Šišmiši
(Sisavci:Chiroptera) uobičajeni su
stanovnici špilja. Šišmiši su evolucijski razvili ponašanje i
fizičku prilagodbu (poput tehnike ultrazvučne lokacije nazvane
eholokacija) koja im omogućuje upotrebu špilja kao staništa. Kao
troglokseni, oni koriste špilje, ali ne borave uvijek u njima. Veći
broj vrsta hibernira u špiljama budući da one pružaju stabilne
uvjete okoliša za vrijeme dok je vanjsko vrijeme hladno ili
promjenjivo. Mnogim vrstama špilje su zaklon kritičan za njihov
opstanak. Pored toga oni koriste špilje za parenje, u njima doje i
brinu se o mladima ili ih koriste kao stanke tijekom migracija. Šišmiši mogu letjeti
velike udaljenosti do špilja gdje će se razmnožavati i hibernirati,
posebno u područjima gdje su špilje rijetke. Kolonije šišmiša u
špiljama su najveće koncentracije sisavaca na Zemlji (neke kolonije
šišmiša u Americi imaju i preko 20 milijuna jedinki).
Špilja provala, Žumberak (lijevo),
Jopićeva špilja, Kordun (desno). Snimio:
Dalibor Paar
Zaštita
špilja i jama preduvjet je opstanka
šišmiša. Znanstvenim istraživanjima i monitoringom stanja na terenu
nastoji se doći do podatka koje vrste šišmiša borave u pojedinim
špiljama te koje su boravile u prošlosti. U ugroženim špiljama ili
u špiljama gdje se izvode pojedini zahvati (poput turističkog
uređenja) potrebno je razraditi plan upravljanja kako bi se
šišmišima osigurali uvjeti za opstanak. Posebno je bitno ne
zatvarati ulaze u špilje vratima koja bi onemogućila ulazak i
izlazak šišmiša. U takvim objektima potrebno je pratiti
mikroklimatske parametre (temperaturu i relativnu vlažnost zraka),
kako ne bi došlo do njihove promjene te onemogućiti sve vidove
zagađenja.
Logo jedne od brojnih akcija zaštite
šišmiša u Njemačkoj.
Zbog gubitka
prirodnih zaklona, urbanizacijom, devastacijom i zagađenjem
prirodnih staništa, posebice špilja, neke vrste šišmiša danas borave
u kućama (tavani, podrumi i druga mjesta koja mogu simulirati
špiljski okoliš). Zbog znatnog smanjenja broja šišmiša u svijetu, na
svjetskoj razini je pokrenut projekt "Šišmiši u kućama", kako bi se
potaknula njihova zaštita i omogućio opstanak.
Broj šišmiša u
svijetu je u značajnom padu, 12 vrsta je izumrlo a 75 vrsta je vrlo
ugroženo.
Šišmiši su prirodni neprijatelji insekata i hrane se njima u ogromnim
količinama. Smanjenjem broja šišmiša javlja se potreba za
kemijskim pesticidima koji ugrožavaju cijeli ekosistem.
Šišmiši u Hrvatskoj
U Hrvatskoj borave gotovo sve europske vrste šišmiša,
ukupno 34 vrste, čime se Hrvatska svrstava u europski vrh. Vrste
šišmiša u Hrvatskoj su:
MAMMALS
MICROCHIROPTERA |
|
Rhinolophidae
Vespertilionidae
Molossidae |
Rhinolophus blasii,
sredozemni potkovnjak
Rhinolophus euryale, južni potkovnjak
Rhinolophus ferrumequinum, veliki potkovnjak
Rhinolophus hipposideros, mali potkovnjak
Rhinolophus mehelyi
Barbastella barbastellus, širokouhi mračnjak
Eptesicus nilssoni,
sjeverni noćnjak
Eptesicus serotinus, kasni noćnjak
Hypsugo savii, savijev šišmiš, primorski šišmiš
Miniopterus schreibersi, dugokrili pršnjak
Myotis aurascens
Myotis bechsteini
Myotis brandti
Myotis blythii, oštrouhi šišmiš
Myotis capaccinii, dugonogi šišmiš
Myotis dasycneme
Myotis daubentoni
Myotis emarginatus, riđi šišmiš
Myotis myotis, veliki šišmiš
Myotis mystacinus, mali brkati šišmiš
Myotis nattereri,
resasti šišmiš
Nyctalus lasiopterus
Nyctalus leisleri
Nyctalus noctula
Pipistrellus kuhlii, bjelorubi šišmiš
Pipistrellus nathusii, šumski šišmiš
Pipistrellus pipistrellus, patuljasti šišmiš
Pipistrellus pygmaeus
Plecotus auritus, dugouhi šišmiš
Plecotus austriacus
Plecotus kolombatovici, kolombatovićev dugoušan
Plecotus macrobullaris
Vespertilio murinus,
dvobojni šišmiš
Tadarida teniotis, sredozemni slobodnorepac, širokouhi
zecousnjak |
Literatura:
Altringham, J.D. 1998. Bats: Biology
& Behaviour. Oxford Univ. Press: Oxford.
Bat conservation international,
www.batcon.org
Essential Sources in Cave Science,
ed. G.S.Proudlove, BCRA Cave Studies Series 16, 2006.
Kunz, T.H., Fenton, M.B. 2003. Bat
Ecology. Univ. of Chicago press. Chicago.
Natura 2000, Annex IV Habitat
Directive – Vrste koje dolaze u Hrvatskoj,
www.cro-nen.hr. |
|
Najstariji
fosili šišmiša datirani su na oko 50 milijuna godina. Začuđujuće je
da su ti šišmiši su vrlo slični današnjima. Prije nego što ih je
čovjek počeo ugrožavati, šišmiši su bili jako brojni na Zemlji. U
evoluciji šišmiši su imali značajnu ulogu pri održavanju prirodne
ravnoteže. Današnje znatno smanjenje njihovog broja može ugroziti
prirodnu ravnotežu na Zemlji.
Šišmiši su
sisavci, ali toliko jedinstveni da su ih znanstvenici smjestili u
zasebnu grupu Chiroptera (ime dolazi od grčkih riječi
cheir - ruka i pteron - krilo). Sve žive vrste šišmiša
mogu se svrstati u dvije glavne grupe, Microchiroptera (najčešći i
rasprostranjeni po cijelom svijetu) i Megachiroptera (leteće lisice,
samo u tropskim krajevima).
Šišmiši rađaju mlade
te ih doje. Linnaeus,
otac moderne taksonomije bio je toliko impresioniran sličnostima između šišmiša i primata, da
ih je stavio u istu taksonomsku grupu. Danas se znanstvenici
općenito slažu da primati i šišmiši dijele zajedničkog pretka, ali
pripadaju zasebnim grupama.
Neka česta pitanja o šišmišima
Kako šišimiši vide
u mraku?
Svi šišmiši imaju
oči, ali također koriste posebni sonarni sustav koji se naziva
eholokacija. Eholokacija funkcionira tako da šišmiš kroz usta ili nos
odašilje ultrazvučni signal, koji se onda odbije od objekta (npr. neke
prepreke ili kukca kojeg šišmiš lovi za jelo) te šišmiš onda osluškuje
povratni signal i na temelju toga u mozgu formira sliku objekta na
sličan način kao što se formira slika kada gledamo očima. Međutim na taj
način se šišmši mogu kretati noću i u špiljama gdje nema izvora
svjetlosti, izbjegavati predatore, zaobilaziti prepreke, locirati hranu
te loviti insekte u potpunom mraku.
Zašto šišmiši vise
naopako?
Zbog njihove
konstitucije koja je prilagođena letenju, tijelo šišmiša je prilagođeno
visenju naopako. U tom položaju oni mogu visiti bez trošenja dodatne
energije. Ova prilagodba ih također štiti od predatora budući da se mogu
smjestiti na sigurno mjesto na stropu špilje.
Što šišmiši jedu?
Gdje žive šišmiši vampiri?
U svijetu ima
preko 1100 vrsta šišmiša, koji žive na svim kontinentima osim Antartike.
Oko 70% šišmiša u svijetu jedu insekte. Jedan šišmiš može pojesti više
od 1000 insekata u jednom satu. U tropskim krajevima ima vrsta koje se
hrane voćem, a neke vrste mogu hvatati male životinje poput riba, žaba,
ptica ili miševa. Postoje samo tri vrste šišmiša koje se hrane krvlju
životinja, i one se nalaze u Latinskoj Americi. Te vrste šišmiša su vrlo
nježne i nikad neće napasti čovjeka.
Kako dugo šišmiši
žive?
Do sada najstariji
uhvaćeni šišmiš u divljini je myotis star 39 godina. Šišmiši su s
obzirom na njihovu veličinu najdulje živući sisavci na svijetu. No za
razliku od drugih sisavaca njihove veličine, imaju vrlo nisku
reprodukciju, ženke većine vrsta imaju samo jednog mladunca godišnje.
Mogu li šišmiši
biti kućni ljubimci?
Šišmiši su divlje
životinje koje se ne smije uznemiravati i treba im omogućiti život u
svojem prirodnom okolišu. Treba imati i na umu da je kao i kod drugih
divljih životinja, mali postotak šišmiša zaražen bjesnoćom.
Hrvatsko
zakonodavstvo kao i zakonodavstva drugih europskih zemalja štiti šišmiše
i predviđa znatne novčane kazne za njihovo ugrožavanje i ubijanje.
Što napraviti ako šišmiš uleti u sobu?
Šišmiš nije opasna
životinja i neće napasti čovjeka. Najbolje je otvoriti sve prozore i
ostaviti ga nekog vrijeme samog u prostoriji da bez uznemiravanja može
izletjeti van. U nekim zemljama smatra se da šišmiš donosi sreću, pa je
to dodatan razlog da se na takav događaj gleda u pozitivnom smislu.
Jopićeva špilja, Kordun. Snimio:
Dalibor Paar
PDF
Edukativni letak Državnog zavoda za zaštitu
prirode
PDF Dietz,
C. & O. von Helversen (2004): Illustrated Identification key to the bats
of Europe - Part 1 /
Part 2
Za liječenje vašeg omiljenog šišmiša
i drugih ljubimaca
VET - svijet
veterinarska
ambulanta |