JAMA OLIMP NA SJEVERNOM VELEBITU

Neven Bočić

Uvod

Jama Olimp jedna je od najdubljih jama Hrvatske. U trenutku dosizanja dna na -531 m 2000. godine bila je 8. po dubini dok se danas (2014.) sa svojom dubinom od -537 m nalazi na 12. mjestu na listi najdubljih jama Hrvatske. Iako je o ovoj jami već dosta pisano u speleološkoj literaturi ovdje ćemo na jednom mjestu nastojati objediniti sve najvažnije informacije o toj jami i njenim istraživanjima.

Položaj i pristup

Jama Olimp se nalazi u širem području Hajdučkih kukova, tj. u zoni njihovog spoja s Begovačkim kukovima na jugoistoku. Ulaz se nalazi unutar NP Sjeverni Velebit i to uz njegovu sjeveroistočnu granicu. Nadmorska visina ulaza je 1383 m.n.m. Jami je najlakše pristupiti od ceste Krasno-Štirovača kroz Meltovo Guvno. Do ulaza je najbolje prići sa jugoistoka preko velike ploče sa škrapama.
 

Ulaz u jamu

Povijest istraživanja

Istraživanja na području Begovače i Begovačkih kukova članovi SD Karlovac sustavno provode od 1997. godine kada je organiziran prvi speleološki kamp (vođa Neven Bočić)
Tijekom drugog speleološkog kampa SD Karlovac (vođa Željko Baćurin) u ljeto 1998. jamu su tijekom rekognosciranja Begovačkih kukova pronašli Petar Protić, Tihomir Masten, Ivan Masten i Dinko Stopić. Istraživanje jame je započelo dva dana prije završetka kampa pa je tada istražena do – 180 m. Sljedeće 1999. godine ponovno je organiziran kamp (vođa Boris Bukovčak – Bukva), a jedan od glavnih ciljeva bio je nastavak istraživanja u jami Olimp. Tada je jama istražena do dubine od – 478 m, a dno još nije dosegnuto. Sva ova istraživanja vršena su bez pomoći bušilice koje tada SD Karlovac još nije posjedovao već je jama opremana ručnim zabijanjem spitova. Istraživanje je nastavljeno 2000. godine u okviru ekspedicije „Olimp 2000“ (vođa Neven Bočić). Tada je dosegnuto dno na dubini – 531 m, a po prvi puta je postavljena telefonska veza između logora i jame. Sljedeće istraživanje organizirano je 2005. (vođa Zlatko Balaš). Glavni cilj je bio pokušaj prokopavanja zarušenja na dnu. Nastavak istraživanja organiziran je 2006. (vođa Neven Bočić) kada je poduzeto opsežno proširivanje zarušenja na dnu. U uskom zarušenom prolazu dosegnuta je dubina od -537 m što je i trenutna dubina jame. U ovim istraživanjima sudjelovali su članovi ovih speleoloških udruga: SD Karlovac, SU Spelunka, SD Špiljar, SO PD Dubovac, SO HPD Željezničar, SK Samobor, SO HPD Mosor, SD Istra, SK Had, SK Ozren Lukić, SK Ursus Spelaeus, SO HPD Dubrovnik i SD Lika. Ovdje valja napomenuti da je 2003. KSHGSS izveo u jami Olimp vježbu speleološkog spašavanja s dubine -380 m što je u tom trenutku bilo izvlačenje osobe s najveće dubine u Hrvatskoj.

Morfologija i tehnički opis jame

Tehnički opis temelji se na stanju iz 2000. godine. U kasnijim istraživanjima opremanje jame je dorađeno i ponegdje nadopunjeno s više međusidiršta, a svi spitovi su zamijenjeni fiksovima Ø10 mm. Međutim, položaj linija nije se mijenjao kao ni količina potrebne užadi. Jama ima vertikalni ulaz dimenzija 7 x 4 m. Na samom ulazu je uglavljen kameni blok cca 5 x 3 x 4 m, tako da se u jamu može ući samo sa sjeveroistočne strane. Ulazna vertikala dubine je 38 m. S njenog dna se prema sjeveru odvaja kraći meandrirajući kanal s 10 metarskim skokom i siparom na kraju. Jama se nastavlja kroz izduženo pukotinsko suženje na dubini od -50 m. Suženje je široko oko 30 cm, a dužine nekoliko metara (profil je crtan po dužini, pa se suženje u profilu ne vidi). U suženje, a time i u sljedeću vertikalu se ulazi bliže sredini, na mjestu koje nije najšire, ali je sigurnije zbog opasnosti od odrona kamenja sa sipara u vertikalu. Ovdje počinje najveća vertikala u jami dubine 92 m, koja je tehnički razbijena na etape od: 1 m; 17,5 m; 9 m; 1,5 m; 5,5 m; 23 m; 34,5 m. U ovoj se vertikali nalaze dvije nestabilne police koje su tehnički izbjegnute zbog opasnosti od rušenja kamenja. U donjem dijelu vertikale prostor se širi na sve strane, a najviše u pravcu N-S u kojem je vertikala široka preko 20 m. S njenog dna jama se nastavlja prema sjeveru niz vertikalu od 32 m, a zatim niz još jednu od 39 m. Ovdje se na dubini od 216 m , nalazi "dvorana" tj. prošireno dno vertikale (dijelom lažno), koje je nazvano "Kod vesele glonđe". Nastavak jame je u pukotini na sjevernom dijelu te dvorane. Prolaz je ovdje sužen, a većim dijelom bio je zatvoren urušenim kamenim blokovima i kršjem pa je otvoren njihovim uklanjanjem. Ovdje počinje druga po veličini vertikala tzv. "Viktorova vertikala" duboka 90 m, tehnički razbijena na etape od: 8 m; 21 m; 18,5 m; 15 m; 27,5 m. Ispod Viktorove vertikale (dubina -300 m) jama nakratko mijenja nagib (oko 45°), a zatim ponovo ulazi u niz stepeničastih vertikala 18 m, 50 m, 25 m i 42 m. Nakon Viktorove vertikale smjer jame se polako mijenja ka sjeverozapadu, a nakon -375 m dubine ponovo ima smjer sjevera. U donjem dijelu jama ima još više kršja. Tako je na dubini od -445 m daljnji prolaz bio nemoguć, jer je pukotina bila zatrpana blokovima i kršjem. Na tom mjestu je prolaz prokopan, a slijedi vertikala od 23 m. Dno vertikale je manja izdužena dvorana iz koje se nastavlja posljednja vertikala duboka 60 metara. Ova vertikala završava na lažnom dnu (-531 m) od zarušenih blokova između kojih voda nesmetano otječe u dubinu. Prolaz dalje je vrlo opasan zbog velike mogućnosti urušavanja kompletnog dna. U istraživanju 2006. Prošireno je suženje u zarušenim blokovima te je istražen usku kanal dubine 6 i duljine 8 m. Za savladavanje jame potrebno je oko 700 m užeta te oprema za oko 55 sidrišnih točaka s fiksevima Ø10 mm. Također se mogu koristiti i neki stariji spitovi.
 

Prilog 1: Speleološki nacrt jame Olimp

Geospeleologija

Geologija jame

Od ulaza pa sve do dubine od -350 m jama je razvijena u tzv. Jelar ili Velebitskim brečama. Njihova starost se procjenjuje na gornji paleogen i donji neogen (E,Ol prema Velić i dr., 1976 tj. Ol, M prema Velić i Velić, 2009). Radi se o neuslojenim karbonatnim brečama (Velić). Mjestimično su uočene leće pješćenjaka i sitnog šljunka širine do 2 m, a debljine do nekoliko desetaka cm. Najzapaženiji primjeri nalaze se u zoni između 180 m i 220 m dubine. Zamijećeno je da su u ovom dijeli jame dominantne pukotine pružanja N-S. Donji dio jame, približno od dubine -350 m, razvijen je uslojenim karbonatnim stijenama gornje jure. Najvjerojatnije se radio vapnencima i dolomitima donjeg malma J31,2 (prema Velić i dr., 1976). Slojevi debljine do pola metra blago su nagnuti prema sjeveru. Kontakt između tercijarnih breča i jurskih karbonata je transgresivan. U jami nije dobro uočljiv jer je prekriven sigastom prevlakom, a linija napredovanja je na ovom mjestu udaljena od stijene. U ovom dijelu dominantne su pukotine pružanja NW-SE. Nije isključeno da najniži poznati dijelovi jame možda dopiru i do vapnenaca i dolomita dogera J2, ali to tek treba istražiti.
 

Prilog 2: Geološki profil jame Olimp

Geomorfologija jame

Jama Olimp je speleološki objekt koljenastog tipa. Od ulaza na 1383 m.n.m koljeničasto se spušta prema sjeveru do dna na 846 m.n.m.. Dubina jame je -537 m, tlocrtna duljina je 138 m, a stvarna duljina 643 m. Osnovni morfometrijski parametri prikazani su u Tab.1.

                                                                                                                                                                                      Snimio D.Laušić

                   Tab. 1: Osnovni morfometrijski parametri jame Olimp
 

Glavna morfološka odlika jame je niz od 11 vertikalnih kanala između kojih se nalaze vrlo kratki horizontalni dijelovi. Prosječna dubina vertikala -38 m. Glavnina vertikala se postepeno proširuju prema nižem dijelu, ali redovito završavaju sa suženjem. Na suženjima se uglavnom nalazi uglavljeni urušni materijal, a to je posebno naglašeno u donjem dijelu jame. Ovakve karakteristike ukazuju na razvoj jame u vadoznim uvjetima. Recentno se manji aktivni vodeni tok pojavljuje na -300 m. Dublje od tog mjesta sve više su naglašeni i tragovi erozije. Ovisno o trenutni hidrološkim uvjetima vodeni tok je više ili manje aktivan sve do poznatog dna jame gdje dalje otječe između urušenih blokova. Jama se morfološki može podijeliti u dva osnovna dijela. Za gornji dio jame, koji je razvijen u karbonatnim brečama, karakteristične su nešto dublje vertikale (ovdje su dvije najveće vertikale u jami: 92 i 90 m). Ovdje su vidljivi korozijski tragovi u obliku plitkih, ali dugačkih žljebova u zidovima vertikala. U donjem dijelu jame, razvijenom u karbonatnim naslagama gornje jure, izraženi su i korozijski i erozijski denudacijski tragovi. Grižine se javljaju duž međuslojnih pukotina, a na policama se uočava pojava vrtložnih lonaca. Mehaničko trošenje i urušavanje pojačano je duž tektonskih i međuslojnih pukotina tako da je u donjem dijelu jame više urušenog materijala. Tako se i na dno jame nalazi veće količina urušenih blokova i kršja.
Za ulaz u jamu je karakteristično da je tu uglavljeni veći kameni blok koji kao poklopac zatvara veći dio ulaza te tako onemogućava akumuliranje snijega i leda u jami. Ipak, u ulaznim dijelovima jame vidljivi su tragovi kriofrakcije.

Ostale karakteristike i perspektive za daljnja istraživanja

Jama Olimp ima prvorazredni speleološki i znanstveni značaj. Osim navedenih speleoloških, geoloških i geomorfoloških karakteristika važno je napomenuti da jama ima izuzetan značaj i s biospeleološkog aspekta. Tijekom istraživanja 1999. u jami je pronađena endemska podzemna pijavica Croatobrabchus mestrovi. U trenutku pronalaska bila su poznata još dva staništa (Lukina i Slovačka jama), a pijavica je naknadno otkrivena i u jami Velebiti tako da su danas poznata svega četiri nalazišta. Sporadična mjerenja temperature pokazala su da je temperatura zraka u jami 4°, a vode 5°. Strujanja zraka su primijećena u užim mjestima, a u gornjem dijelu jame se intenziviraju za olujnog nevremena i jakog vjetra.
Jama je hidrološki aktivna. Za jačih kiša (u sušnom periodu, u vlažnom vjerojatno stalno) od cijednice se formira vodeni tok već na oko -150 m. Na -216 m tok odlazi u neprolazni manji kanal, a ponovno se pojavljuje na dnu Viktorove vertikale te dalje teče do poznatog dna jame. Za većih suša jama je suha do -300 m, a dublje se pojavljuje samo kao cijednica i voda zaostala u vrtložnim loncima. Pojavom vlažnog vremena ovaj vodeni tok se pojačava, a u slučaju jačeg nevremena pretvara se u jaki vodeni tok sa slapovima i vodopadima pa čak može zatvoriti prolaz na -445 m.
Iako je jama višekratno detaljno istraživana postoje još neke perspektive za daljnje napredovanje. Ispod samog ulaza prema sjeveru se odvaja pukotina u vertikali koju bi trebalo istražiti. Također bi trebalo istražiti eventualnu paralelnu vertikalu na -140 m, prozor na zapadnoj stijeni u Viktorovoj vertikali na -250 m, dolazni kanal pri dnu Viktorove vertikale te ulaz u paralelnu vertikalu na -323 m. Vjerojatno najveća, ali i najzahtjevnija perspektiva nalazi se na samom dnu jame. Potrebno je organizirati i provesti opsežne radove prokopavanja i fiksiranja urušenih blokova i kršja jer voda između njih otječe dalje u dubinu.

Zaključak

Jama Olimp izuzetno je značajan speleološki objekt Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Svojim speleološkim, geološkim, geomorfološkim, biospeleološkim i ostalim karakteristikama zaslužuje daljnja sustavna speleološka i znanstvena istraživanja.
 

     Prokopavanje na dnu jame. Snimio M. Kulaš                                                                Dno jame. Snimio K.Pogačić

Literatura

Bahun, S. (1974): Tektogeneza Velebita i postanak Jelar naslaga. Geološki vjesnik 27, Zagreb
Bočić, N. (1999): Jama Olimp (-478 m) na sjevernom Velebitu. Speleo´zin 12, 3-6
Bočić, N. (2001): Speleološka ekspedicija „Olimp 2000“. Speleo´zin 14, 1-4
Bočić, N. (2006): Izvješće o speleološkoj ekspediciji Olimp 2006. Speleološko društvo Karlovac, Karlovac
Bočić, N. (2006): Najdublji speleološki objekti hrvatskog krša i njihove temeljne geomorfološke značajke. Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa „Akademik Josip Roglić i njegovo djelo“, Makarska, 19.-22.4.2006., 161-182, Split-Zadar-Zagreb
Bočić, N. (2009): Geomorphological conditions of the speleogenesis in the Croatian part of the Dinaric karst. 18th International Karstological School "Classical Karst", Zbornik sažetaka, Postojna
Bočić, N. i Kuhta, M. (2003): Neki geomorfološki aspekti speleoloških istraživanja u kršu Hrvatske. Zbornik 3. Hrvatskog geografskog kongresa Zadar 2003., Zagreb
Bočić, N., Balaš, Z., Baćurin, Ž., Granić, J. (2012): Jama Olimp na sjevernom Velebitu – speleološka, geološka i geomorfološka obilježja (Olimp cave on the north Velebit). Znanstveno-stručni skup “Posebne vrijednosti dubokog krša”, zbornik sažetaka, Krasno, Hrvatska, 21.-22.4.2012.
Kuhta, M. & Bakšić, D. (2001): Karstification dynamics and development of the deep caves on the North Velebit Mt. Croatia. 13th International Congress of Speleology, Proceedings, Brasilia
Mihalić, A. (2005): Izvještaj o istraživanju jame Olimp 2005. godine. Speleološko društvo Karlovac, Karlovac
Ozimec, R. & Cvitanović, H. (1999): Novija biospeleološka istraživanja sjevernog Velebita. Speleo´zin 12, 7-10
Sket, B., Dovc, P., Jalžić, B., Kerovec, M., Kučinić, M., Trontelj, P. (2001) : A cave leech (Hirudinea, Erpobdellidae) from Croatia with unique morphological features. Zoologica Scripta 30, 223–229
Sokač, B., Bahun, S., Velić, I., Galović, I. (1976): Tumač za Osnovnu geološku kartu 1: 100000, list Otočac, IGI Zagreb, SGZ Beograd
Velić, I., Bahun, S., Sokač, B., Galović, I. (1976): Osnovna geološka karta 1: 100000, list Otočac, IGI Zagreb, SGZ Beograd
Velić, I & Velić, J. (2009): Od morskih pličaka do planine – geološki vodič kroz Nacionalni park Sjeverni velebit. JU NP Sjeveni Velebit, Krasno

  OBJAVLJENO: 26.07.2014. 00:59

       LEKSIKON ŠPILJA I JAMA     HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ     ŠPILJE HRVATSKE     ZNANOST    ZAŠTITA ŠPILJA

© 2014. HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ