JAMSKI SUSTAV VELEBITA
- 1026 m
najveća podzemna vertikala na svijetu

Svjetski mediji o istraživanjima  Velebite

   Otkriće najveće podzemne vertikale na svijetu (513 m) popraćeno je interesom svjetskih medija koji je iznenadio i same istraživače. CNN je među prvima javio o otkriću reportažom pod naslovom “Explorers find world’s deepest hole” gdje iz Zagreba izvještava o otkriću hrvatskih speleologa. Pored ostalog kažu da je Velebit najveća hrvatska planina koja privlači speleologe, botaničare i planinare iz cijelog svijeta. Veći dio planine je neistražen te  se godinama organiziraju znanstvene ekspedicije po planini prekrivenoj rijetkom florom i faunom. The New York Times u rubrici Science objavljuje članak pod naslovom “In Croatia, Explorers Make a Deep Discovery”. Autor članka uspoređuje otkriće s dosezima olimpijaca u Ateni. U članku se povodom otkrića citira izjava američkog geologa koji kaže da čovječanstvo ima bolju sliku nekih drugih planeta poput Marsa, nego nekih teško dostupnih područja na Zemlji. Šef laboratorija NASA-e za fiziku Zemlje kaže da ne možemo ništa od toga vidjeti iz svemira. Zapravo ne možemo puno reći, ako uopće možemo nešto reći, što se nalazi ispod površine Zemlje. Podzemlje ostaje kao neka vrsta zadnje granice za istraživače koji traže nova otkrića. Potrebna je posebna vrsta ljudi koji će hodati i puzati miljama pod zemljom u totalnom mraku.
Deseci televizijskih stanica i časopisa (Washington Post, Associated Press, CBC, ABC News, MSNBC, WCCO 4, USA Today, Newsday, Der Standard, The Australian, Stuttgarter Zeitung, Chicago SUN Times, Miami Herald, La Liberte, Toronto Star itd...) objavili su vijest o otkriću uz pojašnjenja da se jama nalazi u Nacionalnom parku na Velebitu, da je Hrvatska bogata svjetskim čudima i da se na Velebitu nalaze dvije od 20 najdubljih jama na svijetu.

New York Times
CNN
ABC News
Der Standard
Hartford Courant

Popis medija

Literatura

Bakšić, D., A. Bakšić, J. Bedek, R. Ozimec, D. Paar: Speleološka ekspedicija „Velebita 2004“ – izvješće 39 str, SO PDS Velebit, Zagreb
Bakšić, D., J. Bedek, A. Bakšić: Speleološka ekspedicija „Velebita 2005“ – izvješće 25 str., SO PDS Velebit, Zagreb
Bakšić, D., 2004a: Velebita – nova duboka jama na sjevernom Velebitu, Subterranea Croatica br. 2, str. 2-5, SK Ursus spelaeus, Karlovac
Bakšić, D., 2004b: Jamski sustav Velebita – najveća podzemna vertikala na svijetu, Subterranea Croatica br. 3, str. 2-7, SK Ursus spelaeus, Karlovac
Bakšić, D., 2005: Speleološka ekspedicija „Velebita 2005“, Subterranea Croatica br. 5, str. 3-7, SK Ursus spelaeus, Karlovac
Basara, D., I. Jelinić, D. Bakšić, 2004: Speleološka ekspedicija „Crikvena 2003“ sjeverni Velebit, Speleo Zin, No 17, str. 4-12, SD Karlovac.
Bakšić, D., 2006: „Ekspedicija Velebita 2005“, Velebiten 43, str. 2-21, SO PDS Velebit

 

JAMSKI SUSTAV VELEBITA

Rožanski kukovi, Nacionalni park Sjeverni Velebit, Hrvatska
 

Dubina: -1026 m

Duljina: 3176 m

Horizontalna duljina: 1206 m
 

Najveća vertikala: 513 m

Nadmorska visina ulaza: 1557 m

 

Istražili: SO Velebit, SO Dubovac, SO Mosor, SO Željezničar, SK Samobor, PK Split
Komisija za speleologiju HPS

Istraživanja su obavljena uz potporu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit.

Topografski snimili: Matija Čepelak, Dalibor Paar, Ronald Železnjak, Darko Bakšić,
Lovro Čepelak, Tihana Boban, Vesna Hrdlička, Luka Mudronja,
Filip Filipović, Domagoj Laušić

Mjerili: Darko Bakšić, Ronald Železnjak, Tihana Boban, Matija Čepelak, Bojana Horvat,
Marinko Malenica, Jana Bedek, Marin Glušević, Marko Lukić, Luka Mudronja,
Tommy Kolman, Inga Patarčić, Ivica Radić, Jasna Vidmar, Ena Vrbek

 

Period istraživanja: 2003., 2004., 2005., 2007., 2008.
 

Profil i tlocrt jamskog sustava Velebita (stanje 2008.)

 

Interaktivni topografski nacrt Jamskog sustava Velebita (2007.)

 

Položaj ulaza u jamu Velebitu i jamu Dva javora. Snimio: D.Bakšć

 

MORFOLOGIJA JAME

Darko Bakšić

 

   Temeljem do sada poznatih dijelova Jamskog sustava Velebite može se reći da je njezina morfologija do dubine od 228 m kompleksnija. Ulazni dijelovi Velebite pružaju se u smjeru J-S i JJZ-SSI, dok se ulazni dijelovi Dva javora pružaju u smjeru Z-I. Na kontaktu kanala (meandara) Dva javora i Velebite koji se pružaju duž pukotina Z-I i J-S ulazi se u Vertikalu Divke Gromovnice.

Ulazna vertikala Velebite. Snimio: D.Bakšić

U Dva javora duž pukotine S-J pruža se vertikala koja završava u Medvjeđoj dvorani odakle se kroz dva skoka dolazi do vertikale od 98 m i spušta u najdublji dio Dva javora na -228 m.
U Velebiti se Palčičev meandar i Malikova igrarija pružaju u smjeru JJZ-SSI te čine morfološki jedinstveni meandar, za sada najistočniji poznati dio ovog jamskog sustava. Palčičev meanar pruža se u smjeru jame Breskva, a spoj je zatrpan uglavljenim kršjem i blokovima kroz koje se osjeća jako strujanje zraka. U Palčičevom meandru dosegnuta je dubina 97 m, a u Malikovoj igrariji u dvije se vertikale spustilo do -110 i -114 m. Ispod glavnog, može se reći ulaznog meandra – Perunovog meandra, u smjeru J-S pruža se Perunov odvojak koji za sada završava suženjem na 161 m dubine.

JAMA VELEBITA DO VERTIKALE DIVKE GROMOVNICE

Pored uglavljenih kamenih blokova kroz špiljski otvor jame Velebite spušta se slobodno u ulaznu dvoranu osvijetljenu dnevnim svjetlom. U smjeru sjevera iz ulazne dvorane spušta se niski kosi kanal. Nakon 5 m (potrebna je rasvjeta) dođe se u dvoranicu s dimnjakom i uskim odvojcima na sjevernoj i istočnoj strani.
U samoj ulaznoj dvorani između uglavljenih kamenih blokova i kompaktne stijene nalazi se prolaz u podu nazvan Svarogov prolaz. Između kamenih blokova provlači se u dubinu 7 m do sidrišta nakon kojeg se ulazi u previsnu vertikalu od 28 m. Morfološki gledano ulazna je vertikala pregrađena kamenim blokovima i ima dubinu od 35 m. Dno vertikale prekriveno kršjem nalazi se na 40,6 m dubine, a dimenzije su mu 8 x 4 m.
U sjeverozapadnom dijelu dvorane nalazi se pukotinski prolaz - Striborov prolaz, širine 0,5 m u kojem se osjeća povremeno strujanje zraka. Tek kada se kroz Striborov prolaz prođe u slijedeću vertikalu može se spuštati drugi speleolog jer postoji velika opasnost od rušenja kamenja u dvoranu.
Kanal se dalje preko uglavljenih blokova prekrivenih glinom spušta koso do dubine od -50 m (mjereno do dvostrukog sidrišta u stropu). Na ovom mjestu, sa zapadne strane nalazi se dolazni kanal koji završava dimnjakom. Prema dolje, od dvostrukog sidrišta u stropu nastavlja se vertikala od 25 m. Uže u vertikali postavljeno je tako da se udaljava od police kako bi se smanjila opasnost od kamenja i materijala koji je moguće srušiti.
Odavde, na -74,6 m dubine, zbog otvora u podu i kamenih blokova koji se miču, postavljen je gelender do mjesta gdje je najsigurniji ulaz u slijedeću vertikalu. Na kraju gelendera u istočnom dijelu glavnog kanala veliki je prolaz u paralelni Palčićev meandar koji se u smjeru juga vraća prema jami Breskva. Sjeverni krak ovog meandra, nazvan Malikova igrarija, širi je i razvedeniji od Palčićevog meandra. Malikova igrarija u svom se sjevernom dijelu račva u dva odvojka koji završavaju vertikalama. Jedna se spušta do – 110 m, a druga do -114 m.
U glavnom kanalu nakon gelendera slijedi vertikala od 23 m kojom se dolazi u Perunov meandar. Od mjesta gdje se užetom spusti na kamene blokove, u smjeru juga, kosina ide prema vertikali (Perunovom odvojku). Slijedi vertikala od 38 m. Nastavlja se uskim meandrom prema sjeveru gdje je slijedeća vertikala od 16 m. Tu se na dubini od -161 m dođe u manju dvoranu iz koje se uskim meandrom uspinje do mjesta gdje je potrebno proširiti prolaz za daljnje napredovanje.
Perunov meandar visoki je meandar u kojem se ne vidi strop, a na njegovom je dnu usječena uska meandrirajuća pukotina. Nakon desetak metara horizontale i pet metarskog skoka dođe se u dvoranu s nakapnicom, a odatle naglim zavojem u smjeru zapada preko još jednog pet metarskog skoka dolazi se na policu na - 105 m dubine koja se spaja na vertikalu Divke Gromovnice (niži ulaz odakle je vertikala duboka 469 m).

Perunov meandar (lijevo) i Malikova igrarija (desno). Snimio: D.Bakšić
 

JAMA DVA JAVORA

Ulaz Dva javora udaljen je 66 m zračne linije u smjeru sjeverozapada od ulaza Velebite. Dva javora također imaju špiljski ulaz koji je 7,3 m niži od ulaza Velebite. Ulaz je vertikalna pukotina 5 x 0,5 m. Jama se koljenasto preko tri kratka skoka od 2, 3 i 3,5 m spušta do -12 m dubine. Ulazni je dio ujedno i najuži dio jame širine između 0,3 i 0,5 m i visine između 5 i 3 m. Na 12 m dubine uski je prolaz u vertikalni meandar. Slijedi vertikala od 79 m do Medvjeđe dvorane.

U Dva javora. Snimio: D.Bakšić
 

U jami Dva javora dalje se od Medvjeđe dvorane provlači uskim meandrom u smjeru juga te  skokom od 6 m i vertikalom od 21 m dolazi u prostranu krušljivu dvoranu. Iz dvorane se u smjeru juga ulazi u 98 metarsku vertikalu kojom se spušta do dna na -228 m (-221 m od ulaza Dva javora).
 

Žrekova prečka - najviša točka ulaza u Vertikalu Divke Gromovnice. Snimio: D.Bakšić

 

VERTIKALA DIVKE GROMOVNICE I NASTAVAK JAME

Iz jame Dva javora u Vertikalu Divke Gromovnice ulazi se kroz dio nazvan Žrekova prečka, a koja se nalazi na dubini od 60 m, a iz jame Velebite s police na -105 m.

Vertikala Divke Gromovnice od -60 m (-105 m) do -210 m dubine eliptičnog je promjera, prosječne širine 8 x 3 m. Na dubini od 210 m vertikala se proširuje (spaja se) na vertikalu promjera 40 x 15 m (smjer pružanja je S-J) i takav promjer zadržava do samog dna. Na mjestu proširenja u smjeru juga meandar nestaje u mraku, a u daljini se čuje šum vode (jača nakapnica). Ovo je mjesto na nacrtu označeno upitnikom, a njegovo istraživanje zahtijevalo bi postavljanje dugačke prečnice.

Dno vertikale Divke Gromovnice, -574 m, Snimio: D. Paar

Na 574 m dubine nalazi se dvorana prekrivena velikim kamenim blokovima. Najniža točka dvorane doseže dubinu od 580 m. U ovoj dvorani postavljen je bivak 1 u zapadnom, najzaštićenijem dijelu. Odmah iza bivka, tri metra iznad dna, nalazi se pukotina kroz koju se osjeti strujanje zraka. Nakon pukotine slijedi suženje i vertikala od 34 m koja završava na dubini od 614 m. U sjevernom dijelu dvorane, na dnu Vertikale Divke Gromovnice, ispenjano je 34 m stijene kako bi se ušlo u otvor koji završava policom odakle treba nastaviti s penjanjem. U južnom dijelu dvorane nalazi se plitka nakapnica promjera 10 m, a na sjeveroistočnom se nalazi mala plitka nakapnica promjera 40 cm u kojoj je pronađeno desetak jedinki pijavice. Nekoliko metara iznad dna na zapadnoj stijeni nalazi se uska pukotina kroz koju struji zrak.

Kako bismo izbjegli 150 metarski previs na dnu Vertikale Divke Gromovnice, 2005. godine postavili smo užeta drugačije tako da smo uspjeli ući u južnoj stijeni Vertikale Divke Gromovnice na 534 m dubine u meandar 40 m iznad starog dna. Meandar se nastavlja u smjeru juga vertikalom preko niza kršljivih, visećih polica do dubine od 785 m.

U meandar se ulazi prečenjem po kosoj polici iza koje slijedi 13 metarski skok. Po meandru, čije dno je prekriveno glinom, u smjeru juga hoda se 15 metara svladavajući još jedan manji skok od 5 m. Meandrom se ulazi u vertikalu pružanja SI-JZ koja nakon 93 m završava na polici prekrivenoj kamenim blokovima (Bjesomarova polica). Bjesomarova polica u svom se SI dijelu zatvara, a nastavak slijedi u smjeru JZ-Z. Preko 4 kraće police, nastale uglavljivanjem kamenih blokova u vertikalnom meandru, spušta se 138 m do slijedeće veće police (na – 786 m) po kojoj se može slobodno hodati. Polica prekrivena kršjem na sredini ima ogromni kameni blok ispod kojeg se prolazi i dalje ukapča u gelender. Gelender je postavljen jer se hoda pored 10 metarskog skoka. Ovaj deset metarski skok zapravo je dolazna vertikala koja se sa sjeverne strane spaja na glavni kanal. Nakon ukupno 30 m duljine polica radi koljeno skrećući najprije u smjeru SZ, a zatim naglo u smjeru JZ.

Tu se na sigurnom mjestu na -786 m nalazi bivak 2. Neposredno prije bivka 2 nalazi se vertikala koja se sa sjeverne strane spaja na glavni kanal. Za vrijeme oborina najveća količina vode dolazi upravo iz te vertikale, zaobilazi bivak i odmah ispod njega spaja se na glavni kanal.

Prolaz s police na -785 m u slijedeću vertikalu, Snimio: D. Paar

Od ovog mjesta jama se sužava i vertikalnim skokovima prolazi meandrom u smjeru JZ. Tu započinje i stalni vodeni tok koji ide do sadašnjeg dna jame. Prvi skok je 65 m i završava na polici s nakapnicom. Na ovoj smo polici micanjem kamenih blokova proširili prolaz kroz meandar dalje u dubinu (treba biti oprezan jer je moguće rušenje kamenja). Vertikalama od 19, 25, 18 i 27 m dolazi se do slapa Ljutiše na -941 m dubine. Uže za napredovanje postavljeno je kako bi se što bolje izbjeglo vodu, no u posljednje dvije vertikale spušta se kroz jake nakapnice.

Od prolaza na -534 m do slapa Ljutiše na -941 m kanal se generalno pruža u smjeru jugozapada. Na 941 m dubine jama se spaja na meandar smjera S-J. Tu iz pravca sjevera dolazi novi vodeni tok. Tijekom ekspedicije 2007. godine nastavilo se s istraživanjem ovog meandra nazvanog Potjehova potraga u smjeru juga (nizvodno). Potjehova potraga je relativno kratki meandar sa stijenama obloženim glinovitim sedimentom gdje je potrebno pronaći najbolji put za prolaz. Nakon dvije vertikale od 17 i 19 m i prođenih 203 m (100 m tlocrtno) dođe se do prevjesne vertikale od 46 m kojom se spušta u Podzemljarovu dvoranu dimenzija 70 x 60 m. Mjesto na kojem se iskopčava s užeta ujedno je i najdublja točka jamskog sustava Velebita -1026 m.

Na dnu na -1026 m. Snimio: D.Bakšić

U Podzemljarevoj dvorani uspinje se u smjeru juga, a u njenom jugoistočnom djelu ulazi se u kanal koji nakon 60 m završava zarušenjem.

Jugoistočni kanal u Podzemljarovoj dvorani, -1007 m. Snimio: D.Bakšić

 

IZRADA NACRTA

  Nacrt jame Velebita rađen je u M 1:500 s kompasom i klinometrom Suunto i 50 m mjernom vrpcom, a za mjerenje prostora u vertikali Divke Gromovnice korišten je laserski daljinomjer Disto. Nacrt su na terenu tijekom 2003., 2004., 2005. i 2007. godine izradili speleolozi iz SO PDS Velebit i SO HPD Mosor:

Matija Čepelak – ulazni dio Velebite do police na -105 m, Malikovu igrariju, Žrekovu prečnicu (spoj Dva javora i Velebite), zadnju vertikalu od 98 m u jami Dva javora, kompletan nacrt dijelova istraženih u 2005. godini;

Ronald Železnjak – u Velebiti je nacrtao Vertikalu Divke Gromovnice od -105 do -210 m i dvoranu koja se nalazi na -614 m, u Dva javora ulazni dio sve do Medvjeđe dvorane;

Dalibor Paar – u Velebiti je nacrtao Vertikalu Divke Gromovnice od -210 m do dna;
Lovro Čepelak – u Dva javora od Medvjeđe dvorane do zadnje vertikale od 98 m;
Darko Bakšić – u Velebiti je nacrtao Palčićev meandar;
Vesna Hrdlička – Perunov odvojak.
Filip Filipović – dio meandra Potjehova potraga i Podzemljarova dvorana
Domagoj Laušić – dio meandra Potjehova potraga
Luka Mudronja – Penj visok 34 m na -580 m (pored bivka 1)

Nacrt je kompletirao u Corel drawu Darko Bakšić. Poligonski vlak izrađen je u programu Compass. Dubina jamskog sustava Velebita je -1026 m, duljina horizontalne projekcije je 965 m, a poligonska duljina 2560 m.

 
Prikaz 3D Velebite u programu CaveX. D.Bakšić
 

Prikaz 3D Velebite u programu Compass. D.Bakšić

 

O IMENU I NAZIVIMA

  Jama je nazvana Velebita - kao vila Velebita, kao jama Velebita (koja pripada planini Velebit) i na kraju ime koje se povezuje i s imenom speleološkog odsjeka koji ju je pronašao i istražio. Imena kanala i vertikala u jami inspirirana su hrvatskom mitologijom i knjigom „Priče iz davnina“ Ivane Brlić Mažuranić.

Svarogov prolaz – vrhovni bog, vladar i otac bogova – prolaz se nalazi na ulazu i predstavlja vezu površine i podzemlja.

Striborov prolaz – bog vjetra – prolaz u kojem se osjeća povremeno strujanje zraka – vjetar.

Striborov prolaz (lijevo) i veliki kameni blok na dnu Divke Gromovnice (desno).
Snimio: D.Bakšić

Palčićev meandar – jedna vrsta patuljka – meandar završava pukotinama kroz koje bi mogli proći samo patuljci.

Malikova igrarija – Malik Tintilinić je najnestašniji od patuljaka koji se još zovu i Domaći – dio jame koji se prema sjeveru nastavlja na Palčićev meandar – to je relativno razveden, "razigran" meandar s nekoliko manjih vertikala.

Perunov meandar – bog groma i nebeskih visina – strop meandra je visoko tako da se vidi samo mrak koji asocira na tamno, olujno nebo.

Perunov odvojak – odvojak iz Perunovog meandra kojim se spušta do -161 m

Vertikala Divke Gromovnice – gromonosna divka izuzetne ljepote, Perunova žena – divovska vertikala u kojoj se čuje veličanstvena jeka, hučanje kad se baci kamen – što podsjeća na grmljavinu.

Dva javora – drugi ulaz u jamski sustav Velebita – Dva javora – ispred ulaza u jamu na travnatoj polici nalaze se dva gorska javora (i još jedan stari koji je slomljen) kao dva čuvara.

 

Žrekova prečka – Žreci su bili druidi, a za tehničko svladavanje prečnice i ulazak u vertikalu Divke Gromovnice s najviše točke bilo je potrebno i malo "čarolije".

Medvjeđa dvorana – dvorana u kojoj je pronađena medvjeđa lubanja.

Bjesomarova polica – Bjesomar je vladar šumskih bjesova koji su zločesti. Nagnuta polica prekrivena kršjem i kamenim blokovima koji prijete rušenjem u vertikalu predstavlja opasnost za istraživače.

Slap Ljutiša – 27 metarska vertikala sa slapom koji je dobro namočio prve istraživače.

Potjehova potraga – dvorana na dnu jame. Dvorana zapravo predstavlja proširenje vertikale koja presjeca uski vodeni meandar smjera sjever-jug. Na obje strane dvorane, u meandru nalaze se suženja koja treba proći u potrazi za „istinom“ – nastavkom jame.

 

Fizikalno-kemijska istraživanja

Dalibor Paar

  U Jamskom sustavu Velebita proučavani su mikroklimatski parametri (temperatura zraka i vode, relativna vlažnost zraka, strujanje zraka), kakvoća vode (pH, vodljivost, TDS, ORP) te  je mjerena prirodna radioaktivnost. Izvršena su fizikalna i kemijska mjerenja na odabranim lokacijama u jami do dubine -1000 m.

Temperatura i relativna vlažnost zraka mjerene su elektroničkim termohigrografima koji su u određenim vremenskim periodima bili postavljeni na 9 lokacija u jami Velebiti.

In situ analiza kakvoće vode napravljena je na 14 lokacija u jami Velebiti  uređajem Ultrameter II 6P Myron. Voda je dodatno uzorkovana za laboratorijsku kemijsku analizu.

Integralna mjerenja koncentracije radona i njegovih kratkoživućih potomaka u zraku su provedena detektorima nuklearnih tragova LR-115, tip II (Kodak Pathé, Francuska).

Sudionici terenskih ili kasnijih laboratorijskih i drugih istraživanja su:

dr.sc. Dalibor Paar (PMF, Zagreb i SO Velebit), dr.sc. Darko Bakšić (Šumarski fakultet, Zagreb i SO Velebit), dipl.ing.Damir Lacković (Hrvatski prirodoslovni muzej i SO Velebit), mr.sc. Magdalena Ujević (HZJZ), dr.sc. Ana Čop (SO Velebit) i dr.sc. Vanja Radolić (Odjel za fiziku, Osijek).

Više možete pročitati u znanstvenoj publikaciji:

PDF Physical and Chemical Research in Velebita pit (Croatia)
Dalibor Paar, Magdalena Ujević, Darko Bakšić, Damir Lacković, Ana Čop, Vanja Radolić

 

Biospeleološka istraživanja

Jana Bedek

  Biospeleološka istraživanja provedena su u tri objekta. Jamski sustav Velebita posjećen je dva puta, 12-13. i 15.08, Školjka jama 15.08. i Piagia Bella 16.08. Materijal su sakupljali Marko Lukić i Jana Bedek. Istraživanja su se sastojala od sakupljanja faune i mjerenja temperature. Materijal su preliminarno odredili Roman Ozimec (Aranea, Opiliones), Marko Lukić (Collembola) i Jana Bedek (ostale skupine). Za potrebe ovog izvještaja pregledano je samo dio materijala, a ostatak je na taksonomskoj obradi.

  Biospeleološkim istraživanjima u 2007 g. na Sjevernom Velebitu su sakupljeni mnogi zanimljivi nalazi. U Jamskom sustavu Velebita su pronađene mnoge nove vrste za tu jamu ali i za znanost. Jedan od najznačajnijih nalaza je sakupljanje mužjaka pauka iz porodice Dysderidae. Ta vrsta je skupljena 2003 g. u Meduzi jami, a predstavlja novi rod i vrstu za znanost. Budući da je ove godine konačno sakupljen mužjak, moći će se opisati rod i vrsta. Od paučnjaka značajni su i nalazi nove vrste lažipauka, roda Cyphophthalmus. Od rakova sakupljeno je još primjeraka nove vrste roda Alpioniscus te  će sada također biti mogući opis te vrste. Materijal skokuna je po prvi puta obrađen, i rezultati su iznimni. Negdje na 900 m dubine je pronađen izrazito troglomorfan primjerak iz porodice Tomoceridae te  je to najvjerojatnije novi rod i vrsta za znanost. Tako troglomorfni skokuni su rijetkost na svijetu. U Velebiti su utvrđeni još četiri troglobiontna skokuna (Tritomurus scutellatus, Oncopodura sp., Pseudosinela sp. i Neelidae), što je iznimna bioraznolikost troglobiontnih skokuna za jedan speleološki objekt. Analiza tog materijala je u tijeku te  vjerojatno ima još novih vrsta za znanost. U Školjki jami značajan je nalaz dvojenoga iz porodice Glomeridae. To je depigmentirana i slijepa svojta, i prvi takav nalaz za Sjeverni Velebit. U jami Piaggia Bella je najznačajniji nalaz potpuno depigmentiranih virnjaka (Turbellaria).

 

Napomene:   prilikom istraživanja Školjka jame 2003 na dnu je bila velika količina snijega, a sada je jama u potpunosti odleđena. U jami Piaggia Bella na dnu je velika količina snijega i leda te  je jama prehladna za faunu.