|
Ledena jama u Lomskoj dulibi
Igor Jelinić
Abstract
The Ledena jama (Ice pit) in Lomska Duliba
Lomska Duliba is a glacier valley with a WNW-ESE strike, and is located
within the Velebit Massive between the Veliki Rajinac to the north and
the Hajdučki Kukovi to the south. The entrance to the Ledena jama (Ice
pit) is situated in the eastern most part of this one kilometer long
valley at 1235 m above sea level.
Ledena jama has a rather simple morphology.
Nevertheless this simplicity is in inverse proportion with the speed and
simplicity of exploration. If we consider that today it
takes three hours for a coordinated team of three speologists to reach
the pit bottom, the complexity and the duration of its investigation in
the past is surprising. This complexity of performed investigations
makes the story of the Ledena jama in Lomska Duliba much more
interesting.
The initial investigations were performed by the
members of the Croatian Speleological Society in 1962. Further
investigations were continued in 1977 when a team of speleologists from
the SO Željezničar map the pit to the depth of 50m. The floor of the pit
was covered by a thick ice. Since the Croatian speleologists considered
that they had reached the bottom of the pit no further investigations
were performed.
During the summer of 1992 a team of Slovakian
speleologists visited the pit and found a whole in the ice plug and
descend through it to the depth of 90m. Since the pit extends further on
in the following years the investigations commenced with the
participation of both Slovak and Croatian speleologists. During 1993 and
1994 the investigations were performed in combination with the
investigations of the Lukina jama (-1392 m). In the period between 1995
and 1997 the initiative for further investigation was undertaken by the
members of the SO Dubovac, SO Velebit and SO Mosor who completed the
topographic map of the pit, and who also widened the pas sage at 473 m
and reached the floor of the pit at the depth of 536 m.
During a sport tour of the pit on 29th June, 1997
one of the most serious accidents in Croatian speleology occurred. At
the depth of 160 m a landslide of rock and ice caused severe injuries
(multiple fractures of various limbs and bones, as well as muscle
ruptures) to B. Bukovčak who was hanging on rope. The rescue of the
injured man was performed by his team members and the Mountain Rescue
Service from Karlovac. After a lengthy recovery B. Bukovčak is an active
speleologist.
Kao i većina jama sjevernog Velebita, i Ledena jama u
Lomskoj dulibi morfološki je prilično jednostavna. No, ta je
jednostavnost obrnuto proporcionalna brzini i jednostavnosti
istraživanja. Imamo li u vidu da danas uigranoj tročlanoj skupini speleologa
dostaju tri sata da siđu do dna, iznenađuje složenost i postupnost
istraživanja ove jame. Pa ipak, upravo ta složenost čini priču o Ledenoj
jami u Lomskoj dulibi zanimljivom.
Pogled na Lomsku dulibu s ulazom u Ledenu jamu. Snimio: I.Jelinić
O morfologiji jame
lako je jama, kao što je i spomenuto, morfološki vrlo
jednostavna, snježno ledeni čep koji se nalazi između 50. i 90. metra
dubine čini je zanimljivom i specifičnom. Da nema čepa, ulazna vertikala
bi praktično iznosila 270 metara, no ovako je ulazni dio jame ustvari
snježnica duboka pedesetak metara, tlocrtnih dimenzija 50x 60 m. Čep se
proteže do dubine od 90 m, a danas postoje već tri otvora kojima se može
proći kroz njega. Topljenje leda koje je uvjetovalo stvaranje tih
prolaza (prvi je uočen 1993.) nastavlja se i dalje promjenljivim
intenzitetom koji itekako utječe na izgled dijela jame ispod čepa
(80-220 m dubine). U tom su dijelu posljednjih godina primijećene velike
promjene s obzirom na količinu leda koji pokriva stijene. Te promijene
nagnale su nas 1995. da postavljamo potpuno novu liniju silaska, jer
prijašnjim pravcem nije bilo moguće silaziti zbog leda. Tamo gdje su
bili spitovi u čistoj stijeni, tada je nađen debeli sloj leda. Taj je
dio jame svakako i najopasniji zbog stalnih odrona leda i kamenja
uzrokovanih topljenjem. Tu se dogodila i do sada najteža nesreća u
hrvatskoj speleologiji, kada je odron leda i kamenja teško ozlijedio
Borisa Bukovčaka iz Karlovca.
Dvorana na -50 m. Snimila: A.Bakšić
Jama nas dalje dovodi do velike dvorane (80x50x60)
kroz čije dno, nagnuto u prosjeku oko 25%, prolazi metar duboka
vododerina. Ona se očito ponekad pretvara u korito potoka, što govori o
povremenoj (ili nekadašnjoj) aktivnosti vode u tom speleološkom objektu.
Nastavak jame kreće iz najnižeg dijela dvorane i nudi speleolozima naglu
i očitu promjenu kako u dimenzijama, tako i u temperaturi, koja se
osjetno podiže zbog udaljavanja od ledenog sloja. Od dvorane pa do dna
nižu se vertikale s manjim horizontalnim dijelovima, a na tri mjesta
(-430, -439 i -473) nalaze se među vertikalama i prilično uski prolazi.
Najuži je na »starom dnu«, na dubini od 473 metra, koji je ujedno i
granica koja dijeli suši dio jame od onog najmokrijeg na dnu. Posljednja
vertikala karakteristična je po pljusku koji se ne može izbjeći ni u
najsuše doba godine, Na samom dnu nalazi se dvorana 10x5 m, tla
prekrivenog šljunkom kroz koji se cijedi sva pristigla voda. Na tom
mjestu ne postoje nikakve perspektive za daljnje istraživanje.
U dvorani na -50 m. Snimio: V.Božić
Dubina jame
Podaci o dubini jame također su varirali. Ovom bih
prilikom ukratko objasnio uzroke takvoj situaciji. Kada su slovački
speleolozi 1993. Kao prvi stigli do dna, odnosno dijela koji se tada
uzimao za dno, izmjerili su dubinu od 432 metra. Već sljedeće 1994.
godine i hrvatski speleolozi izrađuju nacrt jame, koji se bitno ne
razlikuje od slovačkog, osim u jednom detalju koji jamu čini dubljom 19
metara. Dubina iznosi 451 metar. Godine 1996. Karlovčani uspijevaju
proći još 63 metra dublje, što pribrojavaju spomenutoj brojci i dobivaju
dubinu od 514 metara. U ljeto 1997. autor ovih redaka, sumnjajući u
valjanost ranijih mjerenja, ponovno topografski snima donji dio jame
(ispod dvorane), te zahvaljujući svojoj „legendarnoj“ pedantnosti i
brzini, već nakon nepune tri godine sređuje nacrt i primjećuje grešku na
istoj ovoj, jednom već korigiranoj vertikali. Famozna vertikala kod
Slovaka (Šmida) iznosi 29, kod Jalžića 48, a kod Jelinića 67 metara.
Nova dubina -536 metara.
Perspektive ili zašto izbjegavati Ledenu jamu
Iako je Ledena jama prilično detaljno istraživana,
postoje neke mogućnosti za pronalaženje novih dijelova i paralelnih
jama, i to isključivo u njezinom gornjem dijelu jer je taj dio zbog
prostranosti i neosvijetl|ivosti na neki način nepoznat. No, kako u
nižim djelovima praktično nema izgleda za napredovanje (nekoliko
pokušaja penjanja potvrđuju tu teoriju), ne bi bilo mudro pretjerano
izazivati sreću u ovako opasnoj jami. Bučne lavine leda i kamenja kojima
smo bili svjedoci već i prvih godina istraživanja postale su sa širenjem
otvora u ledenom čepu sve češće, što nam je potvrdila i piramida ledenih
komadića opažena u dvorani prilikom posljednjeg boravka 1997. Strahovita
buka što smo je čuli istoga dana neposredno nakon izlaska kroz čep,
navodi nas da se još jednom prisjetimo neugodnih iskustava, koja ne
bismo rado ponavljali.
Ipak, nije li upravo znatiželja ono što nas vuče pod zemlju?
Prolaz koji se otvorio 90-tih. Snimio: I.Jelinić
Kronologija istraživanja
Prema dostupnim podacima, prvi su jamu istraživali
1962. članovi Speleološkog društva Hrvatske. Oni jamu topografski
snimaju, a nazivaju je Jama u Velikom Lomu.
Početkom srpnja 1977. u jamu se spuštaju članovi SO
Željezničar Z. Bolonić, B. Jalžić i F. Meden. Ponovno izrađuju nacrt i
fotografiraju u dijelu s ledom.
1. listopada 1992. godine u jamu su do snijega na -50
m ušli članovi slovačke speleološke ekspedicije E. Kapucijan i B. Šmida
i pritom otkrili prolaz u ledu. 6. listopada iste godine I. Agh, Z. Agh
i E. Kapucijan otkrivaju novootvoreni prolaz u ledu i spuštaju se do -90
m.
Početkom kolovoza 1993. godine u okviru ekspedicije
“Lomska duliba ‘93”, u jamu su se radi ogleda i fotografiranja leda
spustili mnogi speleolozi, te je ponovno topografski snimljen ulazni
dio. Speleolozi iz SO Mosor sišli su ispod ledenog čepa do dubine od 150
m.
Početkom kolovoza 1993. u okviru ekspedicije „Lomska
duliba '93“, u jamu se spuštaju mnogi do snijega, zbog ogleda i
fotografiranja leda, a V. Božić i G. Petrovćić ponovno topografski
snimaju taj dio. G. Bratim i G. Jakelić iz SO Mosor silaze ispod čepa do
dubine od -150 m.
Na dubini -310 m. Snimio B.Šmida
Slovački speleolozi Z. Agh i M. Griflik 14. rujna
1993. godine sišli su do -220 m, a dan poslije L. Plučinsky i J. Šmoll
do -450 m, a B. Šmida i E. Kreutz topografski snimili jamu do dubine od
430 m. Ponovno su u jamu ušli Z. Agh, M. Griflik, L. Plučinsky i B.
Šmida 18. rujna iste godine, ali su se zaustavili na suženju na dubini
od 473 m, te ga proglasili dnom jame, greškom zabilježivši samo 432 m
dubine. U povratku zaustavljaju na dubini od oko -200 m ekipu koja
dolazi pripremiti bivak, koji neće trebati (M. Meško, D. Kotlarčik i E.
Kreutz).
U dvorani na -300 m. Snimio: I.Jelinić
U okviru ekspedicije »Lukina jama '94", za vrijeme
koje ponovno mnogi posjećuju gornji dio jame, N. Bočić, J. Ostojić i D.
Troha 06.08.1994. postavljaju do -440 m.
M. Kuhta silazi 09.08.1994. do iste dubine radi
uzimanja geoloških uzoraka.
10.08,1994. ulaze I. Jelinić, D. Hamidović i S.
Rešetar. Nesretnim slučajem D. Hamidović lomi gležanj, pa zajedno sa S.
Rešetarom izlazi. Oboje se upućuju odmah u Zagreb, u bolnicu. I. Jelinić
sam postavlja do -473m, a istovremeno do -300 silaze V. Božić i A. Čop
radi fotografiranja.
T. Bizjak, B. Jalžić, I. Mulić, I. Radić i I. Zovko
11.08.1994. silaze do aktuelnog dna i korigiraju slovački nacrt.
Primjećuju pogrešku u mjerenju donjeg dijela jame, no i oni griješe u
mjerenju.
12.08.1994. do -300 silaze M. Andreis, L. Hrust i Ž.
Županić.
24.09.1994. I. Jelinić i J. Ostojić raspremaju jamu.
Užad donjeg dijela jame ostavljaju u dvorani na -300 m. Ostatak izvlače,
u čemu im u posljednjih stotinjak metara pomažu D. Lacković i V. Ungar
koji, ne znajući za prvu dvojicu, dolaze radi skupljanja geoloških
uzoraka.
U okviru priprema za ekspediciju u Španjolsku 28.
svibnja 1995. godine u jamu su ušli članovi SO Dubovac, ali su zbog
promjena nastalih topljenjem leda morali postaviti potpuno novu liniju
užeta. 29. svibnja 1995. godine su bez većeg uspjeha pokušali proširiti
uski prolaz na dnu.
29.05.1995. do -300 silaze Z. Balaš, M. Barešić, N,
Bočić, B. Bukovčak, H. Cvitanović, T. Goršćak, M. Pavlović, D. Pavičić.
P. Protić i M. Malković, do -430 B. Bukovčak, a I. Jelinić i B. Šavor do
-473 m. gdje bez većih uspjeha pokušavaju proširiti uski prolaz na dnu.
Užad ostaje u jami.
Krajem lipnja 1995. radi sakupljanja uzoraka leda u jamu do dubine od 90
metara ulaze nekoliko puta V. Božić, C. Josipović, D. Lacković i M.
Uroić.
08. i 09.07.1995. I. Jelinić rasprema od -473 do dvorane, odakle
raspremaju B. Šavor i P. Protić.
Krajem lipnja 1995. godine u jami su do dubine od 90 m
sakupljani uzorci leda.
Z. Bačurin, Z. Balaš, B. Bukovčak, B. Kuka i P, Protić
postavljaju 19.07.1996. bivak na -300m, a I. Jelinić i B. Šavor
postavljaju do dna, prokopavaju suženje, nakon čega Šavor prolazi i
spušta se daljnjih desetak metara. Jama se nastavlja vertikalom od oko
50 metara.
N. Bočić i B. Šavor postavljajući 21.07.1996. do dna,
prvi doživljavaju razočarenje. Dno vertikale ujedno je i kraj jame (-536
m). Z. Balaš i I. Jelinić fotografski i topografski snimaju novi dio.
Z. Bačurin, B. Bukovčak i P. Protić 22. 07. 1996.
raspremaju od -536 do -300.
Z. Balaš, I. Jelinić, P. Protić i S. Rešetar
24.07.1996. silaze na -300 zbog fotografiranja i raspremanja. Na izlazu
im pomažu Z. Bačurin i B. Bukovčak.
D. Basara, Z. Ivasić. I. Jelinić i Ž. Ivasić
28.06.1997. penjanjem istražuju kanal kojim dolazi voda u glavni kanal
na dubini od -465m, ali nakon petnaest metara zaustavlja ih prolaz u
uski meandar. Do jutra svi izlaze.
Iz sportskih motiva 29.06.1997. u jamu ulaze B.
Bukovčak i M. Fudurić. Silaze do -430 i na povratku se događa jedna od
najtežih nesreća u hrvatskoj speleologiji. Na dubini od oko 160 m odron
kamenja i leda teško ranjava Bukovčaka, koji se u tom trenutku nalazio
na užetu u previsnoj stjeni. M. Fudarić, prelazeći preko njega, izlazi i
alarmira ostale, pa u toku akcije spašavanja u jamu ulaze Ž. Ivasić, I.
Jelinić i B. Šavor do -150, a poslije i B. Kuka do -60 m.
I. Jelinić i N. Tomas 02.08.1997. raspremaju od -473
do dvorane i taj dio ponovno topografski snimaju svijesni pogrešaka u
prijašnjim mjerenjima. Od dvorane do izlaza raspremaju D. Basara, D.
Novosel i M. Pavlović.
Radi procjena širine otvora u ledu 06. 08. 1998. u
jamu ulaze V. Božić, A. Herrel, B. Van Hooydonek i A. Vangeneugden.
Primjećuju da se otvor jako proširio.
Pregled literature o jami
Atanasić, A. (1997): Ozlijeđen istraživač. Novi
list od 3.7., Rijeka.
Bačurin, K. (1997): Akcija završila brže od očekivanog. Karlovački
tjednik od 10.7., Karlovac.
Bačurin, K. (1997): Nesreća u jami Ledenici. Karlovački tjednik od 2.7.,
Karlovac.
Božić, V. (1994): Ledenica u Lomskoj dulibi. Hrvatski planinar, br. 3-4,
str. 81-82. Zagreb.
Božić, V. (1995): Nezgode pri istraživanju Lukine jame na Velebitu 1994.
godine. Hrvatski planinar, br. 2, str. 47. Zagreb.
Božić, V. (1998): Još o prošlogodišnjoj nesreći u Ledenoj jami na
Velebitu. Hrvatski planinar, br. 7/8, str. 222-225, Zagreb.
Bočić, N. (1997): Nesreća u Ledenoj jami na Velebitu. Speleo'zin, br. 7,
str. 39, Karlovac.
Bujan, G. (1997): Dvanaest sati visio sam na konopu u Ledenoj jami.
Dnevnik - list Riječke županije od 1.7., Rijeka.
Horvatinčić, N. (1996): Izotopna mjerenja u Ledu, jama Ledenica,
Velebit. Zbornik radova trećeg simpozija Hrvatskog društva za zaštitu od
zračenja, str. 297-301, Zagreb.
I.J. (1994): Slovaci u Ledenoj Jami. Speleo'zin, br, 3, str. 26-27,
Karlovac.
Jalžić, B. (1979): Pojava plavog leda u Ledenoj jami u Lomskoj dulibi na
sjevernom Velebitu. Speleolog, str. 52, Zagreb.
Jelinić, I. (1996); Karlovačka speleologija od 1982. do danas.
Speleo'zin, br. 5, str. 22-24, Karlovac.
Jelinić, I. (1998): Detaljnije o nesreći u Ledenoj jami. Speleo'zin, br.
8/9, str. 51-52, Karlovac.
Jelinić, I. (2001): Ledena jama Lomskoj dulibi, Speleolog 46/47, str.
17-22, Zagreb.
Radić, P. (1997): Visio 11 sati nad ponorom. Večernji list od 2.7.,
Zagreb.
SDH, (1962): Jama u Velikom Lomu. Speleološki objekti na karti 1:50.000
Senj 1, Zagreb.
Stošić, D. (1997): Boris Bukovčak stradao od „kamene kiše“. Karlovački
tjednik od 3.7., Karlovac.
Šmida, B. (1993): Ledenica u Lomskoj dulibi. Speleolog, str. 9-12,
Zagreb.
Šmida, B. (1999): Ledenica S.U.K.. Velebit, str. 73-76, Trnava
(Slovačka). |
TOPOGRAFSKI NACRT, MORFOLOGIJA JAME,
GEOLOŠKA, FIZIKALNA I BIOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
LEDENA
JAMA U LOMSKOJ DULIBI
Park prirode Velebit, Hrvatska
Dubina: -536 m
Duljina: 629 m
Istražili:
SDH, SO Željezničar, SO Dubovac, SD Karlovac, SO Mosor, SO
Velebit, Slovački speleološki savez
Topografski snimili:
B.Jalžić, B.Šmida, V.Božić, J.Posarić, I.Jelinić
Mjerili:
F.Menden, Z.Bolonić, T.Bizjak, G.Petrovčić, E.Bojnić, Z.Balaš
Period istraživanja:
1962., 1977. 1992.-1998.
Topografski nacrt jame. Nacrt kompletirali D.Bakšić i I.Jelinić
Ledenu jamu u Lomskoj dulibi istraživalo je više
speleoloških klubova u vrlo velikom vremenskom rasponu (od 1962. do
1998. godine). O kronologiji istraživanja detaljno pišu Šmida (1999) i
Jelinić (2001).
Morfologija
Impozantni otvor ulazne vrtače vrlo jednostavnog
pristupa čini ovu jamu jednom od poznatijih na sjevernom Velebitu. U
jamu se ulazi sa sjeverozapadne strane ulazne vrtače, gdje se može
napraviti dobro prirodno sidrište oko velikog kamenog bloka. Do 15 m
dubine spušta se po travnatoj kosini, a dalje nastavljaju vertikalne ili
prevjesne stijene do snježno - ledenog čepa na dubini od 50 m.
Na dubini od 50 m nalazi se dnevnim svjetlom
osvijetljena dvorana dimenzija 20 x 25 m. Na njenom sjeverozapadnom rubu
otvara se prolaz u horizontalni kanal duljine 25 m, prosječne širine 4
m, i visine 15 m. Kanal završava dimnjakom, a sa sjeveroistočne strane 2
m iznad dna nalazi se kratka, strma galerija (Šmida, 1999).
Ledeni čep proteže se od 50 do 90 m dubine, gdje preko
kosog sipara prelazi u 180-metarsku vertikalu. Danas kroz ledeni čep
postoje već tri otvora. Kad ne bi bilo čepa, ulazna vertikala bi
iznosila 270 metara. Topljenje leda koje je uvjetovalo stvaranje tih
prolaza (prvi je uočen 1993. godine) nastavlja se i dalje promjenjivim
intenzitetom, koji itekako utječe na izgled dijela jame ispod čepa
(80-220 m dubine). U tom su dijelu posljednjih godina primijećene velike
promjene s obzirom na količinu leda koji pokriva stijene. Te promjene
nagnale su karlovačke speleologe da tijekom istraživanja u 1995. godini
postave potpuno novu liniju silaska, jer prijašnjim pravcem spuštanje
nije bilo moguće zbog leda. Tamo gdje su bili spitovi u čistoj stijeni,
nađen je debeli sloj leda. Taj je dio jame zbog stalnih odrona leda i
kamenja uzrokovanih topljenjem svakako i najopasniji. Tu se dogodila i
do sada najteža nesreća u hrvatskoj speleologiji, kada je odron leda i
kamenja teško ozlijedio B. Bukovčaka iz Karlovca.
U velikoj dvorani na -300 m. Snimo: V.Božić
Jama nas dalje dovodi do velike dvorane dimenzija 80 x
50 x 60 m, kroz čije dno, nagnuto u prosjeku 25%, prolazi 1 m duboka
vododerina. Ona se očito ponekad pretvara u korito potoka, što govori o
povremenoj (ili nekadašnjoj) aktivnosti vode u jami. Nastavak jame kreće
iz najnižeg, sjeverozapadnog dijela dvorane. Dolazi do nagle promjenu u
dimenzijama, i temperaturi objekta, koja se zbog udaljavanja od ledenog
sloja osjetno podiže Od dvorane pa do dna nižu se vertikale s manjim
horizontalnim dijelovima, a na tri mjesta (-430, -439 i -473 m) nalaze
se među vertikalama i prilično uski prolazi. Najuži je na “starom" dnu,
na dubini od 473 m. To suženje ujedno predstavlja i granicu koja dijeli
suši dio jame od mokrijeg na dnu. Posljednja vertikala, duljine 62 m,
karakteristična je po pljusku koji nije moguće izbjeći ni u najsuše doba
godine. Na samom dnu jame nalazi se dvorana dimenzija 10 x 5 m,
prekrivena šljunkom, kroz koji se cijedi sva pristigla voda. Na tom
mjestu ne postoje nikakve perspektive za daljnje istraživanje.
O imenu
Malo je speleoloških objekata koji su u speleološkoj
literaturi u tako kratkom vremenu bili nazivani tolikim različitim
imenima. U vrijeme istraživanja Lukine jame (1993. i 1994. godine), kada
je i Ledena jama u Lomskoj dulibi postajala sve aktualnija, većina ju je
speleologa nazivala jednostavno Ledenica ili Ledenica u Lomskoj dulibi.
Budući da je riječ o speleološkom objektu s karakteristikama ledenice to
je razumljivo. U literaturi (Velebiten, Hrvatski planinar, Speleolog) se
u to vrijeme nalazi jedino naziv Ledenica u Lomskoj dulibi, s izuzetkom
Speleozina. Njegovi su se autori držali naziva Ledena jama u Lomskoj
dulibi, budući da se u časopisu Speleolog pod tim nazivom jama pojavila
još 1981. godine u članku B. Jalžića. Budući da okolica jame nije
nastanjena, nije bilo moguće doznati nikakav lokalni naziv, pa je
prihvaćen naziv koji se prvi spominje u literaturi.
Istovremeno, slovački speleolozi koji su u jami
istraživali 1992. i 1993. godine, ne znajući za postojeće hrvatske
nazive nazvali su jamu S.U.K. (kratica za Speleoklub Univerziteta
Komenskoga). Poslije su upotrijebili i neobičnu kombinaciju - Ledenica
S.U.K.
Oko naziva ovog prilično značajnog speleološkog
objekta bilo je nužno usklađivanje među speleolozima. Iako se čini da se
ni do danas nisu posve uskladili, uglavnom je prihvaćen prvi objavljeni
naziv jame - Ledena jama u Lomskoj dulibi (u daljnjem tekstu Ledena
jama).
O dubini
Podaci o konačnoj dubini jame također su varirali.
Kada su slovački speleolozi 1993. godine prvi stigli do dna, odnosno
dijela koji se tada smatrao dnom, izmjerena je dubina od 432 m. Već
sljedeće, 1994. godine i hrvatski spelolozi izradili su nacrt jame, koji
se nije bitno ne razlikovao od slovačkog, osim u jednom detalju koji
jamu čini 19 m dubljom. Dubina jame je tada iznosila 451 m. 1996. godine
karlovački speleolozi uspjeli su proći još 63 m dublje, što su
pribrojali spomenutoj brojci i dobili dubinu od 514 m. U ljeto 1997.
godine, sumnjajući u valjanost ranijih mjerenja, ponovno su topografski
snimili donji dio jame (ispod dvorane), i primijetili grešku na istoj,
jednom već korigiranoj, vertikali. Nova i valjana dubina jame iznosi 536
m.
Smjernice za nastavak istraživanja
Iako je Ledena jama prilično detaljno istražena, još
uvijek u njoj postoje mogućnosti za pronalaženje novih dijelova i
paralelnih jama. To se odnosi isključivo na njezin gornji dio, koji je
zbog prostranosti i nemogućnosti osvjetljivanja na neki način nepoznat.
Nakon nekoliko pokušaja penjanja zaključeno je da u nižim dijelovima
jame gotovo nema izgleda za napredovanje te da ne bi bilo mudro
pretjerano izazivati sreću u ovako opasnoj jami. Bučne lavine leda i
kamenja kojima su speleolozi bili svjedoci već i prvih godina
istraživanja, postale su sa širenjem otvora u ledenom čepu sve češće,
što je potvrdila i piramida ledenih komadića opažena u dvorani prilikom
posljednjeg boravka 1997. godine.
Geologija
Prema Šmidi (1999) ispod ledenog čepa u gornjem dijelu
180-metarske vertikale stijene su izgrađene od tamnosmeđih, a u donjem
dijelu vertikale od tamnosivih odnosno crnih breča. U velikoj dvorani na
300 m dubine stijene grade vapnenci crvenkastosmeđe boje. Na jednom
dijelu dvorane nalazi se veliko tektonsko zrcalo. Od dvorane pa na niže,
sve do 410 m dubine, ponovno prevladavaju breče. U kratkom dijelu, od
410 do 425 m dubine, u karbonatima postoji dolomitna primjesa, zbog čega
su prostori uži. Na ovom dijelu zamijećeni su i koraloidi, formirani
strujanjem zraka.
Klima
Temperatura na površini ledenog čepa na 50 m dubine
iznosila je +1,1°C, nešto niže u području leda 0,7°C, dok je temperatura
vode u ledenim nakapnicama bila +0,1°C (mjerio V. Koše). U velikoj
dvorani izmjerena je temperatura od 1,5 °C (mjerio B. Šmida). U kišnom
razdoblju godine Ledena jama hidrološki je vrlo aktivna, u što su se
imali prilike uvjeriti slovački speleolozi tijekom istraživanja u jesen
1993. godine. Oni su za vrijeme jakih kiša u kaskadama evidentirali
protok vode od 6 L u sekundi. U razdoblju maksimalnih oborina «staro
dno» na 473 m dubine ne može propustiti svu vodu, pa se ona akumulira i
potapa prostor dvorane oko 4 do 5 m visine, o čemu svjedoče i linije
razine vode od grančica i listova na stijenama dvorane.
Floristička istraživanja
Floristička istraživanja ulaznog dijela Ledene jame
napravili su Vrbek i Fiedler (2000). Ulaz se nalazi na livadi koja
pripada zajednici oštre vlasulje (Festucetum pungentis Ht. 1930). Ledena
jama obrasla je biljkama do granice leda, odnosno do -40 m. Temperatura
na -40 m kretala se između 0°C i 1°C, dok je vlažnost zraka bila stalna
i iznosila 98%. Vanjski instrument u isto vrijeme zabilježio je veliko
kolebanje temperature (od 9 do 20°C) i vlage (od 52 do 98%).
Osvjetljenje na ulazu iznosilo je 22 000 luksa, na -40 m na južnoj
ekspoziciji 700 luksa, a na sjevernoj 174 luksa. Mjerenja su izvršena
14. i 15. srpnja 1995. godine. Obraslost ovog objekta do dubine od 40 m
uvjetovana je između ostaloga i morfologijom njezina ulaznog dijela,
koji je ljevkastog tipa i velikih dimenzija, te osigurava dovoljne
količine svjetla za razvoj biljaka.
S obzirom na vrste biljaka koje tamo rastu, ulazni dio Ledene jame može
se podijeliti na tri zone:
• Prva zona (I) (+6 m do -6 m) je zbog većeg utjecaja vanjskih
mikroklimatskih uvjeta po florističkom sastavu slična livadi na kojoj se
nalazi Ledena jama. Ovdje je zabilježeno 78 vrsta cvjetnjača.
• Druga zona (II) (-6 m do -23 m) se, zbog većeg utjecaja unutarnjih
mikroklimatskih uvjeta, po florističkom sastavu već znatno razlikuje od
prve zone. Ovdje se pojavljuju papratnjače, mahovine i alge. Zabilježne
su 52 vrste cvjetnjača i papratnjača, a vrste mahovina i algi za sada
još nisu određene, pa njihov broj nije poznat.
• Treća zona (III) (-23 m do -40 m) izložena je snažnom utjecaju
unutarnjih mikroklimatskih uvjeta, pa u njoj najvećim dijelom rastu
mahovine i alge. Od viših biljaka nađeni su samo klijanci koji nisu
mogli biti određeni.
U prve dvije zone (+6 m do -23 m) zabilježeno je
ukupno 106 vrsta biljaka (cvjetnjača i papratnjača). Od toga isključivo
u prvoj zoni rastu 54 vrste, u drugoj 28, a 24 vrste zabilježene su u
obje zone.
Dvorana na -50 m. Snimila: A.Bakšić
Istraživanje starosti leda u jami
Prema Bognar i dr. (1991) Lomska duliba je dolina
ledenjačkog porijekla. Izrazito debeo sloj leda (40 m) u Ledenoj jami
potaknuo je speleologe na razmišljanje o njegovoj starosti. Tijekom
lipnja i srpnja 1995. godine Damir Lacković, Čedo Josipović i Vlado
Božić sakupili su uzorke leda radi mjerenja njegove starosti.
Određivanje starosti leda, drva u ledu i starosti siga je na Institutu
Ruđer Bošković provela dr. sc. Nada Horvatinčić. Za određivanje starosti
ledne naslage koristile su se metode koje se zasnivaju na mjerenju
prirodnih radioaktivnih izotopa vodika 3H i ugljika 14C, a za mjerenje
starosti siga koristila se izotopna metoda 230Th/234U.
Led u dvorani na -50 m. Snimio: V.Božić
Rezultati analiza leda ukazuju na relativno malu
starost (od 450 do 670 godina), ali postoji mogućnost da je, zbog male
dubine uzorkovanja u ledu, uzorak kontaminiran procjednom i ponovo
zaleđenom vodom s površine. Stoga bi trebalo napraviti detaljnije
uzorkovanje s većih dubina u ledu.
Zanimljiv je rezultat određivanja starosti sige iz
dvorane na oko 50 m dubine koji iznosi 301.000 +- 55.000 godina.
Nažalost, starost siga u Hrvatskoj do sada nije bila određivana ovom
metodom, pa se dobiveni podatak ne može usporediti s podacima iz ostalih
speleoloških objekata (Horvatinčić 1996).
Speleolog ulazi u Ledenu jamu. Snimio: I.Jelinić
Sudionici istraživanja
SO HPD Željezničar: Z. Bolonić, V. Božić, V. Herkov,
B. Jalžić, Đ. Jalžić, M. Kuhta, F. Meden, G. Petrovčić, D. Rukavina, N.
Tvrtković, M. Uroić; SO HPD Dubovac i SD Karlovac: Z Baćurin, Z. Balaš,
D. Basara, N. Bočić, B. Bukovčak, H. Cvitanović, M. Fudurić, T. Goršćak,
Z. Ivasić, Ž. Ivasić, I. Jelinić, B. Kuka, M. Malković, D. Novosel, J.
Ostojić, D. Pavičić, M. Pavlović, P. Protić, B. Šavor, N. Tomas;
Slovački speleološki savez: Z. Agh, M. Griflik, D. Kotlarčik, E. Kreutz,
M. Meško, L. Plučinsky, B. Šmida, J. Šmoll;
SO PDS Velebit: M. Andreis, A. Bakšić, D. Bakšić, T. Bizjak, A. Čop, D.
Hamidović, L. Hrust, Č. Josipović, D. Lacković, I. Radić, S. Rešetar, D.
Troha, I. Zovko, Ž. Županić;
SO HPD Mosor: G. Bratim, G. Jakelić, I. Mulić.
Stari topografski nacrt Ledene jame u Lomskoj dulibi.
Ulaz u Ledenu jamu. Snimio D.Paar
|
