SPELEOLOŠKO ISTRAŽIVANJE U 2002.

Dnevnik ekspedicije

14. lipnja, petak
U 16.00 sati polazak iz Zagreba – dio članova ekspedicije i oprema (Damir Lacković, Josip Petričević, Slaven Boban, Jasmin Koso, Karla Fabrio, Nino Kecman i Marinko Malenica).

15. lipnja, subota
U 3 sata speleolozi s opremom stigli na pl. dom pod Sv. Jurom.
U 12.30 u jamu Amfora ulaze Petričević, Boban i Malenica te postavljaju jamu do oko 250 m dubine. Izašli iz jame oko 22 sata. Oko 22.30 u jamu ulaze Lacković, Fabrio, Koso, Kecman i Šimenić. Šimenić spušta jednu transportnu do 176 m dubine i izlazi. Lacković postavlja jamu do oko 320 m, a ostali se s opremom spuštaju do oko 280 m dubine. Izlaze iz jame između 7 i 10 sati u nedjelju 16. lipnja.

16. lipnja, nedjelja
U 1 sat u dom stigli Hrašćanec i Kalac.
U 13.30 u jamu ulaze Petričević, Hrašćanec i Kalac. Kalac pomaže u transportu do 200 m dubine te predvečer izlazi iz jame. Petričević i Hrašćanec postavljaju užeta u jami od 320 m do 480 m gdje ostaju bez pločica i karabinera. Penju se do 250 m po transportne vreće s šatorom i vrećama za spavanje (bivkom) te spuštaju na 437 m gdje u 6 sati ujutro 17. lipnja postavljaju bivak u kojem spavaju.

Na -270 m. Foto: D.Lacković

17. lipnja, ponedjeljak
U 5.30 u dom stižu Petra Ujević, Lovorka Šimunec i Danijel Lacko.
U 14.20 u jamu ulaze Lacković i Lacko, a u 14.50 Jana Bedek i Boban. U 16.20 Ana Katalinić, Ujević i Šimunec idu transportirati opremu i hranu do oko 178 m dubine. Kalac na ulazu jame postavlja uređaj za vezu Nikola i pokušava uspostaviti vezu sa bivkom u jami u 20.30 i 21.45 sati.
Iz jame u 23.15 izlazi Šimunec, a u 23.50 Ujević sa 178 m.
Sa 437m dubine Lacko i Boban penju do 250 m po opremu te se oboje spuštaju na bivak na 562 m. Lacković i Bedek postavljaju poznati dio jame od 480 m do 614 m te istražuju novi dio do 640 m gdje ostaju bez pločica i užeta. Penju se do 562 m gdje uređuju mjesto za bivak te dalje do 500m gdje se susreću na vertikali sa Petričević i Hrašćanec u 4 sata ujutro, 18. lipnja.

Odmor na -352 m. Foto: D.Lacković

18. lipnja, utorak
U 0.30 Ana Katalinić izlazi iz jame, sa 276 m.
Petričević i Hrašćanec ustali su u ponoć (pon/uto) u bivku na 437 m, spremali bivak do 1.15 i krenuli prema dnu. U 4 sata susreli Lackovića i Bedek na 500 m. Lacković, Hrašćanec i Bedek spustili se na 562 m gdje su postavili bivak. Petričević se popeo 50 m po spitove i ostatak hrane te se spustio do bivka. Petričević i Hrašćanec čekaju na bivku sat i pol Lacka i Bobana sa opremom za daljnje postavljanje jame, i onda Petričević ponovo penje do 450 m, uzima opremu od Bobana i Lacka, spušta se do bivka i sa Hrašćanec odlazi dalje istraživati.
Lacko i Boban spuštaju se na bivak u 6 sati i spavaju zajedno sa Lacković i Bedek do 15 sati kada su krenuli prema van. U 8.30 neuspješan pokušaj uspostavljanja veze sa površinom.
Petričević i Hrašćanec nakon novoistraženih 40 m dubine, potrošili akumulator na bušilici pa se Hrašćanec vratila u bivak po drugi. U velikoj vertikali na kraju ponestalo im je dužih užeta pa su spojili dva kraća. Spustili se na 788 m dubine u veliku dvoranu gdje su ispenjali dva manja skoka (5 i 4 m) i postavili na njima užeta te ušli u uski kanal između kamenih blokova. Vraćaju se u bivak na 562 m u 18.00.
U 18.00 Lacković i Bedek krenuli na dno. U uskom kanalu između kamenih blokova pronašli rupu promjera 10 cm u koju je jako puhalo te su naredna 2 sata otkopavali i klesali stijenu proširujući prolaz. Damir sakupio uzorak vlaknatih kristala u suženju sa jakim strujanjem zraka, vjerojatno se radi o kalcitu kristaliziranom u formi zvanoj «špiljski pamuk». Penjući se prema bivku, nacrtali cijeli novo istraženi dio. Na oko 670 m prečenjem u vertikali ušli u kanal kojim odlazi glavni vodeni tok, no ubrzo stali na neprolaznom neperspektivnom suženju (pukotina širine 10 cm koja se zatvara). Vratili se u bivak 19. lipnja u 8 sati.
Vani u 20.30 Ujević i Kalac otišli do ulaza u jamu i bezuspješno pokušavali uspostaviti vezu.

19. lipnja, srijeda
U 1.20 iz jame izlazi Boban, u 2.20 Lacko, došli u dom u 3.30.
U 3.35 u dom došli Ivan Glavaš i Nenad Kuzma iz Opatije.
U 8 sati Lacković penje ulazni skok u Kanal iznad bivka (zabijena 2 spita) i zajedno s Petričevićem spušta se u dvoranu i kanal koji završava vertikalom.
U 10 sati Hrašćanec kreće van iz jame, a Petričević penje do iza suženja na 436 m po transportnu s hranom i vraća se u 14 sati u bivak.
U 14.20 u jamu ulaze Glavaš i Kuzma. Na 100 m, susreću Hrašćanec od koje saznaju da je potrebno ponijeti i opremu za klesanje i karbid, pa se Glavaš vraća po tu opremu, i onda nastavljaju spuštanje.
Oko 20 sati Glavaš i Kuzma stižu do bivka i oko 22 sata nastavljaju prema dnu. Na velikoj vertikali zamjenjuju kraću nepraktičnu užad sa 117 m-skom devetkom. Na suženju na dnu buše prvu rupu za otklesavanje ali im se zaglavljuje špica te odustaju i vraćaju se na bivak oko 5 sati 20. lipnja.
20.30 Hrašćanec i Kalac pokušavaju uspostaviti vezu s bivkom, opet bezuspješno.
21.00 Hrašćanec i Kalac odlaze u Makarsku po Dalibora Paar koji stiže iz Zagreba oko 22.30

20. lipnja, četvrtak
0.30 Hrašćanec, Kalac i Paar dolaze u dom.
Oko 5.30 Lacković, Petričević i Bedek iz bivka krenuli do perspektivnog uskog kanala na 783 m dubine. Sa dna se Jana vraća u bivak po zaboravljeni karbid, a Lacković i Petričević nastavljaju proširivati suženje klesanjem uz pomoć hilti metaka. Ispucali desetak hilti metaka, klesali i otkopavali (pridružila se i Bedek nakon oko 3 sata). Prošli 3m u dubinu nakon čega se kanal nastavlja horizontalno još oko 2m do uske rupe (oko 10 cm promjera). Kako strop horizontalnog dijela čine nestabilni blokovi sipara, od kojih su se dva urušila prilikom provlačenja Lackoviću na noge, zaključili da je daljnje otkopavanje jako opasno jer bi se moglo desiti zaglavljivanje u uskom prostoru bez mogućnosti dolaska pomoći sa strane. Nakon 10 sati klesanja i otkopavanja odustali i krenuli u bivak gdje su stigli u 19 sati.
U 14.10 Paar ulazi u jamu, transportirajući hranu i laserski daljinomjer.
U 18.15 došla novinarka Slobodne Dalmacije i snimatelj HTV-a. Snimali Hrašćanec kako izlazi iz jame i intervjuirali je. U 20.30 ponovo pokušaj veze s bivkom.
U 19 sati Paar stiže do bivka te sa Glavašem i Kuzmom nastavlja istraživanje Kanala iznad bivka. Nakon što su se spustili vertikalom do poznatog dijela jame, Paar nastavlja do dna jame, a Glavaš i Kuzma crtaju nacrt i raspremaju veće uže u kanalu.

21. lipnja, petak
Glavaš i Kuzma stižu u bivak u 2 sata i nastavljaju prema van, izlaze iz jame u 9 sati. Paar se sa dna vraća u bivak oko 7 sati.
U 8.30 Bedek i Petričević kreću van, izlaze u 16.00 Petričević i u 17.00 Bedek. U 17 sati Paar i Lacković kreću prema van.
U 11.10 Hraščanec, Kalac i fotoreporter Krešo odlaze na ulaz napraviti nekoliko fotografija za Slobodnu Dalmaciju.

22. lipnja, subota
Oko 2 sata izlaze iz jame Paar i Lacković.
U 14.30 u jamu ulaze Ana Bakšić, Darko Bakšić, Marija Maćešić, i Ronald Železnjak.
Spustili se oko 17.30 na bivak i oko 19 sati na dno jame. Do ponoći raspremili jamu od dna do bivka.
Na dom stigli Igor Jelinić i Neven Bočić iz Karlovca te Darko Štefanac, Koso i Dado Vučić iz Zagreba.

23. lipnja, nedjelja
Lacković, Petričević, Koso, Štefanac, Paar i Vučić donjeli dio opreme koji je raspremljen iz Amfore do doma te oko 300 m užeta s opremom odnijeli do ulaza u jamu br 120 kod Kimeta koja je poznata od speleološkog logora SOPDS Velebit 1996. godine kao do kraja neistražena perspektivna jama.
U Amfori, A. Bakšić, D. Bakšić, Maćešić, i Železnjak. u 10 sati ustali, raspremili bivak, i u 12.30 krenuli raspremati jamu dalje. Do 20 sati raspremili sve do 400 m. D. Bakšić izašao u 22.30, A. Bakšić u 23, Maćešić u 1.30 i Železnjak u 2.30 u ponedjeljak.

24. lipnja, ponedjeljak
U 11.15 u Amforu ušli Štefanac, Troha, Vučić, Koso i Paar i raspremili jamu od 400 do 250m. Izašli iz jame sa četiri transportne vreće između 0 i 4 sata ujutro u utorak. Jelinić se spustio do oko 270m i izvukao jednu transportnu iz jame.
Oko 10 sati Lacković i Petričević krenuli prema jami 120. Sa ulaza jame, u 13 sati, Lacković se vraća u dom po zaboravljenu kacigu. Ušli u jamu u 16.30. Perspektivna vertikala stala nakon 24m. Nacrtali i prečili u meandru do druge vertikale koja se spušta do otprilike iste dubine. Došli do prolaza na vrhu meandra iz kojeg jako puše. Nacrtali istraženi dio i izašli iz jame oko 1.30 u utorak, u 4 sata stigli u dom.

25. lipnja, utorak
A. Bakšić, D. Bakšić, Maćešić, i Železnjak krenuli u 6 sati prema jami 120. U jamu ušli Maćešić, Železnjak i D. Bakšić u 9.30, istraživali i crtali, izašli u 17.30 i došli u dom u 20.30. A. Bakšić zaboravila kacigu pa nije išla u jamu.

26. lipnja, srijeda
U Amforu ulaze A. Bakšić, D. Bakšić, Maćešić, Železnjak, Petričević, Troha i Lacković do 250 m. Svako uzeo po jednu transportnu vreću i krenuli van, a Maćešić, i Petričević raspremili od 250 metara do izlaza. Lacković i D. Bakšić nakon izlaska obišli okolni teren u potrazi za mogućim drugim ulazom u Amforu. Pronašli dvije jame koje je istraživao SOB od kojih je jama br. 146 jako blizu Amfore i na istoj tektonskoj pukotini te se najvjerojatnije spaja s Amforom. Ulazi su na istoj nadmorskoj visini. Zbog neslaganja SOB da pokušamo spojiti jame bez njih, a kako oni nisu imali vremena istraživati zajedno s nama, jama je ostavljena.
U dva navrata prenijeli opremu do automobila. Oko 18 sati došao Bockovac i pomogao prenijeti zadnju turu. Petričević zadnji izašao iz jame u 18.40, svi došli u dom u 19.30.

27. lipnja, četvrtak
Petričević, Jalžić i Lacković otišli nastaviti istraživanje jame br. 120. Istražili još oko 20m vertikale i sve nacrtali. Jama ide dalje vrlo uskim meandrom (moguć prolaz i bez tehničkih zahvata), kamen pada još oko 20 m. Raspremili jamu do oko 16 sati te zajedno s D. Bakšić i Železnjakom, koji su došli do ulaza, prenijeli opremu u dom.

28. lipnja, petak
A. Bakšić, D. Bakšić, Maćešić, Železnjak, Petričević, D. Troha, V. Troha, Bedek, Paar i Lacković oprali kompletnu opremu na Cetini. Bockovac organizirao kupnju ribe, mesa i vina, koje smo pripremili za svečanu večeru na pl. domu.

29. lipnja, subota
Povratak u Zagreb.

30. lipnja, nedjelja
Stigli u Zagreb u 2 sata.

 

JAMA AMFORA

Park prirode Biokovo, Hrvatska
 

Dubina: -788 m

Horizontalna duljina: 468 m
 

Istražili: SO Velebit, SAK Ekstrem, SO Željezničar, SU Spelunka,
SD Karlovac, SO Dubovac, SD Matokit, SD Krstatice

Istraživanja su obavljena uz potporu Parka prirode Biokovo.

Topografski snimili: Branko Jalžić, Damir Lacković, Darko Bakšić,
Josip Petričević, Dalibor Paar, Ivan Glavaš

Mjerili: Ana Bakšić, Dalibor Paar, Darko Bakšić, Jana Bedek,
Nenad Kuzmanović

 13.10.2000.
01. - 04.11.2001.
15. - 29.06.2002.

PROFIL I TLOCRT JAME

 

MORFOLOGIJA JAME

Darko Bakšić i Damir Lacković

 

Pristup jami. Foto: D. Troha

Ulaz u jamu Amfora nalazi se u vršnom dijelu Biokova, oko 1000m zračne udaljenosti od vrha Sv. Jure Ulaz jame nalazi se na jugoistočnom boku dna jedne od brojnih vrtača ovog dijela Biokova.

 

Ulazna vrtača i ulaz u jamu. Foto: D.Lacković

Ulaz jame visok je 6 a širok 8 metara. Ulazna vertikala, dugačka 73 m, isprekidana je s četiri police prekrivene kršljem pa je nemoguće proći ovaj dio jame bez rušenja kamenja u vertikalu. Ulazna vertikala završava dvoranom dimenzija 30 x 16 m. U jugozapadnoj strani ove dvorane nalazi se otvor vertikale koja završava nakon 20 m (Bockovac, 1999), a na sjevernoj strani dvorane nalazi se skok od 7,5 m koji vodi u manju dvoranicu. U njenom se jugoistočnom dijelu na 91 m dubine nalazi prolaz u podu duljine 4 m u kojem se osjeća jako strujanje zraka. U prolazu ima kršlja pa treba paziti da se ne ruši u slijedeću vertikalu. Iza prolaza prostor se širi te se dolazi na malu policu s koje se spušta 7 m do kratke glinovite kosine, a zatim se ulazi u vertikalu od 75 m (ovo se zajedno može uzeti kao vertikala od 82 m). Na –178 m nalazi se druga velika dvorana dimenzija 20 x 10 m. Iz te dvorane postoje dva prolaza koji se vrlo brzo spajaju u vertikali u kojoj se ne spušta do dna već se priječi do police u smjeru sjevera (13,5 m do police).

Prečnica na -200m (lijevo i na -280 m (desno). Foto: D.Lacković

Dalje se nastavlja uskim prolazom i nakon 3 m ulazi se u novu vertikalu od 19 m. Slijedi dvoranica u kojoj se ponovno priječi do police u smjeru sjeverozapada. Nakon skoka od 7 m je vertikala od 36 m. Slijedi mala dvorana na –262 m gdje je 1999. godine bio postavljen bivak. Odmah ispod bivka javlja se i stalni vodeni tok. Pukotinom u podu prolazi se dalje u teže prohodni meandar sve do dubine od –352 m. Tu se svladavaju skokovi od 6 m; 12,5 m; 5 m; 14,5 m; 6 m; 7 m; 7 m; 4,5 m; 10 m. Na –280 m se 8,5 m iznad meandra nalazi otvor kojim se ulazi u dvoranu, dimenzija 18 x 7 m, s kamenim blokovima. Ovaj dio jame završava malim skokom od 4 m (može se proći slobodno). Na –352 m je mala dvorana s jezercem odakle kanal nastavlja uskim meandrom prema dolje (tim putem ide vodeni tok). Tu se nalazi teško prohodno suženje proširivano hilti mecima. Ovo se suženje može zaobići po meandru s gornje strane gdje se dođe do 30 metarske vertikale koja završava dvoranom iz koje se pružaju dva kanala. Kanal u smjeru jugoistoka ubrzo završava s dvoranom veličine 4 x 3 m (istražen 2001. g.), a drugi nastavlja prema sjeveru te se nakon nekoliko kraćih skokova (6 m; 4 m; 5,5 m; 2m) i vertikala od 27 m i 10 m dolazi do manje dvorane na 437m dubine gdje je završilo istraživanje 2000. g.
Iz dvorane na 437 m dubine u smjeru zapada pruža se pukotinski kanal u duljinu od 9,5 m nakon čega zavija u smjeru sjeveroistoka i generalno zadržava taj smjer do 614 m. Uski meandar između 437 i 475 m s malim skokovima (5,6 m; 7,5 m; 7,6 m; 12 m; 4,5 m) najuži je dio jame i izrazito je zahtjevan za transport opreme. Dalje se kanal nešto proširuje spuštajući se nizom malih vertikala do 570 m dubine. Ovdje kanal prelazi u široku 35 metarsku vertikalu koja završava prostranom policom. Skokom od 10m dolazi se na malu policu u vertikali koja se nalazi na dubini od 614m, mjesto do kojeg se jama istražila 2001. godine.

Provlačenje na -500 (lijevo). Na -614 m (desno). Foto: D.Lacković

Od 614 m dubine jama nastavlja pukotinskim kanalom prema sjeverozapadu sa vertikalama od 5 m, 4 m i 24 m međusobno odvojenih manjim policama, do dubine od 647 m. Kanal ovdje skreće prema zapadu sjeverozapadu s vertikalama od 8m i 16m. U 16 metarskoj vertikali, na njenom 10-om metru odnosno na dubini od 666,5m odvaja se manji pukotinski kanal dužine 5m u koji otječe voda i gubi se u neprolaznoj uskoj pukotini. Nakon slijedeće 24 metarske vertikale dolazi se u dvoranu 4x8 m na dubini od 696 m. Južni zid dvorane predstavlja vertikalnu rasjednu plohu (gorsko zrcalo) pružanja istok-zapad na kojoj su izraženi presjeci slojeva krednih vapnenaca sa lijepo vidljivim fosilnim grebenom izumrlih rudistnih školjkaša. Kanal dalje nastavlja iz zapadnog 4 m višeg dijela dvorane spuštajući se strmom kosinom do početka prevjesne vertikale na 699 m dubine. Prevjesnom vertikalom od 88,5 m stiže se na dno dvorane veličine 25x10 m i visine oko 30 m koja zapravo čini i najdublju dosegnutu točku odnosno dno čitave jame. Dvorana se pruža prema sjeveru, u smjeru generalnog pružanja čitave jame a prekrivena je kamenim kršjem različite veličine i glinovitim talozima. Za pristup najsjevernijim djelovima dvorane potrebno je ispenjati jednu kratku vertikalu od 5m i blatnu kosinu od 5m. Na polici između vertikale i kosine pojavljuje se sa zapadnog vertikalnog zida dvorane mali vodeni tok za koji nije utvrđeno da li postoji veza sa tokom koji ponire u pukotinu na 666,5m. Vrh blatne kosine čini najvišu točku dvorane, 16 m višu od njenog dna. Odavde se prema sjeveru nastavlja mali kanal između kamenih blokova i stropa dvorane. Kanal se spušta do 783 m dubine (zadnjih 3m prokopano i proklesano uz pomoć hilti metaka) gdje postoji izrazito strujanje zraka prema nepoznatom dijelu jame. Proširivanje kanala zaustavljeno je zbog velike opasnosti obrušavanja nestabilnih kamenih blokova na speleologa u suženju i mogućnosti zaglavljivanja. Izrazito strujanje zraka govori u prilog pretpostavki o postojanju većih prostora iza suženja, odnosno o realnoj mogućnosti nastavka jame. S obzirom na veliku opasnost zaglavljivanja speleologa preporučamo daljnje otkopavanje samo uz velike radove kojima bi se napravila sigurna potporna konstrukcija otkopnog kanala. Dužina suženja nije poznata, pa se ne može pretpostaviti obim potrebnih radova.
U zadnjih 10-ak metara ovog kanala na glinovitim stjenkama kanala primjećena je prisutnost vrlo rijetke forme kristala koji se pojavljuju u špiljama. Radi se o bijelim vati nalik nakupinama mikroskopski sitnih kristala koji su igličaste forme i u stručnoj se literaturi nazivaju «špiljski pamuk». O kojoj mineralnoj vrsti je riječ znati će se nakon što se napravi rendgenska analiza prikupljenog uzorka. Do sada je u Hrvatskoj slična forma pronađena samo u Slovačkoj jami na Velebitu na dubini od 350 m, a rendgenskom analizom utvrđen je mineral kalcit.