. Roni, Lovro i Jana crtaju drugi presjek jame Breskve kako bi se mogao spojiti s nacrtom Velebite.

5.8.2004. četvrtak
Vrijeme je još uvijek prevrtljivo i prijeti kišom. Odlučujemo se na alternativni plan. Slaven, Lovro i Roni oko 12 sati ulaze u jamu Dva javora i istražuju je do 90 m dubine, odmah crtaju nacrt. U gornjem dijelu jame, na 40-om metru dubine, čuli su se s Daliborom koji je u jami Velebiti na vrhu vertikale Divke Gromovnice postavljao detektore ze radon. Spajanjem tih dviju jama moglo bi se ući u viši dio velike vertikale i povećati joj dubinu!!! Jana i Marko nakon odlaska po vodu na Lubenovac odlaze u jamu Dva javora skupljati biološki materijal. Bakša, Matija i Marinko nastavljaju s istraživanjem u sjevernom odvojku Palčićevog meandra, u sjeveroistočnom odvojku spuštaju se do - 114 m gdje je kraj. U toj vertikali postoji zarušena neprolazna pukotina iz koje struji zrak. Bakša u jednom odvojku meandra pronalazi sitne pužiće – vjerojatno Zoospeum sp. i cjevaste nakupine slične marifugijama. U logor stiže pojačanje: Ivica Ćukušić – Ćuki, Tihana Krmpotić, Andrej Stroj i Tomislav Bajo, s hranom.

6.8.2004. petak
Matija je povraćao cijelu noć i ostaje u bivku. Marinko, Bakša, Roni i Slaven u 9 sati ulaze u jamu Velebitu i fotografiraju. Na dno se spuštaju za tri sata. Na dnu snimaju pijavice. Bakša uspijeva s fotoaparatom snimiti kratki video klip parenja pijavica. Skiciraju dno, pokušavaju pronaći prolaz među blokovima. Kopaju, ali bez uspjeha. Za izlaz od dna jame trebalo im je prosječno dva sata i 20 minuta. Lovro, Tihana K, Dalibor, Jela i Ćuki istražuju u jami Dva javora, spuštaju se do oko 200 m dubine i jama ide dalje. Nakon izlaska iz jame Ćuki s Ronijem odlazi po vodu. Jana i Marko u Velebiti uzimaju uzorke pužića i drugih životinja. Stroj, Bajo, Marin i Vesna oko 19 sati ulaze u Velebitu, obilaze Perunov odvojak, te se nakon toga bez Vesne spuštaju na dno. Bakša, Jela i Slaven odlaze na Lubenovac gdje sreću slovenskog speleologa iz Kopra Roka Stopara. Na Lubenovac Stižu Ana i Tihana s novom pošiljkom hrane.



Prečnica. Snimio: D.Bakšić

7.8.2004. subota
Ćuki, Rok i TihanaK ulaze u Velebitu, Tihana silazi do ulaza u Divku Gromovnicu, a njih dvojca silaze na dno. U logor su stigli Branko Jalžić – Bančo i Predrag Rade – Peđa koji odmah ulaze u jamu Velebitu gdje sreću Ćukija i Roka na dubino od oko 100 m. Matija, Marin i Vesna u jami Dva javora silaze na dno na -228 m, a nakon toga odlaze u meandar koji se spaja s vertikalom Divke Gromovnice. Ne znajući da su upravo na toj vertikali Bančo i Peđa, Marin baca kamen koji ih srećom nije pogodio. Uz krike upozorenja odozdo dokazan je spoj s vertikalom Divke Gromovnice kao i povećanje njezine dubine preko 500 m. Slaven, Tihana, Ana i Bakša na Zavižanu pune akumulatore bušilice, a Roni, Marinko, Dalibor i Lovro odlaze na more. Predveče se skupljaju na Lubenovcu i odnose novu hranu i vodu na gornji logor. Bančo i Peđa odlaze, a ostatak sada nešto brojnije ekipe uživa uz vatru i kuje nove planove za sutra.


U Dva javora. Snimio: D.Bakšić

8.8.2004. nedjelja
Matija, Bakša i Ćuki odlaze u meandar jame Dva javora sa ciljem priječenja i ulaženja u višljem dijelu vertikale Divke Gromovnice. Bakša postavlja prečnicu nazvanu “Žrekova prečka” i s veće visine ulazi u vertikalu Divke Gromovnice. Za njim idu Ćuki i Matija. Mjerenjem i crtanjem utvrđuju da je vertikala veća za 44 m. Postala je najveća podzemna vertikala na svijetu, a treća uopće ako se računaju dvije jame s vertikalama od ulaza do dna (Vrtiglavica u Sloveniji i naša jama Patkov gušt). Marinko je cijelo vrijeme čekao na polici iznad ulaza u vertikalu Divke Gromovnice kako bi se utvrdio i nacrtao spoj dviju jama. Spojene su u razini police, ali na suprotnoj strani vertikale. Neko vrijeme Marinku su u jami društvo radili Vesna i Marin koji su ranije izašli iz jame i otišli s logora. Na mjestu ulaza u Žrekovu prečku treba nastaviti istraživati meandar u suprotnom smjeru od smjera prema vertikali Divke Gromovnice. Slaven, Roni i Tihana provjeravaju upitnike u zadnjoj vertikali Dva javora. Jedan završava, dok bi drugi prolaz trebalo proširiti jer ide dalje. Andrej, Bajo i Lovro traže nove jame zapadno i sjeverozapadno od Dva javora. Pronalaze tri objekta od kojih je jedan dosta perspektivan. Označili su ih PT 4, PT 5 i PT 6. Dalibor je pronašao još dva zanimljiva ulaza iznad jame Dva javora PT 1 i PT 3. Jela se vratio s tuluma koji je bio prethodne večeri na Japagama, a povodom završetka speleološkog kampa koji su imali karlovački speleolozi. Donjeli su i višak hrane. Ana nosi dio nepotrebne opreme na Lubenovac. Većina članova spušta se na Lubenovac radi vode ili odlaska u Zagreb. Odlaze Slaven, Ana, Ćuki, TihanaK, Bajo, Stroj.

9.8.2004. ponedjeljak
Jutarnji dogovor i odlazak na teren po grupama. Jela. Tihana i Roni istražuju jamu koju je Dalibor našao, Jama PT1 dubine je 8 m. Dalibor i Lovro mjere poligonski vlak od ulaza jame Velebite do jame Dva javora. Marinko, Bakša i Matija u jami Dva javora fotografiraju, silaze na njezino dno i gledaju upitnike. U zadnjoj vertikali na -170 m pokušavanju proširiti prolaz u pukotini iza koje je vertikalica od oko 15 m. nakon višesatnog klesanja odustaju. Raspremaju jamu Dva javora i pri izlasku istražuju meandar na dubini od oko 40 m koji završava zarušenjem i dimnjakom. Na izlazu iz jame pridružuju im se Tihana i Lovro radi pomaganja pri nošenju opreme do logora.

10.8.2004. utorak
Jutro je počelo s ležernim dugim doručkom. Telefonom primamo poruku iz Zagreba da smo postali "slavni" i da će doći novinari. Širom svijeta proširila se vijest o najvećoj podzemnoj vertikali. Marinko, Bakša i Roni crtaju površinu iznad Velebite. Matija i Tihana rekognosciraju teren na sjevernoj strani Premužićevog tornja, ali ništa nisu našli. Jela se spustio u vrtaču uz Premužićevu stazu, nakon 10-tak metara uz snijeg na dnu nije našao prolaz. Stijena u vrtači je dobra za penjanje. Oko podneva u gornji logor dolazi Troha, dok su njegovi Vesna i Sven ostali na Lubenovcu. Oko 14 sati Bakša, Roni, Dalibor, Matija, Marinko i Tihana odlaze po vodu i putem sreću novinare Novog lista koje su vodili Vrbeki (Mirjana, Boris - Vrba i Ena). Dio ekipe odlazi u Krasno u trgovinu, a drugi dio pokazuje novinarima logor, daju im CD s fotografijama i razgovaraju o istraživanjima. Otpratili su novinare do Premužićeve staze Ena ostaje u logoru dok Vrba i Mirjana odlaze dalje. Bakša, Roni i Ena nastavljaju s crtanjem površine do vrtače ispod koje se nalazi vertikala Divke Gromovnice (kasnije je utvrđeno da je vertikala ipak nešto južnije od te vrtače). Oko 21 dolazi grupa iz Krasna.

11.8.2004. srijeda
Troha, Matija i Tihana odlaze raspremati jamu Velebitu od dna do -105 m. Matija pri dnu (5 m iznad dna u stijeni) pronalazi prolaz kroz koji struji zrak i kamen kroz usku pukotinu pada 15-tak metara. Velebita ipak ide dalje !!! Roni, Bakša, Jela, Ena i Marinko odlaze u jamu koju su pronašli Stroj i Lovro. Nazvana je PT 4 i duboka je15 m. Ulaz je zaklonjen smrekovim granama, a u blizini su ostaci nekakvog lima (aviona)? U jami su viđeni kornjaši. Druga jama PT 5 nalazi se u klekovini, kamen u nju pada 6 sekundi, ali cijelo vrijeme udara tako da je teško procjeniti dubinu. S ulaza su maknuli kamenje, nakon čega slijedi 3-4 metara suženja koje treba proširiti. Dosta je krušljivo! U jami PT 6 Jela je potrošio 40 m uže i ostao u zraku. Uz put je pronađena još jedna jama nazvana PT 7 u koju su ušli Bakša i Ena. Jama ide po meandru i ima više ulaznih otvora. Nakon potrošenih 80 m užeta ostali su 30-40 m iznad dna prekrivenog snijegom. Okupljanje u gornjem logoru. Ekipa iz Velebite raspremila je jamu do police iznad velike vatikale i izašla oko 22 sata.

12.8.2004. četvrtak
Nastavlja se istraživanje jama PT 6 i PT 7. Marinko, Matija i Bakša u jami PT 7 silaze na sniježno dno, ali pri crtanju na dubini od 80 m pronalaze pukotinu i meandar s jakim strujanjem zraka. Na jedu stranu meandar se sužava u usku pukotinu, a na drugoj strani prolazi se u vertikalu gdje pada 20-ak metara. Zbog završetka logora raspremaju jamu i ostavljaju je za neku drugu priliku. Jela, Tihana i Roni silaze na dno jame PT 6 i istražuju menadar u kojem traže proširenje. Spustili su se do oko 90 m dubine gdje je neprolazno suženje, ali kamen pada još oko 20 m. Još jedan razlog ponovnog vraćanja na ovaj teren. Lovro i Ena raspremaju jamu Velebitu, a Dalibor i Troha spuštaju dio opreme u logor na Lubenovcu. Dalibor po povratku dovodi ekipu HTV-a koji snimaju kratak prilog o jami za Dnevnik. Navečer Matija, Bakša, Roni, Tihana i Marinko odnose još i transportne vreće s opremom u Lubenovac i vraćaju se u gornji logor oko 21 sat.

13.8.2004. petak
Ustajanje i dogovor, doručak od ostataka hrane i iznenađenje u vidu Miljenka Gerića iz Varaždina s dvije butelje vina te prijateljem Zoranom i kćerkom Martom. U jamu Velebitu radi raspremanja ulaze Marinko, Roni, Matija, Jela, Gerić, Zoran i Bakša. Dolaze na policu na 105 m i bacaju kamenje u veliku vertikalu i uživaju u zvuku. Pokušavaju ga snimiti. Jama je raspremljena oko 15 sati. Slaže se oprema i sva se spušta u donji logor na Lubenovcu gdje se polako skupljaju razni Velebitaši i gosti radi proslave uspjeha.

14.8.2004. subota
Dan odmora, priprema opreme za istraživanje u špilji Vjetrenici u BiH i veseli tulum do sitnih sati.

15.8.2004. nedjelja
Odlazak s Velebita.

 

Sudionici speleološke ekspedicije Velebita 2004.


1. Darko Bakšić – vođa ekspedicije
2. Matija Čepelak
3. Lovro Čepelak
4. Ronald Željeznjak
5. Marinko Malenica
6. Dalibor Paar
7. Igor Jelinić
8. Slaven Boban
9. Tihana Dasović
10. Vesna Hrdlička
11. Marin Glušević
12. Jana Bedek
13. Marko Lukić
14. Darko Troha
15. Ivica Ćukušić
16. Andrej Stroj
17. Tomislav Bajo
18. Tihana Krmpotić
19. Rok Stopar
20. Branko Jalžić
21. Predrag Rade
15 SO PDS Velebit - Zagreb, 2 SO HPD Mosor - Split, 1 SO PD Dubovac – Karlovac,
1 SO PD Željezničar – Zagreb, 1 SD Karlovac – Karlovac, 1 gost iz Slovenije
Logistička potpora članovima ekspedicije:
22. Ana Bakšić
23. Mladen Šaban
24. Goran Jurković
25. Vesna Troha
26. Sven Troha
27. Davor Perić
28. Željko Hrastinski
29. Darko Vukov-Colić
Materijalna potpora:
Javna ustanova Nacionalni park Sjeverni Velebit
Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza
Sponzori:
Sirana Runolist – Krasno
Ante Vukušić - Zavižan

 

SPELEOLOŠKE EKSPEDICIJE U JAMSKI SUSTAV VELEBITA
2007. - nova tisućica u Hrvatskoj!

SPELEOLOŠKA EKSPEDICIJA VELEBITA 2007.

DNEVNIK EKSPEDICIJE


4.8.2007. Subota
Polazak iz Zagreba u 9 sati nakon utovara opreme po automobilima. U Krasnu je obavljen razgovor s djelatnicima J.U. Nacionalni park Sjeverni Velebit te su posuđeni HOBO uređaji. U sirani Runolist dobili smo donaciju sira, a nakon toga sastali smo se s poljskim speleolozima.
Uslijedio je transport opreme od Velikog Lubenovca do ulaza u jamu Velebitu u dva navrata između 16 i 23 sata. Izvršen je dogovor za aktivnosti idućeg dana.


Transport opreme. Snimio: D.Bakšić


5.8.2007. Nedjelja
U 13:30 sati ekipa u sastavu: Filip Filipović, Ivica Radić i Tommy Kolman ulaze u Velebitu i postavljaju jamu u dubinu prema bivku 2 te postavljaju telefon. Provjereno je i telefon radi, stara telefonska žica bila je u redu. Izlaze tijekom noći oko 1:20 sati.
Luka Mudronja, Matija Čepelak, Goran Rnjak - Vjetar rekognosciraju teren oko ulaza Velebite. Posjetili su jamu C4 i pronašli pukotinu 5 m iznad dna koja ide dalje. Matija je ponovno iščašio rame prilikom bacanja kamena u otvor. Poljski speleolozi provjerili su situaciju na dnu Breskve, ima manje leda nego prije. Istražili su i nacrtali jamu PT 212.
Ronald Železnjak - Roni, Jasna Vidmar, Ana Bakšić, Domagoj Laušić – Buco i Ena Vrbek odlaze po hranu i vodu na Veliki Lubenovac


Ulazna dvorana Velebite. Snimio: D.Bakšić

6.8.2007. Ponedjeljak
U Velebitu oko 10 sati ulazi nova postavljačka ekipa: Ena, Marin Glušević i Buco. Postavljaju jamu do drugog bivka i vraćaju se oko 20 sati na bivak 1.
Snimateljska ekipa u sastavu Darko Bakšić - Bakša, Roni, Lovro Čepelak, Vjetar, Luka, Krešo Prskalo, Tomislav Bajo, te Slawek Parzonka, Tomek Jaumien, Daniel Kubiak i Wieslaw Kramek snimaju vetrikalu Divke Gromovnice. Provode u snimanju od 11 do 16:30 sati, a nakon toga izlaze van iz jame u razdoblju od 22 do 4 sata u noći.
Dalibor Paar postavlja instrumente za fizikalne i druga mjerenja u Velebiti do dna vetrikale Divke Gromovnice.
Ana Bakšić odlazi do 200 m dubine u Velebiti predati zaboravljeni šator za bivak 1. Jasna i Karolina Szaflarska silaze do početka vertikale Divke Gromovnice. Lovro, Jasna, Karolina i Ana izlaze iz jame.


Dvorana na -580 m. Snimio: D.Paar

7.8.2007. Utorak
U 11 sati u Velebitu ulaze Filip, Tommy i Radić, odmaraju se na bivku 1, postavljaju bivak 2 na 786 m dubine i odlaze prema dnu.
Po vodu i hranu na Veliki Lubenovac odlaze Ana, Bakša, Slaven Boban, Marinko Malenica, Krešo, Luka i Bajo.
Matija i Vjetar rekognosciraju teren, Roni i Jasna odlaze na Zavižan.


Logor i bivak sa speleološkom opremom. Snimio: D.Bakšić


8.8.2007. Srijeda
Oko 11 sati s bivka 2 javljaju se Filip, Tommy i Radić. Spustili su se do uskog meandra s vodom i produbili jamu za oko 27 metara. Prošli su i oko 50 m u duljinu.
U 12:30 sati u Velebitu ulaze Slaven, Bajo i Roni, spuštaju postavljačku opremu i hranu do bivka 1 gdje ih daju Marinu, Eni i Buci kako bi imali za napredovanje u dubinu. Oko 14:40 sati Marin, Ena i Buco idu prema bivku 2, a Slaven, Roni i Bajo istražuju suženje iza bivka 1. Prošli su suženje i spuštaju se u dvoranu na -614 m koja se podvlači pod dno vertikale Divke Gromovnice, crtaju novi dio i raspremaju jer nema perspektive.
U jami C4 bili su Luka, Matija, Vedrana Jerić-Miloš, Marinko i Bakša. Jama je ponovno nacrtana, duboka je 38 m.
Po opremu i vodu na Veliki Lubenovac odlaze Loris Redovniković, Silvija Vukušić – Mala, Filio Trgo, Krešo, a po hranu u Otočac odlaze Bojana Horvat, Ana, Lovro i Dalibor.
Pljusak je počeo oko 22 sata i zbog grmljavine je isključena telefonska veza s ekipama u jami.


Na -580 m. Snimio: D.Paar

9.8.2007. Četvrtak
U 2:40 s bivka 2 Marin, Buco i Ena javljaju da su bili na -1026 m dubine. Prošli su prethodno meandar i spustili se u veliku dvoranu, sve završava u glonđama. Oni izlaze skroz van iz jame u razdoblju od 17:30 i 20 sati.
U 3:40 s bivka 2 u dubinu odlaze Filip, Tommy i Radić. Vratili su se u bivak 2 u 14 sati. Nacrtali su dvoranu, ali nisu pronašli nastavak jame.
Slavenova ekipa ide prema dnu istraživati upitnike u djelovima iznad završne dvorane.
Na površini grmi, a Bakša, Matija, Vjetar i Luka ulaze oko 14 sati u jamu, iza njih oko 15 sati ulazi Dalibor. Bakšina ekipa penje iznad bivka 1, ali nakon ispenjanih 34 m u stijeni vertikale Divke Gromovnice staju na polici. Treba nastaviti dalje s penjanjem pa se s obzirom da postoje još brojne druge perspektive stalo s napredovanjem.
Postavljena je pločica na ulazu Dva javora – 05 0112. Saznali smo da je Igor Jelinić – Jela u jami u Italiji pao i slomio nogu. U tijeku je spašavanje, ali ne trebaju našu pomoć.
Poljaci su istražili i nacrtali jamu PT 6 (profil je već objavljen 2004. godine, dubina -74 m) i prošli pored ulaza jama PT7 i PT8.

10.8.2007. Petak
U 3:35 Slavenova ekipa dolazi na bivak 2 nakon što niti na jednom mjestu nisu uspjeli proći dalje. Filipova ekipa ide prema izlazu jame i izlaze van između 8:50 i 10 sati. U prolazu su se javili Bakšinoj ekipi na bivku 1. U 7 sati Loris i Filio ulaze u jamu, a na bivku 1 su u 10:20. Nakon što ih je Bakšina ekipa dočekala i dobila nove akumulatore, kreću prema bivku 2.
Vani počinje kiša u 13:15 sati što je javljeno ekipama u jami pa su se svi osim Dalibora vratili na sigurno u bivak 2. U jami je počelo lijevati u 16:40, a kako se Dalibor nije vratio Bakša, Luka i Vjetar krenuli su mu u susret. Na slapu Ljutiši više nisu mogli dalje, a kako se Dalibor nije vidio pretpostavili su da je na sugurnom u meandru. Vratili su se u 18 sati u bivak potpuno mokri i tamo s ostatkom ekipe (Slaven, Roni, Bajo i Matija) dugo sa strepnjom čekali smanjenje vodenih tokova u jami i vijest od Dalibora.
I na vertikali Divke Gromovnice Loris i Filio proživljavaju dramu zbog vode koja ih pere cijelom duljinom. Radić i Buco krenuli su im u susret i iznad police na -105 m kako bi im pomogli u transportu vreća koje su iznosili. Zadnji od njih četvorice izlazi iz jame u 20 sati.
Poljaci odlaze s logora, Marinko, Radić, Tommy, Lovro i Bojana odlaze na Rossijevu kolibu po vodu, a Marin, Silvija, Vedrana i Krešo idu u Pazarište. Na povratku donose vodu i pivo. U logor dolaze Leonara i Tomislav Rataj.

Mokri u bivku na -800 m. Snimio: D.Bakšić

11.8.2007. Subota
Nešto iza ponoći Dalibor je došao do bivka 2. On je nakon navale vode čekao na suhom u meandru, a kad mu je ponestalo karabita zagrnut astrofolijom poput kabanice krenuo je uz slap koji je srećom bio znatno slabiji. Obzirom da ih je sada bilo osam u šatoru za maksimalno četiri osobe Slaven, Bajo i Roni oko 2 sata kreću van. Obzirom da se nakon kraćeg zatišja vrijeme ponovno pogoršalo i kiša počela padati oni nakon dva sata penjanja ipak ostaju u bivku 1. Obje ekipe spavaju i čekaju smanjenje vode u jami. Slavenova ekipa u 11:45 kreće prema izlazu i vani su od 15 do 16:45. Matija s drugog bivka odlazi po hranu u bivak 1, a za njim i Dalibor, ali prema izlazu. Odlučuje ostati spavati u bivku dok Matija nosi hranu na bivak 2.
Saznajemo da je prognoza za iduće razdoblje promjenjiva, ali neće više biti obilnih padalina. Spašavanje Jele u Italiji je još u tijeku.
S logora odlaze Filip, Ena, Radić, Tommy i Loris.
Buco, Filio, Krešo, Silvija, Marinko, Ana, Marin i Vedrana idu u susret novim ljudima koji donose hranu za nastavak logora.
U logor dolaze Jana Bedek i Marko Lukić, a naknadno svi ostali: Ivica Ćukušić – Ćuki, Bernarda Boban – Paar – Berni, Marijan Sutlović, Dean Bratušek i Irena Cesarec, Ana Komerički, Aleksandar Hadeljan – Vuco sa sestrom Lidijom i Katarinom Bradić –Keti.


Loše vrijeme nad Crikvenom. Snimio: D.Bakšić

12.8.2007. Nedjelja
U 9 sati Matija, Luka, Vjetar i Bakša odlaze prema dnu snimati, a potom raspremati jamu. Nakon obavljena posla zadnji od njih dolazi na bivak 2 u 22:30. Pri raspremanju pronalaze meandar koji ide iznad dvorane i tu je velika perspektiva za nastavak jame, ali na žalost ne ove godine. Ostalo je premalo vremena za nastavak istraživanja, a vremenska prognoza nije baš dobra.
U 10:30 Ćuki kreće prama bivku 2 i dublje. Nije međutim mogao proći suženje u meandru pa se oko 17 sati vratio u bivak 2. Oko ponoći je stigao i na bivak 1.
U 11 sati u jamu ulaze Jana i Marko sakupljeti biološki materijal.
Spuštaju se do meandra i vracaju na bivak 2 oko 20 sati.
Dalibor s prvog bivka oko 10:30 ide prema izlazu i vani je oko 18 sati.
U 20:30 u jamu ulaze Vedrana i Silvija kako bi s bivka 1 iznjele transportne vreće.
Buco, Komerički, Marijan, Lovro i Filio istražuju jame PT 8 (oznaka joj je 05-0214) duboka 17 m i PTL 01 duboka 18,5 m (oznake 05-0218). Pronađena je još jedna jama označena u GPS-u kao PTL 02.
Marin i Krešo istražuju jamu kod Premužićeve staze radno nazvanu Piaggio Bell duboku 47 m.
U logor dolaze Marin Lukas, Inga Patarčić i Joško Jeličić. Imali su putem nezgodu s automobilom, ali su sve uspjeli popraviti.
S logora privremeno na nekoliko dana odlaze Slaven, Bojana, Marinko, Vuco i Bajo.
Dejo, Irena, Jasna i Roni odlaze na Alan, a na povratku donose hranu.
Tomi i Leonara nakon snimanja odlaze kući.


Bivak I (-580 m). Snimio: D.Bakšić

13.8.2007. Ponedjeljak
Oko 2:30 Vedrana i Silvija počinju izlaziti s prvog bivka i vani su u 10 sati.
Ćuki oko 12 sati kreće u dubinu pomoći u nošenju raspremljene opreme. Svi skupa raspremaju bivak 2 i kreću prema bivku 1. Oko 19 sati prolaze kraj bivka 1, a iza njih idu van Jana i Marko. Svi izlaze iz jame u razdoblju od 20:30 do 2 sata.
Ana, Inga, Lukas i Joško istražuju i crtaju jamu PT 9 (oznaka 05-0215). Duboka je -48 m, ali ima spitova u njoj.
Lovro, Dejo, Irena, Keti crtaju jamu Piaggio Bella (oznaka 05-0216).
Komerički i Lidija bile na Zavižanu po Premužićevoj stazi.
Logor posjećuju obitelj Vračar, Troha i Josipović koji su se ulogorili na Velikom Lubenovcu s djecom.
S logora odlaze Krešo, Filio, Vedrana i Silvija.

14.8.2007. Utorak
U 9:30 u jamu ulaze Inga, Joško i Lukas, a sat vremena kasnije Dejo. Oni raspremaju bivak 1 i uzimaju raspremljenu opremu te je iznose van. Izlaze oko 22 sata, dok Dejo nastavlja s raspremanjem.
Komerički iznosi transportnu vreću sa 100 m dubine.
Roni i Jasna planinare okolicom, a Irena i Matija rekognosciraju teren.
Marin, Ćuki, Vjetar, Bakša, Matija, Buco i Luka u kanjonu na Premužićevom tornju pokušavaju proširiti ulaz jedne jame, ali su utvrdili da se spaja s jamama C 8 i C 9.
Dalibor, Berni, Lidija i Marijan obilaze grebenski put do Lubenovačkih vrata i Velikog Lubenovca.


Život u logoru. Snimio: D.Bakšić

15.8.2007. Srijeda
Dejo izlazi oko 1 sat raspremivši sve do Orlove police u vertikali Divke Gromovnice gdje je podigao 200 m užeta.
U 11:30 u jamu ulaze Darko Troha, Čedo Josipović, Vedran Vračar i Jasna. Nešto kasnije ulaze i Jana i Marko. Traže biološki materijal, a po izlasku oko 18 sati posjećuju i jamu Školjka iz istih razloga.
Jasna se u Velebiti spušta na 200 m dubine i oko 14 sati izlazi van. Troha, Čedo i Vedran raspremaju sve do police (-105 m) iznad vertikale Divke Gromovnice i iznose opremu na površinu. U 20 sati svi su vani i hitaju svojim obiteljima na Veliki Lubenovac.
Ana, Bakša, Ćuki, Buco, Vjetar i Roni transportiraju dio opreme s logora na Veliki Lubenovac. Komerički odlazi s logora, a do mora je voze Luka, Matija, Marijan i Keti.
Dalibor, Berni, Irena i Dejo odlaze na Zavižan.
Lukas, Inga i Joško odlaze na željezničarski logor na Crnopcu.
U logor stiže Ivančica Zovko.

16.8.2007. Četvrtak
U 11 sati u jamu ulaze Bakša, Luka, Matija, Ana, Lovro, Dalibor, Marin, Vjetar i Marijan. Snimaju zvuk pada kamena, Matija prolazi meandrom iznad velike vertikale i dolazi na još jedan veliki skok. Procjenjuje da je oko 200 m dukoko. Odustaje se od daljnjeg istraživanja i rasprema se jama.
Dalibor cijelo vrijeme ekspedicije vrši fizilakna mjerenje i skuplja postavljene instrumente u jami, pa tako i tijekom ovog svog zadnjeg posjeta. U 17:35 svi su ljudi i oprema izašli iz jame.
Jana i Marko posjećuju jamu Piaggia Bella.
Spuštanje opreme s logora i njeno pranje na Štirovači obavili su Ćuki, Jasna, Roni, Buco, Ivančica, Berni, Dejo i Irena.

17.8.2007. Petak
Raspremanje logora, transport opreme i uređenje okoliša. Spuštanje bačvi za vodu. Pranje i sortiranje preostale blatne opreme na rijeci Lici u Kosinju.
Nabavka hrane za završni tulum, okupljanje dragih prijatelja koji su došli proslaviti naš zajednički uspjeh.
Slanje dijela opreme za Zagreb s Ćukijem i Tihanom koja je došla po njega.


18.8.2007. Subota
Planinarenje okolicom, odmor. Podnošenje kratkog izvješća upravi Nacionalnog parka i vraćanje instrumenata. Pripreme za veliki tulum i svečanu proslavu uspješne ekspedicije Velebita 2007. Kovanje novih planova.

19.8.2007.
Odlazak s Velebita.

 

SUDIONICI SPELEOLOŠKE EKSPEDICIJE „VELEBITA 2007“

SO PDS Velebit, Zagreb:
1. Darko Bakšić-Bakša 4-19.8.2007.
2. Dalibor Paar 4-19.8.2007.
3. Luka Mudronja 4-19.8.2007.
4. Matija Čepelak 4-19.8.2007.
5. Lovro Čepelak 4-19.8.2007.
6. Ronald Željeznjak-Roni 4-19.8.2007.
7. Jasna Vidmar 4-19.8.2007.
8. Ana Bakšić 4-19.8.2007.
9. Slaven Boban-Slavko 4-12. i 14-19.8.2007.
10. Marinko Malenica 4-12.8.2007.
11. Tomislav Bajo 4-12.8.2007.
12. Bojana Horvat-Bojči 4-12.8.2007.
13. Ena Vrbek 4-11.8.2007.
14. Filip Filipović 4-11.8.2007.
15. Ivica Radić 4-11.8.2007.
16. Dean Bratušek-Dejo 11-19.8.2007.
17. Irena Cesarec 11-19.8.2007.
18. Ivica Ćukušić-Ćuki 11-17.8.2007.
19. Jana Bedek 11-19.8.2007. (član i HBSD)
20. Marko Lukić 11-19.8.2007. (član i HBSD)
21. Marijan Sutlović 11-19.8.2007.
22. Katarina Bradić-Keti 4-5. i 11-19.8.2007.
23. Aleksandar Hadeljan – Vuco 4-5., 11-12. i 15-19.8.2007.
24. Lidija Hadeljan 11-19.8.2007.
25. Bernarda Boban-Paar-Berni 11-19.8.2007.
26. Ivančica Zovko 4-5. i 15-19.8.2007.
27. Loris Redovniković 7.11.8.2007.
28. Ana Komerički 11-15.8.2007.
29. Darko Troha 13-19.8.2007.
30. Vedran Vračar 11-17.8.2007.
31. Čedo Josipović 11-17.8.2007.
32. Tomislav Tataj-Tomi 10-12.8.2007.
33. Leonara Rataj-Lenči 10-12.8.2007.
34. Tihana Dasović 4-5.8.2007.

SO HPD Mosor, Split
35. Marin Glušević 4-17.8.2007.
36. Goran Rnjak-Vjetar 4-17.8.2007.
37. Vedrana Jerić-Miloš 7-13.8.2007.
38. Filio Trgo 7-13.8.2007.
39. Silvija Vukušić-Mala 7-13.8.2007.
40. Krešo Prskalo 7-13.8.2007.

SO PK Split i SD Špiljar
41. Domagoj Laušić - Buco 4-17.8.2007.

SD Samobor
42. Tommy Kolman 4-11.8.2007.

SO HPD Željezničar
43. Marin Lukas 12-15.8.2007.
44. Joško Jeličić 12-15.8.2007.
45. Inga Patarčić 12-15.8.2007.

Poljski speleolozi:
46. Tomek Jaumien
47. Wieslaw Kubiak
48. Karolina Szaflarska
49. Asia Szynalska
50. Jacek Szynalski
51. Michal Luks
52. Rafel Budka
53. Slavek Parzonka

SNIMANJE FILMSKOG MATERIJALA O VELEBITI

Jedan od ciljeva ekspedicije bio je i snimanje filma o speleološkoj ekspediciji „Velebita 2007“.
Tijekom studenog i prosinca montiran je 28 minutni film pod naslovom Velebita 2007. Film je prikazan na skupu speleologa Hrvatske „Kastav 2007“.

Film: Velebita 2007
Trajanje: 28 minuta
Format: DVD, AVI
Medij: DVD
Snimatelji: Darko Bakšić i Lovro Čepelak
Montaža: Lovro Čepelak
Produkcija: SO PDS Velebit, 2007
Autorska prava: SO PDS Velebit

 

2005. - spuštanje do -941 m.

SPELEOLOŠKA EKSPEDICIJA VELEBITA 2005.

DNEVNIK EKSPEDICIJE

 

Subota, 30.07.2005.
Polazak iz Zagreba. Transport opreme osobnim automobilima i posuđenim vozilom HGSS do NP Sjeverni Velebit.
Obavljen razgovor u Upravi NP Sjeverni Velebit u Krasnu.
Od ceste na Velikom Lubenovcu do gornjeg logora na ulazu u jamu Velebitu u dva se navrata transportira oprema. U 23 sata sva oprema i ljudi su u logoru.
Tog su dana na Velebit došli: Ana i Darko Bakšić (Bakša), Dalibor Paar, Bernadra Boban (Berni), Luka Mudronja, Dean Bratušek (Dejo), Robert Erhardt (Robi), Leonara Smirnjak (Lenči), Marinko Malenica, Veronika Tomac, Tihana (Tihač) i Slaven Boban, Matija i Lovro Čepelak.


Ulaz u Velebitu i pogled s ulaza u predvečerje. Snimio: D.Bakšić


Nedjelja, 31.07.2005
U jamu Velebitu radi opremanja ulaze Matija i Robi, dok Lovro i Bakša snimaju film. Jama je postavljena i snimljena do -210 m dubine. Ostali sudionici transportiraju hranu i vodu s Lubenovca u logor. Dio ekipe odlazi u Zagreb (Lenči, Veronika, Robi, Dejo, Slaven), a dolazi Ivica Radić.

Ponedjeljak, 01.08.2005.
Nastavak postavljanja jame, Marinko, Ana i Tihač transportiraju opremu i postavljaju do -280 m. Dalibor je ušao do -100 m radi uzimanja uzoraka stijena i mjerenja raznih parametara.
Druga ekipa: Luka, Matija, Lovro, Radić, Bakša odlazi do jame PT 7. Luka i Matija postavljaju jamu, a ostali rekognosciraju vrtače sjeverno od Premužićevog tornja. Pronalaze tri nova otvora (PT 8, PT 9, PT 10). Na povratku Lovro ulazi u PT 7, dok Radić i Bakša odlaze na Zavižan radi punjenja akumulatora za rasvjetu i bušilicu. Lovro, Matija i Luka nakon izlaska iz jame također odlaze po hranu i vodu na Lubenovac.


Utorak, 02.08.2005.
Bakša i Radić nastavljaju s postavljanjem Velebite u Vertikali Divke Gromovnice. Od -280 m dubine postavljaju novu liniju kako bi izbjegli završni 150 metarski previs. Priključuju im se Luka i Matija. Nova linija nešto je bolja od prošlogodišnje jer se uspijevaju zaljuljati i dohvatiti stijenu pa je 150 metarski previs razbijen u 3 dijela. Novopostavljenom linijom, 40 m iznad starog dna, uspjelo se ući u meandar koji vodi u nepoznato. Dok Matija postavlja užeta u meandru, Bakša, Radić i Luka pokušavaju proklesati suženje na starom dnu. Čim je Matija kroz kratki meandar došao do vertikale gdje kamen pada preko 100 m, Bakša, Radić i Luka prestaju s proširivanjem suženja jer pretpostavljaju da bi to možda moglo biti spojeno na novootkrivenu vertikalu. Svi zajedno na starom dnu (-580 m) rade mjesto za bivak. Pronađeno je desetak pijavica. Svi su izašli van do slijedećeg jutra.


Na -580 m. Snimio: D.Bakšić

Srijeda, 03.08.2005.
U logor dolaze Jana Bedek, Ivančica Zovko i Tommy Kolman.
Zbog kiše svi odlaze na Zavižan, pune akumulatore, a na povratku transportiraju vodu, hranu i opremu. Stigli su Marin Glušević i Goran Rnjak (Vjetar) iz Splita.

Četvrtak, 04.08.2005.
Kiša je padala cijelu noć i ponovno spriječila ulazak u jamu.
Uređuje se logor i priprema oprema za bivakiranje u jami, postavljanje telefonskog kabla i snimanje. Dio ekipe odlazi na Lubenovac po vodu i hranu.

Petak, 05.08.2005.
U jamu ulaze Marin, Matija i Marinko koji nastavljaju s istraživanjem novih djelova. Stijena je ispucana, police su pune kršja i kamenih blokova pa imaju teškoća kod postavljanja. Do ponoći su uspjeli postaviti i nacrtati jamu do -750 m dubine. Vraćaju se u bivak i spavaju.
Mladen Kuhta koji je u međuvremenu stigao u logor odlazi u jamu uzimati uzorke vode, mjeriti koncentraciju CO2, pH i druge parametre.
Jana, Ivančica i Vjetar postavljaju bivak na starom dnu jame na – 580 m i izlaze van.
Na produženi vikend iz Zagreba dolaze Darko Štefanac (Štele), Slaven, Filip Filipović, Ena Vrbek, Dejo te Igor Jelinić (Jela) iz Karlovca.
Bakša, Lovro i Radić rekognosciraju teren, pronalaze nove ulaze (PT 11, PT 12, PT 14), našli su i jamu (PT 13) u kojoj je na ulazu kratko uže pa zaključuju da je to jama Sbardella koju su radili talijanski speleolozi. Pronašli su i djelove aviona (?) koji je tu vjerojatno odbacio spremnik goriva.
Tihač, Luka i Ana crtaju zadnje dijelove jame PT 7 nazvane Oluja, staju na suženju u meandru i raspremaju jamu.

Subota, 06.08.2005.
U jamu ulazi druga postavljačka ekipa u sastavu: Radić, Tommy i Dalibor. Postavljaju jamu do -800 m i odmah raspremaju do -750. Raspremaju zbog malog nesporazuma u dogovoru.
Snimateljska ekipa: Lovro, Jela, Slaven, Štele i Ena snimaju, a Dejo i Filip postavljaju telefonski kabel i uspostavljaju telefonsku vezu između bivka u jami i logora na površini. Tihač im pomaže u transportu do -105 m dubine.
Kuhta, Vjetar i Jana odlaze po vodu u Rossijevu kolibu. Ana, Bakša i Luka u Senju odlaze liječniku i obavljaju nabavku hrane. Na logor stiže Marko Lukić.
Nedjelja, 07.08.2005.
"Vikendaši" odlaze u Zagreb ispraćeni kišom. Odnose smeće i višak opreme (Štele, Slaven, Tihač, Jela, Dejo, Filip, Ena, Jana, Marko).
U jami prva postavljačka ekipa Marin, Marinko i Dalibor ponovno postavljaju od -750 m do -800 m .
Kuhta ulazi u jamu i spušta se do bivka na -580 m. U povratku namjerava obaviti mjerenje od kojeg odustaje zbog navale vode. Ozbiljno pothlađen uspijeva stići na policu na -105 m, malo se zagrijati i izaći van s lošim vjestima.
Jaka kiša na površini rezultirala je obilnom vodom u podzemlju. U vertikali Divke Gromovnice stvorio se 500 m visok slap. Šator, zaštićen od direktnog udara vode, ljulja se pod naletima vodenog aerosola. Radić, Tommy i Matija čekaju u šatoru da se smanji voda. Svakih 15-ak minuta komuniciraju s površinom. Svi su zabrinuti za postavljačku ekipu. Konačno Dalibor i Marin dolaze na bivak potpuno mokri, dok Marinko misleći da su svi krenuli van penje.
U pomoć mu odlaze Bakša i Luka, ali sve je bilo u redu jer se voda malo smanjila. Voda na dnu velike vertikale još uvijek pršti sa svih strana, ali procjenjuju da će šator izdržati. Problem je međutim što ih je pet u šatoru za tri osobe. Pred njima su sati neizvjesnosti u skučenom prostoru, pa nema ni poštenog odmora. Na površini kiša posustaje. S vrha Premužićevig tornja zovemo Zagreb radi prognoze vremena za predstojeće dane. Najavljuju proljepšanje i nekoliko dana stabilnog dobrog vremena. Odlučujemo nastaviti s istraživanjem.


Muzički trenutak uz zalazak sunca. Snimio: D.Bakšić

Ponedjeljak, 08.08.2005.
Tijekom jutra iz jame izlaze Radić i Tommy i nakon odmora odlaze za Zagreb.
Bakša i Luka ulaze u jamu, u bivku ostavljaju hranu i zajedno s Matijom odlaze u dublje dijelove istraživati i crtati. Od -800 m kraćim vertikalama spuštaju se kroz meandar i stižu u dvoranu na -941 m dubine. Ovdje vodeni tok, koji ih je prao na prethodne tri vertikale, odlazi u uski meandar. Pokušavaju proći dalje, ali meandar je preuzak, a vode ima previše. Radi se o visokom uskom meandru s vodom na dnu.
Odlučuju se na povratak i raspremanje tog mokrog dijela jame.
Ekipe na površini obavljaju redoviti transport od Lubenovca i natrag, pune akumulatore u Krasnu, kupuju hranu. U logor stiže Miljenko Gerić.


Na -941 m. Snimio: D.Bakšić

Utorak, 09.08.2005.
Matija, Luka i Bakša raspremaju do -800 m i ujutro stižu u bivak. Marin i Dalibor s raspremljenom opremom izlaze van iz jame. Marinko, Ivančica i Vjetar raspremaju ostatak jame do bivka, predaju opremu Bakši, Matiji i Luki koji idućeg dana ujutro izlaze iz jame. Kuhta odlazi s logora, a stižu Filip Bach, Ana Katalinić (Kate), Stjepan Mikac i Irma Goršić.
Lovro i Gerić raspremaju prošle godine zaboravljeno uže u sporednoj vertikali. Ostali idu po vodu.

Srijeda, 10.08.2005.
Nakon spavanja u bivku Marinko, Ivančica i Vjetar skupljaju šatore i ostalu opremu za bivakiranje i odlaze van. Mimoilaze se s Anom koja započinje s raspremanjem velike vertikale. Jana i Marko, koji su se vratili u logor nakon dva dana odmora na moru, dolaze Ani u susret i izvlače užeta. Sva su sidrišta skinuta do -200 m dubine i označena oznakama radi lakšeg pronalaženja i zaštite. Mikac također pomaže kod transporta opreme sa police na -105 m.
Bach vozi Kate i Irmu u Senj, Dalibor i Berni odlaze po vodu, a Marin, Bakša, Matija i Lovro snimaju na površini i rekognosciraju teren oko Premužićevog tornja. Na jami PT 11 nalaze spit i pretpostavljau da bi to mogla biti Sirena koju su radili Slovaci. Čedo i Anatea Josipović posjećuju logor.

Četvrtak, 11.08.2005.
U jamu ulaze Marin, Bakša, Dalibor, Lovro, Luka, Matija i Bach. Raspremaju jamu podižući uže sistemom protuutega, te snimaju bacanje kamena u veliku vertikalu. Matija i Bakša odlaze u meandar kraj police na -105 m koji se lagano penje, a nakon toga je vertikala od oko 40 m. Istraživanja tog dijela jame nastavit će se u jednoj od narednih akcija.
Jama je raspremljena. Vani je ponovno počela padati kiša.


U logoru. Snimio: D.Bakšić

Petak, 12.08.2005.
Spuštanje opreme do Lubenovca u više navrata u čemu su naknadno pomogli Ivica Ćukušić, Tomislav Bajo i Marko Ivanuš. Na Lubenovcu je i Marijan Čepelak (Maligan) koji penje na Kozjaku. Druženje uz vatru.

Subota, 13.08.2005.
Odlazak na pranje opreme na potoku na Štirovači. Sva je oprema oprana i razvrstana, nabavljena je hrana i piće za tulum. Pristižu i drugi Velebitaši: Jagoda Munić, Irena Jevtov (Renči), Maja Dasović, Ljiljana Josipović, Slaven, Tihač, Dubravko Šamec (Škampi) s obitelji, Andrej Stroj te Neven Bočić iz Karlovca. Veselje do kasno u noć.

Nedjelja, 14.08.2005.
Odlazak s Velebita.
 

SUDIONICI SPELEOLOŠKE EKSPEDICIJE „VELEBITA 2005“

 

Iz SO PDS Velebit:
1. Bach Filip
2. Bajo Tomislav
3. Bakšić Ana
4. Bakšić Darko, vođa ekspedicije
5. Boban Bernarda
6. Boban Slaven
7. Boban Tihana
8. Bratušek Dean
9. Čepelak Lovro
10. Čepelak Matija
11. Ćukušić Ivica
12. Dasović Maja
13. Erhardt Robert
14. Filipović Filip
15. Goršić Irma
16. Ivanuš Marko
17. Jevtov Irena
18. Josipović Anatea
19. Josipović Čedo
20. Josipović Ljiljana
21. Katalinić Ana
22. Malenica Marinko
23. Mikac Stjepan
24. Mudronja Luka
25. Munić Jagoda
26. Paar Dalibor
27. Radić Ivica
28. Smirnjak Leonara
29. Stroj Andrej
30. Šamec Dubravko
31. Štefanac Darko
32. Tomac Veronika
33. Vrbek Ena
34. Zovko Ivančica

Iz SO PDS Velebit i HBSD:
1. Bedek Jana
2. Lukić Marko

Iz SO HPD Mosor:
1. Glušević Marin
2. Rnjak Goran

Iz SO HPD Dubovac:
1. Jelinić Igor

Iz SK Samobor:
1. Kolman Tommy

Iz SO HPD Željezničar:
1. Kuhta Mladen

Iz PD Castrum Iovia
1. Gerić Miljenko

U Velebiti su 2005. istraživali i dosegli navedenu dubinu slijedeći speleolozi:

1. Bakšić Darko -941 m
2. Čepelak Matija -941 m
3. Mudronja Luka -941 m
4. Malenica Marinko -800 m
5. Glušević Marin -800 m
6. Kolman Tommy -800 m
7. Paar Dalibor -800 m
8. Radić Ivica -800 m
9. Rnjak Goran -800 m
10. Zovko Ivančica -800 m
11. Bakšić Ana -580 m
12. Bedek Jana -580 m
13. Boban Slaven -580 m
14. Boban Tihana -580 m
15. Bratušek Dean -580 m
16. Čepelak Lovro -580 m
17. Filipović Filip -580 m
18. Jelinić Igor -580 m
19. Kuhta Mladen -580 m
20. Štefanac Darko -580 m
21. Vrbek Ena -580 m
22. Lukić Marko -500 m
23. Gerić Miljenko -150 m
24. Bach Filip -105 m
25. Erhardt Robert -105 m
26. Mikac Stjepan -105 m
 

SNIMANJE FILMSKOG MATERIJALA O VELEBITI

Jedan od ciljeva ekspedicije bio je i snimanje filma o speleološkoj ekspediciji „Velebita 2005“.
Tijekom rujna i listopada montiran je 19 minutni film pod naslovom Velebita. Film je prikazan na skupu speleologa „Imagna 2005“ u Italiji gdje se osim speleologa iz Italije okupljaju speleolozi iz gotovo cijele Europe, te na skupu speleologa Hrvatske „Kamanje 2005“.

Film: Velebita
Trajanje: 19 minuta
Format: DVD, AVI
Medij: DVD
Kamera: Darko Bakšić i Lovro Čepelak
Montaža: Lovro Čepelak
Produkcija: SO PDS Velebit, 2005
Autorska prava: SO PDS Velebit

Za ostvarenje filma posebno se zahvaljujemo Ministarstvu kulture Republike Hrvatske i Kino klubu Zagreb.
© 2008.  Speleološki odsjek Velebit