|
 
 |
Špiljske splavi i obalne ploče
Špiljske splavi su tanke pločaste sige od kristaliničnoga materijala koji pluta
na površini nekih podzemnih jezera i špiljskih kamenica. Osim od kalcita ili
aragonita, mogu biti građeni i od drugih minerala (gips, sumpor, led i dr.).
Splav raste tako da su kristali izduženjem strmih kalcitnih romboedara ili
aragonitnih prizmi paralelni s površinom vode na gornjoj strani splava, a
okomiti na splav na njezinoj donjoj strani okrenutoj dnu. Budući ugljikov
dioksid s donje strane splavi sporije prelazi u atmosferu, ovdje i kristali
sporije rastu, manje ih je, ali postaju veći nego na gornjoj strani splavi.
Veličina splavi obično ne premašuje 15-ak cm u promjeru i 1 mm debljine. U
slučajevima kada su prirasle za rub jezerca mogu biti deblje i tada ih nazivamo
obalnim pločama.
Sinonimi za špiljsku splav su snježne krpe, ploveći kalcit, špiljski led i dr.
Nastaju u mirnim jezercima, gdje istaloženi kristalići ostaju plutati na
površini vode zbog površinske napetosti. Brzina rasta splavi je velika i mjeri
se tjednima do mjesecima, a kristali rastu radijalno oko jezgre. Splavi plutaju
sve dok zbog vlastite težine ne potonu na dno ili dok površinu vode ne razlomi
kapanje vode, odnosno dok voda ne ispari ili istekne iz bazena. Novim dotokom
vode mogu biti ponovno izdignute na njenu površinu.
Određivanjem starosti obalnih ploča priraslih za obale jezera može se odrediti
starost nekadašnje razine podzemne vode.
|
Špiljske splavi prirasle na rubove jezerca nazivaju se obalne ploče.
Špilja u kamenolomu Tounj, Ogulin.
Snimio: D. Lacković, 1999.
|
Špiljske splavi slobodno plutaju na jezeru.
Bezdanjača pod Vatinovcem (Horvatova špilja), Lika.
Snimio: V. Božić, 1989.
|
Špiljsku splav na površini održava površinska napetost vode.
Špilja za gromačkom vlakom, Orašac, Dubrovnik. Snimio: D. Lacković, 2003.
 
Špiljske splavi: Špilja za gromačkom vlakom, Orašac, Dubrovnik (lijevo),
špilja Munižaba, Crnopac, J.Velebit (desno).
Snimio: D.Bakšić
|
