Speleološka ekspedicija „Lukina jama 2010“

Priredili: Luka Mudronja, Dalibor Paar, Marko Lukić

Sažetak

Speleološku ekspediciju "Lukina jama 2010" koja je održana je od 24.07.-15.08. 2010. godine organizirali su, u suradnji s Nacionalnim parkom "Sjeverni Velebit", Speleološki odsjek Velebit i Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza uz logističku potporu Hrvatske gorske službe spašavanja. Na ekspediciji je sudjelovalo stotinjak speleologa iz 14 hrvatskih speleoloških udruga te kolege iz Bugarske, Engleske, Slovačke, Češke i Španjolske. Ovo je bila jedna od najzahtjevnijih speleoloških ekspedicija ove godine u Europi, obzirom na logistiku i transport velike količine opreme na dno jame u uvjetima niskih temperatura i znatne vodene aktivnosti. Rezultati ekspedicije su speleoronjenje u jezeru na dnu jame, izrada novog speleološkog nacrta i znanstvena istraživanja koja obuhvaćaju istraživanja podzemne faune, hidrogeoloških, fizikalno-kemijskih i drugih svojstava jame. Speleoronioci i članovi Speleološkog odsjeka Velebit i HGSS-a Ivica Ćukušić i Robert Erhardt zaronili su u potopljeni kanal na dnu suhog dijela jame 135 m u duljinu i 21 m u dubinu, čime je dubina jame povećana na preko 1400 m. Tijekom nastavka ekspedicije, poznati hrvatski speleoronioc i član Speleološkog odsjeka HPD Željezničar te Hrvatskog biospeleološkog društva, Branko Jalžić zaronio je u potopljeni kanal na dnu jame 40 m u dubinu. Nova dubina jame je 1421 m čime se jama nalazi na petnaestom mjestu po dubini u svijetu.

UVOD

Hrvatska je bogata velikim i izuzetno vertikalnim špiljama, odnosno jamama,  koje zahtijevaju višegodišnja istraživanja ekspedicijskog tipa. Lukina jama, koja se nalazi na području Hajdučkih kukova u Nacionalnom parku "Sjeverni Velebit" je od 1993. godine do danas najdublja hrvatska jama. Njena dubina je ovom ekspedicijom povećana na -1421 m, čime je prema podacima iz listopada 2010. 15. jama po dubini u svijetu. Duljina jame sada je 3731 m, a horizontalna duljina 1534 m. Pod šire prihvaćenim nazivom Lukina jama zapravo je jamski sustav Lukina jama-Trojama. Ulaz Lukina jama ove je godine bio zatvoren snijegom i ledom na dubini oko 70 m. To stanje, koje nije u skladu s trendovima globalnog zatopljenja, traje već niz godina, za razliku od devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je taj ulaz bio prolazan.  Drugi, 37 metara viši ulaz Trojama (nalazi se na 1475 m nadmorske visine) bio prolazan te se ovogodišnja ekspedicija odvijala kroz njega.

Speleološka ekspedicija "Lukina jama 2010" imala je više ciljeva: speleološka istraživanja - posebice speleoronjenje u sifonu - jezeru na dnu jame, izradu novog speleološkog nacrta i znanstvena istraživanja koja obuhvaćaju istraživanja podzemne faune, hidrogeoloških, fizikalno-kemijskih i drugih svojstava jame. Dio mjerenja obavljen je tijekom same ekspedicije, a dio će se provoditi tijekom iduće godine dana postavljenim uređajima za praćenje hidroloških, mikroklimatskih i drugih parametara u jami (na slici desno: vodeni tok u Lukinoj jami na dubini oko -1200 m. Snimila: A.Bakšić).

Duboke jame Velebita su odličan način za nove spoznaje o geologiji Velebita, hidrologiji krškog podzemlja te o prirodnim vrijednostima kao što je endemna podzemna fauna. Stoga je cilj znanstvenih istraživanja prikupiti što više podataka o svojstvima dubokih jama.

SPELEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

Speleološka istraživanja dubokih jama zahtijevaju timski rad većeg broja odlično educiranih speleologa, budući da složeni uvjeti istraživanja zahtijevaju dobro poznavanje speleoloških tehnika, od tehnika napredovanja u podzemlju, podzemnog ekspedicionizma do izrade speleološkog nacrta odgovarajuće preciznosti (preciznost prema kriterijima Međunarodne speleološke unije: UISv1 5-4-BCF).

Speleološka istraživanja u okviru speleološke ekspedicije "Lukina jama 2010" pod vodstvom Luke Mudronje obavilo je stotinjak speleologa iz 14 hrvatskih speleoloških udruga uz suradnju s kolegama iz Bugarske, Engleske, Slovačke, Češke i Španjolske. Svaki sudionik dao je vrijedan doprinos ekspediciji kroz različite aktivnosti, što uključuje postavljanje jame za daljnje napredovanje i istraživanja, zahtjevan transport opreme za speleoronilačka istraživanja, speleoronjenje u jezeru/sifonu na dubini 1368 m, izradu speleološkog nacrta, foto i video dokumentacije, pomoć u izvedbi znanstvenih istraživanja u jami te logistička potpora na površini. Sastavni dio svake speleološke ekspedicije je detaljan pregled terena i pronalaženje novih ulaza u jame (rekognosciranje) te istraživanje mogućih perspektiva novo pronađenih objekata.

Snimili: D.Bakšić, M.Glušević i D.Paar

Težište ovogodišnje ekspedicije bilo je usmjereno na dno jame, gdje se speleoronjenjem nastojalo utvrditi da li jezero/sifon na dnu suhog dijela jame na 1368 m dubine predstavlja viseći sifon ili razinu krškog vodonosnika.

Jedini uron u tom sifonu obavili su speleoronioci Zoran Stipetić-Patak i Teo Barišić 1994. godine. Tada su preronili 57 m u duljinu i 6 m u dubinu u uronu koji je u to vrijeme bio uron na najvećoj dubini u jami na svijetu.

Robert Erhardt i Ivica Ćukušić pripremaju opremu za uron u Lukinoj jami. Snimio: D.Paar

Prvim uronom u okviru ovogodišnje ekspedicije, Ivica Ćukušić i Robert Erhardt su zaronili u potopljeni kanal 135 m u duljinu i 21 m u dubinu, čime je dubina jame povećana na preko 1400 metara. Drugim uronom, Branko Jalžić je dosegnuo dubinu 40 m te je stao u vertikalnom kanalu koji se nastavlja prema dolje. Jalžić je stao na nadmorskoj visini 54 m, a s obzirom na morfologiju jame, postoji mogućnost da će se budućim istraživanjima spustiti na razinu mora. Ovi rezultati istraživanja sugeriraju da je razina jezera na dnu suhog dijela jame odgovara razini krškog vodonosnika, dakle razini podzemnih voda u tom dijelu Velebitskog podzemlja. Tako velika dubina krškog vodonosnika je očekivana, budući da je upravo svojstvo krša disolucijski tip poroznosti karakterističan za lako topive karbonatne stijene.

 
Branko Jalžić u jezeru na dnu suhog dijela jame, gdje je zaronio 40 m u dubinu. Snimili: transportna ekipa B.Jalžića

FIZIKALNO-KEMIJSKA I HIDROGEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

Osnovni ciljevi fizikalno-kemijskih i hidrogeoloških istraživanja bili su prikupljanje podataka o svojstvima i dinamici vode i zraka u jami, s posebnim naglaskom na mjerenja kemizma vode, mikroklimatskih parametara te koncentracije radioaktivnog plina radona i ugličnog dioksida. Raspon temperatura zraka u jami kreće se od 0^oC u gornjem dijelu jame gdje je zabilježen stalni snijeg i led, do 5^oC na dubini 1368 m gdje se nalazi jezero/sifon. Jamu karakterizira vertikalna dinamika vode sve do navedenog jezera, a temperatura vode u gornjem dijelu jame je izuzetno niska. Tako je na primjer na dubini oko 300 m temperatura vode tek 0.6^oC. U jezeru pri dnu jame, temperatura vode je gotovo ista kao temperatura zraka, malo manja od 5^oC. Izmjerene koncentracije ugljičnog dioksida su u cijeloj jami relativno niske, znatno niže nego u nekim drugim speleološkim pojavama u Hrvatskoj gdje su izmjerene i više od deset puta veće vrijednosti. Istraživanja su pokazala da strujanje zraka u jami znatno ovisi o promjeni klimatskih uvjeta na površini i vertikalne dinamike vode u jami. Mjerenjem je ustanovljena korelacija između dinamike vode, strujanja zraka i temperature vode i zraka. Jedan od ciljeva istraživanja je ustanoviti porijeklo i dinamiku vode u podzemlju, pri čemu treba ustanoviti doprinos i dinamiku transporta meteorske vode k podzemnim vodama krškog vodonosnika. Tim procesima se obnavlja voda u krškom vodonosniku. Postavljanjem odgovarajućih instrumenata pratit će se razina vode u jezeru na 1368 m te u dvorani na 980 m dubine.

Sudionici tih istraživanja su Andrej Stroj (Hrvatski geološki institut), Vanja Radolić (Odjel za fiziku Sveučilišta u Osijeku), Nenad Buzjak (Geografski odsjek PMF-a u Zagrebu), Magdalena Ujević Bošnjak (HZJZ), Darko Bakšić (Šumarski fakultet, Zagreb), Damir Lacković (HPM) i Dalibor Paar (Fizički odsjek PMF-a u Zagrebu).

Oprema za fizikalno-kemijska mjerenja u jami. Snimio: D.Paar

BIOSPELEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

Biospeleološka istraživanja u Lukinoj jami proveli su članovi HBSD Marko Lukić, Jana Bedek i Branko Jalžić. Ruđer Novak je prikupljao uzorke za mikrobiološka istraživanja.

Zahvaljujući dugom vremenskom razdoblju istraživanja od 6 punih dana u jami su pronađene nove i rijetke špiljske vrste prvenstveno iz skupina kopnenih jednakonožnih rakova (Isopoda terrestria) i skokuna (Collembola). Primjerci kopnenih jednakonožnih rakova pronađeni su na specifičnom staništu te vjerojatno predstavljaju prve pronađene primjerke s posebnim prilagodbama na život i ishranu na špiljskom higropetriku i mokrim stijenama. Za skupinu skokuna pronađeno je čak 5 različitih svojti, od toga jedna nova vrsta i najvjerojatnije jedan novi rod. Pored ostalog pronađen je primjerak iz skupine paučnjaka, grupe Palipgrada te ovo predstavlja prvi nalaz ove grupe za faunu dubokih jama Sjevernog Velebita.

Galeriella sp. nov. Snimio: M.Lukić

Tijekom speleoronilačkih istraživanja na dubini između 1368 i 1421 m istraživana je i vodena špiljska fauna prilikom čega je pronađen kritično ugroženi dinarski špiljski školjkaš Congeria kusceri, špiljska marifugia Marifugia cavatica te podzemna špiljska spužvica koja se nalazi na daljnjoj analizi.

Sakupljena je bogata špiljska fauna međutim u vrlo malom broju primjeraka zbog specifičnih uvjeta staništa i veličine populacija koje nastanjuju određene mikrolokalitete. Sakupljani biološki materijal nalazi se na daljnjoj obradi kod stručnjaka za pojedine grupe beskralježnjaka. S obzirom na mali broj sakupljenih primjeraka prije opisa sakupljenih novih vrsta i rodova nužno je daljnje istraživanje jame i sakupljanje dodatnog materijala u svrhu morfoloških i DNA analiza.

 
Špiljska marifugia Marifugia cavatica te podzemna špiljska spužvica u jezeru na dnu jame. Snimio: B.Jalžić

Nakon ovog kraćeg prikaza rezultata istraživanja slijedi dnevnik istraživanja iz kojeg možete dobiti dojam o dinamici i tijeku speleoloških istraživanja. Priložena je i foto galerija te izbor medijskog praćenja rezultata ekspedicije.

► Galerija fotografija

Dnevnik speleološke ekspedicije „Lukina jama 2010“

Subota, 24. srpanj 2010.
Početak ekspedicije “Lukina jama 2010”. Okupljanje sudionika u Krasnu, polazak prema Velikom Lomu, podizanje baznog logora te dogovor o organizaciji i tijeku ekspedicije.

Nedjelja, 25. srpanj 2010.
Postavljačka ekipa Slaven Boban, Matija Čepelak i Igor Markanjević opremaju Trojamu do -280 m.
Ana Bakšić i Andrej Stroj prate postavljačku ekipu i postavljaju telefonski kabel do -130 m.
Dalibor Paar i Marta Malenica postavljaju telefonski kabel od baznog logora na Velikom Lomu do 240 m zračne udaljenosti od ulaza Trojame.
Mario Musulin i Mario Begić vode četvero bugarskih speleologa u Lukinu jamu do ledenog čepa na -50 m. Nakon izlaza rekognosciraju teren i pronalaze šest novih jamskih otvora (koordinate su na popisu pronađenih novih speleoloških objekata).

Ponedjeljak, 26. srpanj 2010.
Nastavak postavljanja Lukine jame-Trojame. Postavljačka ekipa Danijel Frleta, Zoran Ateljević i Yavor Petkov Tsvetanov opremaju jamu do -640 m.
Ana Bakšić i Andrej Stroj postavljaju telefonski kabel do -350 m.
Mario Musulin, Mario Begić, Sanjin Gotić, Encho Yordanov Enchev, Antonia Stoyanova Vlaykova, Vladimir Georgiev, Fleur Loveridge i Peter Talling istražuju jame u okolici ulaza Trojame i Lukine jame.
Dalibor Paar i Marta Malenica nastavljaju postavljanje telefonskog kabela do ulaza Trojame.

Utorak, 27. srpanj 2010.
Počinje izrada novog nacrta jamskog sustava Lukina jama-Trojama. Od ulaza Trojamu crtaju Darko Bakšić i Mario Musulin, dok od -350 m prema ulazu crtaju Luka Mudronja i Robert Erhardt. Dvije ekipe se spajaju na -200 m. Transport opreme na -350 m u Trojami rade Ivica Ćukušić i Vladimir Georgiev.
Gavranovu jamu posjećuju Jana Bedek, Marko Lukić, Ana Bakšić, Marta Malenica, Tamara Čuković, Mario Begić, Fleur Loveridge i Peter Talling.
Bugari Encho Yordanov Enchev, Antonia Stoyanova Vlaykova i Yavor Petkov Tsvetanov posjećuju jamu koju se otkrili dan prije (Bugarka 04).

Srijeda, 28. srpanj 2010.
U jamski sustav Lukina jama-Trojama, kroz ulaz Trojamu, ulazi pet ekipa.
Ekipa 1: Slaven Boban, Danijel Frleta, Inga Patarčić i Luka Mudronja.
Nastavljaju postavljanje jame prema bivku 2 na -981 m. Luka i Inga prate postavljače I izrađuju nacrt od -640 m do -981m.
Ekipa 2: Ana Bakšić, Igor Markanjević.
Postavljaju telefonski kabel od -350 m do bivka 2 na -981 m.
Ekipa 3: Darko Bakšić, Mario Musulin, Đuro Mileusnić i Darko Troha.
Transportiraju bivak 2 (-981 m) te Bakšić i Musulin crtaju jamu od -350 m do -640 m.
Ekipa 4: Matija Čepelak, Marta Malenica, Zoran Ateljević i Yavor Petkov Tsvetanov.
Transportiraju bivak 1 (-780 m), postavljaju ga te transportiraju dio opreme na bivak 2.
Nakon odmora kreću vani svi osim Marte koja na bivku 1 čeka Dalibora Paara.
Ekipa 5: Fleur Loveridge, Encho Yordanov Enchev i Vladimir Georgiev.
Transportiraju opremu do bivka 1 i izlaze vani. Opremu koju su donijeli, ekipa 4 spušta na bivak 2.
Dalibor Paar ulazi u Lukinu jamu-Trojamu s ciljem znanstvenih istraživanja u jami.
Jana Bedek, Marko Lukić i Tamara Čuković odlaze u novopronađenu jamu radnog naziva Bugarka 05 (N 44o46,146΄, E 15o01,493΄) s ciljem posjeta, izrade nacrta i sakupljanja biološkog materijala.
Đuro Kuzumilović, Peter Talling i Antonia Stoyanova Vlaykova odlaze u jamu Mercedes provjeriti stanje leda te utvrđuju da jama nije prolazna dalje.

Četvrtak, 29. srpanj 2010.
U Lukinu jamu-Trojamu ulaze Jana Bedek i Marko Lukić. Spuštaju se na bivak 2, transportiraju dio opreme i hrane te se vraćaju na odmor u bivak 1.
Iz Lukine jame-Trojame tokom dana izašle ekipa 5 te ekipa 4 (osim Marte Malenica).
Vrijeme na površini se pogoršava, pada kiša i onemogućuje rad speleolozima u jami. Prisiljeni su čekati u bivcima 1 i 2.

Petak, 30. srpanj 2010.
Peter Talling i Antonia Stoyanova Vlaykova spuštaju se u Trojamu do – 350 m ostaviti hrane i karabita u dvorani Baldahyn koja može poslužiti za mali odmor prilikom izlaska.
Andrej Stroj ušao u Lukinu jamu-Trojamu. Transportira ronilačku opremu prema bivku 2.
Speleolozi s bivka 1 se spuštaju na bivak 2 jer je nemoguć boravak na bivku 1 u vrijeme velikih padalina na površini koje se ubrzo procijede u podzemlje. Bivak 1 je, zbog konfiguracije jame, na nepovoljnom položaju te ne služi kao zaštita za vrijeme velike količine vode u jami. Služi za odmor samo u doba dobrog vremena na površini, a posljedično time i u jami.
Speleolozi na bivku 2 vrijeme boravka krate radom na mjestima gdje im to voda dopušta. Darko Bakšić i Luka Mudronja crtaju dvoranu na -981 m, a Slaven Boban i Danijel Frleta penjem “preskaču” suženje koje iz dvorane na -981 m vodi u nastavak jame.

Subota, 31. srpanj 2010.
Nepovoljne vremenske prilike na površini, kiša i magla, onemogućuju rad speleolozima u jami. U dvorani na -981 (bivak 2) su svi speleolozi koji se nalaze u jami, njih čak petnaest (Slaven Boban, Danijel Frleta, Inga Patarčić, Luka Mudronja, Ana Bakšić, Igor Markanjević, Darko Bakšić, Mario Musulin, Darko Troha, Đuro Mileusnić, Marta Malenica, Dalibor Paar, Andrej Stroj, Jana Bedek i Marko Lukić).
Jana Bedek i Marko Lukić provode biospeleološka istraživanja u dvorani na -981 m, a Darko Bakšić, Inga Patarčić i Luka Mudronja istražuju zarušeni kanal koji se odvaja iz dvorane na -981 m. Kanal je dan prije pronašao Matija Čepelak.

Nedjelja, 01. kolovoz 2010.
S bivka 2 (-981 m) prema izlazu je krenuo Igor Markanjević, a postavljačka ekipa, Darko Troha i Đuro Mileusnić, je krenula opremati jamu prema dnu. Iza njih ide transport opreme za postavljanje i ekipa s telefonskim kabelom. Darko Bakšić crta jamu od -981 m do -1200 m, a Luka Mudronja od -1200 m do dna.
Na dno jamskog sustava Lukina jama-Trojama se spustilo 13 speleologa (Slaven Boban, Danijel Frleta, Inga Patarčić, Luka Mudronja, Ana Bakšić, Darko Bakšić, Mario Musulin, Darko Troha, Đuro Mileusnić, Dalibor Paar, Andrej Stroj, Jana Bedek i Marko Lukić). Jama je u potpunosti ponovo nacrtana, biospeleolozi su napravili biospeleološka istraživanja, Andrej Stroj i Dalibor Paar su obavili znanstvena mjerenja te slijede pripreme za uron.
U Lukinu jamu-Trojamu su ušli Robert Erhardt i Ivica Ćukušić, transportirali su dio ronilačke opreme do -981 m i odmaraju se za uron koji slijedi na dnu.
Marta Malenica i Andrej Stroj su se podigli na bivak 1 da provjere stanje nakon kiše te da se na njemu odmore prije izlaska vani.
Speleolozi na površini iskorištavaju sunčani dan te istražuju jame na Hajdučkim kukovima.

Postavljačka ekipa na dnu jame. Snimila: A.Bakšić

Ponedjeljak, 02. kolovoz 2010.
Speleolozi nakon višednevnog boravka u jami izlaze na površinu. U jami su ostali Darko Bakšić, koji će filmski snimati uron na dnu te potom jamu od dna prema izlazu, i Robert Erhardt i Ivica Ćukušić, dvoje ronioca spremnih da zarone na dnu jame.
Dalibor Paar, Jana Bedek, Marko Lukić i Andrej Stroj još vrše znanstvena istraživanja prilikom penjanja vani.
U Lukinu jamu-Trojamu ulazi transportna ekipa s ronilačkom opremom: Zoran Ateljević, Matija Čepelak, Marinko Malenica, Lazar Badanjac, Ruđer Novak, Goran Rnjak, Fleur Loveridge, Vladimir Georgiev, Yavor Petkov Tsvetanov i Encho Yordanov Enchev.
Oni se pridružuju Darku Bakšiću, Robertu Erhardtu i Ivici Ćukušiću na -981 m odakle svi kreću prema dnu.
U 23:20 h Robert Erhardt i Ivica Ćukušić zaronili su na dnu jamsog sustava Lukina jama-Trojama. Uron je trajao 40 minuta, preronili su 135 m u daljinu i 21 m u dubinu.
Robert i Ivica ostaju spavati u bivku na dnu, a ostatak ekipe se diže na -981 m. Na putu prema gore filmski snimaju jamu. Na dnu su ostala olova koja su ronioci donijeli te s pronađenim starim olovom na dnu Lukine jame-Trojame se nalazi 30 kg olova za ronjenje. Ostavljene su 4 ronilačke boce. Dvije su pune (NITROX) i ostaju na dnu dok će se dvije prazne boce naknadno transpotirati prema vani.
U Lukinu jamu do ledenog čepa na -50 m se spuštaju Marin Mustapić, Ivan Limić, Katarina Bradić, Marijan Marović i Anđela Ćukušić.

Utorak, 03. kolovoz 2010.
Transportna ekipa Ivo Dokoza, Frane Kožemelj i Davor Cvitanić spuštaju se do bivka 1 (-780 m) u Lukinoj jami-Trojami kako bi izvadili na površinu stara užeta, ostavljena od prijašnjih ekspedicija, i smeće.
Ivan Turčin i Mario Begić spuštaju se u Trojami do -130 m i skidaju ringove u ulaznoj vertikali, a postavljaju ploćice s karabinerima.
Marin Glušvić i Katja Milišić preopremaju jamu između -400 m i -630 m, sidrišta i uže pomiču od vodenog toka.
Marijan Marović se spušta u Trojami do – 380 m, tamo skuplja staro uže i iznosi ga vani.
Iz Lukine jame-Trojame izlaze ronioci i njihova transportna ekipa, osim Darka Bakšića, Gorana Rnjaka, Marinka Malenice i Matije Čepelaka. Njihova namjera je bila filmski snimiti jamu od -981 m do izlaza, no zaustavlja ih kiša koja je ponovo počela padati.
U Lukinu jamu do čepa na -50 m se spuštaju Darija Šarić, Đuro Kuzumilović i Ratko Cvitanić.

Srijeda, 04. kolovoz 2010.
Splitsko-zagrebačka ekipa Ante Markoč, Nestija Juretić, Marina Maleš, Dragan Vujnović, Darija Šarić i Marin Mustapić se spušta u Trojami do -350 m i tamo odnose rezervni karabit i hranu te telefon.
Ivan Limić I Đuro Kuzumilović se spuštaju u Trojami do -130 m radi treninga i stjecanja iskustva.
U Lukinu jamu-Trojamu je, s ciljem transporta praznih ronilačkihboca s dna te starih užeta i smeća, ušla ekipa stranaca: Gabrijel Jakab, Erik Kapucijan, Stefan Šuster, Milan Šuster, Oldrich Štos, Peter Talling, Tony Seddon i Antonia Stoyanova Vlaykova.
Oni se spuštaju na dno (svi osim Gabrijela Jakaba) i podižu transport na -981 m gdje se u bivku 2 odmaraju pred izlazak.
Navečer su iz Lukine jame-Trojame izašli Darko Bakšić, Marinko Malenica, Matija Čepelak i Goran Rnjak. Penjući s bivka 2 prema izlazu snimili su filmski jamu tako da je sad u potpunosti snimljena od dna prema izlazu. U dvorani na -981 m su nacrtali zarušeni kanal koji su istraživali Darko Bakšić, Inga Patarčić i Luka Mudronja, a pronašao ga Matija Čepelak.
Darko Bakšić u jami je boravio više od tjedan dana.

Četvrtak, 05. kolovoz 2010.
S bivka 2 (-981 m) prema vani kreće ekipa stranaca i tokom dana izlaze vani, podižu prazne ronilačke boce, stara užeta i smeće.
U Lukinu jamu-Trojamu, prema bivku 2, kreće istraživačka ekipa Filip Filipović, Ena Vrbek i Ronald Železnjak. Njihov zadatak je penjanje do okna koji se nalazi jedan skok prije samog dna jame.
Na Velikom Rajincu se istražuje jama 05-220 (Ana Komerički, Marijan Marović, Ana Bakšić, Lovro Čepelak, Dino Huzanić-Mišek) do -40 m. Prekinuli su istraživanje jer su ostali bez opreme.
Katja Milišić, Marin Glušević, Nestija Juretić, Dragan Vujnović, Katarina Bradić, Marija Repanić i Miljenko Puzek istražuju jame Papratnjača i Koprivnjača.
Inga Patarčić, Luka Mudronja, Darko Bakšić i Đuro Mileusnić odlaze na Rožanske kukove te pronalaze ulaz u jamu Sirena koju su istraživali slovački speleolozi.

Petak, 06. kolovoz 2010.
Na površini pada kiša, onemogućen je rad istraživačke ekipe u jami. Ronald Železnjak i Ena Vrbek ponavljaju poligonski vlak od bivka 2 (-981) do -1150 m jer se pojavila greška u mjerenju prilikom crtanja, a na toj vertikali im je moguće boraviti jer u njoj ne curi voda.

Subota, 07. kolovoz 2010.
Darko Bakšić i Mario Musulin nacrtali ulaz Trojame.
Davor Matić, Ante Markoč, Danijel Krstulović-Opara, Filio Trgo, Davor Cvitanić, Marina Maleš, Krešimir Prskalo i Dragan Vujnović istražili jame 3D, Japaga 1 i Japaga 2.
Ana Komerički, Marijan Marović, Ana Bakšić, Vesna Hrdlička Bergelj, Roman Bergelj i Marko Erker nastavili istraživanje jame 05-220.
Lovro Čepelak, Miljenko Puzek i Marija Repanić istražili jamu Manilo (05-222).
Dalibor Paar i Jasna Železnjak vršili znanstvena mjerenja u ulazu Lukina jama do leda na -50 m.
Ekipa u Lukinoj jami-Trojami (Filip Filipović, Ronald Železnjak i Ena Vrbek) kreću s bivka 2 prema dnu. Putem prema dole će ponoviti poligonski vlak. Cilj im je penjanje upitnika jedan skok prije dna.

Nedjelja, 08. kolovoz 2010.
Tročlana istraživačka ekipa (Filip Filipović, Ronald Železnjak i Ena Vrbek) se spustila na dno Lukine jame-Trojame i popela penj koji se nalazi jedan skok prije dna. Penj su nacrtali. Završava blatnim suženjem. Nakon završenog penjanja se popeli na bivak 2 (-981 m).
Ana Komerički, Ivan Limić, Tihana Boban i Filip Bach se u Lukinoj jami-Trojami spustili na bivak 1 (-780 m).
Nova tročlana istraživačka ekipa (Ivica Radić, Marin Glušević i Katja Milišić) krenuli u prema bivku 2 (-981 m) u Lukinoj jami-Trojami. Cilj im je panjanje upitnika koji se nalazi dva skoka prije dna.
Dalibor Paar u Trojami vršio znanstvena mjerenja do dubine -130 m.
Ledenu jamu u Lomskoj dulibi posjetili su do -50 m Lovro Čepelak, Ana Bakšić i Vedran Ferenčak.
U Trojamu do -450 m (spoj Trojame i Lukine jame) su se spustili Tamara Čuković i Dino Huzanić-Mišek. Na toj dubini su pokupili mjerni instrument koji je postavio Dalibor Paar.
Matija Čepelak vodio je posjet u jamu Iliberis (istraživali je Španjolci), no stali su na -50 m zbog opasnosti od padanja leda.

Ponedjeljak, 09. kolovoz 2010.
Ekipa Filip Filipović, Ronald Železnjak i Ena Vrbek izlaze na površinu s bivka 2 (-981 m) iz Lukine jame-Trojame.
S bivka 1 (-780 m) izlaze vani Ana Komerički, Ivan Limić, Tihana Boban i Filip Bach. Iznijeli su smeće, stara užeta i opremu bivka 1 te sakupljali biospeleološke uzorke.
Ivica Radić, Marin Glušević i Katja Milišić spuštaju se na dno te penju upitnik dva skoka prije dna. Penj prelazi u blatni kanal koji se spaja na dio jame u kojem su prije bili speleolozi (pronađene stope i karabit). Vjerojatno su se spojili na Vjetroviti kanal.
U Lukinu jamu-Trojamu ulazi ronilačko-transportna ekipa Branko Jalžić, Marko Grgačević, Alen Kirin, Bernard Bregar, Ivan Mišur, Neven Galant i Petar Matika. Spuštaju se na bivak 2 (-981 m) odakle će krenuti na dno gdje će Branko Jalžić pokušati zaroniti.
Vesna Hrdlička Bergelj i Marko Erker se spuštaju u Trojami do -350 m odakle podižu transportne s opremom.
Ana Bakšić, Mario Musulin, Krešimir Prskalo i Tomislav Bajo istražili su do kraja Begića jamu (05-211).

Utorak, 10. kolovoz 2010.
Iz Lukine jame-Trojame s bivka 2 (-981 m) izlaze Ivica Radić, Marin Glušević i Katja Milišić. Iznijeli su dio opreme bivka 2.
Branko Jalžić, Marko Grgačević, Alen Kirin, Bernard Bregar, Ivan Mišur, Neven Galant i Petar Matika spuštaju se na dno jame te Branko Jalžić roni u “lijevom” (odlaznom?) sifonu 40 m u dubinu i 135 m u duljinu. Time je dubina jame povećana na -1421m (novo mjerenje pokazuje da je do sifona jama duboka 1368 m + 40 urona). Pokušava i uron u “desni” (dolazni?) sifon, no ne može proći jer je jako uzak ulaz u sifon.
Pri povratku na bivak 2 (-981 m) raspremaju jamu te užeta u transportnim vrećama i telefonski kabel ostavljaju na sigurnim mjestima putem.
Ivan Turčin i Marta Malenica raspremaju jamu Iliberis od -50 m.
Ledenu jamu u Lomskoj dulibi posjećuju do -50 m i raspremaju Dalibor Paar (znanstvena mjerenja), Vesna Hrdlička Bergelj i Marko Erker, Ida Belaš i Vedran Ferenčak.

Srijeda, 11. kolovoz 2010.
Ronilačko-transportna ekipa (Branko Jalžić, Marko Grgačević, Alen Kirin, Bernard Bregar, Ivan Mišur, Neven Galant i Petar Matika) izlazi iz Lukine jame-Trojame s bivka 2 (-981 m).
U Lukinu jamu-Trojamu na bivak 2 se spuštaju Filio Trgo, Tomislav Bajo, Ivan Turčin, Danijel Krstulović-Opara i Krešimir Prskalo. Cilj im je raspremiti bivak 2 te raspremiti jamu i ostaviti transportne vreće s užetom i telefonom putem prema gore na sigurnim mjestima gdje ih voda ne može odnijeti. Spuštaju se do dubine -1005 m kako bi prešli granicu 1000 m (Filio Trgo, Ivan Turčin, Danijel Krstulović-Opara i Krešimir Prskalo).
Vedran Ferenčak, Ida Belaš i Ivan Limić odlaze u Trojamu do -350 m odakle podižu transportnu vreću s opremom.
Ana Bakšić, Goran Rnjak i Marija Bašić rekognosciraju Hajdučke kukove i istražuju jamu G17 (05-244).
Inga Patarčić i Luka Mudronja nacrtali su ulaz Lukine jame do ledenog čepa na
-50 m te napravili poligonski vlak od ulaza Lukine jame do ulaza Trojame.

Četvrtak, 12. kolovoz 2010.
Nastavak istraživanja u jami G17 05-244 (Mario Musulin, Anja Žmegač, Ana Bakšić, Marija Bašić i Goran Rnjak).
Filio Trgo, Tomislav Bajo, Ivan Turčin, Danijel Krstulović-Opara i Krešimir Prskalo krenuli s raspremanjem i transportom s -981 m.
Slaven Boban, Marinko Malenica, Matija Čepelak, Marta Malenica i Tamara Čuković istražuju Pavučju jamu. Jama je istraživana na prijašnjim ekspedicijama Lukine jame, perspektivna je i potrebno je daljnje istraživanje.

Petak, 13. kolovoz 2010.
Filio Trgo, Tomislav Bajo, Ivan Turčin, Danijel Krstulović-Opara i Krešimir Prskalo izlaze iz Lukine jame-Trojame s -981 m. Raspremljeno je i sve spremljeno na sigurno do -350 m.
Marin Glušević, Ana Bakšić i Katja Milišić spuštaju se do -350 m u Trojami kako bi izvadili višak transportnih te raspremili jamu od -200 m do izlaza.
Mario Musulin, Ivica Radić i Goran Rnjak istražuju već poznatu Jamu pod dugama.

Subota, 14. kolovoz 2010.
Pranje i spremanje opreme u baznom logoru.

Nedjelja, 15. kolovoz 2010.
Raspremanje baznog logora i odlazak s Velikog Loma.

Popis sudionika

Tablica: Popis sudionika sa naznačenom dosegnutom dubinom u Lukinoj jami 2010.

Literatura

Bajo, P., Stroj, A., Paar, D., Ujević, M., Bakšić, D., Lacković, D., Čop, A., Radolić, V. (2009): Results of exploring the Munižaba cave (Velebit, Croatia) with special reference to measurements of physico-chemical and microclimatic parameters /17th International Karstological School "Classical Karst". Gabrovšek, F., Mihevc, A. (ur.). Postojna. IZRK ZRC SAZU, 51.
Bakšić, D. i sur. (2002): Inventarizacija speleoloških objekata Nacionalnog parka Sjeverni Velebit (I faza), izvješće, SO PDS Velebit, 85.
Bakšić, D. i sur. (2006): Speleološka ekspedicija „Lukina jama – Lubuška jama 2006“, izvješće, SO PDS Velebit
Bakšić, D. & Paar, D., (2006): Croatia and the Deep Caves of Northern Velebit. Alpine Karst, vol 2., ed. J. & T. Oliphant, 105-124, Cave books, Dayton, USA.
Bakšić, D. i sur.(2010): Lukina jama. Hrvatski speleološki poslužitelj, http://www.speleologija.hr/lukinajama
Barišić, T. (1994): Ronjenje u Lukinoj jami, Velebiten, br 16, str. 27-29, Zagreb
Bradić, K.; Hadeljan, A.; Bajo, P.; Paar, D. (2010): The role of speleological explorations in cave protection in Dinaric karst (Croatia) // 18th International Karstological School "Classical Karst" - Dinaric Karst / Mihevc, A. ; Prelovšek, M. ; Zupan Hajna, N. (ur.).
Postojna : Karst Research Institute, Scientific Research Centre of the Slovenian Academy of Sciences and Arts, 2010. 22-22.
Buzjak, Nenad; Paar, Dalibor (2009): Recent cave microclimate research in Croatia. 17th International Karstological School "Classical Karst" Abstracts / Gabrovšek, Franci ; Mihevc, Andrej (ur.). Postojna : IZRK ZRC SAZU, 53-53.
Buzjak, N.; Paar, D.; Bakšić, D. (2010): Some characteristics of ice and snow caves in Croatia // 4th International Workshop on Ice Caves. Abstract Volume / Spötl, Christoph ; Lütscher, Marc ; Rittig, Patricia (ur.). Wien, 2010. 8-9.
Furtak, M. (2001): -500 m w Lubuskej Jamie - Chorwacja 2001, Jaskinie, br. 4 (25), Krakow
Furtak, M. & Pilecki, P. (2001): Przez mendry do glebin, Jaskinie, 1 (22), str. 10-13
Kuhta, M. i sur. (2002): Inventarizacija speleoleoških objekata na području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, izvješće, SO HPD Željezničar, 51 str.
Kuhta, M. & Bakšić, D., (2001): Karstification Dynamics and Development of the Deep Caves on the North Velebit Mt. – Croatia. 13th Internatinal Congress of Speleology, 1-4, Brazil.
Malenica, M.; Čukušić, A.; Lacković, D.; Stroj, A.; Paar, D. (2010): Speleological explorations and geomorphological properties of deep pits in Croatia // 18th International Karstological School "Classical Karst" - Dinaric Karst / Mihevc, A. ; Prelovšek, M. ; Zupan Hajna, N. (ur.). Postojna : Karst Research Institute, Scientific Research Centre of the Slovenian Academy of Sciences and Arts, 39.
Paar, D., Ujević, M, Bakšić, D., Lacković, D., Čop, A., Radolić, V. (2008): Physical and Chemical Research in Velebita pit (Croatia). Acta carsologica. 37, 2-3; 273-278.
Paar, D., Radolić, V., Lacković, D.; Buzjak, N., Čop, A.,; Bakšić, D. (2009): Radon concentration measurements on Mt.Velebit and Mt.Žumberak (Croatia). 17th International Karstological School "Classical Karst". Gabrovšek, F. ; Mihevc, A. (ur.). Postojna : IZRK ZRC SAZU, 78-78.
Paar, D.; Bakšić, D.; Radolić, V.; Lacković, D.; Ujević, M. (2010): Deep pit in Dinaric karst as underground laboratory // 18th International Karstological School "Classical Karst" - Dinaric Karst / Mihevc, A. ; Prelovšek, M. ; Zupan Hajna, N. (ur.). Postojna : Karst Research Institute, Scientific Research Centre of the Slovenian Academy of Sciences and Arts, 49.
Šmida, B. i sur. (1999): Velebit – Reportaž z objavovania hlbokych priepasti Chorvatska v rokoch 1990 – 1998 ( Velebit – Izvješće o istraživanjima dubokih jama Hrvatske od 1990 – 1998 godine), Slovenska speleologicka spoločnost, Prešov, str. 118
Šmida, B. (1997): Kako je bila otkrivena Lukina jama, Velebiten br. 24, str. 1-5, Zagreb
Šmida, B. (1997): Kako je bila otkrivena i istražena jama Manual II, Velebiten br. 24, str. 5-9, Zagreb
Troha, D. (1993): Lukina jama - perspektive daljih istraživanja, Velebiten, br. 13, str.1-4, Zagreb
Ujević, M., Paar, D., Bakšić, D. (2007-2010): Analiza vode u dubokim jamama u Hrvatskoj, biti će publicirano.

  OBJAVLJENO: 04.10.2010. 00:27

VEZANI SADRŽAJI ►Prethodna istraživanja LuKINE jame

Sudionici ekspedicije

SU Kraševski zviri, Ivanec

SO Liburnija HPD Paklenica, Zadar

SO HPK Sv. Mihovil, Šibenik

SO HPD Mosor, Split

SO PD Profunda, Selca

SO PD Promina
Drniš

SO PD Sniježnica, Cavtat

SO PDS Velebit, Zagreb

SO HPD Željezničar, Zagreb

SU Estavela, Kastav

HBSD, Zagreb

SD Istra, Pazin

Riječki alpinistički klub, Rijeka

SD Špiljar, Split

SU "RI", Rijeka

HGSS

► GALERIJA   
FOTOGRAFIJA

► GALERIJA   
FOTOGRAFIJA

       LEKSIKON ŠPILJA I JAMA     HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ     ŠPILJE HRVATSKE     ZNANOST    ZAŠTITA ŠPILJA

© 2010   HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ