VILIMOVA JAMA

Lokacija: Biokovo, Hrvatska

Dubina: -565 m*

*rezultat istraživanja 1984-1985.

Istražili (1984-1985.): Slovačko speleološko društvo (SSD)

Topografski snimili: Peter Erdelyi, Ladislav Fecsu, Gustav Stibranyi i Peter Zamečnik

Topografski nacrt Vilimove jame

 

Morfologija jame

 

Kosi otvor promjera 3,5 m orijentiran je na SZ. Pod otvorom se nalazi otprilike 5- metarski prostor pravilna oblika s ravnim dnom, iz kojeg se u južnom dijelu otvara ulazna provalija. Široka ravna prostorija duboka 86 metara nastala je okomitom rasjedu smjera I – Z.
18x8- metarsko dno prostorije tvori oštro bridni šljunak, u zapadnom dijelu s tragovima humusa, u istočnom dijelu s velikim kamenjem. U JI, isturenom dijelu dna očevidan je nastavak, oštro modeliran tekućom vodom, koji je već nakon 20 m neprolazan. Nastavak je bio skriven velikim stijenama u SI dijelu dna ulazne prostorije. Nakon dva metra uskih prostora u zavali se otvara druga, 91-metarska provalija, koja se takoreći nalazi sasvim pod onom ulaznom. Nastala je na tom istom okomitom rasjedu smjera I – Z kao i ulazna provalija. To je ustvari jedna provalija duboka 180 m, razdijeljena velikim kamenjem i šljunkom.

Dno druge provalije pregrađeno je jedanaest metara visokim kamenim pragom, koji kao velik zid s okomitim stijenama pregrađuje ne samo prostor njenog dna, već privremeno dijeli jamu i na dva razvođa. Istočnim smjerom spušta se širok hodnik koji se postepeno sužava i nekoliko puta lomi okomito dolje 3 do 5- metarskim stepenicama, dok se ne izmijeni u klasičan uski meandar. Istočnim smjerom meandar se sužava i postaje neprolazan ali prema dolje otvara se 100- metarska provalija. Niz njenu zapadnu stijenu teče voda, te se lomi policama širokim 2 i 1 m na 40 i 75 m dubine. Stometarska provalija ulazi u veliku dvoranu, zvanu Dvorana majkovaca na 300 m dubine (majkovci su sljedbenici Jana Majkoa, starijeg slovačkog speleologa; op. prev.).
Koso dno razmjera 50x30 m spušta se 30 stupnjeva na sjever i pokriveno je velikim kamenjem. U zavali toga kamenja mogućnost je daljnjeg nastavka. U zapadnom dijelu dvorane nalazi se kompaktan kamen veličine osmerokatnice.

U zapadnom dijelu dna druge provalije na 180 m dubine, iza velikog uglavljenog kamena, otvara se razlomljena provalija duboka 35 m. Na njenom dnu počinje klasičan meandar koji završava bez prolaza. Utječući u meandar potočić se na nekoliko stepenica lomi do 60- metarske provalije. Na SZ orijentirano, 3 m široko dno provalije, okreće na zapad, sužava se i dalje na SZ meandrira te postaje neprolazno. Voda s dna teče do uskog meandra koji obrubljuje JZ stijenu provalije. Meandar se nakon 5 metara širi i otvara u 115- metarsku provaliju. Potočić utječući u provaliju pada pravo u težište slobodno visećeg užeta. Dno 115- metarskog Mokrog bunara tvori u stvari jedna velika zavala. Istočni dio dna isprala je voda što pada i tako je omogućila prolaz u spletu velikog kamenja. Istočni dio zavale tvori kamenje i suha svjetlo siva glina, koja se u višim dijelovima jame uopće ne nalazi. Zavalom ali i oknom u istočnom dijelu moguće je sići na dno susjedne provalije, koja je paralelna s Mokrim bunarom. Dno tvori beznadna zavala.

Nastavak vodi oknom u visini 8 metara iznad dna do razlomljene suhe dvorane s korozijom razrušenim stijenama. Otvorom u zapadnoj stijeni ta se dvorana nastavlja na klasični, aktivni meandar, kojim otječu vode sa dna Susjedne provalije do slijedeće, 30 m duboke provalije. Južni dio dna te 30- metarske provalije umiven je slapom. Sjeverni, malo više položen dio dna već je suh, pokriven kamenjem i žutosmeđom glinom. U zapadnom dijelu dna voda otječe, pada 2 m dubokom stepenicom do dvorane, iz koje žuboreći nestaje u dubini iduće, 94 m duboke provalije. Voda, koju pratimo od -180 m teče po S stijeni provalije te je u velikoj mjeri odvođena rupama između raznovrsnih naslaga materijala. Kod jugozapadne stijene pada idući slap, koji dotječe s nepoznatog mjesta. Dno te Monumentalne prostorije pokriveno je zavalom, koja se lagano diže smjerom na I, dok napokon tvori okomitu JI stijenu provalije s balkonom i oknom u visini od 12 m, koji vode do sljedećeg nastavka.

Komotniji nastavak vodi puzanjem u zavali pod tim balkonom. Puzanje vodi do razlomljene uzdužne dvorane smjera I- Z, s okomitom barijerom zavale u istočnom dijelu te dvorane. Oknom iz ove barijere možemo sići prirodnom klupom, stvorenom na raznovrsnim naslagama, do Klinaste dvorane (trokutastog profila), razmjera 35x35x40 m. Kod JI stijene dvorane pada 40 m visoki slap na monumentalno kamenje, između kojeg voda otječe u dubini od 565 m uskim, neprolaznim kanalićima do daljnjih dubina.
Inače siromašni, sigasti ukrasi u jami prezentiraju lijepe formacije zasiganih podova u Dvorani majkovaca i male kristale kalcita na stijenama koje su obložene tankim slojem plastične sigovine. Takav tip ispune se nalazi samo na suženim mjestima, u meandrima i gdje se osjeća jak propuh. U jami je temperatura u kolovozu 3,3 C.