Karst
Waters Intitute: Lista deset najugroženijih krških ekosustava
Ogulinski krš se nalazi na sjevernom Dinarskom krškom području i dio je
crnomorskog sliva. Najniža točka poznatih podzemnih kanala je 83.5 m
duboko u špiljskom sustavu Đulin ponor-Medvedica. Značajna
bioraznolikost ovog krškog ekosustava posljedica je bogatih organskih
izvora, stalnih podzemnih životinskih vrsta, velike raznolikosti površinskih
vodenih tokova i njihove dinamike. Ovo područje je lokacija s jednom od
najvećih bioraznolikosti na na svijetu s više od 20 špiljskih životinja
uključujući nekoliko endema. Krški ekosustav je ugrožen otpadnim
vodama i bacanjem smeća, puštanjem vode iz hidroelektrane Gojak, što
uzrokuje da stari dijelovi korita rijeke imaju vodu samo duž perioda vrlo
visokog vodostaja te zbog izgradnje autoceste i druge
infrastrukture. |
Napomena: Ovdje je dan prikaz stanja u
špiljskom sustavu Đula-Medvedica zatečenog tijekom
intenzivnih istraživanja između 1984. i 1987. godine. Nakon
toga započelo se raditi na saniranju stanja u špilji,
posebice čišćenjem ulaznih dijelova Đulinog ponora, gdje je
danas stanje dosta bolje nego tijekom navedenih
istraživanja. Speleolozi su zadnjih godina dublje u špilji
zatekli bolje stanje nego što je zabilježeno tijekom
osamdesetih godina. Međutim, kao gorući problem ostaje
sanacija ulaznog dijela špilje Medvedice (posebice
uklanjanje velikog smetlišta na njenom ulazu) te rješavanje
sustava otpadnih voda grada Ogulina. Nadamo se da će tome
pridonijeti pozitivna razmišljanja u Ogulinu vezana uz
iskorištenje turističkog potencijala špilje, jer po špilji
ispod grada, Ogulin je jedinstven grad u Hrvatskoj i široj
regiji.
Zagađenje podzemlja
Marijan Čepelak
Prvi je dojam svakog
posjetioca Đulinog ponora i Medvedice da ulazi u smetlište
i kanalizaciju i taj dojam je nažalost, opravdan. Zaista je
šteta što se ovako velika i značajna špilja nalazi u samom
gradu gdje je izložena stalnom zagađivanju. Ono što je za
druge špilje opasnost u vandalizmu posjetilaca i direktnoj
devastaciji ljudskom rukom, to je ovdje u posrednom
djelovanju čovjeka koji akciju uništavanja prepušta svom
otpadu. Materijal kojim se zagađuje podzemlje Ogulina može
se podijeliti u četiri grupe:
1. Prirodni
organski materijal-uglavnom veliki piljeni trupci,
cjepanice, granje, daske, drvene strugotine, lišće, slama i
sl. Ovaj materijal je prirodnog porijekla, ali ljudi su
odgovorni za njegovo unašanje u ponor jer ga bacaju, odnosno
dozvoljavaju da dospije u ponornicu Dobru. Najveće
zagađivanje špilje i sadašnji problem poplavljivanja
uzrokovan je upravo ovom vrstom materijala.
2. Drugu
skupinu čine razni odbačeni predmeti umjetnog porijekla, kao
npr. metal (stari štednjaci, vozila, strojevi, bačve,
cijevi, žice, lim) staklo ( boce), guma ( kotači raznih
vozila), predmeti od plastičnih masa ( kanistri, folije,
igračke, boce i dr.) i kosti uginulih životinja.
3. Deterdženti
i razne aktivne kemikalije u sastavu otpadnih voda, ulje,
nafta, katran, razne soli itd.
4. Živi
organizmi- mikroflora i mikrofauna vezana za otpadne vode
kanalizacije, krupne uginule organizme, otpadnu hranu i sl.
Ovaj materijal ulazi
u podzemlje uglavnom na tri načina i to:
a.) putem
ponornice Dobre – osobito za velikih vodostaja unaša se
krupno smeće i ispire sav sitniji materijal odbačen u njeno
korito i na ulaz ponora.
b.) direktnim
unašanjem u podzemlje kroz ulaze- upravo ti ulazi su mjesta
najveće koncentracije smeća svake vrste i leglo zaraze. Tu
žive čitave kolonije štakora.
c.) procjeđivanjem otpadnih voda, gradske ulične kanalizacije,
loše izoliranih septičkih jama itd.
Posljedice ovako
intenzivnog zagađivanja očigledno su vrlo štetne, a to se
manifestira na više načina
- već
spomenuto začepljivanje ponora i s tim u vezi poplavljivanje
jednog dijela grada
- stalno
bakteriološko zagađivanje izvora podzemne Dobre, pa tako i
nizvodnih tokova što neposredno ugrožava stanovništvo
dotičnog područja, faunu rijeke i u širem smislu remeti
ekološku ravnotežu čitavog okoliša;
- uništava se
podzemlje (zatrpavanje, sam izgled, smrad), pa tako i
njegove vrijednosti, a smanjuju se mogućnosti da se
iskoristi kao prirodna atrakcija i izvanredan fenomen krša
za turističke svrhe.
"Možda nije pregorila?" - Robert Erhardt sa sakupljenim "trofejima" na
ulazu u Đulu, nakon istraživanja granjem i smećem začepljenih dijelova špilje
(1984.). Snimio: M.Čepelak
Nema sumnje da se
zagađivanje ove špilje događalo već prije, a s prirodnim
materijalom u određenom smislu oduvijek. Razlog da špilja
još nije u potpunosti zatrpana je u tome što smeće ipak
propada jednim dijelom, premda mnogo sporije nego na
površini, a jednim dijelom biva otplavljeno, mehanički
usitnjeno i uništeno. Snažne bujice nose sa sobom šljunak i
sitnije kamenje, pa u vrtložnom kretanju kroz uske kanale
drobe mekši materijal.
Smanjivanjem protoka
zbog izgradnje hidroelektrane poremetila se prirodna
ravnoteža unašanja i propadanja naplavina, a uz povećan
priliv smeća vrlo otpornih vrsta (plastika, staklo, metal,
guma), akumulacija tog stranog materijala naglo raste. Tome
se kao impregnacija pridružuju nanosi pijeska, mulja i
šljunka. S porastom grada povećalo se i zagađivanje otpadnim
vodama. Industrija daje svoj doprinos zagađenju raznim
kemikalijama, uljem i sl. Sve veća potrošnja deterdženata u
kućanstvu odražava se i u sastavu vode u podzemlju. Otpad je
na neki način pokazatelj standarda, a taj je očigledno u
porastu.
Robert Erhardt traži prolaz u nanosima granja, balvana, šljunka i raznog
otpada, u Đulinom ponoru (1984.).
Snimio: M.Čepelak
Stanovit stupanj
zagađenja je neminovan s obzirom na tako izložen položaj
špilje, ali mnogo toga bi se moglo spriječiti, a posljedice
današnjeg zagađivanja potpuno ukloniti. Prije svega potrebno
je onemogućiti unašanje smeća kroz ulaze i, osobito, rijekom
Dobrom. Karakteristično je da najviše smeća ubacuju ljudi
koji žive u neposrednoj blizini, upravo oni kojima je ulaz u
špilju i korito Dobre u vlastitom dvorištu. Samim zabranama
ne može se postići mnogo, nego boljom organizacijom odvoza
smeća, propagandom i edukacijom već u osnovnim školama.
Takav način je dugotrajan, ali koristan i na kraju ipak
uspješan.
Zagađivanje podzemlja
otpadnim vodama najveće je koncem sušnog perioda kada prve
jesenske bujice isperu korito Dobre. Primijećeno je da ribe
(pastrve) koje prethodno mjesecima vegetiraju u špilji
(unešene za vrijeme proljetnih bujica) tada naglo ugibaju u
roku od nekoliko dana. Nema sumnje da ovako koncentrirani
udari zagađenih voda štetno djeluju i na živi svijet u
nizvodnom toku Dobre. Možda bi trebalo osigurati neki
biološki minimum stalnog protjecanja Dobre kroz podzemlje,
tako da se zagađivanje rasporedi na čitavo doba godine i na
taj način donekle ublaži njegovo djelovanje.
Zagađivanje
industrijskim otpadom također je moguće ukloniti ili barem
smanjiti odvozom na deponije, sistemom reciklaže i sl. S tim
u vezi trebalo bi detaljnije ispitati vrstu zagađenja u podzemnim vodama. Ovdje treba spomenuti vrlo korisnu
inicijativu B.Vrbeka, koji je u Đulinom ponoru i Medvedici
prikupio na desetak mjesta uzduž pružanja špilje uzorke
mulja za pedološku analizu. Analiza je u toku, a razmatra
vrstu, intenzitet i raspored zagađenje u podzemlju.
Jedan je od većih
problema, ne samo zbog zagađivanja, već kao opći higijenski
faktor, loš sistem kanaliziranja otpadnih voda. To bi
trebalo riješiti na najširem planu uvođenjem kanalizacijskih
mreža umjesto sadašnjih septičkih jama. Iskustvo na sličnim
primjerima pokazuje da moguće održati podzemlje čistim, čak
i onda kada se nalazi u samom gradu. Jedan od najboljih
načina je da se špilja koristi kao turistički objekt.
Nanosi granja i drugog materijala u Đulinom ponoru (2003.).
Snimio: Dalibor Paar
Rezultati pedoloških istraživanja u
špiljskom sustavu Đula-Medvedica
Boris Vrbek
Uvod
Špiljski sustav Đula-Medvedica u Ogulinu iscrpno je
objasnio i prikazao M. Čepelak (Speleolog 1984-1985), tako
da nije potrebno ovdje o tome ponovo pisati. Istraživajući
zajedno sa speleolozima nove kanale u špiljskom sustavu,
uzimao sam povremeno i uzorke nataloženog mulja radi
kemijskih analiza. Uzorci su obrađeni u
pedološko-fiziološkom laboratoriju Šumarskog instituta
Jastrebarsko ( analitičar N. Pezdirc). Tom prilikom određeni
su: pH, CaCO3, P2O5, K2O, humus %, ukupni N%, odnos C:N,
mehanički sastav tla te neki teški metali (Fe,MN,Cu, Zn,Pb).
Materijal i metode istraživanja
Uzorci su sakupljani u različitim dijelovima špiljskog
sustava u gornjim i donjim etažama (kanalima) (slika 1). Oko
1 kg mulja je stavljan u plastičnu vrećicu, označavan (osim
broja uzorka, označena je obavezno i mjerna točka-T) i
čvrsto zatvaran do obrade. Prosječna dubina uzimanja uzoraka
iznosila je od 1 do 10 cm. Ukupno je sakupljeno i
analizirano 9 uzoraka ( uzorci br.4,5,6,7,8,11,12,13,14). Za
kontrolne uzorke odabrana su i analizirana dva lokaliteta
izvan ovog špilljskog sustava, prvi u špilji Hajdova hiža u
Gorskom Kotaru (K3), a drugi u jami Golubinjači na Ziru u
Lici (K9). Uzorci su sakupljeni tijekom 1985. i 1986.
godine. Teški metali određeni su na atomsko-apsorpcijskom
spektrofotometru « PERKIN ELMER 300S», a ostale analize
rutinskim metodama koje su propisane za analiziranje
pedoloških uzoraka.
Mjesta uzimanja uzoraka (1985-1986.).
Rezultati i diskusija
Dobiveni rezultati specifični su za špiljski sustav
Đula-Medvedica i uvjete koji u njemu vladaju. U podzemnim
šupljinama teoretski bi trebao postojati netaknuti početni
stadij tla jer je zaštićen od nekih pedogenetskih faktora
koji utječu na njegov razvoj kao i faktora koji utječu na
zagađivanje. Takva dva uzorka (K3 i K9) uzeta su kao
kontrole za špiljski sustav Đula-Medvedica. Komparacijom
kontrolnih uzoraka i uzoraka iz Đule-Medvedice uočavaju se
razlike u sadržaju humusa, dušika, fosfora i C:N odnosa. Mulj u tom sustavu je jako slabo (1-3%) do dosta
(3-5%) opskrbljen humusom. Dušikom je dobro opskrbljen
(0,1-0,2%), dok kontrolni uzorci sadrže vrlo malo humusa (do
1%) i vrlo su siromašni dušikom (ispod 0,06%). Najveće
razlike u pojedinim uzorcima pokazuju vrijednosti za fosfor.
Uzorci br.6,8 i 14 sadrže vrlo mnogo fosfora. Zanimljivo je
da kontrolni uzorak (K9) sadrži također dosta fosfora (
tu anomaliju još treba istražiti, pošto je ulazni dio tog
speleološkog objekta jamskog tipa, pa postoji mogućnost
onečišćenja uzorka). Uzorci koji pokazuju veliko povećanje
vrijednosti fosfora uzimani su u najzagađenijim dijelovima
špiljskog sustava, gdje se procjeđuju otpadne i
kanalizacijske vode iz Ogulina. Svi uzorci pokazuju pH
vrijednosti u rasponu od 7,1-7,7 i manje ili više su
karbonatni. U vrijednostima teških metala razlike su odmah
uočljive. U odnosu na kontrolne uzorke, uzorci
mulja iz Đule-Medvedice pokazuju relativno povećanje
koncentracije teških metala.
Rezultati analiza uzoraka prikupljenih 1985. i 1986.
Koncentracije teških metala u Đuli-Medvedici 1985. i 1986.
Zaključci
Đula-Medvedica danas predstavlja onečišćeni podzemni sustav.
Glavnu ulogu zagađivača ima grad Ogulin sa svojim otpadnim i
kanalizacijskim vodama te deponijima smeća uz ponor i u
koritu rijeke Dobre. Nasumce odabrana mjesta za uzimanje
uzoraka pokazala su da nisu svi dijelovi sustava
jednakomjerno onečišćeni. Najveće promjene pokazuju uzorci
koji su uzeti ispod samog grada (uzorci br.6,8,13,14).
Direktni zagađivači se nisu mogli utvrditi ovakvim načinom
uzorkovanja. Za detaljnija istraživanja zagađenosti
špiljskog sustava Đula-Medvedica potrebno je:
- povećati broj uzoraka špiljskog sustava ispod grada i
potencijalnih zagađivača
- analizirati još neke elemente (Cd,Hg, Cr,F) te fenole i
uljne ekstrakte
- istražiti korito rijeke Dobre uzvodno do brane akumulacije
za HE Gojak i
- uzimati uzorke mulja u različitim godišnjim dobima.
Literatura:
Čepelak, M., 1986: Špiljski sustav
Đula-Medvjedica. Speleolog 1984-1985 (XXXII-XXXIII): 2-24.
Zagreb
Jochheim, h., Schafer, H., Koenies, H., Glavač, V., Ebben,
U., Hakes, W., 1986: Immisionsedingte veränderungen des
Bodenmineralstoffhaushaltes in industriefernen Waldgebieten
nordwest-Jugoslawien. Postervortrag zum 18. IUFRO-World
Congress: 1-18. Ljubljana
Martinović, J., Burlica, Č., 1985: Zagađenost tla teškim
metalima u Unsko-sanskoj regiji. Zbornik zavoda za
agropedologiju: 39-41. Sarajevo
Mayer, B. 1987: Rezultati prvih istraživanja olova, kadmija,
sumpora i fluora u tlu nizinskih šuma bazena Kupčine.
Šumarski list 1-2, 19-27. Zagreb
Nikodijević, V., Milić, M., Marković, N., Petrović, V.,
Jeremić, M., Gavrilović, V., 1979: Zagađivanje zemljišta
irigacionim vodama. Čovek i životna sredina 5: 19-23.
Škorić, A., Martinović, J., Vidaček, Ž., 1986: Neki problemi
i primjeri oštećenih tala u Hrvatskoj. Zemljište i biljka 3,
vol. 35 :223-263.
Hegedić, D., Munko, I., 1983: Pristutne
petrokemikalije u više vrsti tala kao produkti mikrobiološke
razgradnje organskih tvari. Zemljište bilja 2, vol. 32:
155-159.
Williams, D.E., Vlamis, J., Pukite,
A.H., Corey, J.E., 1987: Metal movement in sludge-amended
soils: A nine year study. Soil Science 2, Vol. 143:124-132.
Pawluk, S., 1967: Die Analyse von
Bodenproben durch Atom-Absorptions-Spektormetrie. Atom Abs.
Newsletter 3, Vol. 6:53-56.
|