Istraživanja Kite Gavranuše

Slaven Boban

ABSTRACT

The caving camp Kita Gavranuša 2003 was organized by Speleo section PDS Velebit and SD Lika and it took place from 19.07.2003 to 27.07.2003. In the course of camp the 28 caves have been explored, six of which are more than 100 meters deep. The most important is the cave Paž as deep as 400 meters. The measurement of the air and water temperature, natural radioactivity and the measurement of air-flow have been carried out and the specimen for the biospeleologic research have been collected. There is a considerable possibility of further exploration.

U razdoblju od 19.do 27.07.2003.godine u organizaciji PDS Velebit i SD Lika održan je speleološki logor Kita Gavranuša 2003. Na poziv Mladena Šabana iz SD Lika koji je rekognoscirao teren i utvrdio da je područje Kita Gavranuše izuzetno speleološki interesantno održana je 1. svibnja 2003. predakcija. Na toj akciji je u vrlo malo vremena istraženo 10-ak jama i još mnoštvo rekognoscirano, te nas je to nagnalo da organiziramo ljetni logor upravo na tom području. Na logoru su nazočila 42 člana PDS Velebit, 4 člana SD Lika te 2 člana SO Mosor.

Jama Paž - ulaz (lijevo), zadnji spit prije dna (desno).
Snimio: Darko Bakšić

Rezultati istraživanja

Na logoru se intenzivno istraživalo te je istraženo 28 vertikalnih objekata od čega 6 dubljih od 100m. Najdublji istraženi objekt je jama Paž -400m. Ulaz jame nalazi se u vrlo impresivnoj vrtači. Problem pri istraživnju predstavljala je ledena polica na cca -100 m te led po stjenkama jame od te police pa sve do dna. Tijekom istraživanja led se u više navrata odlamao te smo razmišljali i o odgađnju njegovog nastavka. Dno jame u potpunosti je prekriveno snijegom i ledom. U jami nema značajnijih upitnika.

Ostali dublji objekti su: Dvorske lude -200 m, Princeza -185 m, Prva Lička -185 m, Ledeni car -165 m, Carica -115 m i Inkvizicija -88 m - specifična po tome što je jako uska i teško prohodna. Svi objekti su klasične jame bez većih polica i horizontalnih kanala.

Na 25 objekata postavljene su numerirane pločice. Dalibor Paar je u nekolicini objekata izvršio mjerenja temperature zraka, temperature vode, brzine strujanja zraka te radioaktivnosti. Jana Bedek skupljala je uzorke za biospeleološka istraživanja.

U podzemlju Velebita - pod Kitom Gavranušom

Dalibor Paar

Dok su istraživanja u ljetu 2002. bila obilježena uzbuđenjima vezanim uz obilne kiše koje su se slijevale vertikalama Slovačke jame, ljeto 2003. ćemo pamtiti po uzbuđenjima novo otkrivenih vertikala koje u zbroju čine preko 2 kilometra novih dubina. Sve je počelo još početkom svibnja kada smo zahvaljujući Mladenu Šabanu (SD Lika) počeli s istraživanjem novog terena u području Kite Gavranuše. Niz ulaza koje smo zbog leda tada odgodili za kasnija istraživanja, par spuštanja do leda i jedna jama dubine oko 180 metara, dali su naslutiti da nas na tom terenu čekaju brojna iznenađenja. Došla je druga polovica srpnja i započeo je Slavenov organizacijski prvijenac – logor SOV, SD Like i SO Mosora. Prvotna rekognosciranja bila su više nego uspješna – nađeni su brojni ulazi (do kraja logora je istraženo preko 30 jama). Pored jame Carice koja je prva zabilježena u svibnju kao perspektivna, interesantna je bila i jama Car u kojoj smo u svibnju stali zbog ledenih ljuski koje su tada labavo visile nad vertikalom. One su se sada otopile, te smo se bez većih poteškoća spustili u veliku ledenu dvoranu na -100 m. Ispod ledenih santi nazirao se prolaz dalje u dubinu. U dvorani se vido izlaz susjedne jame, tako da su oba ulaza davali dovoljno dnevnog svjetla. Moje nećkanje hoćemo li dalje prekinuo je Bakša koji se spustio još pedesetak metara kroz led, dok sam završivši mjerenja, već malo promrzao krenuo za Mladenom van.

U Dvorskoj ludi. Snimio: Dalibor Paar

Idućeg dana krenuli smo Roni, Marin, Vesna, Matija, Berni i ja prema tri ulaza iznad jame Carice (koja je u međuvremenu istražena do oko -80 m), nazvanih Dvorske lude. Bušilica je neumorno brujala zahvaljujući novom akumulatoru i nakon prve vertikale koja je završila snježnom policom shvatih da se ova jama spaja sa susjednom u idućoj vertikali. Ušavši u široku vertikalu neočekivano smo se spuštali sve dublje da bi na kraju ostali bez užeta. Idući dan nakon dvije police stigli smo do dna, koje je bilo zatrpano kamenjem bez danjih perspektiva. Postignuta je i do tada najveća dubina na tom terenu, -200 m. Kako je vrijeme logora prolazilo, istraživani su deseci jama, od "špajzi" dubokih 80-tak metara do Prve ličke duboke oko -190 m.

Druga lička. Snimio: Dalibor Paar

Kako to biva, pred kraj logora, kada smo već počeli povlačiti opremu prema logoru, desilo se najinteresantnije otkriće. Slaven, Čedo i ja otišli smo pogledati jamu Paž, jednu od jama najbliže logoru, ali u kojoj je Slaven stao na snježnoj polici s deblom upitne stabilnosti. Nakon što je Čedo razbio dio leda na polici, krenusmo dalje. Kad smo stigli do prve veće police pune snijega, komadića leda i sitnog kamenja, bili smo već na oko -200 m. Jama je uz manje skokiće išla dalje. Dok smo čekali da se Slaven vrati s užetom koje nam je bilo ponestalo, Čedo se spitovima pokušavao odmaknuti od te police kako se njen sadržaj ne bi obrušavao na uže. Ovu jamu su obilježili moglo bi se reći ukleti čvorovi. Jedan takav bio je u vertikali iznad police gdje sam čekao. Slaven je vraćajući se s užetom zastao na njemu uz ne baš male tehničke poteškoće. Naime shvatio je da mu se centralni karabiner otvorio, nogavica ispala van. Kad ga je pokušao zatvoriti ustanovio je da se karabiner dobrano spigao i da se više ne može zatvoriti. Uz malo natezanja i improvizacije s OK karabinerom, uspio nam je dopremiti transporku, da bi pod dojmom doživljenog odjurio van. Nakon par skokića ponovo se otvorila nova velika vertikala, ali i pojavio novi problem. Stijene u blizini užeta bile su pune ledenih ljuski koje su se uz lagani udarac lomile i uz tutanj stropoštale u dubinu. Temperatura zraka u jami do 1^oC pogodovala je laganom topljenju i podlokavanju leda. Sa suprotne strane vertikale zlokobno je visio veliki ledeni saljev, možda duži od 20 m, ali kompaktniji od ljuski. Nakon što je, koliko je uspio, očistio dio ljuski, i ušao u jedan 30 i nešto metarski previs, Čedi je ponestalo užeta čime je istraživanje za danas bilo gotovo. Nakon njega spustih se do kraja užeta u previsu da boljim svijetlom pokušam nazrijeti što ima dalje. Dva metra ispod mene bio je čvor (njega spominjem jer je to još jedan ukleti čvor u ovoj jami) a ispod tama. Kako sam sa sobom imao jaku bljeskalicu, pomoću nje sam vidio dvoranu tridesetak metara ispod, negdje na -300 m.

Ulaz u jamu Paž. Snimila: Bernarda Boban

Sutradan kad su se Bakša i Josip spuštali dalje, desilo se još jedno od iznenađenja u jami. Čvor na kraju užeta u previsu je nestao! Da li je možda u međuvremenu bio kakav odron leda koji je razvezao čvor? Drugo iznenađenje je bilo da nije bilo tridesetak metara do dvorane, nego je to bila samo polica a dno dvorane se pružalo čak do -400 m. Kad sam se dan iza njih spustio u dvoranu kako bi napravio neka fizikalna mjerenja i uzeo uzorak leda, bio sam očaran njenom ljepotom. Na vrhu dvorane je sipar od komada leda da bi nakon glondži i 30-tak metara kosine pri dnu bilo tlo od suhe gline. Idealno za bivak, uz jezerce u pukotini sa strane. No jama je na žalost stala jer je kanal iz dvorane završio u dimnjaku. Čekajući da mi se završe mjerenja začuh udaljenu tutnjavu, koja postade sve jača. Srećom dvorana je takva da je donji dio potpuno natkriven, no nije bilo ugodno gledati kako su na vrhu dvorane počeli padati komadići leda stvarajući gustu kišu. Nakon pola sata, kad sam se uvjerio da se sve smirilo, počeo sam s raspremanjem jame. Kad sam se približio izlasku iz ledom kritičnog dijela na oko -250 m i odšerafljivao pločicu, odjednom, bez ikakve najave zvukom, osjetim snažan udarac u bradu i rame. Komad leda se bio odlomio, srećom ne tako puno iznad, tako da nije dobio brzinu, pa udarac nije bio tako jak koliko mi se u prvi mah činilo. Kad sam došao do snježne police, daljnje raspremanje je prošlo bez problema, osim što se nateglih vukući nekoliko odmotanih špaga ispod sebe, zahvaljujući nekom nejasnom običaju da se prazne transportke pri postavljanju često nose van, pa ih manjka pri raspremanju. Istraživanje na Kiti je završilo, a nova uzbuđenja na Crikveni su tek bila pred nama.

       LEKSIKON ŠPILJA I JAMA     HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ     ŠPILJE HRVATSKE     ZNANOST    ZAŠTITA ŠPILJA

© 1997-2011. HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ