SPELEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA JAME MEDUZE
1999. i 2002.

 

Ulaz u jamu Meduza pronašli su 28. srpnja 1999. godine slovački speleolozi Branislav Šmida i Jozef Ondruška. Već 31. srpnja iste godine u jamu se spustio njihov kolega Marcel Griflik i na 30 m dubine došao do neprolaznog suženja u kojem se osjeća jako strujanje zraka. Suženje su hilti mecima uspjeli proširiti Jaroslav Stankovič, Vladimir Kona i Erik Kapucijan, a Branislav Šmida prošao je suženje i spustio se do 145 m dubine.
U razdoblju od 5. do 19 kolovoza 2001. godine u pratnji Igora Jelinića slovački speleolozi organizirali su istraživanje jama u okolici vrha Crikvena. Ekspedicija je bila usmjerena na nastavak istraživanja u jamama Punoleda i Meduza. U jami Punoleda nije se uspjelo proći dalje, pa su sve snage usmjerene na istraživanje jame Meduza, u kojoj je u prva dva dana dosegnuta dubina od 250 m. Postavljanje vertikale Bojim, Bojim, duboke 450 m započeli su Jozef Ondruška i Peter Marasovič, a završili su i spustili se na dno Branislav Šmida i Karol Kiška već petog dana ekspedicije. Marcel Griflik, Jozef Ondruška i Miloš Uhlik uz bivakiranje na 700 m dubine pokušali su proći zarušenje na dnu. U jami je na 220 m dubine bio postavljen i viši bivak, iz kojeg su istraživane vertikala Lenka i kanal Presypacie hodiny (Kanal pješčanog sata).
Položaj

Jama se nalazi u Rožanskim kukovima, zapadno od Premužićeve staze. Ulaz jame je manjih dimenzija (1 x 2 m). Vertikalama od 15 m, 4 m, 80 m, 16 m i 38 m dolazi se do Lomenog meandra. To je ujedno i najkompliciraniji dio jame, između 200 m i 250 m dubine. Iz tog meandra ulazi se u dugačku vertikalu nazvanu Bojim, Bojim. Njena ukupna duljina od višeg mjesta ulaza iznosi 450 m, pa je to čini najvećom vertikalom u speleološkom objektu na svijetu i petom vertikalom po veličini u svijetu uopće. Dimenzije vertikale su impozantne: u srednjem dijelu njen presjek iznosi 15 do 20 m. Prema dnu se širi u dvoranu dimenzija 15 x 50 m, gdje završava zarušenjem koje onemogućava daljnje napredovanje. Kako bi se spustilo do sadašnjeg dna jame morala su biti proširena tri suženja.


U jami postoji mogućnost daljnjeg istraživanja, kako u spletu uskih meandara u gornjim dijelovima jame, tako i u samoj velikoj vertikali Bojim, bojim. S obzirom na to da se ulaz u jamu nalazi na približno 1600 m nad morem, što je jedna od najvećih visina ulaza između svih poznatih dubokih jama sjevernog Velebita, eventualnim pronalaskom prolaza u dublje dijelove jame otvorila bi se mogućnost postizanja novog dubinskog rekorda (Šmida 2002).

Sudionici istraživanja

Slovački speleološki savez:
Zoltan Agh, Marek Audy, F. Černy, Marcel Grifik, M. Hačo, P. Hirtlova, J. Kankula, Karol Kyška, B. Kyškova, M. Majerčak, Peter Marasovič, Jozef Ondruška, M. Pašiakova, Miro Sova, Branislav Šmida, Miloš Uhlik, Jan Vykopil
Speleološki odsjek Hrvatskog planinarskog društva Dubovac (SOD), Karlovac:
Igor Jelinić, Dinko Novosel
Speleološki odsjek Planinarskog društva Sveučilišta Velebit (SOV): Ivančica Zovko
 

SPELEOLOŠKA EKSPEDICIJA CRIKVENA 2003

Damir Basara (SOPD Dubovac)
Igor Jelinić (SOPD Dubovac)
Darko Bakšić (SOPDS Velebit)
 


Prije ulaska u jamu Meduzu. Foto: Ronald Železnjak

UVOD

Područje NP Sjeverni Velebit, svojom ljepotom i speleološkim potencijalom, oduvijek je bilo predmetom istraživačkih želja hrvatskih speleologa. Nepristupačnost terena, složenost organizacije te velika udaljenost od najbliže željezničke stanice glavni su razlozi slabe istraživačke aktivnosti na Sjevernom Velebitu. Razvoj speleoloških tehnika, automobilizacija i omasovljenje pojedinih klubova, a ponajviše ekspedicije Slovačkih speleologa dovele su do popularizacije istraživanja na tom području. Posljednjih desetak godina uslijedila su mnogobrojna istraživanja, velike ekspedicije pa tako i ova naša. Ekspediciju “Crikvena 2003.”, pod pokroviteljstvom KS HPS i NP Sjeverni Velebit, organizirao je Speleološki odsjek PD Dubovac. U razdoblju od 25.07. do 10.08.2003.g. okupila je 59 sudionika iz 11 speleoloških udruga. Voditelji ekspedicije bili su Damir Basara i Igor Jelinić.


Ulaz u jamu Meduzu. Foto: D.Bakšić

DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA

Prva istraživanja na području oko vrha Crikvena obavljaju članovi SD Ursus Speleasus iz Zagreba (1980. – 1982.g.) te ih nastavljaju sve do 1984.g. ali kao članovi SO HPD Željezničar također iz Zagreba. U tom periodu istražuju 6 objekata od kojih je najznačajnija Crikvena 1 (-120m). 1990.g. u sklopu slovačke ekspedicije na Velebit ponavljaju se jame Crikvena 1 i Crikvena 2. Nisu istraženi novi dijelovi ni u jednom od ta dva objekta. 2001.g. u sklopu ekspedicije koju je predvodio SO PD Dubovac slovački speleolozi nastavljaju istraživanja u jami Meduzi čiji im je ulaz poznat iz prijašnjih ekspedicija i jamu istražuju do –707m te ju topografski snimaju.U isto vrijeme drugi dio te ekspedicije sa članovima C.A.I. Roma rekognoscira i istražuje objekte u okolici vrha Crikvena. Najznačajniji je pronalazak još neimenovane jame u kojoj se spustilo do –100m te su perspektive istraživanja bile još oko 100m. 2003.g. na tri predakcije ovogodišnje ekspedicije postavlja se dio jame Meduze te se započinje sa topografskim snimanjem jame i rekognosciraju se ulazi oko vrha Crikvena. Na tim akcijama osim članova SOPD Dubovac sudjelovali su članovi SOPDS Velebit, SD Karlovac, SOHPD Željezničar i SD Lika.


Jama Meduza: Prolaz u Neočekivanoj dvorani (lijevo), na -280 m (desno).
Foto: D.Bakšić

 

CILJEVI I REZULTATI EKSPEDICIJE

Glavni cilj ekspedicije bio je istraživanje u jami Meduzi te oko vrha Crikvena (1641m) u Rožanskim kukovima. Vrh se nalazi na 20 minuta hoda od Rossijevog skloništa u smjeru planinarskog doma na Velikom Alanu. Sva naša istraživanja bila su usmjerena uglavnom na jamu Meduzu i zbog neprohodnosti terena na zapadne i jugozapadne padine vrha Crikvena. Tu nam je cilj bio ponoviti i topografski snimiti otprije poznate speleološke objekte te istražiti što veći broj novih, i u svim objektima izvršiti biospeleološka istraživanja. U jami Meduzi uz te iste ciljeve postojao je i sportski motiv. Na ekspediciji 2001.g. nitko od hrvatskih speleologa nije se spustio na dno jame pa se nije sa sigurnošću moglo tvrditi postoje li perspektive za daljnja istraživanja tada treće po dubini jame u Hrvatskoj.

Tijekom dvotjednih istraživanja ukupno je istraženo 17 objekata dubine oko 1800m. Još tri objekta su rekognoscirana ali zbog kompliciranog pristupa nije bilo vremena za istraživanje. Veći dio objekata nalazi se na jugo-zapadnoj padini vrha Crikvena (njih 12) i uglavnom su jame jednostavne morfologije i završavaju snježnim čepovima. Sustavno pretraživanje dovelo je do pronalaženja tri objekta koja ćemo posebno opisati.


PERSPEKTIVE DALJNJIH ISTRAŽIVANJA

Područje Rožanskih kukova svakako spada u speleološki najperspektivnije dijelove Hrvatske. Ako govorimo o mogućnostima istraživanja dubokih, okomitih speleoloških objekata onda možemo reći da Rožanski kukovi imaju izuzetne perspektive u svjetskim razmjerima. Vrlo teška prohodnost i preglednost užeg područja oko vrha Crikvena uvjetuje detaljnija površinska rekognosciranja koja obavezuju na pregledavanje doslovce svakog metra terena. Dosadašnja su istraživanja dokazala visoke potencijale ali i potrebu dobrog označavanja položaja jama. Tako je zbog nepreciznih koordinata dosad neimenovana jama koju su talijanski speleolozi istraživali 2001. godine do dubine od oko 100 metara i koja se nastavlja, ostala nepronađena u svim kasnijim pokušajima traženja prema usmenim opisima.

Za sada svakako najveće perspektive daljnjeg istraživanja postoje u jami nazvanoj Jama Velebita u koju će najviše biti usmjerene snage u sljedećoj ekspediciji. Veliki vertikalni skok, zasigurno jedan od najvećih u svijetu, garancija je novog prodiranja u dubinu veću od 500 metara, a sudeći po geološkim karakteristikama i mnogo dublje.

 

ZAKLJUČAK

Ova ekspedicija pokazala je da je taj dio Rožanskih kukova sa svih aspekata speleologije izuzetno interesantan za istraživanja. Koordinirani rad velikog broja speleologa, sustavno pretraživanje terena te obrada podataka direktno na terenu morali su polučiti dobre rezultate. Ponovljena je i topografski snimljena jama Meduza, pronađena je jama Velebita, sveukupno je istraženo i topografski snimljeno 1800m dubine novih podzemnih prostora te su izvršena biospeleološka istraživanja. Ukratko pokazalo se da je taj dio Velebita teren na kojemu će se još puno istraživati i pisati na stranicama speleoloških časopisa.

 

SUDIONICI ISTRAŽIVANJA

Za dobro logističko funkcioniranje ekspedicije i za postignute rezultate zaslužni su sljedeće udruge i pojedinci : SOPD DUBOVAC (Damir Basara, Ana Maradin, Nikolina Vuglešić, Mirjana Ivasić, Igor Jelinić, Željka Janjanin, Krešimir Pogačić, Dinko Novosel, Željko Ivasić, Marino Ivasić), SO PDS VELEBIT (Marija Mačešić, Ronald Železnjak, Ana Bakšić, Darko Bakšić, Slaven Boban, Bernarda Boban, Tihana Dasović, Dalibor Paar, Matija Čepelak, Lovro Čepelak, Marinko Malenica, Darko Troha,Vesna Troha, Sven Troha, Josip Petričević, Jana Bedek, Boris Vrbek, Ena Vrbek, Mirta Vrbek, Ivančica Zovko, SO PK SPLIT (Domagoj Laušić, Ita Laušić), SO PD SVETI MIHOVIL (Senad Bajrić, Ana Berač, Marko Gojčeta, Josip Aras, Božidar Branica, Ivana Kokan), SOHPD MOSOR (Vesna Hrdlička, Marin Glušević), SO PD MALAČKA (Igor Laurić, Grgo Puljas), SO HPD ŽELJEZNIČAR (Mirjana Vrbek, Ante Svetina, Natali Svetina), SD LIKA (Mladen Šaban), PD PAKLENICA (Darko Vukov-Colić), SD KARLOVAC (Predrag Rade), GS VULCAIN-LYON (Datry Thibault(Vulcain), Placido Carlos(Ursus), Christophe Ferry(Vulcain), Sybille Bernard(Vulcain), Alspaugh Melanie(SSS), Senecal Philippe, Datry Damien(Vulcain), Sanson Eric(FLT), Mourau Fabrice(Garagahl), Monvoisin Gael(Avens Abimes), Legros Sophie.

 

Literatura:

Thibault Datry, Gaël Monvoisin: "Crikvena 2003" - Rapport d'expédition spéléologique en Croatie, 2003.

Način citiranja rada: D.Basara, I.Jelinić, D.Bakšić: Jama Meduza. Hrvatski speleološki poslužitelj, public.carnet.hr/speleo, 2008.

 

 

NACRT I MORFOLOGIJA JAME

JAMA MEDUZA

Lokacija: Rožanski kukovi, NP Sjeverni Velebit, Hrvatska
 

Dubina: -679 m

Duljina: 1393 m

Istražili (1999., 2001., 2003.):
Slovakian Speleological Association
Komisija za speleologiju HPS
SO DUBOVAC, SO VELEBIT, SO PK SPLIT, SO SVETI MIHOVIL, SO MOSOR,
SO MALAČKA, SO ŽELJEZNIČAR, SD LIKA, SO LIBURNIJA, SD KARLOVAC,
GS VULCAIN-LYON

Istraživanja su obavljena uz potporu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit.

 

Topografski snimili (2003.):
Darko Bakšić, Dalibor Paar, Darko Troha, Josip Petričević, Matija Čepelak, Mladen Kuhta, Neven Bočić

Mjerili:
Suad Bajrić, Darko Bakšić, Tihana Dasović, Igor Jelinić, Domagoj Laušić, Marija Maćešić, Mladen Šaban
 

Novoizrađeni topografski nacrt jame Meduze. SO Velebit, 2003. 

 

Morfologija jame

Darko Bakšić


Ulaz jame Meduza smješten je u vrtači, 50-ak m zapadno od Premužićeve staze. Ulazna vrtača izdužena je u smjeru sjever – jug i ima dimenzije 28 x 12 m (širina najužeg dijela vrtače je 7,5 m). U jugozapadnom dijelu vrtače pukotinski je ulaz u jamu Meduza, dimenzija 2,5 x 1 m. Iz tlocrta objekta može se zaključiti da se jama Meduza pruža po četiri gotovo paralelne pukotine smjera S-J, odnosno SSI-JJZ. Ulaznom vertikalom u smjeru juga prolazi se uz uglavljene kamene blokove i nakon 15 m spušta na kosu policu prekrivenu kršjem. Odavde se dalje u smjeru istoka provlači niskim prolazom, a zatim kosinom spušta do skoka od 4 m. Desetak metara nakon skoka novo je suženje (vide se slovački tragovi proširivanja suženja) iza kojeg se prostor širi i ponovo pruža u smjeru juga. Na ovom je mjestu na stropu uočljiva «špiljska rosa». Nakon 15 m horizontale dolazi se do 93 metarske vertikale pravilnog eliptičnog presjeka (prosječno 12 x 5 m) nazvane Galeje. Trinaest metara iznad dna vertikale u stijeni je otvor, odnosno paralelna vertikala čije dno se nalazi u razini dna vertikale Galeje, odakle se u smjeru juga vidi samo prolaz u mrak (nažalost nije se stiglo pogledati ovaj ?). Slovački su ga speleolozi na svom nacrtu također ucrtali. Vertikala Galeje završava policom s velikim kamenim blokom na -137 m dubine. Prolazi se pored bloka i spušta još 18 m do slijedeće police. Odavde se kanal kroz niski prolaz pruža povratno u smjeru sjevera te preko skoka od 8 m dolazi se do dvorane na -164 m. Ova je dvorana povezana kroz usku pukotinu s policom na -137 m dubine, a veza je dokazana bacanjem kamenčića. Dalje se kroz usku pukotinu prolazi u vertikalu Minotaurus (38 m). Dno vertikale prekriveno je kršjem i kamenim blokovima, a na sjevernom rubu nalazi se blatna nakapnica (u slučaju nužde voda se može i piti). Od dna dvorane Minotaurus (-204,8 m) pa sve do suženja na -289 m jama ima oblik visokog meandra. Za postavljače jame orjentacija u meandru može biti prilično zahtjevna, međutim kad se postave užeta onda nema većih problema. Na više se mjesta u meandru uspinje sve dok se ne pronađe prolaz kojim se moguće spustiti u niži dio. Iz nacrta se vidi da neke od vertikala u meandru završavaju slijepo (Lenka, Presypacie hodiny – Pješčani sat) što također otežava pronalaženje puta prema vertikali Bojim, bojim. Važno je napomenuti da se na dva mjesta u meandru potrebno popeti (7 i 9 m). Ovdje treba razlikovati pojmove meandar od naziva Lomeny meander (Lomljeni meandar). Lomljeni meandar samo je jedan dio u meandru koji se koljenasto lomi, a nalazi se na -235 m. Vertikala Delfinia studna (Delfinov skok) završava uskim, ali prolaznim meandrom kojeg prilikom crtanja nažalost nismo prošli, a prema Predragu Radeu spaja se na Domčeke (Dvoranice). Iz slovačkog nacrta također nije jasan taj spoj pa to u nekoj od budućih akcija treba provjeriti.
Suženjem na -289 m prolazi se u 67 metarsku vertikalu koja zavrašava 19 dugačkom policom, nastalom zbog uglavljivanja ogromnih kamenih blokova u vertikalnom meandru. U dnu police uz istočni rub stijene je rupa – otvor koji se spaja na vertikalu Bojim, bojim i tu treba biti izuzetno pažljiv da se ne upadne u njega i da se ne ruši materijal. Polica se strmo penje od dna na – 356 m do ruba na -347 m. Tu se ulazi u veliku vertikalu Bojim, bojim koja od ovog mjesta do dna ima 333 m.


Vertikala Bojim Bojim. Foto: M.Audy

62 m niže nalazi se još jedna velika polica iz koje se penjanjem uspjelo proći do vertikale od 76 m i spustiti u Nečakany dom (Neočekivanu dvoranu). Iz Neočekivane dvorane s dva kanala moguće se ponovo spojiti na vertikalu Bojim, bojim. Višljim kanalom slovački speleolozi uspjeli su ući u Neočekivanu dvoranu, ali su je krivo ucrtali na profilu. Na -562 m u vertikali Bojim, bojim nalazi se otvor u stijeni do kojeg je potrebno priječiti. Dno jame je na -679 m u dvorani dimenzija 75 x 15 m.
 


Usporedba hrvatskog i slovačkog nacrta. Priredio: D.Bakšić

 

Usporedba nacrta jame Meduza

Jedan od ciljeva speleološkog logora Crikvena 2003, osim istraživanja, bio je i ponovna izrada nacrta jame Meduza jer od slovačkih speleologa nije dostavljen detaljan nacrt M 1:500.
Tijekom predakcija i za vrijeme trajanja ekspedicije u jami Meduza obavljeno je topografsko snimanje kompasom i padomjerom Suunto, s preciznošću na 0,5 ° i 50 metarskom mjernom vrpcom s izmjerom na decimetar. Topografsko snimanje ulaznih dijelova do Lomenog meandra (Lomljenog mendra), zatim Delfinie studne (Delfinovog skoka), te vertikale ispod suženja na -289 m pa do police na -409 m obavio je Darko Bakšić u M 1:500, a mjerili su Mladen Šaban, Marija Maćešić i Domagoj Laušić. Dio Lomenog meandra (Lomljenog meandra), Domčeke (Dvorane) i Presipacie hodini (Pješčani sat) snimio je Dalibor Paar u M 1:500, a mjerili su Tihana Dasović i Suad Bajrić. Spoj s Nečakanim domom (Neočekivanom dvoranom) snimio je Josip Petričević u M 1 : 500, a mjerio je Darko Bakšić. Nastavak vertikale Bojim, bojim od police na -409 m do dna u M 1:1000 snimio je Darko Troha, a mjerio Igor Jelinić.
Poligonski vlak unesen je i izrađen u programu Compass, a nacrt jame Meduza u M 1:500 u programu Corel draw 11. Radi kontrole, poligonski vlak prilikom crtanja profila objekta u Corelu izrađen je ponovo. Dobivena dubina objekta je -679 m, a od dubine koju su mjerenjem dobili slovački speleolozi razlikuje se 28 m.
Ovakva razlika u izmjerenim dubinama objekta od 3,4 % razlog je da se napravi kratka analiza izrađenih nacrta i uoči moguće mjesto pogreške, odnosno odstupanja nacrta.
Nažalost, kako nemamo podatke poligonskog vlaka slovačkih speleologa, analiza je napravljena na način da je dobiveni slovački nacrt u Corelu uvećan do M 1:500, a zatim uspoređen sa našim nacrtom. Tu je sigurno došlo do određene pogreške koju nije moguće kontrolirati, ali se dobila gruba slika o različitostima između nacrta.

Nacrt jame Meduza radi lakše usporedbe podijeljen je u 4 dijela:

1) Od ulaza do dna vertikale Minotaurus (-204,8 m),
2) od dna vertikale Minotaurus do suženja na -289 m
3) od suženja na -289 m do najviše točke police (- 347 m) u vertikali Bojim, bojim (najniža točka police je -356 m i na nju se spušta užetom)
4) od najviše točke police (-347) – mjesto s kojeg se ulazi u vertikalu Bojim, bojim do dna jame (-679,7 m).

1) Već u prvom dijelu jame dobivena je očita razlika u dubini s izmjerenih -204,8 m na dnu vertikale Minotaurus na našem nacrtu u usporedbi s izmjerenih oko -190 m na slovačkom nacrtu što je razlika od 7,2 %. Najveća razlika od 13 m (93 m na hrvatskom nacrtu, a 80 m na slovačkom) je u vertikali Galeje. To sigurno nije posljedica različitog načina mjerenja (od spita ili od dna kanala na ulazu u vertikalu) već grube pogreške gdje je očito ispuštena jedna cijela duljina poligonskog vlaka. Ispuštena duljina ne odgovara niti jednoj udaljenosti između spitova u vertikali Galeje. U spuštanju udaljenosti između spitova iznose 20,5m; 37,4; 28,9 i 6,5 m što ukupno daje 93,3 m. Vrlo je vjerojatno da su slovački speleolozi dubinu vertikale Galeje mjerili do niše s upitnikom koja se nalazi oko 13 m iznad dna vertikale, a zatim su previdili duljinu do dna vertikale. To bi upravo odgovaralo dobivenoj razlici. U prilog tome da je naše mjerenje vertikale točno ide i činjenica da uže od 100 m nije bilo dovoljno da se vertikala postavi do dna.
2) Ovo je morfološki nakompliciraniji dio jame i za očekivati bi bilo da su najveća odstupanja upravo u njemu. Međutim razlika u dubini je 4 m. Na našem nacrtu dubina ovog dijela jame je 84 m, a na slovačkom 88 m što daje razliku od 4,5 %.
3) Morfološki jednostavan, vertikalan dio jame ujedno je i najsporniji s obzirom na izmjerene dubine. Slovački speleolozi izmjerili su dubinu ovog dijela od suženja do najviše točke na polici od 88 m (94 m do dna police), a mi 58 m (67 m do dna police), što iznosi 34,1 % (28,7 %) i ponovo ukazuje na grubu pogrešku mjerenja.
4) Razlika u velikoj vertikali Bojim, bojim iznosi izmjerenih 333 m na našem i 338 m na slovačkom nacrtu, što je 1,5 %.

.
Prilikom mjerenja za grubu kontrolu korišten je altimetar sa sata Casio kojim je izmjerena dubina na polici na -409 m gdje je sat u dva navrata pokazivao vrijednost -410 m i -415 m.
Prilikom crtanja Neočekivane dvorane sat je na najnižem spoju s vertikalom Bojim, bojim koji je prema našem nacrtu na -498 m, pokazivao dubinu od -505 m. Ovdje treba navesti da je prilikom crtanja Neočekivane dvorane zatvoren poligonski vlak pa je međusobni odnos police na -409 m, same dvorane i vertikale Bojim, bojim točniji od slovačkog. Slovaci su položaj Neočekivane dvorane na profilu ucrtali zrcalno u odnosu na naš nacrt pa se iz njihovog nacrta uopće ne može zaključiti o međusobnoj povezanosti police i dvorane.
Niži ulaz u vertikalu Bojim, bojim definitivno se ne može promatrati kao ulaz u vertikalu jer nakon 67 m završava velikom 19 m dugačkom policom. Polica je nastala uglavljivanjem ogromnih kamenih blokova u vertikali, a zatim prekrivena kršjem. Dubina vertikale Bojim, bojim, od najviše točke police (mjesto s kojeg se ulazi u vertikalu), iznosi prema našem nacrtu 332,7 m. Slovaci su mjerili dubinu vertikale od suženja iznad police i po njima ona iznosi 430 m. Kad bismo zbrojili našu vertikalu do police s velikom vertikalom dobili bismo da je dubina vertikale Bojim, bojim 400 m. Ovo se odstupanje slaže s onim pod točkom 3.
Nažalost, nismo pronašli viši ulaz u vertikalu Bojim, bojim jer smo ga tražili na pogrešnom mjestu. Uspoređujući nacrte sada se može reći da bi on trebao biti u meandru iznad točke s oznakom D22 na -246,3 m. Uz uvjet da se u vertikalu Bojim, bojim uđe kroz ovaj prolaz i izbjegne navedena polica ispod, dubina bi bila 433 m, odnosno nešto više jer se potrebno popeti da se uđe u prolaz tako da bi vrijednost približila slovačkim mjerenjima.
Morfološki gledano ako se zanemari linija spuštanja po užetu vertikala Bojim, bojim veća je od 333 m koji se navode na našem nacrtu. Preostaje dakle proći višim ulazom u vertikalu i provjeriti izbjegava li se njime spomenuta sporna polica.


Zaključak:

Nacti su morfološki vrlo slični. Položaj Neočekivane dvorane upravo je onakav kako je prikazan na našem nacrtu jer je veza dokazana fizičkim prolazom i mjerenjem. Ovo je ujedno i najznačajniji rezultat istraživanja u Meduzi jer je dokazana veza paralelnom vertikalom na Neočekivanu dvoranu.
Nažalost, sporna ostaje dubina objekta i dubina vertikale Bojim, bojim što će se morati riješiti u nekoj od budućih akcija.
Što se tiče dubine jame, najbolje bi bilo ponovo izraditi kompletan poligonski vlak i zaključiti koje je mjerenje točno, ali to jasno zahtjeva i najviše vremena. Znatno brže i jednostavnije bilo bi napraviti poligonski vlak samo na spornim mjestima.
Postotci odstupanja izrađenih nacrta ukazuju da su najveće razlike u mjerenju nastale u prvom i trećem dijelu jame pa bi u jednoj od budućih akcija posjeta ili istraživanja u Meduzi trebalo provjeriti ulaznu vertikalu Galeje i vertikalu P67 ispod suženja na -289 m. Svakako bi se radi kontrole trebala napraviti i detaljna provjera dubine altimetrom na dnu svake vertikale.
Osim toga, trebalo bi proći kroz viši ulaz u vertikalu Bojim, bojim (na slici 1 na hrvatskom nacrtu mjesto je označeno kružićem) i provjeriti zaobilazi li se sporna polica, te napraviti poligon do nje i spojiti se na neku od ranijih mjernih točaka.

Značajnije perspektive za buduća istraživanja (na slici 1, na hrvatskom nacrtu označena većim upitnicima):

1) U ulaznoj vertikali Galeje na -123 m ostala je neistražena niša.
2) U Lomljenom meandru na -236 m treba nastaviti dalje u smjeru .
3) U Neočekivanoj dvorani na -481 m treba se alpinističkom tehnikom popeti 20-ak m u veliki prolaz u meandru.
4) Na dubini od -562 m treba prečiti u prolaz u vertikali.

       UVJETI KORIŠTENJA SADRŽAJA      HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ     ŠTO JE SPELEOLOGIJA?     ZAŠTITA ŠPILJA

© 1997-2012. HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ