Šišmiši 

Šišmiši (Sisavci:Chiroptera) uobičajeni su stanovnici špilja. Šišmiši su evolucijski razvili ponašanje i fizičku prilagodbu (poput tehnike ultrazvučne lokacije nazvane eholokacija) koja im omogućuje upotrebu špilja kao staništa. Kao troglokseni, oni koriste špilje, ali ne borave uvijek u njima. Veći broj vrsta hibernira u špiljama budući da one pružaju stabilne uvjete okoliša za vrijeme dok je vanjsko vrijeme hladno ili promjenjivo. Mnogim vrstama špilje su zaklon kritičan za njihov opstanak. Pored toga oni koriste špilje za parenje, u njima doje i brinu se o mladima ili ih koriste kao stanke tijekom migracija. Šišmiši mogu letjeti velike udaljenosti do špilja gdje će se razmnožavati i hibernirati, posebno u područjima gdje su špilje rijetke. Kolonije šišmiša u špiljama su najveće koncentracije sisavaca na Zemlji (neke kolonije šišmiša u Americi imaju i preko 20 milijuna jedinki).


Špilja provala, Žumberak (lijevo), Jopićeva špilja, Kordun (desno). Snimio: Dalibor Paar

 

Zaštita špilja i jama preduvjet je opstanka šišmiša. Znanstvenim istraživanjima i monitoringom stanja na terenu nastoji se doći do podatka koje vrste šišmiša borave u pojedinim špiljama te koje su boravile u prošlosti. U ugroženim špiljama ili u špiljama gdje se izvode pojedini zahvati (poput turističkog uređenja) potrebno je razraditi plan upravljanja kako bi se šišmišima osigurali uvjeti za opstanak. Posebno je bitno ne zatvarati ulaze u špilje vratima koja bi onemogućila ulazak i izlazak šišmiša. U takvim objektima potrebno je pratiti mikroklimatske parametre (temperaturu i relativnu vlažnost zraka), kako ne bi došlo do njihove promjene te onemogućiti sve vidove zagađenja.

 


Logo jedne od brojnih akcija zaštite šišmiša u Njemačkoj.

 

Zbog gubitka prirodnih zaklona, urbanizacijom, devastacijom i zagađenjem prirodnih staništa, posebice špilja, neke vrste šišmiša danas borave u kućama (tavani, podrumi i druga mjesta koja mogu simulirati špiljski okoliš). Zbog znatnog smanjenja broja šišmiša u svijetu, na svjetskoj razini je pokrenut projekt "Šišmiši u kućama", kako bi se potaknula njihova zaštita i omogućio opstanak.

Broj šišmiša u svijetu je u značajnom padu, 12 vrsta je izumrlo a 75 vrsta je vrlo ugroženo. Šišmiši su prirodni neprijatelji insekata i hrane se njima u ogromnim količinama. Smanjenjem broja šišmiša javlja se potreba za kemijskim pesticidima koji ugrožavaju cijeli ekosistem.

 

Šišmiši u Hrvatskoj

U Hrvatskoj borave gotovo sve europske vrste šišmiša, ukupno 34 vrste, čime se Hrvatska svrstava u europski vrh. Vrste šišmiša u Hrvatskoj su:

 

MAMMALS
MICROCHIROPTERA

 

Rhinolophidae




Vespertilionidae



























Molossidae

Rhinolophus blasii, sredozemni potkovnjak
Rhinolophus euryale, južni potkovnjak
Rhinolophus ferrumequinum, veliki potkovnjak
Rhinolophus hipposideros, mali potkovnjak
Rhinolophus mehelyi
Barbastella barbastellus, širokouhi mračnjak
Eptesicus nilssoni,
sjeverni noćnjak
Eptesicus serotinus, kasni noćnjak
Hypsugo savii, savijev šišmiš, primorski šišmiš
Miniopterus schreibersi, dugokrili pršnjak
Myotis aurascens
Myotis bechsteini
Myotis brandti
Myotis blythii, oštrouhi šišmiš
Myotis capaccinii, dugonogi šišmiš
Myotis dasycneme
Myotis daubentoni
Myotis emarginatus, riđi šišmiš
Myotis myotis,  veliki šišmiš
Myotis mystacinus,  mali brkati šišmiš
Myotis nattereri, resasti šišmiš
Nyctalus lasiopterus
Nyctalus leisleri
Nyctalus noctula
Pipistrellus kuhlii, bjelorubi šišmiš
Pipistrellus nathusii, šumski šišmiš
Pipistrellus pipistrellus, patuljasti šišmiš
Pipistrellus pygmaeus
Plecotus auritus, dugouhi šišmiš
Plecotus austriacus
Plecotus kolombatovici, kolombatovićev dugoušan
Plecotus macrobullaris
Vespertilio murinus,
dvobojni šišmiš
Tadarida teniotis, sredozemni slobodnorepac, širokouhi zecousnjak

 

Literatura:

Altringham, J.D. 1998. Bats: Biology & Behaviour. Oxford Univ. Press: Oxford.

Bat conservation international, www.batcon.org

Essential Sources in Cave Science, ed. G.S.Proudlove, BCRA Cave Studies Series 16, 2006.

Kunz, T.H., Fenton, M.B. 2003. Bat Ecology. Univ. of Chicago press. Chicago.

Natura 2000, Annex IV Habitat Directive – Vrste koje dolaze u Hrvatskoj, www.cro-nen.hr.

 

 

Najstariji fosili šišmiša datirani su na oko 50 milijuna godina. Začuđujuće je da su ti šišmiši su vrlo slični današnjima. Prije nego što ih je čovjek počeo ugrožavati, šišmiši su bili jako brojni na Zemlji. U evoluciji šišmiši su imali značajnu ulogu pri održavanju prirodne ravnoteže. Današnje znatno smanjenje njihovog broja može ugroziti prirodnu ravnotežu na Zemlji.

Šišmiši su sisavci, ali toliko jedinstveni da su ih znanstvenici smjestili u zasebnu grupu Chiroptera (ime dolazi od grčkih riječi cheir - ruka i pteron - krilo). Sve žive vrste šišmiša mogu se svrstati u dvije glavne grupe, Microchiroptera (najčešći i rasprostranjeni po cijelom svijetu) i Megachiroptera (leteće lisice, samo u tropskim krajevima).

Šišmiši rađaju mlade te ih doje. Linnaeus, otac moderne taksonomije bio je toliko impresioniran sličnostima između šišmiša i primata, da ih je stavio u istu taksonomsku grupu. Danas se znanstvenici općenito slažu da primati i šišmiši dijele zajedničkog pretka, ali pripadaju zasebnim grupama.

 

Neka česta pitanja o šišmišima

 

Kako šišimiši vide u mraku?

Svi šišmiši imaju oči, ali također koriste posebni sonarni sustav koji se naziva eholokacija. Eholokacija funkcionira tako da šišmiš kroz usta ili nos odašilje ultrazvučni signal, koji se onda odbije od objekta (npr. neke prepreke ili kukca kojeg šišmiš lovi za jelo) te šišmiš onda osluškuje povratni signal i na temelju toga u mozgu formira sliku objekta na sličan način kao što se formira slika kada gledamo očima. Međutim na taj način se šišmši mogu kretati noću i u špiljama gdje nema izvora svjetlosti, izbjegavati predatore, zaobilaziti prepreke, locirati hranu te loviti insekte u potpunom mraku.

Zašto šišmiši vise naopako?

Zbog njihove konstitucije koja je prilagođena letenju, tijelo šišmiša je prilagođeno visenju naopako. U tom položaju oni mogu visiti bez trošenja dodatne energije. Ova prilagodba ih također štiti od predatora budući da se mogu smjestiti na sigurno mjesto na stropu špilje.

Što šišmiši jedu? Gdje žive šišmiši vampiri?

U svijetu ima preko 1100 vrsta šišmiša, koji žive na svim kontinentima osim Antartike. Oko 70% šišmiša u svijetu jedu insekte. Jedan šišmiš može pojesti više od 1000 insekata u jednom satu. U tropskim krajevima ima vrsta koje se hrane voćem, a neke vrste mogu hvatati male životinje poput riba, žaba, ptica ili miševa. Postoje samo tri vrste šišmiša koje se hrane krvlju životinja, i one se nalaze u Latinskoj Americi. Te vrste šišmiša su vrlo nježne i nikad neće napasti čovjeka.

Kako dugo šišmiši žive?

Do sada najstariji uhvaćeni šišmiš u divljini je myotis star 39 godina. Šišmiši su s obzirom na njihovu veličinu najdulje živući sisavci na svijetu. No za razliku od drugih sisavaca njihove veličine, imaju vrlo nisku reprodukciju, ženke većine vrsta imaju samo jednog mladunca godišnje.

Mogu li šišmiši biti kućni ljubimci?

Šišmiši su divlje životinje koje se ne smije uznemiravati i treba im omogućiti život u svojem prirodnom okolišu. Treba imati i na umu da je kao i kod drugih divljih životinja, mali postotak šišmiša zaražen bjesnoćom.

Hrvatsko zakonodavstvo kao i zakonodavstva drugih europskih zemalja štiti šišmiše i predviđa znatne novčane kazne za njihovo ugrožavanje i ubijanje.

Što napraviti ako šišmiš uleti u sobu?

Šišmiš nije opasna životinja i neće napasti čovjeka. Najbolje je otvoriti sve prozore i ostaviti ga nekog vrijeme samog u prostoriji da bez uznemiravanja može izletjeti van. U nekim zemljama smatra se da šišmiš donosi sreću, pa je to dodatan razlog da se na takav događaj gleda u pozitivnom smislu.


Jopićeva špilja, Kordun. Snimio: Dalibor Paar

 

PDF Edukativni letak Državnog zavoda za zaštitu prirode

PDF Dietz, C. & O. von Helversen (2004): Illustrated Identification key to the bats of Europe - Part 1 / Part 2

 


Za liječenje vašeg omiljenog šišmiša
i drugih ljubimaca

VET - svijet veterinarska ambulanta

       HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ     ŠPILJE HRVATSKE     ZNANOST    ŠTO JE SPELEOLOGIJA?     ZAŠTITA ŠPILJA

© HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ