Hrvatska speleološka ekpedicija na Madagaskar

Hrvatska speleološka ekspedicija Madagaskar 2001.

Sudionici ekspedicije. Foto:R.Erhardt

TSINGY DE BEMARAHA – „ŠPILJE ISPOD OŠTRICA“
Hrvatska speleološka ekspedicija Madagaskar 2001

Darko Bakšić
Josip Petričević
(SO Velebit)

Sažetak

U razdoblju od 07.08. do 15.08.2001. godine, u okviru „Hrvatske speleološke ekspedicije Madagaskar 2001“, provedena su speleološka istraživanja na području Tsingy de Bemaraha. U području Ambalarano u blizini povremenog izvora rijeke Andranomavo postavljen je bazni logor ekspedicije. Veći dio speleoloških istraživanja proveden je južno od izvora Andranomavo u kanjonu Ankazoambo (južna strana kanjona). U trajanju od osam dana u području izvora Andranomavo istraženo je i topografski snimljeno 13 špilja, dok su tijekom posljednjeg dana boravka u Bekopaki u kanjonu rijeke Manambolo istražene još 2 špilje. Ukupna duljina svih istraženih špilja iznosi 5228 m. Najdulje su Anjohy Andao 1853 m i Anjohy „Staklene noge“ 883 m u kanjonu Ankazoambo, te Anjohy Bewata 502 m koja se nalazi sjeverno od baznog logora. Popis istraženih špilja i njihovi nacrti prikazani su u ovom članku.

MORAMORA prevedeno s malgaškog znači „polako“. To je jedna od prvih riječi koju smo naučili na Madagaskaru. Značenje riječi vrlo brzo osjetili smo na vlastitoj koži, ali nismo ni slutili da će upravo ta riječ biti pravi slogan ove ekspedicije.
Prošlo je već gotovo šest godina od „Hrvatske speleološke ekspedicije Madagaskar 2001“. Istraživanja na terenu bila su uspješna. Nakon povratka s ekspedicije napravljno je nekoliko izuzetno posjećenih multimedijalnih projekcija, jedna čak i na skupu speleologa u Italiji. Napisano je nekoliko popularnih članaka, ali je izostao krajnji rezultat – izvješće s ekspedicije, nacrti i dokumentarni film.
Ideje, zamisli i želje da što bolje prezentiramo našu ekspediciju polako izbljeđuju, a život nemilice melje, nosi, … pred svakog od nas postavlja nove ciljeve. Ispočetka smo Josip Petričević i ja pokušali potaknuti crtače da završe svoj dio posla, ali nažalost bez većeg uspjeha. Josip je čak uspio urediti veći dio nacrta, ali bez pomoći ostalih članova ekspedicije je posustao. Madagaskar se prestao spominjati.
I dok je većina sudionika prepustila stvar zaboravu…povremeno otvorim dnevnik, prolistam registar s radnim nacrtima, pregledam karte i vratim se na „Otok ispod duge". Uz lijepe uspomene jave se i pitanja:
Gdje smo bili? Šta smo radili?
Bili smo u turizmu na Madagaskaru i bilo nam je lijepo, a speleološka ekspedicija… Kakva ekspedicija?
Da stvari ne bi ostale takve, da ogroman Josin trud ne propadne, a i da ispunim obvezu vođe ekspedicije jer sam zbog toga i najodgovorniji odlučio sam uložiti još malo truda i konačno staviti točku na kraj. Zadnji napor i još gotovo dva tjedna posla pretvorili su se u ogromno zadovoljstvo dok sam na monitoru svog računala gledao i posljednji gotovi nacrt - špilje Andao. Konačno mogu završiti izvješće i objaviti sve nacrte. Približiti ekspediciju kroz dnevnik i napisati nešto o speleološki zanimljivim područjima Madagaskara jer nikad se ne zna kad će se naki špiljari iz Hrvatske uputiti tamo.
A film? Bit će jednog dana…kad bude gotov. MORAMORA

Opći podaci o Madagaskaru

Madagaskar ili po malgaški Madagasikara otok je u Indijskom oceanu koji se od afričkog kontinenta odvojio prije 160 milijuna godina, a od Indije prije 80 milijuna godina. Zahvaljujući odvajanju od kopna živi svijet Madagaskara imao je specifične uvjete evolucije. Danas je Madagaskar jedno od područja s najvećim biodiverzitetom na Zemlji gdje je od oko 200.000 poznatih životinjskih vrsta 150.000 endemskih, a od oko 12.000 biljnih vrsta 70 do 80 % također su endemi (http://www.wildmadagascar.org).
Impozantna površina od 587 041 km2 čini ga četvrtim otokom po veličini na svijetu. Madagaskar se sastoji od tri veće zemljopisne cjeline. Na istoku je to 30 km široka obalna nizina koja se pruža duž cijelog otoka. Ovo područje ima vruću tropsku klimu s temperaturama od 25 do 30 ˚C i cjelogodišnje oborine u rasponu od 1800 do 3800 mm. Istočna obala oštro prelazi u središnju visoravan.
Središnja visoravan izgrađena je uglavnom od granita i gnajsa i zauzima 2/3 otoka. Temperature su zbog nadmorske visine niže pa se kreću u rasponu od 15 do 20 ˚C zimi, te 20 do 25 ˚C ljeti. Najviši vrh Madagaskara je Maromokotro (2876 m) u sjevernom masivu Tsaratanana.
Zapadna i sjeverozapadna sedimentna zona je 100 do 200 km široka i blago se spušta od središnje visoravni prema zapadnoj obali Madagaskara. Sedimenti mezozojske i tercijarne starosti pokrivaju staru jezgru.

To je speleološki najzanimljivije područje jer se tu izmjenjuju vapnenci, dolomitizirani vapnenci i lapori. Temperatura se kreće od 25 do 30 ˚C, a oborine od 1500 mm na sjeverozapadu do 300 mm na jugu (Grmovšek, 2000).
Prvi su doseljenici na Madagaskar pristigli prije 1500 do 2000 godina. Bili su to uglavnom Malay-Polinezijci iz Azije, a kasnije i pripadnici bantuskih naroda iz istočne Afrike. Miješali su se međusobno, kao i s kasnije pristiglim trgovcima, piratima i kolonizatorima iz Evrope, pa danas uglavnom prevladavaju miješane rase.

Foto: R. Erhardt

Na Madagaskaru postoji 18 plemena, od kojih je od 17. stoljeća najutjecajnije pleme Merina, što znači „ljudi iz planine“. U ruralnim se sredinama još uvijek njeguju tradicionalni običaji (52% stanovništva), pa se velika važnost pridaje prisutnosti predaka u svakodnevnom životu.
Glavni grad Madagaskara je Antananarivo (oko 1,5 mil. stanovnika) ili kraće Tana. Prema podacima iz 2004. godine na Madagaskaru živi oko 17,5 mil. stanovnika. Službeni jezici su malgaški i francuski. Madagaskar pripada najsiromašnijim zemljama svijeta.
Tu bih dodao subjektivan opis koji mi se usjekao u pamćenje: „Nigdje do sad nisam vidio siromašnije i sretnije ljude“.
Gospodarstvo se temelji na poljoprivredi, a u posljednje vrijeme jača uloga lake industrije i turizma. Najznačajniji izvozni proizvodi su vanilija, kava i tekstil.

Speleološka područja Madagaskara

Speleološki zanimljiva područja nalaze se uglavnom na zapadnoj obali Madagaskara, a njihov opis preuzet je od Rushin-Bell (1993) i Middleton (2004).

Pojednostavljena geološka karta Madagaskara s ucrtanim krškim područjima (podebljana linija) prema Resairie (1964) prilagođeno Du Puy i Moat (1996)

Ankarana
Krško područje specifične „tsingy morfologije“ površine od oko 200 km2 pokriveno jurskim vapnencima nalazi se 70 km južno od najsjevernijeg grada Antsiranane. Na ovom se području nalazi i najdulja špilja Madagaskara Ambatoharanana (Špilja krokodila) duljine preko 18 km, zatim Andrafiabe 11460 m, Antsatrabonko 10400 m i dr.

Narinda
Sjeveroistočno od Majunge nalazi se područje izgrađeno od tercijarnih vapnenaca i dolomita. Kupoliki krš uzdiže se 20 do 40 m iznad savane. Ovo područje ne obiluje speleološkim objektima, ali se u njemu nalazi Anjohibe (raniji naziv Grotte de Andranoboka) – turistička špilja uređena u kolonijalnom razdoblju (1940-ih) dugačka 5,3 km.

Namoroka
Južno od Betsiboka estuarija i Andranomavo rijeke nalazi se krško područje od oko 180 km2 površine izgrađeno od jurskih vapnenaca. Najveća poznata špilja je Anjohiambovonomby duljine 4630 m. Po izgledu, krš ovog područja sličan je Ankarani samo što je jače ispresjecan kanjonima.

Kelifely
Kelifely plato veličine 50 x 70 km zapravo je spojen s Namorokom i Ankarom. Plato je prepun kanjona, dolina, polja, fluviokrša, kupolikog krša, tsingija i područja kontakta vapnenca s vulkanskim stijenama. Literaturni podaci navode da na ovom području ima pljačkaša zbog kojih su speleološka istraživanja ograničena.

Tsingy de Bemaraha
Krški masiv Bemaraha površine oko 400 km2 područje je s najizraženijim i najljepšim tsingyjima. Fantastična krška morfologija i bogatstvo flore i faune svrstalo ga je na popis prirodne baštine UNESCO-a. Duljina mu je približno 300 km, a širina od 5 do 25 km. Masiv Bemaraha diže se od 100 m nadmorske visine na zapadu do 600 m na istoku gdje se s 300 do 500 metarskom vertikalom spušta u dolinu Betsiriry. Sam masiv presjeca nekoliko većih rijeka: Tsiribina, Manambolo i Nameia. Najdublji je kanjon rijeke Manambolo (do 300 m) (Grmovšek, 2000).
Na području Tsingy de Bemaraha do danas je istražen 181 speleološki objekt ukupne duljine 101 935 m. Dakle preko 100 km ne računajući špilje koje su predstavljene ovim člankom. Najdulja špilja je Anjohy Kibojenjy 12549 m (Delaty Jean-Nicolas i sur., 2006)

Tulear
Najjužnije krško područje koje se proteže približno 300 km sjeverno i 200 km južno od mjesta Tolear (Toliar). Najpoznatiji su Mickoboka plato gdje je pronađena jama dubine 165 m i Mahafaly plato za koji se navodi da ima brojne manje špilje. Podzemni vodotoci ovog područja nastanjeni su endemskom podzemnom ribom Typhleotris madagascariensis.

Na Madagaskaru postoje i speleoloski objekti u vulkanski stijenama, tzv. „lava tube“ u Montagne d'Ambre, kao i u kvarcitu na Mt Ibinty.

Veće speleološko zanimanje za Madagaskar javlja se početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća kada su organizirane brojne Britanske, Francuske, Njemačke i Talijanske ekspedicije.

Što su to Tsingy-ji?
Tsingy-ji – „kamene igle“ poseban su tip krškog reljefa kojeg nalazimo u tropskom pojasu na Madagaskaru, u Kini gdje ga zovu Shi-Lin (kamena šuma), u Brazilu, Novoj Gvineji, Tanzaniji i Keniji.
Pojam „tsingy“ po mom bi mišljenju najjednostavnije opisali riječima škrapoviti toranj/evi.
O postanku Tsingy de Bemaraha trojica speleologa Jean-Nicolas Delatya, Jean-Claude Dobrille i Davida Wolozana daju zanimljivu hipotezu objavljenu u časopisu Spelunca (2006).
Želja im je da njihova (hrabra) hipoteza potakne karstologe da jednoga dana naprave studiju o terenu Bemaraha.

1. stadij Uslojeni vapnenački plato izlomljen brojnim jednolikim pukotinama (izdizanje, struktura?) prekriven je debelim slojem laterita. Vapnenac je na pojedinim mjestima vidljiv.

2. stadij Tijekom jednog izrazito humidnog geološkog razdoblja (3 do 4 Ma) voda je probila najtanje slojeve laterita i zahvaljujući gustoj mreži pukotina prodrla duboko u vapnenac do laporastog sloja. Počeo se stvarati divovski labirint potopljenih galerija. Zbog blagog nagiba slojeva, voda izlazi na zapadnom rubu masiva u obliku brojnih vrela vokliškog tipa.

3. stadij Sloj laterita gotovo je nestao. Na površini se počinju stvarati Tsingy-ji. Količina vode koja je prodrla u masiv značajno se povećala. Veliki kanali formiraju se na kontaktu vapnenca i laporastog sloja. Na pojedinim mjestima dolazi do potpunog odnošenja laporastog sloja i prodiranja vode dublje kroz pukotine u donje slojeve vapnenca. Nekoliko glavnih kanala stvara se oko većih tokova (današnji šumski kanjoni).

4. stadij Formira se jedno ili više vrlo izdašnih vrela vokliškog tipa. To dovodi do spuštanja razine vode (razina vode mogla se spustiti i zbog drugih vanjskih čimbenika). Gornji kanali nalaze se u vadoznoj zoni. Donji kanali i pukotine u freatskoj zoni povećavaju volumen. Gornji slojevi vapnenca se troše, a na mjestima dolazi i do trošenja laporastog sloja.

5. stadij Izmjenjuju se vlažna i sušnija razdoblja pa su kanali (mreža kanala) ili potpuno potopljeni ili djelomično potopljeni. U špilji Grand Arch u velikoj dijaklazi može se vidjeti pet stalagmitskih ploča, jednih na drugima, odvojenih glinastim sedimentom. Razlog može biti izmjenjivanje vlažnih i sušnih klimatskih razdoblja, ali i promjene terena na zapadu. Ili možda kombinacija ova dva faktora. Ne može se utvrditi razdoblje kada je potpuno ispran laporasti sloj.

6. stadij Trošenje stijena vrlo je brzo, stvaraju se tornjevi i tornjići. To rezultira produljivanjem i povećavanjem Tsingy oblika. Oslobođene prostore (kanjone) osvaja vegetacija.

Ulaz u Anjohy Croasia u kanjonu rijeke Manambolo. Foto: R. Erhardt

Rezultati ekspedicije

Bazni logor smjestili smo u području Ambalarano u blizini povremenog izvora rijeke Andranomavo. Veći dio speleoloških istraživanja proveden je južno od spomenutog izvora u kanjonu Ankazoambo (južna strana kanjona). U osam dana u području izvora Andranomavo istraženo je i topografski snimljeno 13 špilja, dok su tijekom posljednjeg dana boravka u Bekopaki u kanjonu rijeke Manambolo istražene još 2 špilje. Ukupna duljina svih istraženih špilja iznosi 5228 m.
Popis istraženih špilja i njihovih duljina dan je u tablici.

Red. br.	Naziv objekta	WGS 84		Duljina špilje (m)	Napomena
Red. br.	Naziv objekta	Geografska duljina	Geografska širina	Duljina špilje (m)	Napomena
Špilje u području Ambalarano
1	Anjohy Andao			1853	špilja je u kanjonu Ankazoambo
2	Anjohy "Staklene noge"	S18.59570	E44.45897	883	špilja je u kanjonu Ankazoambo
3	Anzohy Bewata	S18.98327	E44.75910	502	špilja je u kanjonu Ankazoambo
4	Moramora	S18.58911	E44.45526	450
5	HR 12	S18.58395	E44.45385	447
6	HR 20			350	najvjerojatnije su ponovljeni ulazni dijelovi Anjohilalamalaky
7	Anjohy "Tri vrča"			143
8	Anjohy Kululuka			130
9	Kup kup	S18.98178	E44.75858	95
10	Anjohy Malaki Laki			57
11	Anjohy "Druga"			35
12	Anjohy "Mala"	S18.58481	E44. 45437	30
13	Katina perspektiva			28
Špilje u kanjonu rijeke Manambolo
14	Anjohy Croasia			179	špilja se nalazi na sjevernoj strani kanjona rijeke Mananbolo
15	Anjohy tres etage			46	špilja se nalazi na sjevernoj strani kanjona rijeke Mananbolo
Ukupna duljina kanala:				5228	m

TOPOGRAFSKI NACRTI ISTRAŽIVANIH SPELEOLOŠKIH OBJEKATA

Tsingyji su ispresjecani trodimenzionalnom mrežom pukotina po kojoj su formirani podzemni kanali koji često prelaze u uske kanjone ili nešto šire kanjone obrasle bujnom vegetacijom. Špilje zapravo odlikuje velik broj ulaza i kompleksna morfologija, a temperatura u njima kreće se iznad 20 ˚C.
Topografsko snimanje prilično je zahtjevno. Izuzetno je teško crtati nekakav suvisli profil pa većina speleoloških ekspedicija koja istražuje ovakve špilje crta samo tlocrt. Mi smo ipak ostali dosljedni pa smo crtali i profile što je zahtjevalo dodatno vrijeme prilikom topografskog snimanja i uređivanja nacrta. Izmjerene duljine špilja su tlocrtne projekcije poligonskog vlaka, a u duljinu su uračunati i kanjoni između špiljskih kanala.
Nažalost, nisu određene koordinate položaja svih istraživanih špilja jer sve ekipe nisu imale GPS uređaj. Prilikom svakodnevnih intenzivnih istraživanja taj najvažniji detalj nekako je promakao. Međutim, većina istraženih špilja nalazi se u kanjonu Ankazoambo i u blizini špilje Anjohy Bewata pa će budući istraživači ipak moći rekonstruirati o kojem objektu se radi.
Sasvim realno je za očekivati da će na Madagaskaru biti pronađene i znatno dulje špilje od 18 km, ako se uzme u obzir velika površina i neistraženost krških područja.

Troškovi ekspedicije

Članovi ekspedicije pokrili su oko 85% troškova vlastitim sredstvima, dok su sponzori pokrili svega 15% troškova. To je u okvirima prosjeka za velebitaške speleološke ekspedicije.
Troškovi su po članu ekspedicije iznosili oko 16 000 kn.

U svakom slučaju zahvaljujemo se sponzorima koji su poduprijeli ovu ekspediciju:
HPS, INA, Tvin drvna industrija d.d. Virovitica, Walterbau – Konstruktor d.o.o. Dubrovnik, Uniqa osiguranje Zagreb, Trešnjevka laboratorij d.o.o. Zagreb, Medika d.d., Kvarner banka d.d. Rijeka, Nacionalni park Krka, Prirodoslovno-matematički fakultet Zagreb, Wustenrot stambena štedionica, Šibensko-Kninska županija

Također se zahvaljujemo prijateljima Tomislavu Rataju, Ivanki Rajh, Ljiljani Novosel, Dubravku Kavčiću, Borislavu Aleraju, Mariji Maćešić, Marku Andreisu, Alenki Jurec i Danijeli Vlahek na pomoći prilikom organizacije ekspedicije.

Literatura

http://www.wildmadagascar.org – 15.02.2007.
Middleton, G., 2004: Madagascar, U: Gunn, J. (ur.), Encyclopedia of Caves and Karst Science, Taylor & Francis Group Books, Inc.
Rushin-Bell, C. J., 1993: Madagascar – World Cavers Guide & Karst Atlas, The International Caver 8, str. 36-37
Grmovšek, A., 2000: Tsingy de Bemaraha – Kras na Madagaskarju, Geografski obzornik, št. 4, str. 11-15, Ljubljana
Delaty J-N., J-C. Dobrilla, E. Sibert, D. Wolozan, 2006: Speleologie sous les Tsingy de Bemaraha (1992-2005), Spelunca No 102, Juin 2006, str. 13-42, Federation francaise de speleologie
Delaty J-N., J-C. Dobrilla, D. Wolozan, 2006: Speleologie sous les Tsingy de Bemaraha (1992-2005), Spelunca No 103, Septembre 2006, str. 39-44, Federation francaise de speleologie
Salomon J-N, 2006: Les tsingy et leur genese, Spelunca No 103, Septembre 2006, str. 45-50, Federation francaise de speleologie
Du Puy, D., J. Moat, 1996: A rafined classification of the primary vegetation of Madagascar based on the underlying geology: Using GIS to map its distribution and to assess its conservation status, Biogeografic de Madagascar, str. 205-218

Dnevnik ekspedicije

Ana Bakšić

Utorak, 24.7.2001.
Prva grupa: Neven Kalac, Sunčica Hrašćanec, Saša Ilić, Leonara Smirnjak, Tihana Dasović, Ivona Denk, Ivica Ćukušić, Irena Jevtov i Ana Katalinić krenula je iz Zagreba za Budimpeštu vlakom, nakon toga avionom za Zürich da bi oko 20 sati odletjeli za Johanesburg.

Srijeda, 25.7.2001.
Nakon 9 sati leta i pređenih 8500 km u 6 sati ujutro usljedilo je sletanje na aerodrom u Johanesburgu. Uz ugodnu zimsku temperaturu zraka od 4º C dočekao nas je Robert Erhardt.
Dan je prošao u obilazku grada, Robijeve firme, kupovini repelenata i lijekova protiv malarije.

Četvrtak, 26.7.2001.
Prva grupa obilazi botanički vrt kraj Johanesburga dok druga grupa: Darko Bakšić, Ana Bakšić, Ana Katarina Sansević i Dean Bratušek kreće iz Zagreba te na isti način, kao i prva grupa, putuje prema Johanesburgu.

Petak, 27.7.2001.
Ujutro je Robi na aerodromu dočekao drugu grupu, a za to je vrijeme treća grupa: Josip Petričević, Ronald Železnjak, Igor Boršić i Milan Miljuš tek krenula na put iz Zagreba.
U Madagaskarskoj ambasadi podižemo vize.
S Erhardtima posjećujemo Lion park gdje se autima vozimo između lavova, zebri, antilopa, divljih goveda i koki biserki. Uslijedile su zadnje pripreme za sutrašnji let na Madagaskar.

Subota, 28.7.2001.
Odlazak na aerodrom gdje je doputovala treća grupa. Konačno se okupilo svih 18 članova ekspedicije.
U 9.30 svi zajedno letimo za Madagaskar u glavni grad Tanu.
Uz uzbudljivo slijetanje drugo iznenađenje je bio gubitak dva ruksaka. Na aerodromu su nas dočekali predstavnici Ministarstva znanosti Hanitra Rasamison i Jean Cloude. Zahvalili smo im se na rezerviranim sobama u hotelu po cijeni od oko 400 kuna za noć i dogovorili smještaj u Hanitrinoj kući za 500 kn po danu za cijelu grupu. Ministarstvo znanosti iznajmilo nam je kombi i vozača što nam je bitno olakšalo snalaženje i obavljanje poslova po gradu.
Kupili smo hranu u prilično skupom modernom supermarketu.

Nedjelja, 29.7.2001.
Obilazak znamenitosti Tane: šokantna tržnica i sam grad koji odaju dojam užasnog siromaštva, spaljena i srušena palača koja djeluje prilično oronulo, a tek je prije 5 godine zapaljena, te odlazak u izletište u selu Ambokimango u predgrađu Tane gdje smo gledali tradicionalni ples Hiragasi.

Ponedjeljak, 30.7.2001.
U upravi svih nacionalnih parkova Madagaskara ANGAP dobili smo dozvolu za boravak i istraživanje u Nacionalnom parku Bemaraha i kupili ulaznice za druge nacionalne parkove koje smo planirali posjetiti.
Kupili smo karabit, razglednice, geografske karte područja koje ćemo posjetiti, rezervirali avionske karte za povratak iz Bemarahe i bili na prijemu kod ministra znanosti Solaya.
Na aerodromu podižemo zagubljenu prtljagu i konačno imamo svu potrebnu opremu za istraživanje.
Večer provodimo u razmatranjima mogućnosti odlaska do Bemarahe – područja našeg istraživačkog djelovanja. Opcije su sve jedna gora od druge i zahtijevaju puno dulje vrijeme putovanja od unaprijed planiranog. Uviđamo zašto je Madagaskar zemlja Mora Mora (polako), ali nas ta činjenica nimalo ne umiruje.

Utorak, 31.7.2001.
Posjet nacionalnom parku Perine. Pokušavamo se pobuniti protiv plaćanja 6 vodiča za našu grupu i na koncu plaćamo 4 vodiča, a dobivamo samo dva. Po prašumi tražimo lemure i nailazimo na jednu skupinu Indri lemura, par smeđih lemura i kameleona.
Telefonski smo zakazali sastanak s vlasnikom turističke agencije radi iznajmljivanja kombija, te smo se navečer s njime našli i dogovorili detalje.

Srijeda 1.8.2001.
Iako je polazak bio dogovoren u 8.30 kranuli smo na put tek u 14.30 jer agencija nije na vrijeme pronašla kombije. S nama putuju pratioci određeni od Ministarstva znanosti arheolog Gervais i geolog Josef. U sumrak, oko 18 sati, stižemo u grad Antsirabe gdje se iz nama neobjašnjivih razloga pretovarujemo u druga dva kombija. To je trajalo 5 sati jer je gospođa “za vezu”, koja nam je u zadnji čas utrpana u jedan kombi, tražila vozila na licu mjesta. Na slične probleme, kao i na redovite policijske kontrole na ulazu u svako veće naselje polako se navikavamo, a sve nam je jasnije zašto nam za udaljenost od 500 km treba 3 dana.

Četvrtak, 2.8.2001.
Nakon noćne vožnje uslijedila je cjelodnevna vožnja po očajnoj cesti, ako se jarci od metar i pol dubine, na krčevini kroz vegetaciju, mogu uopće zvati cestom. Stigli smo u Morondavu, grad na zapadnoj obali Madagaskara. Tu smo kupili hranu za naš boravak u divljini i prenoćili u hotelu Continental. Vlasnik tog hotela osigurao nam je tri terenska vozila za nastavak puta.

Petak, 3.8.2001.
Ustali smo u 6 sati radi korištenja jedinstvene prilike kupanja u Indijskom oceanu, odnosno Mozambičkom kanalu koji dijeli Madagaskar od Afričkog kontinenta. Krećemo u 8 sati prema Belo Tsiribini kroz tzv. Aveniju baobaba gdje smo često stajali i oduševljeni fotografirali impozantna stabla. Prelazimo rijeku Tsiribini sa skelom i tek po noći stižemo u selo Bekopaka.
Spavamo u prilično luksuznom i za ovdašnje pojmove skupom kampu pod mangovim drvećem.

Avenija baobaba. Foto: R. Erhardt

Subota, 4.8.2001.
Robi i Bakša s Gervesom odlaze u pregovore u upravu Nacionalnog parka Tsingy de Bemaraha, a ostali raspodjeljuju hranu i opremu te slažu ruksake koji se jedva mogu podići s poda. Tako natrpani prelazimo skelom na drugu obalu rijeke Mananbolo gdje nas prethodnica dočekuje s tužnim vijestima.

Prelazak rijeke Manambolo. Foto: R. Erhardt

Do ponedjeljka trebamo ostati u mjestu jer tek tada dolazi upravitelj parka na posao. Odmah smo iznajmili drvene čamce – piroge da bi smanjili skupe troškove vožnje skelom i smjestili se u kamp Nacionalnog parka, jeftiniji i manje luksuzan od onog privatnog s druge strane rijeke. Da ne bi bilo zabune luksuz čini jedan WC i dvije tuš kabine s ogromnim bačvama mutne vode iz rijeke za polijevanje. Svako tuširanje znači dragovoljno prepuštanje vlastite krvi roju nezasitnih komaraca Priče o užasno čestoj smrtonosnoj malariji potiču maštu i stvaraju laganu paniku. Neizvjesnost će biti prisutna još mjesecima i nakon odlaska s ovog otoka.
Pomisao da smo konačno stigli na odredište, a da se ne smijemo micati iz kampa ruši nam moral. U potpunu depresiju nas baca razgovor s francuskim speleologom Jean Claudom Dobrilom koji ovdje radi kao uređivač turističkih staza kroz nacionalni park. U slobodno vrijeme sam istražuje špilje i u proteklih 6 godina, od kada ovdje živi, nacrtao je oko 60 kilometara kanala (danas je to preko 100 km). Kaže nam da u blizini nema interesantnih speleoloških objekata koje on već nije istražio. Dogovorili smo se s njim da nas sutra provede kroz teren.

Nedjelja, 5.8.2001.
Po preporuci Jean Claudea podjelili smo se u tri skupine: prva (Dejo, Axa, Tihana, Ivona i Leonara) odlazi pirogama uz rijeku i traži ulaze u špilje te pretražuje jedno manje područje uz rijeku gdje još nitko nije istraživao. Druga skupina u pratnji Jean Claudea misli da ide u špilju (Bakša, Ana, Roni, Josip, Sunka i Miki), ali kasnije spoznaju zabludu nastalu zbog otežane komunikacije s francuzom koji ne zna engleski. Zaključili smo da nas je testirao povlačeći nas cijeli dan kroz jedva prohodno područje na kojem smo našli svega tri male špiljice. Na kraju je rekao nešto u stilu: “jesam li vam rekao da nema špilja”. Bili smo uvjereni da nas zavarava ljubomorno čuvajući svoje terene za istraživanje. Treća je skupina išla u potragu za vodom i pogodnim terenom za prebacivanje našeg logora bliže špiljama.
Svi se vraćaju razočarani.

Jean-Claude Dobrilla s obitelji. Foto: R. Erhardt

Ponedjeljak, 6.8.2001.
U dogovoru s djelatnicima ANGAP-a i Jean Claudeom definirali smo konačno područje na kojem ćemo istraživati. Podjelili smo se u dvije skupine: jurišnu (Ana, Bakša, Joso, Ćuki, Saša, Milan, Sunka, Roni), te transportnu (Robi, Lenči, Igi, Dejo, Tihana, Ivona, Renči, Neven, Kate, Axa) i svaki sa svojim vodičima krenuli prema 25 km udaljenim velikim Tsingyjima između brda Antongobory (205 mnm), Sitoa (188 mnm) sve do izvora rijeke Andranomavo. Prva je skupina došla na mjesto nakon 9 sati, a nedugo zatim pridružila im se i druga, koja je kupila još hrane, te uz pomoć radio stanica i GPS-a pronašla mjesto logora. Naša ekspedicija sada je brojila 25 osoba jer smo uz Gervaisa i Jozefa dobili još tri vodiča iz Nacionalnog parka Tsingy de Bemaraha.

Utorak, 7.8.2001.
Koordinate logora prema WGS 84: S 18.98736˚, E 44.75963˚.
Poslije doručka podjeljeni smo u nekoliko skupina radi rekognosciranja. Sunka i Neven odlaze u kanjon i pronalaze brojne otvore špilja koje su istraživali francuski speleolozi. Saša, Miki i Renči traže vodu duž podnožja Tsingya jer nam se činilo da bi izvor uz logor mogli ubrzo iscrpiti.
Ćuki, Tihana i Josip početi su s crtanjem jedne špiljice, a Axa, Dejo i Lenči crtaju drugu. Robi, Igi i Ivona popeli su de na vrh prve barijere Tsingyja. Kretanje po oštricama vrlo je opasno jer bi svaki pad mogao završiti kobno. Bakša, Roni i Kate pokušavaju nači zadnji objekt koji su Francuzi istraživali. U nekoliko špilja pronađeni su keramički ćupovi.
Rekognoscirani objekti su uski i složeni, često se iz špilja nailazi na izlaze u kanjone kojima se lakše može izaći na vrhove Tsingyja.
Popodne je počeo jaki pljusak te se nivo voda u okolici naglo podigao. Suha korita ispunila su se vodom te smo u blizini dobili pravu rijeku. Neki su imali neugodna iskustva s dlakavim mahunama koje pri dodoru izazivaju nepodnošljiv svrbež, a u kontaktu s očima mogu izazvati ozbiljne probleme.

Srijeda, 8.8.2001.
Nakon doručka ekipe idu po svom planu i sve je podređeno crtanju pronađenih objekata. Robi, Saša i Miki crtaju špilju 1,5 km sjeverno od logora. Nacrtali su oko 300 m.
Josip, Ivica i Tihana nacrtali su oko 200 m u špilji nazvanoj Anjuhy Moramora (Špilja polako).
Axa, Dean i Leonara, te Bakša, Roni, Sunka i Neven odlaze u špilje u kanjonu Ankazoambo na južnoj strani kanjona. Obje ekipe nacrtale su po 150 m u špilji nazvanoj Anjuhy Andao (Špilja idemo).

Crtanje Anjohy Andao.
Foto. N. Kalac

Tipična morfologija kanala.
Foto. A. Bakšić

Četvrtak, 9.8.2001.
Sve ekipe idu u kanjon Ankazoambo: Axa, Dejo i Leonara, te Bakša, Roni i Ana nastavljaju s crtanjem u Anjuhy Andao. Josip, Ivica i Tihana završavaju crtanje u Anjuhy Moramora i Anjuhy Kup Kup (Špilja koplje). Sunka i Neven snimaju kamerom. Robi, Irena, Saša i Kate nalaze i crtaju Špilju na staklenim nogama.
Ekipe u kanjonu nacrtale su oko 250 m novih kanala.
Potpuno smo se uklopili u Madagaskarski ritam života. Budimo se svako jutro prije 6 sati, pripremamo doručak i na istraživanje odlazimo između 8 i 9 sati. Ekipe se vraćaju u logor između 18 i 20 sati. Večeramo ono što su dežurni pripremili i brzo na spavanje. Ljetni dani su kratki i već se iza 17 sati polako spušta tama. Pri povratku u logor orjentiramo se po zvjezdama Južnog križa. Nakon gotovo svakodnevnog popodnevnog pljuska nebo se razvedri i ospe zvijezdama.

Petak, 10.8.2001.
Ponovno svi crtaju špilje u kanjonu Ankazoambo u ekipama: Bakša, Ana i Roni, Axa Dejo i Miki crtaju Anjuhy Andao. Saša, Igi i Robi nastavljaju u Špilji na staklenim nogama, ulaze u manje razvedene djelove te uspijevaju nacrtati 400 m kanala. Ćuki i Ivona crtaju poligonski vlak i povezuju izvana sve ulaze špilja na lijevoj strani kanjona. Josip, Kate i Renči pridružuju se crtanju Anjuhy Andao i svi se spajaju kod ulaza s Herkulovim stupovima. Sunka i Neven ponovo snimaju kamerom. Ovaj je teren stvarno dobar i zahtijeva znatno više vremena od onog što ga mi imamo na raspolaganju. Naši nam vodiči stalno pomažu, potpuno su se uklopili u naš način rada. Često nam nešto skuhaju, a bili su i u nabavci hrane u jednom udaljenom selu. Već dva dana u logoru imamo pijetla koji bi trebao postati jedan od naših obroka. Svojim upornim kukurikanjem doveo se u situaciju da su ga gotovo svi zamrzili i prestali sažaljevati njegovu sudbinu.

Subota, 11.8.2001.
Svi crtaju špilje u kanjinu Ankazoambo. Axa, Dejo i Lenči, Josip, Tihana i Ćuki, Robi, Saša i Kate, Bakša, Ana i Roni, Sunka i Neven. Svi crtaju kao opčinjeni, tko će više. Bakšina ekipa završava s Anjuhy Andao i prebacuje se na drugo područje 400 m sjeverno od logora. Pronalaze i crtaju Anjuhy Bewata (Špilja zebu).
Okupljamo se oko 20 sati u logoru i sumiramo nacrtanu metražu.

Nedjelja, 12.8.2001.
Bakša, Ana i Roni nastavljaju s crtanjem u Anjuhy Bewata. Josip, Robi i Kate crtaju u kanjonu. Miki i Ćuki završavaju s izradom poligona u cijeloj duljini kanjona povezujući ulaze špilja, a ostali rade po raznim špiljama.
U logoru nema skoro ništa hrane, napetost zbog toga raste, no odnosi među članovima ekspedicije su i dalje dobri.

Ponedjeljak, 13.8.2001.
Podjela u dvije grupe:
Leonara, Tihana, Ivona, Igi i Saša s vodičima odlaze do mjesta gdje će doći kamion po naše stvari radi odlaska u naselje u nabavku hrane.
Roni, Bakša, Ana, Irena i Miki završavaju sa crtanjem Anjuhy Bewata. Robi, Josip i Sunka završavaju s crtanjem špilja u kanjonu Ankazoambo.
Ostatak ekipe rasprema logor.
U 6 dana istraživanja nacrtano je preko 5000 m špiljskih kanala.

Kanjon rijeke Manambolo.
Foto: N. Kalac

Utorak, 14.8.2001.
Ustajanje u 5 sati, raspremanje logora i uređenje okoliša. U 7 sati krećemo prema mjestu sastajanja s prvom grupom gdje dolazi kamion po našu opremu. Tu nas dočekuju s obilnim doručkom, a naknadno dolazi i kamion s pivom i Coca colom. Uslijedilo je ugodno pješačenje (siti i bez ruksaka) od 25 km do Bekopake.
Poslijepodne smo imali sastanak s direktorom ANGAP-a, te Jean Claudeom radi prenošenja informacija o rezultatima našeg rada.
Nakon zajedničke oproštajne večere s našim vodičima i suradnicima završen je naš speleološki istraživački rad u Nacionalnom parku Tsingy de Bemaraha. Obzirom na takvo siromaštvo iznenadilo nas je poštenje stanovnika, njihova srdačnost, poštivanje dogovora i gotovo dječja razdraganost. Veselili su se beskrajno svakom našem poklonu, pa bila to i prazna staklenka ili konzerva.

Srijeda, 15.8.2001.
Nakon doručka ponovno se razdvajamo: Ivona, Leonara, Tihana, Ćuki, Kate, Miki i Igi odlaze za Morondavu, gdje su stigli navečer i prespavali u hotelu Continental.
Ostatak ekipe provodi prijepodne u vožnji pirogama uz rijeku Manambolo. Nacrtali smo dvije špilje uz obalu koje smo nazvali Anjohy Croasia (Špilja Hrvatska) i Anjohy tres etage (Špilja tri etaže). Poslijepodne nas Jean Claude vodi u turistički obilazak najzanimljivijih djelova Tsingy de Bemaraha takozvanim sportskim krugom koji je on uredio i osmislio. Staza uključuje spuštanje užetom niz jednu vertikalu, obilazak više špilja i naravno kanjona i stijena. Vidjeli smo lijepe primjerke endemskog drveta Pachypodium i neobične rupe u špiljama koje su navodno nastale kemijskim djelovanjem šišmiševog guana.

Četvrtak, 16. 8.2001.
Podijelili smo se u dvije grupe. Prva grupa se ujutro kupa u Morondavi, u 14.30 lete zrakoplovom ATR-42 u Tanu, a u 16.10 istim zrakoplovom odlaze u Tamatave (Tomasina). Pronalaze smještaj u hotelu.
Nakon uobičajenog buđenja u 6 sati druga se grupa oprašta s djelatnicima nacionalnog parka i Jean Claudeom te kreće na put kamiončićem do Belo Tsiribine. Vožnja je trajala 6 sati (100 km). Nakon smještaja u hotelu šetali smo mjestom. Vidjeli smo dio Famadihana običaja - ukopavanja mrtvih. Sprovod je veseo, svi plešu i pjevaju noseći lijes kroz grad. Do kasno u noć u našem se hotelu slavilo uz bacanje petardi jer se nad vlasničinim sinom izvodio čin obrezivanja. Dijete je plakalo satima, a rodbina je slavila.

Petak, 17.8.2001.
Prva grupa iz Tomasine odlazi na sjever s lokalnim minibusom do grada Sierra-Ivonga. Tamo pronalaze prijevoz brodom do otoka Sainte Marie (ili Noisy Borah). Nakon užasne trosatne vožnje brodom po velikim valovima stižu u Ambodifotatru, najveći grad na otoku. Pronalaze smještaj u bungalovima.
Druga grupa rano ujutro stiže na improvizirani aerodrom gdje su očajnički čekali avion koji je kasnio u dolasku 3 sata. Presjedanje u Morondavi bilo je zanimljivo jer je kompanija prodala duple karte i tek nakon upornog natezanja i uvjeravanja svi ulaze u avion. U Tani se kupuje hrana za nastavak putovanja i spava kod Hanitre.

Subota, 18.8.2001.
Na Noisy Borahu je loše vrijeme, ali ga uljepšava izlet brodom do skupine kitova i delfina koji migriraju uz obalu. Miki i Ćuki iznajmljuju ronilačku opremu i rone duž koraljnog grebena. Navečer iznajmljuju bicikle za sutrašnji izlet.
Druga grupa kreće kombijem preko Antsirabea, Fianarantsoe i Ambalavaa do Antanifotsya gdje oko 5 sati u noći dižu bivke i spavaju nekoliko sati.

Pogled prema Tsaranoro masivu. Foto: R. Erhardt

Nedjelja, 19.8.2001.
Noisy Borah: kružni obilazak otoka, 50 km užasno lošeg terena s lošim biciklima. Posjeta Piratskog groblja.
Druga grupa kombijem odlazi do ulaza u Nacionalni park Andringitra gdje uviđaju zabunu. Odatle ide planinarska staza na najviši vrh Boby. Ustraju u želji da dođu do stijene Tsaranoro i vraćaju se 40 km natrag i dalje do drugog ulaza u Nacionalni park kod sela Vohitsaoka. Kombi nije mogao preko derutnog mosta te je odlučeno podijeliti se u u dvije grupe: Sunka, Neven, Bakša i Josip u selu iza mosta iznajmljuju kombi i odlaze 28 km dalje do podnožja stijene. Nakon sat i pol vožnje stižu u kamp Cata iznenađeni luksuznim uređenjem kampa: nadstrešnice za šatore, bungalovi, struja, restoran, posluga, WC, tuševi s toplom vodom. Tamo ih dočekuje i vodič - francuski penjač Clemont koji im daje sve informacije o smjerovima koje žele penjati: Allien II, Out of Africa i Ebola.
Ostatak grupe (Ana, Axa, Dean, Robi, Irena, Saša i Roni) ostaju noćiti kraj rijeke i slijedeći dan planiraju otputovati prema Nacionalnom parku Isalo

Kamp Catta ispod stijene Tsaranora. Foto: N. Kalac

Ponedjeljak 20.8.2001.
Sada smo podijeljeni u tri grupe.
I - Noisy Borah - s biciklima odlaze na južnu stranu otoka do aerodroma, dalje s pirogama na otočić Noisy Nato. Na otoku su proveli cijeli dan u prekrasnom ambijentu bez turista na pješčanim plažama pod palmama.
II – Buđenje s prvim zrakama sunca u 5,45. Uživanje u pogledu na veličanstvenu stijenu Tsaranoro. Sunka i Bakša penju smjer Allien II (težina 7, dužina 350 m), dobro im ide, snimaju i fotografiraju. Granitna je stijena poput grubog brusnog papira i penjač se može ozbiljno ozlijediti i pri najmanjem padu. Smjer su ispenjali za 4 i pol sata. Povratak preko grebena pruža nezaboravan doživljaj zbog ljepote pejzaža. Nakon 2 sata stižu u logor. Cijelo vrijeme bili su u kontaktu s Nevenom i Josipom preko radio stanica. Njih dvojca našli su prilaz do druge smjeri Out of Africa.
III – grupa putuje kombijem 4 sata do mjesta Ranohira što bi u prijevodu značilo lemurova voda. To je mjesto gdje dolaze brojni turisti. Iznajmili su obaveznog vodiča i odabrali trodnevnu pješačku turu. Poslijepodne kreću do prvog odredišta – kampa u mangovoj šumi. Tu im se pridružuju dvije francuskinje s kojima će nastaviti put.

Sunka u smjeru „Allien II“.
Foto: N. Kalac

Utorak, 21.8.2001.
I – Lokalnim prijevozom odlaze do aerodroma i potom pirogama na otok Nato. Prošetali su oko cijelog otoka (2 sata hoda), obilazili koraljne grebene na kojima se razbijaju ogromni valovi i igrali se s pripitomljenim lemurima. Predvečer se vraćaju u Ambodifotatru.
II – U stijeni Tsaranora Sunka i Neven ulaze u smijer Out of Africa, ali nakon prvog cuga odustaju, te ostatak dana provode u penjanju boldera i šetnji okolicom. Bakša i Josip odlaze kanjonom prema vrhu grebena i obilaze vrhove. Večer provode s djelaticima i gostima kampa u pjesmi i plesu.
III – Pješačenje prekrasnim kanjonom Andranokova do slapa, zatim preko platoa i izvora Ambovo do slijedećeg kampa tzv. Piscine naturel (prirodni bazen). Kupanje u prekrasnoj tropskoj oazi, šetnja po okolici, proučavanje neobičnih pakipodija i aloja u cvatu i čekanje zalaska sunca na vrhu grebena.

Srijeda, 22.8.2001.
I – U 6 sati ujutro kreću brodom iz Ambodifotatre u Sierra-Ivongu po užasnom vremenu. Kiša, valovi, povraćanje. Na drugoj obali hvataju lokalni prijevoz do Tomasine (Tamatavea). Nekoliko kilometara prije grada Kate, Igi i Ivona izlaze i razgledavaju obližnji park, dok ostali pronalaze smještaj u Tomasini i dogovaraju prijevoz za Tanu.
II – Sunka i Neven penju smjer Ebola (težina 7+, dužine 250 m). Bakša i Josip spremaju stvari za odlazak i podmiruju račune u kampu. Nakon uspješno ispenjanog smjera svi zajedno odlaze do sela Vohitsaoka gdje u društvu gomile znatiželjne dječice čekaju kombi s grupom iz Isala.
III – Od Piscine naturel treća grupa nastavlja put preko vodopada Cascade Nymhe, kanjonom rijeke Namaza do kraja gdje ih je čekao kombi. Putem snimaju prstenorepe lemure. Cijela pješačka tura mogla bi se obaviti i u duplo kraćem vremenu, jer je predviđena za normalne turiste s puno slabijom kondicijom. Slijedi povratak po crvenoj pustinji do mjesta sastanka s drugom grupom.

Četvrtak, 23.8.2001.
Ponovo smo u dvije grupe.
Prva grupa baulja po tržnici i u 10.15 kreću za Tanu, cesta je jako dobra, vozač neljubazan, a uz to ih je prevario za 100.000 Fmg. U Tani su u 17.30. Spavanje kod Hanitre, gdje ih u neko doba noći budi ostatak ekipe.
Druga grupa nakon loše prospavane noći kreće prema Tani. Sa ceste gledaju u daljini obrise stijene Tsaranoro. Nakon gradova Ambalavao, Fianarantsoa, Ambositra i Antsirabea po noći ulaze u Tanu. Kod Hanitre, ponovno okupljeni, burno prepričavaju nezaboravne doživljaje svake grupe i pojedinaca.

Klinci u Tani. Foto: R. Erhardt

Petak, 24.8.2001.
Ujutro smo obavili svoju dogovorenu obavezu u Ministarstvu znanosti gdje smo održali predavanje i prezentirali svoj rad.
Popodne smo proveli u kupovini suvenira gdje smo nakon potrošenog novca prešli na trampu – robnu razmjenu s trgovcima. Najbolje su prolazile torbice, majice, tablete, repelenti, olovke, a zbog tenisica su trčali za nama (no bosi ipak nismo mogli doći u Europu). Kupnjom bubnja za Velebit nastavili smo tradiciju dosadašnjih ekspedicija koje s puta donose razne instrumete pogodne za tulume u Radićevoj.
Hanitra nam je pripremila obilnu večeru s domaćim specijalitetima za rastanak.

Subota, 25.8.2001.
Ustajanje u 3 sata i vožnja praznim ulicama Tane do aerodroma. Jednosatno kašnjenje u polasku bilo je sasvim prihvatljivo, ali neukrcavanje prtljege izazvalo je sumnju. Jedva smo se zbog težine aviona odlijepili od piste, a slijetanje je bilo uobičajeno frkovito. Nakon upornog čekanja prtljege putnici avona panično su navalili na pult za prijavu gubitka svojih dragocjenosti. Našoj grupi nedostajalo je 13 komada prtljage (13 ogromnih ruksaka!). U sebi je svatko zbrajao vrijednost izgubljene opreme. Nekako pokunjeni došli smo u Johanesburg kod Robija. I kod njega smo nakratko uz obilje hrane zaboravili na muke. Telefonom smo zvali Hanitru da pokuša ući u trag našim stvarima na Madagaskaru.

Nedjelja, 26.8.2001.
Ponovno se razdvajamo: Ćuki, Leonara, Kate i Ivona posuđuju potrebne stvari i kompleturaju opremu za put po Južnoafričkoj Republici. Odlaze Robijevim autom na sjever do Pilansberg Nacionalnog Parka navikavajući se na vožnju po lijevoj strani ceste. Nakon smještaja u kampu autom rade vožnju po parku gdje su vidjeli gomilu životinja: žirafe, slonove, nosoroge, antilope, zebra,…
Društvo u Johanesburgu posjećuje izložbu Sige (postavo Damir Lacković s Hrvatskog prirodoslovnog muzeja) u Hrvatskoj crkvi, odlazi u shoping, a popodne posjećuje Gold Reef City – zabavni park s uobičajenim ludorijama i turistički uređenim rudnikom zlata te muzejom obrade zlata. Predvečer većina odlazi u IMAC kino (25 m veliko plano) gledati film o Mt. Everestu, a Robi, Bakša, Miki, Josip i Ana odlaze u špilju Knocking shop (javna kuća). Ulaz je neugledan ispod osamljenog drveta u savani. Nakon uskog prolaza ulazi se u prostrane kanale s prekrasnim bijelim heliktitnim ukrasima.

„Knocking Shop“ foto: D. Bakšić

Ponedjeljak, 27.8.2001.
Dio ljudi odlazi u botanički vrt, dok se ostali odmaraju i spremaju za odlazak. Od Afričkog kopna većina članova ekspedicija odlijepila se u 20 sati nakon opraštanja s domaćinima Erhardtima. Klinci su bili žalosni i uvrijeđeni zbog odlaska čerge, a roditelji očajni zbog buha koje smo im u zahvalu ostavili.
Ćuki, Leonara, Kate i Ivona rano ujutro odlaze na safari s lokalnim vodičem i njihovim terenskim vozilom. Vidjeli su lavove i ostale životinje. U upravi Parka upoznali su glavnog upravitelja Željka Popovića, inače iz Vinkovaca. Odlaze za Sun City, razgledaju, kupaju se na umjetnoj plaži s umjetnim valovima. Gledaju najveći hotel na svijetu – Lost City - najveća dovršena građevina na južnoj polukugli te se vraćaju prema Joburgu. Zbog puknute gume spavaju uz put u skupom kampu za sitne novce.

Utorak, 28.8.2001.
U 6 sati prva grupa slijeće Zürich, a avion za Budimpeštu čekaju do 10 sati. U Budimpešti taksijem odlaze na željeznički kolodvor i dalje lagano vlakom za Zagreb. Obzirom da su išli na raniji vlak odbor za doček u Zagrebu uspješno im je organizirao dobrodošlicu u vrijeme kad smo svi već bili u svojim kadama kod kuće.
“Afrička grupa” rano ujutro posjećuje obližnji kulturni centar “Lesedi”, s autentičnim plemenskim nastambama, gdje su malo jahali, te poslijepodne stigli u bazu kod Robija.

Srijeda, 29.8.2001.
U Johanesburg su stigli zagubljeni ruksaci s Madagaskara te su proslijeđeni za Zagreb gdje su ipak stigli u prave ruke.
Nakon dobivenih viza u Swazilandskoj ambasadi “Afrička grupa” kreće na jug prema Durbanu. Prošli su cijelu Orange Free State i nakon 557 km vožnje, stigli navečer u Kwa Zulu Natal na obali Indijskog oceana. Prespavali su u kampu na periferiji grada.

Četvrtak, 30.8.2001.
Odlazak u Umcomass (50 km južno od Durbana), jedno od najpozantijih mjesta na svijetu za ronjenje s morskim psima, ali su zakasnili 20 minuta zbog pogoršanja vremena. Nisu mogli čekati do sutra, pa se ponovno vraćaju u Durban. Malo razgledavaju okolicu i odlaze na sjeveroistok do Sodwana Baya, poznatog ronilačkog izletišta blizu granice s Mozambiquom. Smještaju se i noće u kampu.

Petak, 31.8.2001.
Ćuki rano ujutro odlazi gliserom na ronjenje duž koraljnog grebena, a cure na jahanje po ogromnoj pješčanoj plaži. Poslijepodne idu na sjever u državu Swaziland smještenu između JAR i Mozambiqua. Hrvati su jedni od svega 20-ak zemalja na svijetu koji ne trebaju vize za ulaz, tako da su bez potrebe izgubili pola dana u Johanesburgu za vađenje viza. Smjestili su se u “River side” hotelu neposredno prije grada Big Bena.

Subota, 1.9.2001.
Vožnja do središta ove male države u Nacionalni park Mkhane - opet gomila životinja, krokodili u jezeru, šetnja do zgodnog vrha i dalje odlazak u obližnji glavni grad Mbabane. Tu su se kratko zadržali i otišli na sjever prema gradu Piggs Peaku u planinama. Suočeni sa skupim smještajem, pokušali su naći nešto pogodnije 20 km sjevernije gdje su zašli u mračnu zonu bez asfalta, nakon čega su odlučili napustiti zemlju. Došavši na granicu u 20.45 shvatili su da GRANICA NE RADI. Može se prelaziti samo tijekom dana. Odlučili su se za povratak i nakon vještog izbjegavanja skupih hotela, vratili su se u Piggs Peak gdje im je u hotelu “Mountain Inn” portir otvorio vrata s pištoljem u ruci.

Nedjelja, 2.9.2001.
Cure su odlučile ići natrag u glavni grad na svečanost biranja osme kraljeve žene. Kod kraljeve su palače bile izložene oštrim kritikama crnaca zbog nošenja hlača, te su se opasale ručnicima. Ćukija su počeli opsjedati zbog prodaje njegovih “žena”, a Leonara im se najviše svidjela. Ples za izbor kraljeve žene traje tri dana i strancima nije dopušten ulaz, stoga su se vratili prema granici i izašli iz zemlje. Obišli su Kruger Nacionalni park – jedan od najvećih na svijetu i prošli preko Graskopa do Blyde River kanjona – treći po dubini kanjon na svijetu.

Ponedjeljak, 3.9.2001.
Rano ujutro obišli su najveće vrhove prekrasnog kanjona i krenuli na zapad do 500 km udaljenog Johanesburga. Obavili posljednji shoping, tuširanje, brzinsko spremanje, opraštanje, otišli na aerodrom, te napustili afričko tlo.

Utorak, 4.9.2001.
Preko Züricha i Budimpešte stigli u Zagreb.