SPELEOLOŠKO ISTRAŽIVANJE JAME AMFORA U RAZDOBLJU OD 31.10. DO 4.11.2001. GODINE

Darko Bakšić i Damir Lacković

 

U istraživačkoj akciji sudjelovali su sljedeći speleolozi:
iz SAK Ekstrem; Željko Bockovac, Jakša Pivac i K. Šimenić
iz SO PDS Velebit; Ana Bakšić, Darko Bakšić, Jana Bedek, Filip Filipović, Sunčica Hrašćanec, Saša Ilić, Dalibor Paar, Josip Petričević i Damir Lacković.

Opremanje jame u predakcijama započeli su makarski speleolozi postavivši užeta do 90 metara dubine. Puknuće spitera one-mogućilo im je daljnje postavljanje užeta.
Prvog studenog u 12.00 sati u jamu ulaze S. Hrašćanec, D. Lacković, F. Filipović i S. Ilić te postavljaju užeta do 345 m dubine. Pri izradi sidrišta u ovom dijelu jame zabijeno je još 15 novih spitova.
J. Bedek i J. Petričević ulaze u jamu oko 13.00 sati i obavljaju dodatna mjerenja kanala laserskim daljinomjerom radi dobivanja podataka za izradu trodimenzionalne projekcije jame. Obavili su mjerenje do 300 m dubine.
Drugog studenog u vremenu između 01.30 i 02.30 sati, izlaze iz jame S. Hraščanec, D. Lacković, F. Filipović i S. Ilić, a u 03.00 sati J. Bedek i J. Petričević.
Za vrijeme rada ekipa u jami A. Bakšić, D. Bakšić, D. Paar, Ž. Bockovac i J. Pivac pripremili su bivke za spavanje na ulazu jame za slučaj loših vremenskih uvjeta.
Drugog studenog između 09.00 i 10.00 sati u jamu ulaze A. Bakšić, D. Bakšić, D. Paar i Ž. Bockovac. Nastavljaju postavljanje poznatog dijela jame te istražuju nove kanale. Na dubini od 385 m istražuju uski bočni kanal koji ubrzo završava s manjom dvoranom. Nastavljaju postavljanje užadi do poznatog dijela od 437m dubine, te provlačeći se kroz uski meandrirajući kanal istražuju nepoznate dijelove jame. Izrađuju topografski nacrt do dubine od 470 m te se spuštaju još u dubinu oko 10 m. Izlaze iz jame 3. studenog između 02.00 i 03.00 sata ujutro. U ovom dijelu jame zabijeno je još 19 spitova za sidrišta.
Trećeg studenog u 12.30 sati u jamu ulaze S. Hraščanec i D. Lacković s opremom za daljnje napredovanje, te J. Bedek i J. Petričević koji topografski snimaju novoistraženi kanal. U novom dijelu jame zabijeno je još oko 25 spitova za sidrišta. U 20.00 sati speleolozi završavaju istraživanje na 614 m dubine, te započinju sa penjanjem i raspremanjem jame. Uz težak transport opreme kroz suženja, raspremljen je dio jame od 614 m do 425 m dubine. Pri penjanju, na dubini od 390 m, u malom jezercu D. Lacković pronalazi podzemnu pijavicu, što je prvi nalaz za područje Biokova. Biospeleolog J. Bedek sakupila je nalaz koji se sada nalazi u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju gdje će se poduzeti daljnja istraživanja. Svih četvoro speleologa izašlo je iz jame oko 08.00 sati ujutro 4. studenog.
U međuvremenu, u ponoć sa 3. na 4. studeni, u jamu su ušli F. Filipović i S. Ilić koji nastavljaju raspremanje jame od 425 m. Sat kasnije, kao pomoć u raspremanju, u jamu ulaze J. Pivac i K. Šimenić, a izlaze oko 10.00 sati. U 10.00 sati D. Bakšić i Ž. Bockovac ulaze u jamu i pomažu u transportu opreme sa 220 m. Između 14.00 i 17.00 sati 4. studenog iz jame izlaze D. Bakšić, Ž. Bockovac, S. Ilić i F. Filipović i završavaju rapremanje jame.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

U jami Amfora istraženo je novih 177 m dubine kanala, pa njena istražena dubina sada iznosi 614 metara, što je čini najdubljom do sada poznatom jamom Biokova, te četvrtom po dubini u Hrvatskoj. Duljina jame povećana je za 105 m, pa sadašnja duljina jame iznosi 361 m. Poligonska duljina jame iznosi 895 m.
Snimljen je kvalitetan fotografski materijal iz svih dijelova jame, od ulaza do dna.
Po prvi puta u podzemlju Biokova pronađena je podzemna pijavica. Osim toga sakupljen je i ostali biološki materijal u svrhu pripreme za detaljno biospeleološko istraživanje Biokova koje se predviđa u narednim godinama. Sav biološki materijal predan je na Hrvatski prirodoslovni muzej u Zagrebu.

Korištena oprema
U jami je korišteno je ukupno oko 750 metara statičkih užeta promjera 9 i 10 mm. Kod izrade sidrišta korišteni su spitovi, alpinistički klinovi, različite gurte, pomoćna užeta od 6 i 7 mm, speleološka kladiva i spiteri, akumulatorska bušilica i oko 100 karabinera i pločica za spitove. Ukupno je potrošeno oko 60 spitova, nekoliko karabinera, te je oštećeno 40 m užeta.

MORFOLOGIJA JAME

Ulaz jame visok je 6 a širok 8 metara. Ulazna vertikala, dugačka 73 m, isprekidana je s četiri police prekrite kršljem pa je nemoguće proći ovaj dio jame bez rušenja kamenja u vertikalu. Ulazna vertikala završava dvoranom dimenzija 30 x 16 m. U jugozapadnoj strani ove dvorane nalazi se otvor vertikale koja završava nakon 20 m (Bockovac, 1999), a na sjevernoj strani dvorane nalazi se skok od 7,5 m koji vodi u manju dvoranicu. U njenom se jugoistočnom dijelu na 91 m dubine nalazi prolaz u podu duljine 4 m u kojem se osjeća jako strujanje zraka. U prolazu ima kršlja pa treba paziti da se ne ruši u slijedeću vertikalu. Iza prolaza prostor se širi te se dolazi na malu policu s koje se spušta 7 m do kratke glinovite kosine, a zatim se ulazi u vertikalu od 75 m (ovo se zajedno može uzeti kao vertikala od 82 m). Na –178 m nalazi se druga velika dvorana dimenzija 20 x 10 m. Iz te dvorane postoje dva prolaza koji se vrlo brzo spajaju u vertikali gdje se ne spušta do dna već se priječi do police u smjeru sjevera (13,5 m do police). Dalje se nastavlja uskim prolazom i nakon 3 m ulazi se u novu vertikalu od 19 m. Slijedi dvoranica u kojoj se ponovno priječi do police u smjeru sjeverozapada. Nakon skoka od 7 m je vertikala od 36 m. Slijedi mala dvorana na –262 m gdje je 1999. godine bio postavljen bivak. Odmah ispod bivka javlja se i stalni vodeni tok. Pukotinom u podu prolazi se dalje u teže prohodni meandar sve do dubine od –352 m. Tu se svladavaju skokovi od 6 m; 12,5 m; 5 m; 14,5 m; 6 m; 7 m; 7 m; 4,5 m; 10 m. Na –280 m se 8,5 m iznad meandra nalazi otvor kojim se ulazi u dvoranu, dimenzija 18 x 7 m, s kamenim blokovima. Ovaj dio jame završava malim skokom od 4m (može se proći slobodno). Na –352 m je mala dvorana s jezercem odakle kanal nastavlja uskim meandrom prema dolje (tim putem ide vodeni tok). Tu se nalazi teško prohodno suženje proširivano hilti mecima. Ovo se suženje može zaobići po meandru s gornje strane gdje se dođe do 30 metarske vertikale koja završava dvoranom iz koje se pružaju dva kanala. Kanal u smjeru jugoistoka nakon 6 m duge pukotine završava s dvoranom veličine 4 x 3 m (istražen 2001. g.), a drugi nastavlja prema sjeveru te se nakon nekoliko kraćih skokova (6 m; 4 m; 5,5 m; 2m) i vertikala od 27 m i 10 m dolazi do manje dvorane na 437 m dubine gdje je završilo istraživanje 2000. g. Iz dvorane na 437 m dubine u smjeru zapada pruža se pukotinski kanal u duljinu od 9,5 m nakon čega zavija u smjeru sjeveroistoka i generalno zadržava taj smjer do sadašnjeg dna na 614 m. Uski meandar između 437 i 475 m s malim skokovima (5,6 m; 7,5 m; 7,6 m; 12 m; 4,5 m) najuži je dio jame i izrazito je zahtjevan za transport opreme.Dalje se kanal nešto proširuje spuštajući se nizom malih vertikala do 570 m dubine. Ovdje kanal prelazi u široku 35 metarsku vertikalu koja završava prostranom policom. Skokom od 10 m dolazi se na malu policu u vertikali, na dubini od 614 m. Neistraženi kanal nastavlja se dalje s dva kratka skoka!

PERSPEKTIVE

Na temelju rezultata dosadašnjih speleoloških istraživanja, te prema karakteru kanala koji se nastavlja u neistraženi dio, jama Amfora ima veliku perspektivu odnosno vjerojatnost da će njeni kanali biti i dalje dovoljno prolazni za spuštanje speleologa u znatno dublje dijelove Biokova. Iskustva s istraživanja različitih dubokih jama u Hrvatskoj i svijetu pretpostavljaju nastavak istraživanja u ekspedicijskom stilu. To znači da će u jami biti potrebno postaviti bivak, vjerojatno u dvorani na 550m dubine, zamijećenoj na posljednjem istraživanju. Transport opreme i hrane za logor biti će vrlo težak zbog uskih prolaza, no bivak će omogućiti daleko učinkovitije istraživanje u dubinama ispod 614 m. Logor bi trebao biti opskrbljen opremom za spavanje troje speleologa odnosno jedne ekipe. Ekipe će se izmjenjivati na način da dok jedna ekipa istražuje druga se odmara sve do povratka prve ekipe. Nakon nekoliko dana obje ekipe izlaze na površinu, a ulaze druge dvije ekipe. Na taj način bi se istraživanje odvijalo neprekidno. Ukupno trajanje čitave ekspedicije trebalo bi biti 14 dana, što je optimalno trajanje na temelju iskustava istraživanja u Lukinoj i Slovačkoj jami koja su obavljana od 1993 do 1998. godine.
Prvih 3 dana trebalo bi biti dovoljno za postavljanje jame do 614 m te transport opreme za podzemni logor. Slijedećih 6-7 dana posvetilo bi se istraživanju nepoznatih dijelova jame, što bi u slučaju da morfologija jame bude sličnog karaktera kao u istraženom dijelu, bilo dovoljno da se jama istraži do dubine veće od tisuću metara. Posljednjih 4-5 dana bilo bi posvećeno isključivo raspremanju jame i podzemnog logora i transportu materijala na površinu.
Vrijeme provođenja ekspedicije treba biti u periodu između svibnja i listopada 2002. g.

ZAHVALA

Najljepše se zahvaljujemo djelatnicima Parka prirode Biokovo, te Stipi Bušeliću i planinarskom društvu Biokovo, kao i domaćinima, članovima speleološkog društva SAK Ekstrem na srdačnoj pomoći i gostoprimstvu na Biokovu.

LITERATURA:
BAKŠIĆ, D. i JALŽIĆ, B., (2001): Jama Amfora, Speleo'zin, Glasilo karlovačkih speleologa, broj 14, godina IX, lipanj 2001., str. 7-9.
BOCKOVAC, Ž. (1999): Izvješće Speleološko alpinističkog kluba «Ekstrem» iz Makarske za 1998. godinu. Speleozin, Glasilo karlovačkih speleologa, broj 10, godina VII, str 37, Karlovac.
BOCKOVAC, Ž. (1999): Jama Amfora. Speleo'zin, Glasilo karlovačkih speleologa, broj 12, godina VII, str 14-15, Karlovac.
ERHARDT, R. (1984): Jama pod Kamenitim vratima. Speleolog, 28/29, 3-6, Zagreb.
GABRIĆ, G., KLARIĆ, Ž. I LUKIĆ, O. (1991): Jama Stara škola na Biokovu. Speleolog 36/37, 27-33, Zagreb.
HOCHMUTH, Z., STIBRANY, G., VOZARIK, P. (1987): Vilimova jama (A-2) na Biokovu. Speleolog 32/33, 25-27, Zagreb.
JALŽIĆ, B. (2001): Prilog povijesti speleoloških istraživanja Biokova. Speleolog, 46/47, 53-57, Zagreb.
KLARIĆ, Ž. (1985): Jama Biokovka (Vošac na Biokovu). Speleolog 30/31, 27-28, Zagreb.
MUŽINIĆ, M (1995): Izvješće o speleološkoj akciji HPD Mosor Split u Vilimovu jamu na Biokovu. Speleolog 40/41, 50-51, Zagreb

 

SPELEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA JAME AMFORA
 1998. - 2000. GODINE

Darko Bakšić i Branko Jalžić
 

Velebiten 34, 2000

KRONOLOGIJA ISTRAŽIVANJA
Ulaz su pronašli speleolozi iz SAK Ekstrem iz Makarske. Prve istraživačke akcije u rujnu 1998. godine izveli su Bockovac Željko i Botica Joško kada su na –91 m proširili prolaz mičući kamenje iz suženja u kojem se osjećalo jako strujanje zraka. Ušli su u novu vertikalu koja završava velikom dvoranom na –178 m, te se spustili još jednu manju vertikalu do –197m. 10 i 11 listopada 1998. ista ekipa pojačana Sumić Viborom nastavlja istraživanje kroz meandar došavši do suženja na –290 m.
Istraživanje je nastavljeno 11. – 13 rujna 1999. godine, a u njemu su sudjelovali: Bockovac Željko, Radić Nikola, Staničić Dejan i Sumić Vibor (SAK Ekstrem), te Čučković Zoran (SD Karlovac) i Glavaš Ivan (SK Had). Dubina do koje je jama istražena iznosi oko –390 m, a do nje se spustio samo Glavaš dok ga je Bockovac čekao ispred suženja na –339 m.
U 2000. godini su istraživanja nastavljena s dvije ljetne predakcije kada su speleolozi iz SAK Ekstrem i SD Matokit postavili jamu do –340 m dubine.
Na poziv kolega iz SAK Ekstrem iz Makarske da zajedno nastavimo s istraživanjima jame Amfora napravili smo zajedničku akciju od 13. – 15 listopada 2000. godine. Cilj akcije bio je da se izradi topografski nacrt objekta, te da se nastavi sa speleološkim istraživanjem što je i ostvareno. Uski prolazi na –340 m i na –352 m prošireni su "Hilti" mecima, ali posljednje suženje nije bilo niti potrebno proširivati jer se naknadno prošlo kroz meandar nekoliko metara iznad. Ušlo se u novi dio jame te se spustilo do –437 m gdje se stalo zbog nedostatka opreme i vremena.
Na akciji su sudjelovali speleolozi iz: SAK Ekstrem, SO Velebit, SO Željezničar, SO Dubovac, SD Matokit i SD Krstatice.

MOROFOLOGIJA OBJEKTA
Ulaz je dimenzija 6 x 8 m (visina x širina). Ulazna vertikala, dugačka 73 m, isprekidana je s četiri police prekrite kršljem pa je nemoguće proći ovaj dio jame bez rušenja kamenja u vertikalu. Stoga je najbolje da se jedan po jedan speleolog spusti sve do dvorane na dnu ulazne vertikale koja je dimenzija 30 x 16 m. U jugozapadnoj strani ove dvorane nalazi se otvor vertikale koja završava nakon 20 m (Bockovac, 1999), a na sjevernoj strani dvorane nalazi se skok od 7,5 m koji vodi u manju dvoranicu. U njenom se jugistočnom dijelu na 91 m dubine nalazi prolaz u podu duljine 4 m u kojem se osjeća jako strujanje zraka. U prolazu ima kršlja pa treba paziti da se ne ruši u slijedeću vertikalu. Iza prolaza se prostor širi te se dolazi na malu policu s koje se spušta 7 m do kratke glinovite kosine, a zatim se ulazi u vertikalu od 75 m (ovo se zajedno može uzeti kao vertikala od 82 m). Na –178 m nalazi se druga velika dvorana dimenzija 20 x 10 m. Iz te dvorane postoje dva prolaza koji se vrlo brzo spajaju u vertikali u kojoj se ne spušta do dna već se priječi do police u smjeru sjevera (13,5 m do police). Dalje se nastavlja uskim prolazom i nakon 3 m ulazi se u novu vertikalu od 19 m. Slijedi dvoranica u kojoj se ponovno priječi do police u smjeru sjeverozapada. Nakon skoka od 7 m je vertikala od 36 m. Ovdje se dolazi na male dvorane na –262 m gdje je 1999 godine bio postavljen bivak. Odmah ispod bivka javlja se i stalni vodeni tok. Pukotinom u podu prolazi se dalje u teže prohodni meandar sve do dubine od –352 m. Tu se svladavaju skokovi od 6 m; 12,5 m; 5 m; 14,5 m; 6 m; 7 m; 7 m; 4,5 m; 10 m. Na –280 m se 8,5 m iznad meandra nalazi otvor kojim se ulazi u dvoranu, dimenzija 18 x 7 m, s kamenim blokovima. Ovaj dio jame završava malim skokom od 4m (može se proći slobodno). Na –352 m je mala dvorana s jezercem odakle kanal nastavlja uskim meandrom prema dolje (tim putem ide vodeni tok). Tu se nalazi teško prohodno suženje proširivano hilti mecima. Ovo se suženje može zaobići po meandru s gornje strane i dođe se do 30 metarske vertikale koja završava dvoranom iz koje se pružaju dva kanala. Jedan u smjeru jugoistoka u kojem se osjeća jako strujanje zraka (treba nastaviti s istraživanjem), a drugi nastavlja prema sjeveru te se nakon nekoliko kraćih skokova (6 m; 4 m; 5,5 m; 2 m) i vertikala od 27 m i 10 m dolazi do uskog meandra gdje treba nastaviti istraživanje.

BIOSPELEOLOGIJA
Faunističkia istraživanja koja smo sproveli rezultirala su nalazom nekoliko vrsta podzemnih životinja. Značajan je nalaz učinio D. Lacković sakupivši brojne kućice podzemnog puža koji pripada rodu Zospeum. O kojoj se vrsti radi znat ćemo nakon što nam biospeleolog, stručnjak za ove puževe, Dr. R. Slapnik iz Ljubljane obavi determinacije. Na više mjesta u jami vidjeli smo našeg najvećeg podzemnog pseudoškorpiona Protoneobisium biocovense (Muller, 1931). D. Paar uspio je pronaci jedan primjerak stonoge koji do sada nije determiniran. Uočeno je i nekoliko endemičnih špiljskih kornjaša vrste Speoplanes giganteus biocovensis (J. Muller, 1934). Prema očekivanju, na dubini ispod 400 m gdje je potočić koji protiče meandrom bogatiji vodom, pronašli smo za Biokovo endemskog kornjaša Radziella styx (Casalle&Jalžić, 1988). Kako su nalazišta ovog kornjaša rijetka zanimljiv je svaki novi podatak o njegovom rasprostranjenju. Do sada smo ovog kornjaša pronašli u Pretnerovoj jami (Lokva), Jami Stara škola (Lokva) te u Jami Solo (Lađena). Sigurno će se popis životinja koje žive u Amfori promijeniti bude li prilike da se netko od biospeleologa pridruži narednim istraživanjima. U jami je izmjerena i temperatura zraka na dubini –276 m, a iznosila je 4,7 °C.

TOPOGRAFSKI NACRT
Topografsko snimanje obavljeno je kompasom i padomjerom Suunto, te 50 metarskom mjernom vrpcom. Azimuti i vertikalni nagibi očitavani su s preciznošću od 1°, a duljine između mjernih točaka na decimetre. Podaci poligonskog vlaka obrađeni su u programu Compass, a nacrt je izrađen u Corel draw 9.
Poligonski vlak ima 82 mjerne točke. Dubina objekta je –437 m, duljina 256 m, a duljina poligona 647 m.
Radi izbjegavanja grube pogreške mjerena je i dubina s tri sata marke Casio koji su na "dnu" pokazivali dubinu 435 ili 440 m.

REZULTATI
Izrađen je topografski nacrt cijelog objekta u M 1:500 čime je dubina jame bitno smanjena obzirom da se stara dubina temeljila na duljini utrošenih užeta. Istraženo je 47 m u dubinu te su pronađene nove perspektive za nastavak istraživanja. Prikupljen je biološki materijal.

Zahvaljujemo se domaćinima na dobro organiziranoj akciji i srdačnom gostoprimstvu u planinarskom domu pod Sv. Jurom, gospodinu Cvitanoviću upravitelju parka prirode Biokovo i sponzorima "Milka" čokolada i punionici vina Makarska.

Na speleološkoj akciji 2000. godine sudjelovali su sljedeći speleolozi: Bockovac Željko, Botica Joško, Pivac Jakša, Radić Nikola (SAK Ekstrem), Bakšić Ana, Bakšić Darko, Lacković Damir, Paar Dalibor, Radić Ivica (SO Velebit), Jalžić Branko (SO Željezničar), Jelinić Igor (SO Dubovac), Vuletić Ivan (SD Krstatice), Vuković Mijo (SD Matokit).
U organizaciji su pomogli: Botica Smjeli, Bebić Eduard i Božinovski Tonči.

Literatura:
Bockovac, Ž. (1999): Speleolzin, Glasilo karlovačkih speleologa, broj 12, godina VII, prosinac 1999., str 14-15.