Stalaktiti

Stalaktiti su najpoznatiji tip siga. Rastu (“vise”) od stropa prema podu špilje. Mogu biti vrlo sitni ali i višemetarski, i na kraju se mogu i spojiti s podom ili pripadajućim stalagmitom, kada nastaje stup ili stalagmat .

Tipični stalaktiti imaju središnji kanalić građen od kristala vertikalno orijentiranih izduženjem, kroz koji prolazi voda, što se lijepo vidi na stalaktitnim cjevčicama (“makaroni”), te vanjski sloj od kristala radijalno orijentiranih izduženjem, izraslih okomito na središnji kanal. Mogu biti kružnoga, elipsoidalnoga ili valovito kružnoga presjeka. Uzdužni presjek je tipično koničan, deblji na početku a tanji prema kraju (vrhu).

Veličina, oblik, tekstura i sastav površine stalaktita rezultat su mnogih faktora: brzine kapanja, strujanja zraka, isparavanja, vlage zraka, temperature, koncentracije otopine, hidrostatskog tlaka, parcijalnog tlaka CO2 u otopini i u atmosferi špilje, primjesa u otopini i dr.

Voda, koja se procjeđuje kroz pukotine u stijenama, skuplja se na stropu špilja u obliku tankoga filma ili kapljica. Kada kapljica postane preteška naposljetku padne, a zbog izlaženja ugljikovog dioksida, na njenome rubu zaostaje sitni kalcitni prsten, ispočetka vezan za strop površinskom napetošću. To je inicijalni prsten, začetak rasta buduće cjevčice. Cjevčica raste sve dok postoji kontinuirani dotok vode. Promjer cjevčice, dakako, određen je promjerom kapljice.

Ako zbog nekih razloga vodeni tok prestane kapati kroz cjevčicu već izlazi iz nje bočno ili se počne slijevati s vanjske strane, tada cjevasti stalaktit (makaron) postupno prelazi u konusni stalaktit koji je zadebljan s vanjske strane. Kristali kalcita s vanjske strane cjevčice, talože se manje više kružno oko cjevčice, svojom dužom osi orijentirani okomito na cjevčicu.

Ukoliko za vrijeme rasta stalaktita dođe do poplavljivanja špilje, u kristalima ostaju uklopljene čestice mulja.

Najstariji dio stalaktita je središnji dio njegovoga korijena, a najmlađi je zadnji vanjski sloj, uključujući i sam vrh. Na taj se način, kao na godovima drveta, može prepoznati stariji od mlađega sloja stalaktita. Međutim, pojedini slojevi najčešće ne odgovaraju sezonskim klimatskim promjenama (ljeto-zima) kao kod drveta, nego nastaju u većim i nepravilnim razmacima.

Presjek stalaktita. Kaverna kod Bjelopolja. Snimio: D.Bakšić

Ako stalaktit raste iznad jezera, kada dosegne površinu vode, nastavit će svoj rast zadebljavajući se oko vrha (uz površinu vode) te će postati kvrgav (gomoljast). Takvi zadebljali stalaktiti obično markiraju nekadašnju razinu vode. No, zadebljanje može biti i posljedica začepljenja unutarnjega kanala stalaktita. Kristalizacija u samome kanalu može dovesti do napuknuća cjevčice. Ako kroz te prsline izlaze male količine otopine, na boku mogu kristalizirati heliktiti (vidi poglavlje: Heliktiti), a ako je procjeđivanje jače nastaju gomoljasta zadebljanja ili novi paralelni stalaktit. Postanak kosih stalaktita različit je od slučaja do slučaja. Najčešći uzrok ukošavanja je trajno strujanje zraka koje neznatno zakreće kristalizaciju u jednu stranu. Tako nastaju zakošeni stalaktiti ili anemoliti (grč. anemos=vjetar; lithos=kamen). Drugi razlozi ukošavanja stalaktita mogu biti pomicanje stijena zbog potresa ili urušavanja, nečistoće u otopini i dr. Polaganim kapanjem, kombiniranim s visokom evaporacijom, stalaktit raste brzo i nema pridruženi stalagmit na podu, jer sva voda ispari prije nego kapne na pod. Pri brzom kapanju stalaktit naraste izdužen i tanak, dok spororastući postaju debeli i zdepasti. Ako vanjski tok jače teče jednom stranom, nastaje stalaktit elipsoidnoga presjeka.

Shematski prikaz postanka različitih tipova siga u kršu.
Nacrtali: Trpimir Vedriš i Ivana Miličić, 1999.

Začetak rasta stalaktitne cjevčiće i stalaktit zadebljan vanjskim tokovima.

          
Stalaktitne cjevčice popularno zvane “makaroni”-početni stadij formiranja
 stalaktita kada voda teče s unutarnje strane cjevčice.
Špilja u kamenolomu Tounj, Ogulin. Snimio: D. Lacković, 1999.

Trostruki stalaktit u presjeku. Špilja Debeljača, Lovinac. Snimio: D.Bakšić

Medina pećina, Perušić. Snimio: D.Bakšić

Stalaktiti. Špilja u kamenolomu Otruševac. Snimio: D.Paar

       HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ     ŠPILJE HRVATSKE     ZNANOST    ŠTO JE SPELEOLOGIJA?     ZAŠTITA ŠPILJA

© 2008. SPELEOLOŠKI ODSJEK VELEBIT