| 
		SPELEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA JAME MEDUZE1999. i 2002.
   Ulaz u jamu Meduza pronašli su 28. srpnja 1999. godine slovački 
		speleolozi Branislav Šmida i Jozef Ondruška. Već 31. srpnja iste godine 
		u jamu se spustio njihov kolega Marcel Griflik i na 30 m dubine došao do 
		neprolaznog suženja u kojem se osjeća jako strujanje zraka. Suženje su 
		hilti mecima uspjeli proširiti Jaroslav Stankovič, Vladimir Kona i Erik 
		Kapucijan, a Branislav Šmida prošao je suženje i spustio se do 145 m 
		dubine.U razdoblju od 5. do 19 kolovoza 2001. godine u pratnji Igora Jelinića 
		slovački speleolozi organizirali su istraživanje jama u okolici vrha 
		Crikvena. Ekspedicija je bila usmjerena na nastavak istraživanja u 
		jamama Punoleda i Meduza. U jami Punoleda nije se uspjelo proći dalje, 
		pa su sve snage usmjerene na istraživanje jame Meduza, u kojoj je u prva 
		dva dana dosegnuta dubina od 250 m. Postavljanje vertikale Bojim, Bojim, 
		duboke 450 m započeli su Jozef Ondruška i Peter Marasovič, a završili su 
		i spustili se na dno Branislav Šmida i Karol Kiška već petog dana 
		ekspedicije. Marcel Griflik, Jozef Ondruška i Miloš Uhlik uz bivakiranje 
		na 700 m dubine pokušali su proći zarušenje na dnu. U jami je na 220 m 
		dubine bio postavljen i viši bivak, iz kojeg su istraživane vertikala 
		Lenka i kanal Presypacie hodiny (Kanal pješčanog sata).
 Položaj
 Jama se nalazi u 
		Rožanskim kukovima, zapadno od Premužićeve staze. Ulaz jame je manjih 
		dimenzija (1 x 2 m). Vertikalama od 15 m, 4 m, 80 m, 16 m i 38 m dolazi 
		se do Lomenog meandra. To je ujedno i najkompliciraniji dio jame, između 
		200 m i 250 m dubine. Iz tog meandra ulazi se u dugačku vertikalu 
		nazvanu Bojim, Bojim. Njena ukupna duljina od višeg mjesta ulaza iznosi 
		450 m, pa je to čini najvećom vertikalom u speleološkom objektu na 
		svijetu i petom vertikalom po veličini u svijetu uopće. Dimenzije 
		vertikale su impozantne: u srednjem dijelu njen presjek iznosi 15 do 20 
		m. Prema dnu se širi u dvoranu dimenzija 15 x 50 m, gdje završava 
		zarušenjem koje onemogućava daljnje napredovanje. Kako bi se spustilo do 
		sadašnjeg dna jame morala su biti proširena tri suženja. U jami postoji mogućnost daljnjeg istraživanja, kako u spletu uskih 
		meandara u gornjim dijelovima jame, tako i u samoj velikoj vertikali 
		Bojim, bojim. S obzirom na to da se ulaz u jamu nalazi na približno 1600 
		m nad morem, što je jedna od najvećih visina ulaza između svih poznatih 
		dubokih jama sjevernog Velebita, eventualnim pronalaskom prolaza u 
		dublje dijelove jame otvorila bi se mogućnost postizanja novog dubinskog 
		rekorda (Šmida 2002).
 
		Sudionici 
		istraživanja Slovački speleološki savez:Zoltan Agh, Marek Audy, F. Černy, Marcel Grifik, M. Hačo, P. Hirtlova, 
		J. Kankula, Karol Kyška, B. Kyškova, M. Majerčak, Peter Marasovič, Jozef 
		Ondruška, M. Pašiakova, Miro Sova, Branislav Šmida, Miloš Uhlik, Jan 
		Vykopil
 Speleološki odsjek Hrvatskog planinarskog društva Dubovac (SOD), 
		Karlovac:
 Igor Jelinić, Dinko Novosel
 Speleološki odsjek Planinarskog društva Sveučilišta Velebit (SOV): 
		Ivančica Zovko
 
 
		SPELEOLOŠKA EKSPEDICIJA CRIKVENA 2003 Damir Basara (SOPD Dubovac)Igor Jelinić (SOPD Dubovac)
 Darko Bakšić (SOPDS Velebit)
 
 
		
		 Prije ulaska u jamu Meduzu. Foto: Ronald 
		Železnjak
 
		UVOD 
		Područje NP Sjeverni Velebit, svojom ljepotom i speleološkim 
		potencijalom, oduvijek je bilo predmetom istraživačkih želja hrvatskih 
		speleologa. Nepristupačnost terena, složenost organizacije te velika 
		udaljenost od najbliže željezničke stanice glavni su razlozi slabe 
		istraživačke aktivnosti na Sjevernom Velebitu. Razvoj speleoloških 
		tehnika, automobilizacija i omasovljenje pojedinih klubova, a ponajviše 
		ekspedicije Slovačkih speleologa dovele su do popularizacije 
		istraživanja na tom području. Posljednjih desetak godina uslijedila su 
		mnogobrojna istraživanja, velike ekspedicije pa tako i ova naša. 
		Ekspediciju “Crikvena 2003.”, pod pokroviteljstvom KS HPS i NP Sjeverni 
		Velebit, organizirao je Speleološki odsjek PD Dubovac. U razdoblju od 
		25.07. do 10.08.2003.g. okupila je 59 sudionika iz 11 speleoloških 
		udruga. Voditelji ekspedicije bili su Damir Basara i Igor Jelinić. 
		
		 Ulaz u jamu Meduzu. Foto: D.Bakšić
 
		DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA 
		Prva istraživanja na području oko vrha Crikvena obavljaju članovi SD 
		Ursus Speleasus iz Zagreba (1980. – 1982.g.) te ih nastavljaju sve do 
		1984.g. ali kao članovi SO HPD Željezničar također iz Zagreba. U tom 
		periodu istražuju 6 objekata od kojih je najznačajnija Crikvena 1 
		(-120m). 1990.g. u sklopu slovačke ekspedicije na Velebit ponavljaju se 
		jame Crikvena 1 i Crikvena 2. Nisu istraženi novi dijelovi ni u jednom 
		od ta dva objekta. 2001.g. u sklopu ekspedicije koju je predvodio SO PD 
		Dubovac slovački speleolozi nastavljaju istraživanja u jami Meduzi čiji 
		im je ulaz poznat iz prijašnjih ekspedicija i jamu istražuju do –707m te 
		ju topografski snimaju.U isto vrijeme drugi dio te ekspedicije sa 
		članovima C.A.I. Roma rekognoscira i istražuje objekte u okolici vrha 
		Crikvena. Najznačajniji je pronalazak još neimenovane jame u kojoj se 
		spustilo do –100m te su perspektive istraživanja bile još oko 100m. 
		2003.g. na tri predakcije ovogodišnje ekspedicije postavlja se dio jame 
		Meduze te se započinje sa topografskim snimanjem jame i rekognosciraju 
		se ulazi oko vrha Crikvena. Na tim akcijama osim članova SOPD Dubovac 
		sudjelovali su članovi SOPDS Velebit, SD Karlovac, SOHPD Željezničar i 
		SD Lika. 
		
		   Jama Meduza: Prolaz u Neočekivanoj 
		dvorani (lijevo), na -280 m (desno).
 Foto: D.Bakšić
 
		  
		CILJEVI I REZULTATI EKSPEDICIJE 
		Glavni cilj ekspedicije bio je istraživanje u jami Meduzi te oko vrha Crikvena (1641m) u 
		Rožanskim kukovima. Vrh se nalazi na 20 minuta hoda od Rossijevog 
		skloništa u smjeru planinarskog doma na Velikom Alanu. Sva naša 
		istraživanja bila su usmjerena uglavnom na jamu Meduzu i zbog 
		neprohodnosti terena na zapadne i jugozapadne padine vrha Crikvena. Tu 
		nam je cilj bio ponoviti i topografski snimiti otprije poznate 
		speleološke objekte te istražiti što veći broj novih, i u svim objektima 
		izvršiti biospeleološka istraživanja. U jami Meduzi uz te iste ciljeve 
		postojao je i sportski motiv. Na ekspediciji 2001.g. nitko od hrvatskih 
		speleologa nije se spustio na dno jame pa se nije sa sigurnošću moglo 
		tvrditi postoje li perspektive za daljnja istraživanja tada treće po 
		dubini jame u Hrvatskoj. 
		Tijekom dvotjednih istraživanja ukupno je istraženo 17 objekata dubine 
		oko 1800m. Još tri objekta su 
		rekognoscirana ali zbog kompliciranog pristupa nije bilo vremena za 
		istraživanje. Veći dio objekata nalazi se na jugo-zapadnoj padini vrha 
		Crikvena (njih 12) i uglavnom su jame jednostavne morfologije i 
		završavaju snježnim čepovima. Sustavno pretraživanje dovelo je do 
		pronalaženja tri objekta koja ćemo posebno opisati. 
		
		PERSPEKTIVE DALJNJIH ISTRAŽIVANJA
 
		Područje Rožanskih kukova svakako spada u speleološki najperspektivnije 
		dijelove Hrvatske. Ako govorimo o mogućnostima istraživanja dubokih, 
		okomitih speleoloških objekata onda možemo reći da Rožanski kukovi imaju 
		izuzetne perspektive u svjetskim razmjerima. Vrlo teška prohodnost i 
		preglednost užeg područja oko vrha Crikvena uvjetuje detaljnija 
		površinska rekognosciranja koja obavezuju na pregledavanje doslovce 
		svakog metra terena. Dosadašnja su istraživanja dokazala visoke 
		potencijale ali i potrebu dobrog označavanja položaja jama. Tako je zbog 
		nepreciznih koordinata dosad neimenovana jama koju su talijanski 
		speleolozi istraživali 2001. godine do dubine od oko 100 metara i koja 
		se nastavlja, ostala nepronađena u svim kasnijim pokušajima traženja 
		prema usmenim opisima.
 Za sada svakako najveće perspektive daljnjeg istraživanja postoje u jami 
		nazvanoj Jama Velebita u koju će najviše biti usmjerene snage u 
		sljedećoj ekspediciji. Veliki vertikalni skok, zasigurno jedan od 
		najvećih u svijetu, garancija je novog prodiranja u dubinu veću od 500 
		metara, a sudeći po geološkim karakteristikama i mnogo dublje.
 
		  
		ZAKLJUČAK 
		Ova ekspedicija pokazala je da je taj dio Rožanskih kukova sa svih 
		aspekata speleologije izuzetno interesantan za istraživanja. 
		Koordinirani rad velikog broja speleologa, sustavno pretraživanje terena 
		te obrada podataka direktno na terenu morali su polučiti dobre 
		rezultate. Ponovljena je i topografski snimljena jama Meduza, pronađena 
		je jama Velebita, sveukupno je istraženo i topografski snimljeno 1800m 
		dubine novih podzemnih prostora te su izvršena biospeleološka 
		istraživanja. Ukratko pokazalo se da je taj dio Velebita teren na kojemu 
		će se još puno istraživati i pisati na stranicama speleoloških časopisa.
		 
		  
		SUDIONICI ISTRAŽIVANJA  
		Za dobro logističko funkcioniranje ekspedicije i za postignute rezultate 
		zaslužni su sljedeće udruge i pojedinci : SOPD DUBOVAC (Damir Basara, 
		Ana Maradin, Nikolina Vuglešić, Mirjana Ivasić, Igor Jelinić, Željka 
		Janjanin, Krešimir Pogačić, Dinko Novosel, Željko Ivasić, Marino 
		Ivasić), SO PDS VELEBIT (Marija Mačešić, Ronald Železnjak, Ana Bakšić, 
		Darko Bakšić, Slaven Boban, Bernarda Boban, Tihana Dasović, Dalibor 
		Paar, Matija Čepelak, Lovro Čepelak, Marinko Malenica, Darko Troha,Vesna 
		Troha, Sven Troha, Josip Petričević, Jana Bedek, Boris Vrbek, Ena Vrbek, 
		Mirta Vrbek, Ivančica Zovko, SO PK SPLIT (Domagoj Laušić, Ita Laušić), 
		SO PD SVETI MIHOVIL (Senad Bajrić, Ana Berač, Marko Gojčeta, Josip Aras, 
		Božidar Branica, Ivana Kokan), SOHPD MOSOR (Vesna Hrdlička, Marin 
		Glušević), SO PD MALAČKA (Igor Laurić, Grgo Puljas), SO HPD ŽELJEZNIČAR 
		(Mirjana Vrbek, Ante Svetina, Natali Svetina), SD LIKA (Mladen Šaban), 
		PD PAKLENICA (Darko Vukov-Colić), SD KARLOVAC (Predrag Rade), GS 
		VULCAIN-LYON (Datry Thibault(Vulcain), Placido Carlos(Ursus), Christophe 
		Ferry(Vulcain), Sybille Bernard(Vulcain), Alspaugh Melanie(SSS), Senecal 
		Philippe, Datry Damien(Vulcain), Sanson Eric(FLT), Mourau 
		Fabrice(Garagahl), Monvoisin Gael(Avens Abimes), Legros Sophie. 
		  
		Literatura: Thibault Datry, 
		Gaël Monvoisin: "Crikvena 2003" - Rapport d'expédition spéléologique en 
		Croatie, 2003. 
		
			Način citiranja rada: D.Basara, I.Jelinić, D.Bakšić: Jama 
		Meduza. Hrvatski speleološki poslužitelj, 
			public.carnet.hr/speleo, 2008. 
		  |  | 
			
			
			JAMA MEDUZA Lokacija: Rožanski kukovi, NP 
			Sjeverni Velebit, 
			Hrvatska
 Dubina: -679 m Duljina: 1393 m Istražili 
			(1999., 2001., 2003.):
			Slovakian Speleological Association
 Komisija za speleologiju HPS
 SO DUBOVAC, SO VELEBIT, SO PK SPLIT, SO SVETI MIHOVIL, SO MOSOR,
 SO MALAČKA, SO ŽELJEZNIČAR, SD LIKA, SO LIBURNIJA, SD KARLOVAC,
 GS VULCAIN-LYON
 Istraživanja su 
			obavljena uz potporu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit.   
			Topografski snimili (2003.):
			Darko Bakšić, Dalibor Paar, Darko Troha, Josip Petričević, 
			Matija Čepelak, Mladen Kuhta, Neven Bočić
 Mjerili: Suad Bajrić, Darko Bakšić, Tihana Dasović, Igor Jelinić, Domagoj 
			Laušić, Marija Maćešić, Mladen Šaban
 
 
			
			 
			Novoizrađeni topografski nacrt 
			jame Meduze. SO Velebit, 2003.  
			  
			
			Morfologija jame 
			Darko Bakšić 
			Ulaz jame Meduza smješten je u vrtači, 50-ak m zapadno od 
			Premužićeve staze. Ulazna vrtača izdužena je u smjeru sjever – jug i 
			ima dimenzije 28 x 12 m (širina najužeg dijela vrtače je 7,5 m). U 
			jugozapadnom dijelu vrtače pukotinski je ulaz u jamu Meduza, 
			dimenzija 2,5 x 1 m. Iz tlocrta objekta može se zaključiti da se 
			jama Meduza pruža po četiri gotovo paralelne pukotine smjera S-J, 
			odnosno SSI-JJZ. Ulaznom vertikalom u smjeru juga prolazi se uz 
			uglavljene kamene blokove i nakon 15 m spušta na kosu policu 
			prekrivenu kršjem. Odavde se dalje u smjeru istoka provlači niskim 
			prolazom, a zatim kosinom spušta do skoka od 4 m. Desetak metara 
			nakon skoka novo je suženje (vide se slovački tragovi proširivanja 
			suženja) iza kojeg se prostor širi i ponovo pruža u smjeru juga. Na 
			ovom je mjestu na stropu uočljiva «špiljska rosa». Nakon 15 m 
			horizontale dolazi se do 93 metarske vertikale pravilnog eliptičnog 
			presjeka (prosječno 12 x 5 m) nazvane Galeje. Trinaest metara iznad 
			dna vertikale u stijeni je otvor, odnosno paralelna vertikala čije 
			dno se nalazi u razini dna vertikale Galeje, odakle se u smjeru juga 
			vidi samo prolaz u mrak (nažalost nije se stiglo pogledati ovaj ?). 
			Slovački su ga speleolozi na svom nacrtu također ucrtali. Vertikala 
			Galeje završava policom s velikim kamenim blokom na -137 m dubine. 
			Prolazi se pored bloka i spušta još 18 m do slijedeće police. Odavde 
			se kanal kroz niski prolaz pruža povratno u smjeru sjevera te preko 
			skoka od 8 m dolazi se do dvorane na -164 m. Ova je dvorana povezana 
			kroz usku pukotinu s policom na -137 m dubine, a veza je dokazana 
			bacanjem kamenčića. Dalje se kroz usku pukotinu prolazi u vertikalu 
			Minotaurus (38 m). Dno vertikale prekriveno je kršjem i kamenim 
			blokovima, a na sjevernom rubu nalazi se blatna nakapnica (u slučaju 
			nužde voda se može i piti). Od dna dvorane Minotaurus (-204,8 m) pa 
			sve do suženja na -289 m jama ima oblik visokog meandra. Za 
			postavljače jame orjentacija u meandru može biti prilično zahtjevna, 
			međutim kad se postave užeta onda nema većih problema. Na više se 
			mjesta u meandru uspinje sve dok se ne pronađe prolaz kojim se 
			moguće spustiti u niži dio. Iz nacrta se vidi da neke od vertikala u 
			meandru završavaju slijepo (Lenka, Presypacie hodiny – Pješčani sat) 
			što također otežava pronalaženje puta prema vertikali Bojim, bojim. 
			Važno je napomenuti da se na dva mjesta u meandru potrebno popeti (7 
			i 9 m). Ovdje treba razlikovati pojmove meandar od naziva Lomeny 
			meander (Lomljeni meandar). Lomljeni meandar samo je jedan dio u 
			meandru koji se koljenasto lomi, a nalazi se na -235 m. Vertikala 
			Delfinia studna (Delfinov skok) završava uskim, ali prolaznim 
			meandrom kojeg prilikom crtanja nažalost nismo prošli, a prema 
			Predragu Radeu spaja se na Domčeke (Dvoranice). Iz slovačkog nacrta 
			također nije jasan taj spoj pa to u nekoj od budućih akcija treba 
			provjeriti.
 Suženjem na -289 m prolazi se u 67 metarsku vertikalu koja zavrašava 
			19 dugačkom policom, nastalom zbog uglavljivanja ogromnih kamenih 
			blokova u vertikalnom meandru. U dnu police uz istočni rub stijene 
			je rupa – otvor koji se spaja na vertikalu Bojim, bojim i tu treba 
			biti izuzetno pažljiv da se ne upadne u njega i da se ne ruši 
			materijal. Polica se strmo penje od dna na – 356 m do ruba na -347 
			m. Tu se ulazi u veliku vertikalu Bojim, bojim koja od ovog mjesta 
			do dna ima 333 m.
 
		
		 Vertikala Bojim Bojim. Foto: 
			M.Audy
 
			62 m niže nalazi se još jedna velika polica iz 
			koje se penjanjem uspjelo proći do vertikale od 76 m i spustiti u 
			Nečakany dom (Neočekivanu dvoranu). Iz Neočekivane dvorane s dva 
			kanala moguće se ponovo spojiti na vertikalu Bojim, bojim. Višljim 
			kanalom slovački speleolozi uspjeli su ući u Neočekivanu dvoranu, 
			ali su je krivo ucrtali na profilu. Na -562 m u vertikali Bojim, 
			bojim nalazi se otvor u stijeni do kojeg je potrebno priječiti. Dno 
			jame je na -679 m u dvorani dimenzija 75 x 15 m.
 
			
			 Usporedba hrvatskog i slovačkog 
			nacrta. Priredio: D.Bakšić
   
			Usporedba nacrta jame Meduza
 Jedan od ciljeva speleološkog logora Crikvena 2003, osim 
			istraživanja, bio je i ponovna izrada nacrta jame Meduza jer od 
			slovačkih speleologa nije dostavljen detaljan nacrt M 1:500.
 Tijekom predakcija i za vrijeme trajanja ekspedicije u jami Meduza 
			obavljeno je topografsko snimanje kompasom i padomjerom Suunto, s 
			preciznošću na 0,5 ° i 50 metarskom mjernom vrpcom s izmjerom na 
			decimetar. Topografsko snimanje ulaznih dijelova do Lomenog meandra 
			(Lomljenog mendra), zatim Delfinie studne (Delfinovog skoka), te 
			vertikale ispod suženja na -289 m pa do police na -409 m obavio je 
			Darko Bakšić u M 1:500, a mjerili su Mladen Šaban, Marija Maćešić i 
			Domagoj Laušić. Dio Lomenog meandra (Lomljenog meandra), Domčeke 
			(Dvorane) i Presipacie hodini (Pješčani sat) snimio je Dalibor Paar 
			u M 1:500, a mjerili su Tihana Dasović i Suad Bajrić. Spoj s 
			Nečakanim domom (Neočekivanom dvoranom) snimio je Josip Petričević u 
			M 1 : 500, a mjerio je Darko Bakšić. Nastavak vertikale Bojim, bojim 
			od police na -409 m do dna u M 1:1000 snimio je Darko Troha, a 
			mjerio Igor Jelinić.
 Poligonski vlak unesen je i izrađen u programu Compass, a nacrt jame 
			Meduza u M 1:500 u programu Corel draw 11. Radi kontrole, poligonski 
			vlak prilikom crtanja profila objekta u Corelu izrađen je ponovo. 
			Dobivena dubina objekta je -679 m, a od dubine koju su mjerenjem 
			dobili slovački speleolozi razlikuje se 28 m.
 Ovakva razlika u izmjerenim dubinama objekta od 3,4 % razlog je da 
			se napravi kratka analiza izrađenih nacrta i uoči moguće mjesto 
			pogreške, odnosno odstupanja nacrta.
 Nažalost, kako nemamo podatke poligonskog vlaka slovačkih 
			speleologa, analiza je napravljena na način da je dobiveni slovački 
			nacrt u Corelu uvećan do M 1:500, a zatim uspoređen sa našim 
			nacrtom. Tu je sigurno došlo do određene pogreške koju nije moguće 
			kontrolirati, ali se dobila gruba slika o različitostima između 
			nacrta.
 
 Nacrt jame Meduza radi lakše usporedbe podijeljen je u 4 dijela:
 
 1) Od ulaza do dna vertikale Minotaurus (-204,8 m),
 2) od dna vertikale Minotaurus do suženja na -289 m
 3) od suženja na -289 m do najviše točke police (- 347 m) u 
			vertikali Bojim, bojim (najniža točka police je -356 m i na nju se 
			spušta užetom)
 4) od najviše točke police (-347) – mjesto s kojeg se ulazi u 
			vertikalu Bojim, bojim do dna jame (-679,7 m).
 
 1) Već u prvom dijelu jame dobivena je očita razlika u dubini s 
			izmjerenih -204,8 m na dnu vertikale Minotaurus na našem nacrtu u 
			usporedbi s izmjerenih oko -190 m na slovačkom nacrtu što je razlika 
			od 7,2 %. Najveća razlika od 13 m (93 m na hrvatskom nacrtu, a 80 m 
			na slovačkom) je u vertikali Galeje. To sigurno nije posljedica 
			različitog načina mjerenja (od spita ili od dna kanala na ulazu u 
			vertikalu) već grube pogreške gdje je očito ispuštena jedna cijela 
			duljina poligonskog vlaka. Ispuštena duljina ne odgovara niti jednoj 
			udaljenosti između spitova u vertikali Galeje. U spuštanju 
			udaljenosti između spitova iznose 20,5m; 37,4; 28,9 i 6,5 m što 
			ukupno daje 93,3 m. Vrlo je vjerojatno da su slovački speleolozi 
			dubinu vertikale Galeje mjerili do niše s upitnikom koja se nalazi 
			oko 13 m iznad dna vertikale, a zatim su previdili duljinu do dna 
			vertikale. To bi upravo odgovaralo dobivenoj razlici. U prilog tome 
			da je naše mjerenje vertikale točno ide i činjenica da uže od 100 m 
			nije bilo dovoljno da se vertikala postavi do dna.
 2) Ovo je morfološki nakompliciraniji dio jame i za očekivati bi 
			bilo da su najveća odstupanja upravo u njemu. Međutim razlika u 
			dubini je 4 m. Na našem nacrtu dubina ovog dijela jame je 84 m, a na 
			slovačkom 88 m što daje razliku od 4,5 %.
 3) Morfološki jednostavan, vertikalan dio jame ujedno je i 
			najsporniji s obzirom na izmjerene dubine. Slovački speleolozi 
			izmjerili su dubinu ovog dijela od suženja do najviše točke na 
			polici od 88 m (94 m do dna police), a mi 58 m (67 m do dna police), 
			što iznosi 34,1 % (28,7 %) i ponovo ukazuje na grubu pogrešku 
			mjerenja.
 4) Razlika u velikoj vertikali Bojim, bojim iznosi izmjerenih 333 m 
			na našem i 338 m na slovačkom nacrtu, što je 1,5 %.
 
 .
 Prilikom mjerenja za grubu kontrolu korišten je altimetar sa sata 
			Casio kojim je izmjerena dubina na polici na -409 m gdje je sat u 
			dva navrata pokazivao vrijednost -410 m i -415 m.
 Prilikom crtanja Neočekivane dvorane sat je na najnižem spoju s 
			vertikalom Bojim, bojim koji je prema našem nacrtu na -498 m, 
			pokazivao dubinu od -505 m. Ovdje treba navesti da je prilikom 
			crtanja Neočekivane dvorane zatvoren poligonski vlak pa je međusobni 
			odnos police na -409 m, same dvorane i vertikale Bojim, bojim 
			točniji od slovačkog. Slovaci su položaj Neočekivane dvorane na 
			profilu ucrtali zrcalno u odnosu na naš nacrt pa se iz njihovog 
			nacrta uopće ne može zaključiti o međusobnoj povezanosti police i 
			dvorane.
 Niži ulaz u vertikalu Bojim, bojim definitivno se ne može promatrati 
			kao ulaz u vertikalu jer nakon 67 m završava velikom 19 m dugačkom 
			policom. Polica je nastala uglavljivanjem ogromnih kamenih blokova u 
			vertikali, a zatim prekrivena kršjem. Dubina vertikale Bojim, bojim, 
			od najviše točke police (mjesto s kojeg se ulazi u vertikalu), 
			iznosi prema našem nacrtu 332,7 m. Slovaci su mjerili dubinu 
			vertikale od suženja iznad police i po njima ona iznosi 430 m. Kad 
			bismo zbrojili našu vertikalu do police s velikom vertikalom dobili 
			bismo da je dubina vertikale Bojim, bojim 400 m. Ovo se odstupanje 
			slaže s onim pod točkom 3.
 Nažalost, nismo pronašli viši ulaz u vertikalu Bojim, bojim jer smo 
			ga tražili na pogrešnom mjestu. Uspoređujući nacrte sada se može 
			reći da bi on trebao biti u meandru iznad točke s oznakom D22 na 
			-246,3 m. Uz uvjet da se u vertikalu Bojim, bojim uđe kroz ovaj 
			prolaz i izbjegne navedena polica ispod, dubina bi bila 433 m, 
			odnosno nešto više jer se potrebno popeti da se uđe u prolaz tako da 
			bi vrijednost približila slovačkim mjerenjima.
 Morfološki gledano ako se zanemari linija spuštanja po užetu 
			vertikala Bojim, bojim veća je od 333 m koji se navode na našem 
			nacrtu. Preostaje dakle proći višim ulazom u vertikalu i provjeriti 
			izbjegava li se njime spomenuta sporna polica.
 
 
 Zaključak:
 
 Nacti su morfološki vrlo slični. Položaj Neočekivane dvorane upravo 
			je onakav kako je prikazan na našem nacrtu jer je veza dokazana 
			fizičkim prolazom i mjerenjem. Ovo je ujedno i najznačajniji 
			rezultat istraživanja u Meduzi jer je dokazana veza paralelnom 
			vertikalom na Neočekivanu dvoranu.
 Nažalost, sporna ostaje dubina objekta i dubina vertikale Bojim, 
			bojim što će se morati riješiti u nekoj od budućih akcija.
 Što se tiče dubine jame, najbolje bi bilo ponovo izraditi kompletan 
			poligonski vlak i zaključiti koje je mjerenje točno, ali to jasno 
			zahtjeva i najviše vremena. Znatno brže i jednostavnije bilo bi 
			napraviti poligonski vlak samo na spornim mjestima.
 Postotci odstupanja izrađenih nacrta ukazuju da su najveće razlike u 
			mjerenju nastale u prvom i trećem dijelu jame pa bi u jednoj od 
			budućih akcija posjeta ili istraživanja u Meduzi trebalo provjeriti 
			ulaznu vertikalu Galeje i vertikalu P67 ispod suženja na -289 m. 
			Svakako bi se radi kontrole trebala napraviti i detaljna provjera 
			dubine altimetrom na dnu svake vertikale.
 Osim toga, trebalo bi proći kroz viši ulaz u vertikalu Bojim, bojim 
			(na slici 1 na hrvatskom nacrtu mjesto je označeno kružićem) i 
			provjeriti zaobilazi li se sporna polica, te napraviti poligon do 
			nje i spojiti se na neku od ranijih mjernih točaka.
 
 Značajnije perspektive za buduća istraživanja (na slici 1, na 
			hrvatskom nacrtu označena većim upitnicima):
 
 1) U ulaznoj vertikali Galeje na -123 m ostala je neistražena niša.
 2) U Lomljenom meandru na -236 m treba nastaviti dalje u smjeru .
 3) U Neočekivanoj dvorani na -481 m treba se alpinističkom tehnikom 
			popeti 20-ak m u veliki prolaz u meandru.
 4) Na dubini od -562 m treba prečiti u prolaz u vertikali.
 |